Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR U SUDNICI: Psovke, laži i prevare

Objavljeno prije

na

Umjesto ovonedjeljnog nastavka „suđenja vijeka” dobili smo još jedno odloženo ročište. Nove kazne advokatima koji su izostali iz sudnice (kažu zbog ranije preuzetih obaveza) i nove proteste pritvorenih optuženika koji će drugi put za redom Novu godinu dočekati u Spužu.

„Neka uzmu kantu benzina i neka nas spale na trgu. Danas nema jednog advokata, sutra drugog, ovako može još godinama, a mi smo u pritvoru već 15 meseci. Molim vas da ne dozvolite ovo”, požalio se sudskom vijeću Dragan Maksić, jedan od optuženih koji je još u spuškom pritvoru. Svi su se onda razišli do naredne godine. S tim što će dio optuženih produžit zimski raspust iz opravdanih razloga.

Ne mislimo pri tom na ruske nacionaliste/agente tajne službe Eduarda Šišmakova i Vladimira Popova koji su, sva je prilika, krajem oktobra prošle godine, uz pomoć šefa svih ruskih tajnih službi Nikolaja Petruševa iz Beograda evakuisani u Moskvu. Kojoj sada ne pada na pamet da ih izruči Crnoj Gori. Ne govorimo ni o Nemanji Ristiću i Predragu Bogićeviću koji slobodno šetaju i junače se na fejsbuku nakon što je srpsko pravosuđe odbilo zahtjev za njihovo izručenje u Podgoricu. Ovdje je interesantno pomenuti da je predsjednica sudskog vijeća Suzana Mugoša uslišila zahtjev optuženih lidera DF-a Milana Kneževića i Andrije Mandića i izrekla im zabranu prisustva suđenju dok iskaz daje svjedok saradnik Aleksandar Saša Sinđelić. Pošto nije imala drugog načina da sankcioniše neprimjereno ponašanje optuženika – korisnika poslaničkog imuniteta.

Uglavnom, mnogo toga je stalo između Maksićeve žalbe i proljetošnje samohvale (takođe pred tv kamerama) Mirka Paja Velimirovića, člana Ravnogorskog četničkog pokreta i zavjerenika koji je od Sinđelića uzeo 30 hiljada eura da kupi oružje pa onda, prema zvaničnim interpretacijama prošlogodišnjih događaja, akciju prijavio crnogorskim vlastima.

,,Zaslužujem orden da mi se dodijeli, jer sam spasio crnogorski narod i državu, a ne da mi se sudi”, izjavio je Velimirović na prvom od najavljenih tv suđenja za državni udar/terorizam u pokušaju. Sud je ipak prihvatio njegov sporazum sa Tužilaštvom kojim je taj terorista osuđen na uslovnu kaznu – šest mjeseci do godinu dana zatvora (ne zna se da je neko prošao jeftinije za ilegalnu nabavku 50 automatskih pušaka) – pa pušten kući odakle je, uskoro, demantovao sopstveno priznanje. Da bi onda, prema tvrdnjama iz Tužilaštva, demantovao i vlastiti demanti.

Velimirovićev finansijer i direktno nadređeni u lancu zavjerenika Aleksandar Saša Sinđelić imao je glavnu ulogu u dosadašnjem toku suđenja. I pored činjenice da, ni nakon dva mjeseca svjedočenja i unakrsnog ispitivanja, o Sinđeliću sa sigurnošću ne znamo ništa.

Kako se zove? Ko je: vođa terorističke organizacije ili član kriminalne grupe; ključni svjedok u slučaju državni udar ili (samo) preplaćeni pripadnik grupe panslovenskih nacionalista i humanista; saradnik makar jedne tajne službe, pravosnažno osuđeni ubica, ilegalni trgovac oružjem pod policijskim nadzorom, dokazani lažov i prevarant i(li) bolesnik sa utvrđenim psihičkim poremećajem… Zašto se predao? O čijem trošku boravi u Podgorici duže od godinu? Od kada se zna sa Milivojem Katnićem?

„Sinđelić je vrlo sposobna osoba za izvršenje ovakvih zadataka, radi se o fanatiku koji ovo radi iz ubjeđenja, ne zbog novca, zbog toga je i u stanju da uradi ta izvršenja. Veoma je važan za naš krivični postupak. Niko nije znao za Širokova, odnosno Šišmakova, osim njega”, objašnjavao je Katnić u Živoj istini sredinom februara, uoči podizanja optužnice. Prećutao je da je – prema tvrdnjama medija – Sinđelića iz Beograda doveo on lično, avionom Vlade Crne Gore. Nije pomenuo kako se sa Sinđelićem zna još s početka vijeka. Kada je u Vojnom sudu Druge armijske oblasti SRJ bio predsjednik vijeća koje se proglasilo nenadležnim da Sinđeliću sudi za ubistvo i pljačku koje je on počinio u Hrvatskoj, pošto su utvrdili da optuženi „nije sposoban za vojnu službu”. Ove informacije dobili smo od DF-a.

Sinđelić je doskora tvrdio da nije robijao u Spužu, dok su Katnić i njegov najbliži saradnik Saša Čađenović prećutali saznanje da je njihov svjedok u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu zatvora zbog ubistva i pljačke.

Umjesto toga Katnić je orvelovski poručio: „SDT i državni organi CG nude građanima mir i prosperitet. Alternativa tome su destrukcija, razaranje sistema, nestanak osnovnih uslova za život … Alternativa protiv koje se ja bezrezervno borim…”. Pa čik da neko posumnja u njegove sposobnosti (uzmimo da dobre namjere nijesu upitne).

Sinđelić negira ubistvo, ranije zločine i presude, dovodeći slušaoce u situaciju da posumnjaju kako je riječ o osobi koja ima krajnje neobičnu percepciju stvarnosti. Ili bezočno laže.

,,Nikada se nisam bavio kriminalnim radnjama”, tvrdi Sinđelić uz konstaticju da nije ni dezerter, ni ubica. ,,Lažno sam bio optužen, i tu kaznu sam izdržao”, kaže. Navodi da se ne sjeća zbog čega je dospio u zatvor. DF je objavio dokument u kome stoji da je uvidom u evidenciju MUP-a Srbije ustanovljeno da je protiv lica Sinđelić Saše podnijeto više krivičnih prijava: za krivična djela teška krađa – 11 krivičnih djela; razbojništvo – dva krivična djela; nelegalno posjedovanje oružja – dva krivična djela kao i dva krivična djela protiv javnog reda i mira… Plus presude za ubistvo, pljačku, napad na službeno lice i dezerterstvo.

Sinđelić, uostalom, demantuje samoga sebe. Na početku svjedočenja tvrdio je da se, nakon neuspjelog puča, predao srpskoj BIA kada je posumnjao da će ga ubiti njegovi partneri iz Rusije. Stvar je, objašnjavao je proljetos Sinđelić, pukla nakon susreta na Kalemegdanu, kada mu je Edi (Eduard Šišmakov) tražio „mali crni telefon” za koji Sinđelić sumnja da je služio kako bi Rus mogao da ga prati. „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”, svjedoči Sinđelić. Sada, skoro pa svakodnevno, na ročištima ponavlja kako se pred sudom nalazi kako bi rekao istinu o liderima DF koji su izdali srpsku stvar i uzeli novac.

„Oni su htjeli, očigledno, da strada više ljudi. Ali srpskih. Pare su gurnuli u džep”, analizira naš ključni svjedok, pretpostavljajući kako je i Mirko Velimirović „odustao i pokolebao se” nakon što je saznao da su lideri DF izdali.

Sinđelić svjedoči kako mu Edi nije pominjao imena nikoga od ljudi iz DF sa kojima se, navodno, sretao u Moskvi. A ni on se, tvrdi, nikada nije sreo sa bilo kim od njih. Pa ipak, usred svog svjedočenja odlučio je da proširi spisak izdajnika, pa je Mandiću i Kneževiću dodao Slavena Radunovića, Nebojšu Medojevića, „Onda onaj brka Radulović (Branko – primjedba Monitora) – to je osnovna postava za koju smatram da je izdala. Za druge ljude nisam siguran i neću da grešim dušu i da kažem bilo šta”.

Čudi li da Sinđelić bolje barata imenima ljudi koje nikada nije vidio od imena svojih najbližih saradnika u ovom poslu. „Ja sam njima delio novac kao Deda Mraz. Brat bratu ne daje 100 eura, a ja sam dao 30 hiljada (misli na Velimirovića) a da ni ne znam kako se preziva”. O svom odnosu sa Šišmakovom (koga zna dvije godine) kaže: „Ja sam imao apsolutno poverenje u Edija i sada ga imam. Nikada ga nisam pitao za puno ime i prezime, gde živi ili bilo šta drugo”.

Katnić je, lani u novembru, potvrdio makar dio priče budućeg svjedoka saradnika navodeći da su za sada jedini materijalni dokazi o „državnom udaru” obezbijeđeni tako što ih je u Podgoricu, krajem oktobra, proslijedila srpska policja. ,,Ove dokaze je jedno lice koje je bilo osumnjičeno da je organizator grupe dobrovoljno predalo organima Republike Srbije. Oni su ih popisali i uz potvrdu predali nama…”.

Nedavno se ispostavilo da jedan dokaz ipak nedostaje – novac. U Beogradu je ostalo 125 hiljada eura koje je zadržala BIA. Negdje na Kosovu nalazi se jezero u koje je Velimirović, navodno, potopio kupljeno oružje. Katnić još stoji pri priči da se na dan izbora oglasio kako bi tadašnjeg premijera Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti. Nekoliko mjeseci kasnije Đukanović otkriva da je on za cio plan znao možda i prije specijalnog tužioca. „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”, saopštio je Đukanović u Jutarnjem listu.

„Taj cirkus bi i danas izgledao komično da nije jedne tužne i tri veoma ozbiljne činjenice”, analizirao je nedavno u Monitoru Blagoje Grahovac, „Naime, kako optuženi tako i specijalno tužilaštvo i sudsko vijeće podjednako izgledaju komično, a češće izgledaju tužno pa čak i jadno. Dobro je da građani mogu da vide tu cirkusku predstavu. Međutim preozbiljna je stvar kada tužilaštvo i sud, kao temelj prava i pravde u nekoj državi, izgledaju komično ili jadno”.

Toj se ocjeni, do danas nema šta oduzeti ni dodati.

Obračun sa konkurencijom

Ljetos, dan uoči zakazanog ročišta, Specijalno državno tužilaštvo je na svom sajtu objavilo telefonsku prepisku advokata angažovanih u ovom procesu i njihovih klijenata. Tužilaštvo je objavilo materijal do koga je došlo zapljenom telefona advokata Gorana Rodića. Iz pratećih komentara vidjelo se da Katnića, Čađenovića i njihove saradnike posebno bole informacije o Sinđelićevim zločinima u Hrvatskoj i najave da će susjedi tražiti njegovo izručenje.

Predsjednik Advokatske komore CG Zdravko Begović pojasnio je tada da se „na ovaj način narušavaju elementarni odnosi advokata i klijenata”. Prethodno je, nakon što je Katnić naredio pretres Rodićeve kancelarije, iz Advokatske komore saopšteno da je takav pretres bio nezakonit jer nije bilo predstavnika Komore, kao što propisi nalažu.

Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je da je Katnić objavljujući transkripte privatnih i službenih razgovora advokata Rodića posegao za neprihvatljivim sredstvom „izazivaju opštu nesigurnost”.

Rodić se, nakon toga, povukao iz procesa, Milan Knežević je bio prinuđen da angažuje novog advokata a nadležni iz Tužilaštva su pokušali da objasne svoj postupak. „Navedena komunikacija predstavlja sinhronizovanu akciju pokušaja diskreditacije svih radnji koje Specijalno državno tužilaštvo preduzima”. Na stranu kolega iz Specijalnog tužilaštva stao je Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković pa je odbio zahtjev za Katnićevo izuzeće.

Ostalo je nejasno da li to u crnogorskom Tužilaštvu ne shvataju da odbrana, tokom suđenja, ima ista prava i obaveze kao i oni? Ili javnost još nije obaviještena kako privilegovana strana, ipak, postoji. I ima pravo da, prljavim igrama, iz sudnice eliminiše neželjenu konkurenciju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo