Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR, TERORIZAM ILI PRAVOSUDNO-POLITIČKA FARSA: Katnićev talik na provjeri

Objavljeno prije

8 godina

na

katnic

Velika je vjerovatnoća da, dok budete čitali ovaj tekst, već možete imati informaciju o sadržaju optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dužno podići do subote, 15. aprila, protiv onog dijela zavjerenika, učesnika oktobarskog (para)državnog udara, kojima ovih dana ističe šestomjesečni pritvor.

U susret optužnici, u nizu precizno sinhronizovanih nastupa, Demokratski front je pokušao osporiti kredibilitet dvojice, čini se, ključnih svjedoka u slučaju „državni udar” – Mirka Velimirovića i Aleksandra Saše Sinđelića. Prvome su Frontovci spočitali „nedosljednost u iskazima”. Preciznije – „sklonost lažima”. Optužbe na račun Sinđelića jednako su ozbiljne: njemu su DF-ovci „iz rukava” izvukli pravosnažnu presudu prema kojoj je „zbog teškog ubistva i pljačke” u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu robije. Koju je, sa dosta uspjeha čini se, sve do sada izbjegavao. Mijenjanjući ime i gospodare koji su mogli da ga zaštite od hapšenja po davno raspisanoj međunarodnoj potjernici.

Predrag Bulatović je prošle nedjelje, u ime DF-a, objelodanio dokument koji je, još sredinom januara, u Osnovnom sudu u Novom Pazaru ovjerio advokat Mirka Velimirovića Zoran M. Janićijević. U tom spisu stoji kako je Velimirović spoznao da je zloupotrijebljen u Podgorici. Na istom mjestu na kome je, svojevremeno, tražio orden. „Nakon prijema presude od 7. decembra 2016. godine i pažljivog čitanja iste, shvatio sam da sam od strane Specijalnog tužilaštva na određeni način zloupotrijebljen, u svrhu koja je samo tom organu znana”, stoji u Velimirovićevoj izjavi od 16. januara. Bogobojažljiv kakvog smo ga već upoznali, Velimirović, navodno, pri slobodnoj volji besjedi: „Ne želim da neistinitim iskazom prouzrokujem patnje i gubitak slobode ili osudu bilo koga. Želim da umirim svoju savjest iznošenjem jedine istine od oktobra 2016. godine. Konstrukcija mog navodnog priznanja koja se pominje u presudi je sastavljena od strane Katnića i istu nisam ni čitao, samo sam je potpisao”. Ravnogorac iz Zubinog potoka, izgleda, zaboravlja da on spornu izjavu nije samo „potpisao”, već je i uredno izdeklamovao pred sudijom koji je, bez suvišnih pitanja, potvrdio sporazum Specijalnog tužioca i Velimirovića.

Nije trebalo dugo čekati da, kartaroškim žargonom rečeno, na kontru DF-a Specijalno tužilaštvo odgovori rekontrom. Još Predrag Bulatović nije iščitao Velimirovićev iskaz iz Novog Pazara, a iz Specijalnog tužilaštva je stigao demanti: njima se, kažu, Mirko već javio i objasnio da je „izložen pritiscima onih protiv kojih krivični postupak nije okončan, odnosno struktura koje stoje iza njih”.

„Mirko Velimirović, pravosnažno osuđen u slučaju pripremanja terorističkog napada 16. oktobra prošle godine, priznao je SDT da je pod prisilom dao punomoćje novopazarskom advokatu Zoranu Janićijeviću koji je, navodno, u njegovo ime pripremio i krivičnu prijavu protiv specijalnog državnog tužioca”, saopštili su iz SDT. Naknadna izjava Velimirovića da je „konstrukcija njegovog priznanja sastavljena od strane Specijalnog tužilaštva”, prema sudu tzužilaštva, može jedino ukazivati da je on izložen pritiscima lica protiv kojih krivični postupak nije okončan, „odnosno struktura koje stoje iza njih, o čemu je nedavno obavijestio Specijalnog tužioca”.

Tužilaštvo ne želi ni da čuje za zahtjev da se presuda Velimiroviću preispituje a kamoli poništi. “Presuda je pravosnažna. Tokom cijelog toka krivičnog postupka, Velimirovićevi navodi nijesu ničim dovedeni u sumnju, već naprotiv, potvrđeni su svim izvedenim dokazima. Tako je očigledno da je pomenuta izjava samo pokušaj opstrukcije daljeg toka krivičnog postupka”, zaključuju u tužilaštvu.

Ima tu nekoliko problema. Po verziji koju je Velimirović ispričao istražiteljima, on oružje za koje je od Sinđelića uzeo novac – 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka – nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Donijete iz vojnih magacina. Po priči pred sudijom, on je od Sinđelića uzeo novac, došao u Podgoricu pa sve prijavio, vratio se u Srbiju (ili negdje na Kosovo) pa naručeno oružje kupio, potom ga rastavio i bacio u neimenovano jezero na „srpsko – albanskoj granici”!? Sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je kupio 50 automata i 3.500 metaka? Gdje ih je bacio? Ko je svjedok da ih je uništio a ne, recimo, preprodao? A ako oružje nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Valjda ih je opčinila Pajina (nadimak M.V.) izjava: „Iz patriotskih razloga sam ovo uradio, da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku. Oni koji znaju istoriju, znaju o čemu pričam”.

I Velimirovićev branilac iz Podgorice, advokat Nikola Belada tvrdi kako „ne stoje ocjene” Velimirovića da je izjavu tužilaštvu dao pod pritiskom. Belada negira Velimirovićevu izjavu iz Pazara: ,,Moja jedina namjera kada sam potpisao (izjavu u Porgorici) bila je da spasim zatvora 17 osoba koje su došle po mom pozivu na mitingu da izraze nezadovoljstvo i to isključivo mirnim sredstvima. Niko od nas nije imao nikakvo oružje. Ucijenjen slobodom ljudi koji su mi vjerovali pristao bih da potpišem bilo šta…”. Belada za Antenu M kaže: ,,Da sam ijednog trenutka bio uvjeren da to što on izjavljuje nije njegova slobodna izjava volje, ja bih reagovao, ne samo pred tužilaštvom nego i tokom sudskog postupka”. Da li bi? Tek da ne zaboravimo i ovo: veća polovina pomenute 17-orice u tom trenutku već je bila svojoj kući. Ili na nekom novom poslu.

SDT tvrdi i da presuda u Hrvatskoj ne može uticati na kredibilitet iskaza Saše Sinđelića u Crnoj Gori. „Postavljanje pitanja kredibiliteta svjedoka saradnika Saše Sinđelića ima cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, ocijenili su. „Ovo pitanje bi trebalo da postave, ne Specijalnom državnom tužilaštvu, već sebi upravo oni koji ne biraju sredstva, metode, ni izvršioce za ostvarenje svojih političkih ciljeva”.

Ovakve tvrdnje predstavljaju nastavak politike Specijalnog tužilaštva da se jedna politička grupacija osudi prije podizanja optužnice.

Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović. „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, edukovao nas je preko hrvatskog Jutarnjeg lista. Tada je i obznanio „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”. Već to je dovelo u pitanje vejrodostojnost Katnićeve tvrdnje da je uznemirujuće saopštenje na dan izbora objavljeno „kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti”. Ili Katnić nije ni znao da je premijer o svemu što se dešava već jako dobro obaviješten. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu iako čak i iz presretnutih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti.

„Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. Njihov anonimni sagovornik kazuje o Sinđeliću: „Pričao mi je više puta da dok je bio na odsluženju vojnog roka u Užicu, da je tamo počinio dvostruko ubistvo. Bilo je to krajem 1999. ili početkom 2000. Tada je navodno iz kasarne pobjegao u Crnu Goru, gdje je bio uhapšen i zatvoren. U Spužu je proveo godinu i par mjeseci a onda je prebačen u niški zatvor, odakle je pušten posle dvije godine sa potvrdom da je neuračunljiv. Hvalisao se da je tada počeo da radi za službu i da je dobio novi identitet…”. Mediji iz Srbije navode i podatak da je Sinđelić 2006. godine bio u zatvoru u Nišu gdje je bio jedan od organizatora pobune koju je gasila Žandarmerija pod komandom Bratislava Dikića (još jedan od pučista koji čeka optužnicu i suđenje).

U DF-u vjeruju da su objelodanjivanjem prošlonedjeljnih dokaza „u paramparčad razbili montiranu političku optužnicu Mila Đukanovića i Milivoja Katnića”. Iz DPS im poručuju da spremaju odbranu. Cijeneći trend da su političari vladajuće partije (Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bošković) već u nekoliko navrata ispravno predvidjeli i najavili naredne poteze Tužilaštva, valjalo bi ove prijetnje (upozorenja) uzeti za ozbiljno. Uostalom, mi još ne znamo istinu o 16. oktobru. Izuzev što je očito da je glavnim akterima ove priče teško vjerovati na riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

2 dana

na

31 Januara, 2025

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

1 sedmica

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo