Povežite se sa nama

DUHANKESA

Dresiranje čovječanstva

Objavljeno prije

5 godina

na

Uvođenje slijepe bespogovorne poslušnosti, kao najveće građanske vrline i dužnosti, umjesto dosadašnjih: građanskih prava i sloboda jeste  generalna proba svjetske diktature globalne države i uspostavljanja Novog svjetskog poretka, od čega se nikada nije odustalo

 

Sada je jasno! Velika igra je u pitanju. Najveća u istoriji čovječanstva. Preuzimanje totalne vlasti. Nevidljivi vladar – COVID-19, zapravo je  instrument u rukama vidljivog , ali skrivenog vladara. Deus absconditus – Skriveni Bog – danas je politička vlast.    Umjesto  koncepta društva kao zajednice slobodnih pojedinaca, na scenu stupa koncept totalitarne države.

Istorija kao napredovanje slobode, okončana je.

Ideja društva u kom će ponašanje svakog pojedinca biti kontrolisano iz jednog centra i usklađeno sa njegovim zahtjevima, opsjedala je hiljadama godina maštu mnogih istaknutih filozofa i pisaca. Projekt koji je sada na djelu, teorijski je koncipiran  1948-1974, a realizacija je sada ušla u kritičnu fazu.

Najavljen je knjigom B. F. Skinera: Walden Two (1948), a detaljno ekspliciran  knjigom ominoznog naslova:  Beyond Freedom and Dignity (Izvan Slobode i Dostojanstva, 1971) istog autora. Walden Two (dakle, Walden Dva), predstavlja polemički kontrapunkt knjizi Walden, Henri Dejvid Toroa (1854), u kojoj autor afirmiše koncept ,,Građanske neposlušnosti“ (,,Civil disobedience“) kao ključno demokratsko pravo. Knjiga Walden Dva  isključuje opravdanost bilo kakve neposlušnosti i proklamira ideal totalne ,,Građanske poslušnosti“ (,,Civil obedience“). Knjiga je oduševljeno dočekana od najviših političkih krugova i od tada je poznata kao ‘Biblija međunarodne politike’ SAD-a.

B.F. Skiner, ,,Harvardski dreser“, usmjerio je svoj projekat  na tehnologiju ponašanja (Technology of behavior – Operant Conditioning), pošavši od premise da: ,,Pravo pitanje nije, da li mašine misle, nego da li ljudi misle!?“ Njegov odgovor je bio: Ne misle! Inspiraciju je, bez sumnje, našao u  Dekartovom uvjerenju da su životinje automati koji ne misle, nego samo reaguju na spoljne okolnosti. Zato se životinje dresiraju. Nasuprot tome, ljudi misle. Zato se ljudi ne dresiraju. Cogito – sum!  – jeste monopol ljudske svijesti, kao i sama svijest. B. F. Skiner je zaključio da se Dekart prevario i da ni ljudi ne misle, te da je zato sasvim moguće usmjeravati njihovo ponašanje kontrolom podsticaja i odvraćanja.  Ljudi  samo reagiraju, nikada ne agiraju, jer  ne postoji autonomija odlučivanja. Zato ljude treba  dresirati sistemom stimulus-odgovor-pojačan stimulus   (stimulus-response-reinforcment). I evo, desilo se!  Stavili su nas sve u Skinerovu Teaching Machine – Mašinu za dresuru!

Na djelu je totalna kontrola kretanja ljudi i robe, svih javnih događanja, slobodnog vremena uz pravo na njegovo ograničenje po volji, uključujući sve forme njegovog kolektivnog i individualnog korišćenja:  umjetnosti, sporta, odmora, turizma, restorana, susreta, okupljanja, porodičnih svečanosti! Projekt B.H Skinera o tzv. tehnologije ponašanja, pokazuje se u pravom svjetlu kao dresura u akciji!

Ekonomisti i berzanski eksperti u svemu ovome vide velike gubitke. I u pravu su.  Ono što oni ne vide, jeste da to isto znaju i političari i finansijski oligarsi. Ali taj je gubitak uračunat u sklopu ostvarenja njihovog pravog cilja: uspostavljanja totalitarnog globalnog režima! Koji će lokalne političke elite striktno provesti u svim državama, po direktivama Svjetske zdravstvene organizacija (WHO)  a u skladu sa teozofski inspirisanim centrima svjetske finansijske moći. Uvođenje slijepe bespogovorne poslušnosti, kao najveće građanske vrline i dužnosti, umjesto dosadašnjih: građanskih prava i sloboda jeste  generalna proba svjetske diktature globalne države i uspostavljanja Novog svjetskog poretka (New World Order – Novum Ordo Saeclorum), od čega se nikada nije odustalo. Fragmentiranje građana sve do nivoa izolacije i desocijalizacije (uz obavezu socijalne distance,  direktno suprotne ljudskoj prirodi i potrebi za druženjem); zabrana okupljanja i masovnih protesta, preko  nezakonskog uvođenja vanrednog stanja. Cilj je jasan: Izbiti iz glave svaki organizovani otpor vlastima i uvesti ideal dresiranog poslušnika, umjesto ideala slobodnog pojedinca, dostojanstva i ličnog integriteta, jednom zauvijek!

Za taj ideal svaka je cijena beznačajna. Kad se jednom uspostavi, višestruko će se nadoknaditi i sav finansijski minus.

Inkriminiranje slobode, prati promocija poslušnosti i discipline u ključne građanske vrline. Paradigma slobode i dostojanstva je stigmatizirana. Ideali su zamijenjeni strahom za život. Ostati živ postala je stvar vlasti! Vlast preuzima neprimjetno, preko noći, sva ovlašćenja, imperativno,  bez pozivanja na  podršku naroda,  bez institucionalnih prepreka, i postaje stvarni gospodar života i smrti! Instrument ove strahovlade je WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), nevidljiva vlada je u centru finasijskog kapitala, ostale vlade djeluju po instrukcijama, na svoje zadovoljstvo i u ličnu korist. Mediokriteti su najzad stekli moć kakvu nisu ni sanjali!

Istrebljenje starijih ljudi može se povezati sa planom da se prekine inter-generacijska transmisija tradicionalnog vrijednosnog sistema, da bi se mladim naraštajima nametnuo željeni ideološki okvir, sa akcentom na kolektivnoj poslušnosti i bezuslovnoj pokornosti zakonima, nametnutim bez kritičkog preispitivanja.

Od bića zajednice, čovjek postaje biće osamljenosti, od duhovno slobodnog,  duhovni rob. Potkopava se sam temelj društva: emocionalna komponenta! Lojalnost, vjernost, prijateljstvo!  I ljubav! Ljubav i kao eros i kao agape! Ne možeš na daljinu sklopiti prijateljstvo, ne možeš zavoljeti onlajn! Niko više neće znati šta znači poginuti za prijatelja, ni voljeti do groba! Najsnažniji izvor ljudskog otpora vlasti:  kritičko mišljenje, dobija snagu iz moralnih vrijednosti društva  i emocionalne povezanosti ljudi, zatrpan je. Zdanje slobode, srušeno je! Perfidna perverznost apstraktne lojalnosti državi, utemeljene na strahu za sopstveni život,    zamijenila je kritičku svijest nezavisnog pojedinca sa moralnim integritetom.

Građani su pretvoreni u askete isposnike, zatvorene u svoje pećine. Ali ne više vođeni svojom slobodnom odlukom, ni žudnjom za ekstatičkim iskustvom beskonačnog, nego naredbom, dekretom, prijetnjama zatvorom. I umjesto Svemogućem Bogu, sada svoje  molitve  upućuju  totalitarnoj Državi.

Ferid MUHIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DUHANKESA

Odisej u Gazi

Objavljeno prije

2 dana

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Odiseju se od Homera do danas ljudi dive zbog njegove podmuklosti i prevara, koje su sanjali i sanjaju da sami urade. Protiv odluke Predsjednika Trampa niko se ne buni, zato što on, umjesto njih, čini ono što većina građana SAD i EU odobrava i za šta mu, ćuteći bez stida, daju punu podršku

 

 

Zabrinut za budućnost svijeta u kom se svako zakrvio sa svakim, vladar države-grada Vatikan, aktuelni Papa Francisko, obratio se prije dvije nedelje vjernicima katolicima  enciklikom čiji naslov: Origenovska antropologija – nedvosmisleno potvrđuje da je obraćanje  adresirano cijelom čovječanstvu. Poenta poruke je ukazivanje na „…neophodnost dijaloga među savremenim državama kao jedinog efikasnog načina rješavanja hronično neuralgičnih tema i aktuelnih sukoba u svijetu.Enciklika ovo naglašava ukazivanjem da se u historijskom trenutku velikih globalnih izazova bratstvo potvrđuje kao fundamentalni princip sa izgradnju pravednijeg, inkluzivnog i miroljubivog društva.“ U tom kontekstu, ovo obraćanje je razmišljanje o presudnoj važnosti kulture dijaloga u konstituisanju i formulaciji bitnih uslova za postizanje kompromisa i trajnog pomirenja. Difinitivni pečat namjere da se cijelog čovječanstva u ovaj dijalog, zrači iz rečenice kojom se i sama ova Enciklika definiše kao forma dijaloga posebne, najviše vrste: razgovor između ljudskog srca i božanskog srca! (En la corazon humana al corazon divino).

Dijalog!? Pa još kultura dijaloga!? Samo recite šta treba poštovani Papa Francisko, svijet će vas odmah poslušati! Posebno oni najmoćniji! Kud Papa Francisko okom oni će skokom, O prekidu rata  (intervencije, agresije) između Rusije i Ukrajine, koji je zapravo počeo još u februaru  2014. godine a rasplamsao se 24. februara 2022. napadom Rusije na Ukrajinu, dijalog je već počeo. Vode ga SAD i Rusija. U Saudijskoj Arabiji. Bez EU, bez bilo koje druge evropske države, (iako se rat vodi na tlu Evrope) čak i bez Ukrajine. Poruka je jasna: Kad odrasli razgovaraju, nema mjesta za djecu za istim stolom. Kako se mi dogovorimo, tako će i biti.

Ozbiljan izazov je i najduži TV Genocid šou koji se već 17 mjeseci prenosi iz Gaze,  najvećeg i najdugotrajnijeg konc-logora u historiji, koji postoji od 1967. godine, već punih 58 godina. O sudbini Gaze, najvećeg grada države Palestine. koja stekla nezavisnost 1988. godine i koja je priznata od većine država članica OU, nema potrebe da se razgovara,  nema se s kim  sjesti za isti stol – svi drugi okolo su djeca. Ni sa predstavnicima države Palestine koja je pod vojnom okupacijom, ni sa okupatorom Izraelom. Ni sa stanovnicima Gaze, žrtvama genocida, sa blizu 100.000 ubijenih od kojih je 20.000 još pod ruševinama.  Najmorbidnijim planom, kakav se niko ne bi usudio pretočiti u horor film,  njima je Predsjednik Tramp namijenio “bolju budućnost“ nego što su mogli zamisliti u najluđim sanjarijama! Kada se rasčiste ruševine i grobovi 35.000 djece i 30.000 žena, razorena Gaza će se pretvoriti u blistavu Rivijeru, prepunu kazina, kockarnica, u pravu prijestonicu mediteranskog šou biznisa. Gaza će postati dio teritorije SAD. Da bi bila maksimano bezbjedna, pa će tamo svi ljudi svijeta moći rahat dolaziti da okrenu koji krug na ruletu, odigraju partiju pokera ili blek džeka. Čak i Palestinci. Ako im bude do ruleta i pokera. Prije toga, sve će ih deportirati. Najprije je spomenuo Indoneziju ali se predomislio i odlučio da ih deportira u Egipat i Jordan. Da ih smjesti u SAD, to mu naravno nije ni moglo pasti na pamet. Ko je čuo  da one koje je istjerao iz njihove kuće, neko primi u svoj dom!?

Kada su Ahajci na prevaru upali u Troju, ubijajući sve stanovnike koje bi stigli, bježeči sa svojim djetetom Astijanaksom u naručju, pred pomamljenim ubicama krvavih mačeva, Andromaha, supruga Hektora, najvećeg trojanskog junaka, ugledala je Odiseja i uzdajući se u njegovu junačku čast, dade mu dijete, sina Hektorovog, da ga zaštiti od gonilaca. Autoritet Odisejev veliki bijaše i gonioci se povratiše u strahu od njegovog gnjeva. Andromaha odahnu. A Odisej, kada shvati da u rukama drži sina Hektorovog, priđe rubu visoke kule i baci Astijanaksa sa zidina Troje u provaliju.

Da li je Odisej u Troji bio antički Tramp, ili je Tramp moderni Odisej u Gazi!? Svejedno šta će ko reći, snaga im je, u oba slučaja došla od  –  naroda, od običnih ljudi! Odiseju se od Homera do danas ljudi dive zbog njegove podmuklosti i prevara, koje su sanjali i sanjaju da sami urade. Protiv odluke Predsjednika Trampa niko se ne buni, zato što on, umjesto njih čini ono što većina građana SAD i EU odobrava i za šta mu, ćuteći bez stida, daju punu podršku.

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

DUHANKESA

Otrovna jabuka “AI”

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Februara, 2025

Objavio:

Najnovija Otrovna jabuka koju nam nudi skrivena vještica iz centra globalne političke moći zove se Vještačka inteligencija.  Kao i sve što traži pamet, i nju su koncipirali filozofi. U novije vrijeme Dekart i posebno instruktivno, Lajbnic. Kao i sve pametno što se može iskoristiti za kontrolu i vlast nad ljudima, razvoj ovog koncepta preuzeli su političari

 

 

U bajci Snježana i sedam patuljaka, otrovna jabuka je najvažnija pouka. Vještica sama dolazi na vrata i nudi Snježani na dar rumenu, krupnu, blistavu, mirisnu jabuku – neodoljivo iskušenje za Snježanu. Znamo šta se desilo. Naravoučenije je veliko kao kamion:“Šta god ti neko nudi, ne čini to zbog tebe, nego zbog sebe!“ Ipak, niko da je nauči, ni iz bajki, ni iz vlastitog iskustva. Možda je osnovna greška što se bajke pričaju da djecu uspavaju – umjesto da ih probude!? A kada je riječ o iskustvu,  koliko god da smo iskusni, uvijek se nađe majstor koji nas nagovori na nešto čemu ne možemo odoliti! Zato i ne čudi što se djelovanje u svim područjima društvenog života odvija najčešće (a u politici  isključivo!), na principu Otrovne jabuke: “Što je primamljivija jabuka, to  veću korist očekuje onaj koji jabuku nudi!“

Najnovija Otrovna jabuka koju nam nudi skrivena vještica iz centra globalne političke moći zove se Vještačka inteligencija (Artificial intelligence, skraćeno :AI). Kao i sve što traži pamet, i nju su koncipirali filozofi. U novije vrijeme Dekart i posebno instruktivno, Lajbnic. Kao i sve pametno što se može iskoristiti za kontrolu i vlast nad ljudima, razvoj ovog koncepta preuzeli su političari.  Generalno, pojam  AI obuhvata set tehnologija koje omogućuju kompjuteriuma da vrše složene funkcije, kao što su prepoznavanje i prevođenje govora ili tekstova stranih jezika,  analiza podataka, predlaganje rješenja određenih tehničkih problema itd. Kao striktno akademska disciplina, AI je uvedena u nastavu 1956. godine, da bi  nakon početnog optimizma, interes splasnuo. Uspješna primjena AI  u arhitekturi 2017. godine, obnovila je interes i ubrzala rad na razvoju i područjima primjene vještačke inteligencije. Početkom 2020. godine, na osnovu rezultata potkrijepljenih milijardama uloženih dolara, postalo je jasno da AI predstavlja ogromnu  potencijalnu moć djelovanja, samostalnog kreiranja uslova i donošenja odluka. Opasnost od nenamjeravanih ishoda ili direktno štetnih posljedica,  izazavala je zabrinutost zbog rizika i dugoročenih efekata nekontrolisane primjene AI. Što je dovelo do  široke debate o potrebi uvođenja regulatorne politike koja će obezbijediti sigurnost i korist ove tehnologije.

Glavni razlog za zabrinutost leži u jednoj specifičnosti cijelog sistema AI. Pošto se tu skriva Otrovna jabuka koja nam se nudi na dar kao AI tehnologija, izložićemo njenu suštinu. Naime, u osnovi, svako djelovanje je definisano kroz dvije kategorije: 1. Planiranje: 2. Donošenje odluka. Sve što samostalno djeluje u svijetu definisano je kao “akter“ (engleski: “agent“). Racionalni akter ima svoje ciljeve i preference. Pri automatskom planiranju, akter (kompjuter)  ima specifične ciljeve. Pri automatskom donošenju odluka, akter (komjputer) ima preference – postoje situacije koje preferira i situacije koje nastoji izbjeći. Akter (kompjuter) koji donosi odluke detektira određen broj situacija označenih kao “korist“ (engl. “utility“), koje akter (kompjuter) procjenjuje i mjeri. Za svaki moguči postupak kalkulira “očekivanu korist“; ukupnu korist od svih mogućih akcija; vjerovatnoću da se očekivana korist ostvari, da bi na kraju preporučio akciju koja će donijeti maksimalnu korist uz najveću vjerovatnoću.

Međutim, dok pri automatskom planiranju akter (kompjuter), tačno zna posljedice svake akcije, pri automatskom odlučivanju posljedice odluka nisu sasvim predvidljive. U tom slučaju, prelazi se na tzv. “Markov proces odlučivanja“ (Markov decision process), prelazni model odlučivanja koji proračunava vjerovatnost praktične koristi svake odluke. Vjerovatnost realne ostvarivosti svake odluke u ljudskom društvu, AI kalkulira kompjuterski, na osnovu programa bihejviorističke teorije racionalnog ponašanja, teorije igre (Game theory), heuristike, socijalne psihologije. Na osnovu svih ovih podataka,  AI daje svoju procjenu vjerovatnosti konkretne akcije i njenu ukupnu korist, odnosno štetu!

Vještačka inteligencija (AI) je najotrovnija jabuka do danas ponuđena čovječanstvu. Vještačka inteligencija je čudovište sa amputiranom etikom i moralom, daleko strašnije i opasnije od onoga koje je stvorio Dr. Frankenštajn. Umjesto na kategorijama Dobro-Zlo, moralno-nemoralno, humano-nehumano, AI je programirana isključivo na binomima moguće-nemoguće i korisno-štetno!  AI je očito već podnijeo svoj pozitivni  Final report Trampovoj administraciji da je deportacija Palestinaca iz njihove prapostojbine Palestine moguća i korisna, kao  i planirano preuzimanje vlasti nad palestinskim teritorijama od strane SAD.  Autoritet inteligencije bez hipoteke moralne odgovornosti pretvara AI u otrovnu jabuku koja bi ovaj put mogla uspavati Snježanu zauvijek. Ako na vrijeme ne stigne jedini koji može da je spasi: princ na bijelom konju – Moralna Savjest!

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

DUHANKESA

Cilj anti-estetske hirurgije jezika

Objavljeno prije

1 mjesec

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Desetine nakaradnih riječi i unakaženih idioma, bez kontrole prolaze filtere filologa i preko noći dobijaju svoje mjesto u javnom govoru i standardnom književnom jeziku. Blaga jeza me obuzima dok ih slušam i čitam

 

 

Već duže vremena osjećam rezervu, da ne kažem averziju, prema sve učestalijim intervencijama u javni govor. Semantika izobličenih riječi, inače čvrsto fiksiranih u standardnim govorima jezika sa ovih prostora (Bosanskog, Srpskog,  Hrvatskog, Crnogorskog, Makedonskog, pretpostavljam i Slovenačkog, koji na žalost, slijedim samo povremeno), prosto je preplavila javnu medijsku scenu i poharala govor u svakodnevnoj komunikaciji. Desetine nakaradnih riječi i unakaženih idioma, bez kontrole prolaze filtere filologa i preko noći dobijaju svoje mjesto u javnom govoru i standardnom književnom jeziku. Čini se kao da ih niko ne forsira, kao da same odnekud naviru sve te riječi sa tragovima gramatički nedopustivih aberacija  pridjeva, glagola, imenica.

Blaga jeza me obuzima dok ih slušam i čitam. Podsjećaju me na lijepa lica ljudi koje sam dobro poznavao. Tek što su im skinuti zavoji nakon  hirurške intervencije. Hirurg nije bio neko nevješt. Naprotiv, moglo bi se reći da je to izveo pravi virtuoz za anti-estetsku plastičnu hirurgiju. Još mogu prepoznati svako od tih lica, iako su izobličene upravo one najmarkantnije crte; karakter je još tu, ali sada kao sopstvena groteska!        .

Da li je ova anti-estetska hirurgija jezika slučajna ili naručena? Ako je naručena, može li se njen cilj deducirati iz grotesknih konotacija riječi nakon ovih intervencija!?  Kratka analiza koja slijedi, nudi uvjerljive razloge za ovu drugu mogućnost. Na primjer, trajni glagol poštovati, već je totalno zamijenjen rogobatnom, nakaznom formom  ispoštovati(?).  Ovom gramatičkom anti-estetskom intervencijom  poštovanje je izjednačeno sa pljuvanjem. Jer, dok ste ranije mogli nekoga ispljuvati, ili neispljuvati, odnosno poštovati  ili nepoštovati, danas ga možete ispoštovati  i  neispoštovati? Samo čekam kada ću čuti ili pročitati da se Romeo i Julija nisu  volili, nego da su se  izvolili  do smrti, ili da će uskoro formula na vjenčanju glasiti: “Izvoliću te  dok nas smrt ne rastavi!“ a kao razlog za razvod biće dovoljno reći da jedan od partnera, nije ispoštovao zakletvu datu na vjenčanju, tako što  nije izvolio/la  dragu/gog! Tako su ljudi izvolili one koje su nekada volili; izvjerovali ono u šta su nekada vjerovali; konačno – ispoštovali, sve što su nekada poštovali! Time je život je postao znatno jednostavniji. Više nema nikoga koga vrijedi voliti, ništa u šta treba vjerovati, nikoga ko zaslužuje da bude poštovan!

Ili recimo, koga god pitaš šta radi, svako kaže  “Odmaram!“ (nikako da doznam da li odmaraju konje ili volove, ili pregrijani motor automobila?), niko da kaže “Odmaram se!“. kao da povratni glagol nema nikakvu funkciju? Čovjek može samo da smije ili da ljuti na tvrdnju da su povratni glagoli nepotrebni! Takođe, za sportske komentatore, bokseri i ostali borci u ringovima širom svijeta, jedan drugom više ne zadaju udarc Sada ih jedan na drugog bacaju, kao flaše, pepepljare, kamenje(?). I od tih bačenih udaraca, nikada ne pretrpe ni najmanje povrede nego samo veću ili manju štetu. Možda se oslanjaju na neki cjenovnik: Lakša povreda arkade – 200 eura; slomljena vilica 500 eura!? Očekujem da u TV izvještaju o nekoj saobraćajnoj nezgodi,  čujemo da je automobil marke X lakše povrijeđen, dok su vozač i putnici srećom pretrpjeli samo manju štetu.

Ništa od toga nije slučajno. “Na kraju dana¨ (još jedna psitacistička poštapalica koja na već spomenutim jezicima prosto znači: “Noću!“ “Uveče!“), dakle – Na kraju krajeva, u krajnjoj liniji, zato da bi se  potkopavanjem konkretnog jezika, potkopali temelji vrijednosnog sistema društva. Relativizacijom moralnih normi, izrugivanjem sa idealima i dehumanizacijom njegove antropološke suštine, svako društvo će izgubiti svijest o svojoj posebnosti i samo će propasti.

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo