Vidiš ti kakav sam ja čovek? Tako se Saša Sinđelić, u telefonskom razgovoru koji je u Podgorici službeno snimljen pa potom doturen saradničkim medijima, hvali Mirku Paji Velimiroviću, nakon što ga je obavijestio da će prevratnik koji uhapsi Mila Đukanovića biti „nagrađen do kraja”.
Velimirović: Da uhapsimo Mila?
Sinđelić: Znači to… Bili bi nagrađeni do kraja.
Velimirović: Reci mi koja bi bila nagrada, brate?
Sinđelić: Nagrada… Reci šta hoćeš…
Velimirović: Važi, brate. Slušaj me, brate… Oprosti mi ti. Znaš kako, i sam se sekiram.
Sinđelić: Pa znam. I ja se sekiram za vas, ne spavam zbog vas, jurim…
Nekih godinu dana kasnije, Sinđelić je promijenio priču. U svojstvu svjedoka saradnika koji crnogorskom Specijalnom državnom tužilaštvu pomaže da dokaže optužbe za stvaranje kriminalne organizacije i terorizam u pokušaju, tvrdi kako je plan o Đukanovićevom hapšenju (a kasnije i likvidaciji) stvaran i realizovan mimo njega.
,,Taj plan su sigurno imali Edi i Demokratski front, a prema onome što je meni Edi obrazložio. Ako se slučajno desi da demonstranti naiđu na njega, da ga i oni zaustave. Jednostavno, Edi je rekao da bi bilo ko ko bi izvršio njegovo (Đukanovićevo) hapšenje bio nagrađen…”. Edi je, znate već, Eduard Šišmakov, lik povezan sa ruskim obavještajnim službama (da li samo sa njima?) pomalo i mitsko biće koje je, prema iskazu svjedoka saradnika, držalo sve konce (neuspješnog) državnog udara, planiranog da se u Crnoj Gori izvede u izbornoj noći, 16. oktobra prošle godine. I koji je (Edi), manje više, sva svoja saznanja o tom događaju dijelio sa Sašom Sinđelićem.
Najboljim drugom iz djetinjstva. Pa, ne baš. Zapravo, Sinđelić ovih dana tvrdi kako je Edija 2014. vidio prvi put. Ne zna ni prezime čovjeka koji mu je dao 200 hiljada eura i uvalio ga u nevolju. Ali mu bezganično vjeruje.
„Ja sam imao apsolutno povjerenje u Edija i sada ga imam. Nikada ga nijesam pitao za puno ime i prezime, gdje živi ili bilo šta drugo”, kazuje Sinđelić, odgovarajući na pitanja advokata odbrane, „da mi je Edi rekao da uplaćujem preko žiro računa sa naznakom državni udar ja bih i to uradio”.
Ediju – u prevodu i slobodnoj interpretaciji Saše Sinđelića – bezrezervno vjeruje i dio ovdašnjih patriotskih medija (u stvarnosti, tu nema ni medija ni patriota).
Tako je Pink M, prije desetak dana, ovlašćen da izvijesti kako je „ Sinđelić razotkrio povezanost Frontovaca sa Šišmakovim”.
Tu se kaže kako je Sinđelić „otvoreno ispričao” da je Šišmakov sarađivao sa Frontovcima. „Kaže on meni”, zbori Sinđelić a radosno prenosi Pink M, ,,mi smo već dali ogroman novac za ovu kampanju. Dali smo za medije, da se to progura, da ovaj put prođe. Radi se o tome da imamo informacije da Crna Gora hoće da uđe u NATO…”.
Tu bi poneko poželio da postavi potpitanje – recimo kakvi su to (ruski) obavještajci koji su tek prošle godine došli u posjed informacije da Crna Gora hoće u NATO? Ako vjerujemo Sinđeliću koji nam, navodno, prenosi informacije dobijene od Edija da iza pokušaja državnog udara stoji DF, treba li da prihvatimo i tvrdnju – stiglu od istog izvora i preko istog posrednika – da su Crnom Gorom uoči prošlogodišnjih izbora vladali kriminalci? Zašto mediji okupljeni oko minut dva ovoj informaciji ne poklanjaju zasluženu pažnju?
Svjedok saradnik je čovjek koji ne štedi tuđ novac. „Ja sam njima dijelio novac kao Deda Mraz. Brat bratu ne daje 100 eura, a ja sam dao 30 hiljada (misli na Velimirovića) a da ni ne znam kako se preziva”, kazao je Sinđelić, dodajući da ga je on znao kao „vojvodu Paju”.
Opet, pet dana gledamo i slušamo Sinđelića, i još nije jasno ko je i kako baš njega odabrao za ovaj posao. Ni opis posla u pojedinim momentima nije najjasniji. „Ja nijesam pristao da likvidiram bilo koga, ja sam pristao da kupim opremu i pošaljem ljude. Nijesam imao komandnu odgovornost”, tvrd je svjedok saradnik. Ipak zna da bi ,,o tome na koga bi se pucalo odlučivali Edi i ljudi iz DF-a”.
Onda Sinđelić demonstrira i svoje (pre)poznavanja prava: „Što se tiče opreme, tu nema ništa nelegalno. Što se tiče oružja, ne sporim da je to krivično djelo, svjestan da za to mogu da odgovaram. Uradio sam to zbog sveopštih srpskih ciljeva.”
Postoji li mogućnost da svjedok saradnik nije svjestan da je on već napravio aranžman sa Specijalnim državnim tužilaštvom? Ili priče o mogućoj odgovornosti služe da popune prostor između ključnih Sinđelićevih poruka. Koje on ponavlja: ,,Izdali su nas oni koji su nas angažovali, a to su lideri Demokratskog fronta. Edi nije sto posto izdao, nije ni gospodin Dikić, ni gospodin Bogićević, ni ja”.
Citat valja pročitati dva puta. Sinđelić tvrdi da je njega i njegove „saborce” (kojima je on, kao Deda Mraz, dijelio Edijev novac) angažovao DF. Pa nabraja gospodu koja „nije izdala”. Sa tog spiska svjedok saradnik svaki put izostavi čovjeka koji je izdao njega. Mirka Paju Velimirovića. Pa preskoči i da je on izdao Eduarda Šišmakova. Samo ne znamo kad. Da li poslije neuspjelog puča i njihovog sastanka na Kalemegdanu? Sinđelić u sudnici svjedoči: „Ja sam po dolasku kući pokupio sve stvari koje su ostale kod mene i novac i otišao u policiju gdje sam ispričao sve što znam i gdje sam predao stvari”. Ili je stvar sa izdajom počela na samom početku njihovog druženja?
Potpredsjednik NOVE Slaven Radunović tvrdi kako DF posjeduje zapisnik sa saslušanja Saše Sinđelića obavljenog u Podgorici prije nego je dobio status svjedoka saradnika. I da je Sinđelić tada tvrdio kako je o svojim kontaktima sa Edijem uredno izvještavao srpsku Bezbjednosno informativnu agenciju (BIA)!?
Radunović navodi: „U is¬ka¬zu od 2. no¬vem¬bra pro¬šle go¬di¬ne pred su¬di¬jom za istra¬gu Mi¬ro¬sla¬vom Bašo¬vi¬ćem, Sin¬đe¬lić je ka¬zao: ‘Edi je go¬vo¬rio ne¬kim lo¬šim ru¬skim je¬zi¬kom, što je čud¬no za ru¬skog tajnog agen¬ta, a ra¬zu¬mio sam da je pro¬tiv¬nik vla¬sti u Cr¬noj Go¬ri. Ja to tad ni¬sam shva¬tio kao pri¬jet¬nju, ali sam pre¬nio to agen¬ti¬ma BIA i ako bu¬de još slič¬nih po¬ru¬ka pre¬ni¬je¬ću im i pra¬vi¬ću se da je sve u redu…”. Funkcioner DF tumači da je taj iskaz dokaz da je Sinćelić u sudnici lagao. I da „samim tim” ne treba da bude svjedok saradnik.
Odlukom predsjednice Sudskog vijeća Suzane Mugoše pominjanje ovog iskaza i iznošenje detalja iz njega u sudnici Višeg suda nije dozvoljeno. ,,Ono što je rekao kao osumnjičeni ne može da se koristi u ovom postupku”.
Sličnim zabranama Mugoša je optuženom Milošu Jovanoviću, koji je u međuvremenu „nestao”, zabranila da objasni: kako je, pored međunarodne potjernice, 18. oktobra prošle godine došao u Crnu Goru da izvrši Sinđelićevo naređenje i zapali sjedište DF-a; Ko su ljudi koji su ga pozvali a koji, prema njegovim riječima, „rade za državu Crnu Goru”; Da li je sa Sinđelićem telefonom komunicirao kao slobodan čovjek ili je prethodno bio uhapšen („tako nekako”, promrsio je Jovanović prije nego je sutkinja dala pauzu i potom mu uskratila mogućnost da odgovori na to pitanje).
Ozbiljnim pravnicima smeta što predsjednica vijeća istu strogoću ne pokazuje i u nekim drugim prilikama, na primjer kada svjedok saradnik optuži advokate odbrane da koriste dokumenta koja su ukradena iz njegovog stana. „Već mi je jednom obijen stan u Obrenovcu, i oduzeta su mi dokumenta. Dio te dokumentacije koristi odbrana. Zna se tačno koje lice je obilo i to ću jasno dokazati pred sudom u Srbiji i tužiću ih. Ja ih sada puštam da rade šta hoće jer neću da ometam ovaj postupak”, optužio je Sinđelić advokate odbrane u moment kad su mu dosadila njihova pitanja.
U pomoć mu je priskočio i Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić. „Mi imamo podatke o vašem učešću”, spočitao je Katnić advokatima odbrane. Da bi na njihovo insistiranje da objasni da li su i oni optuženi za pripremu terorističkih akcija (državnog udara) pojasnio: „Nije pominjano krvoproliće, terorizam. Pojašnjavam, misli se o pripremi svjedoka u Srbiji, pribavljanju dokaza… Branilac na to nema pravo”.
Neki pravnici kažu da su stav o Katnićevom obračunu sa advokatima odbrane iznijeli još ljetos, kada su se na sajtu Državnog tužilaštva pojavili izvodi prepiske optuženog Milana Kneževića i njegovog tadašnjeg advokata Gorana Rodića. Objavilo ih je Specijalno tužilaštvo. Isto koje, s vremena na vrijeme, upozori javnost i neposlušne medije na proglašenu tajnost postupka.
Državni tužilac Ivica Stanković je odbio zahtjev grupe advokata da iz daljeg postupka izuzme Katnića i njegovog saradnika Sašu Čađenovića.
Unaprijed, DF je toj odluci dao političku konotaciju ali su i pozvali VDT Stankovića da „pokaže kako nijesu tačne glasine da ga glavni specijalni tužilac ucjenjuje…”. DPS nastavlja prepoznatljivu priču i patriotama i izdajnicima, pokazujući da će predstojeći lokalni izbori, ali i predstojeća kampanja za predsjedničke izbore proteći u patriotskim igrama. Sve nedoumice prekratio je predsjednik DPS, udarajući po opoziciji na Cetinju: ,,Oni danas više ne prikrivaju svoje izdajstvo, oni ne negiraju da su uzeli novac da bi služili interesima druge države protiv interesa Crne Gore i građana Crne Gore. Ili, šta kazati o onima koji danas sa njima igraju u istom kolu, a pokušavaju se izdavati za evropejce i pozivati na svoj nedavni crnogorski patriotizam…”.
Šou ide dalje. U sudnici. U parlamentu. Na ulicama. Kraj se ne nazire.
Nevinost pod zaštitom
,,Nikada se nisam bavio kriminalnim radnjama. Konstantno radim po dva-tri posla, da ne bih bio u ovakvoj situaciji, da niko ne može da upre prstom u mene”, kazao je Sinđelić predstavljajući se u podgoričkoj sudnici. Gledaocima je ostalo nejasno zašto su ga onda angažovali za posao u kome je kriminalna prošlost i sadašnjost predusov za saradnju.
Nije ni dezerter. Njegov vojni rok je prekinut jer je osuđen pred Vojnim sudom. ,,Lažno sam bio optužen, i tu kaznu sam izdržao”, navodi a ne sjeća se zbog čega je dospio u zatvor.
DF je objavio dokument u kome stoji: uvidom u evidenciju MUP-a Srbije ustanovljeno je da je protiv lica Sinđelić Saša podnijeto više krivičnih prijava: za krivična djela teška krađa – 11 krivičnih djela; razbojništvo – dva krivična djela; nelegalno posjedovanje oružja – dva krivična djela kao i dva krivična djela protiv javnog reda i mira…
Priča o ubistvu i razbojništvu zbog koga je Sinđelić u Hrvatskoj pravosnažno osuđen na dvadeset i nešto godina robije još nije došla na dnevni red.
Zoran RADULOVIĆ
Stav4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FELJTON3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
OKO NAS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice