Urbanizacija jedinog preostalog nezazidanog prostora u centru grada, uskog pojasa uz more koji se pruža od bedema Starog grada do Školijere, kroz izradu Državne studije lokacije za Luku Budva, predmet je živog interesovanja građana Budve i političkih partija čiji se stavovi tim povodom sve češće čuju u susret oktobarskim lokalnim izborima.
Budvani su odlučni da ovoga puta ništa ne prepuste slučaju i da budno isprate aktivnosti Vlade i investitora u njihovoj namjeri da kroz demagoške tirade o potrebama razvoja i privlačenja stranih investicija, devastiraju posljednju slobodnu oazu u gradu.
Pojas u zahvatu plana pod nazivom DSL za Dio sektora 43 – Luka Budva, izuzetno je atraktivan i neprocjenjiv je ekonomski i razvojni potencijal grada u takozvanoj prvoj liniji do mora i Starog grada, zbog čega je na meti moćnika iz svijeta politike i biznisa.
Odlaskom Svetozara Marovića sa svih funkcija u državnoj politici i turističkoj privredi, splasnuo je njegov uticaj na investitore i to ko će šta i gdje graditi na teritoriji turističke metropole, te kakvi će se planovi u skladu sa njihovim potrebama donositi.
Prazan prostor zauzeli su drugi, prije svih ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, najmoćniji čovjek u državi u oblasti planiranja i uređenja prostora, naoružan armijom svojih biroa i arhitekata kojima daje vodeće poslove.
Za promociju kapitalnih investicija ministar odnedavno dobija punu podršku nove potpredsjednice Vlade Azre Jasavić. Visoku poziciju Jasavić je ,,zaradila” upravo zastupajući interese stranih investitora. Za istoriju degradacije prirodnih resursa ostaće upamćeno njeno izlaganje u Skupštini i gotovo histerična podrška Vladinom predlogu gradnje stanova u parku Miločera, koju planira zakupac eltinog hotelskog kompleksa na Svetom Stefanu, of-šor kompanija Adriatic properties, čiji vlasnici crnogorskoj javnosti nijesu poznati.
Tokom ljetne turneje po crnogorskim opštinama, Jasavićeva se srela, na sopstveni zahtjev, sa nižim predstavnicima firme Stratex i turske Doguš grupe, koje gazduju budvanskom lukom. Podržala je projekat izgradnje nove marine u Budvi, što je izazvalo revolt građana Budve i oštre reakcije lokalnih političkih partija. Ocijenjeno je da nova potpredsjednica Vlade ,,sa mjesta koje neopravdano pokriva” promoviše projekat marine a da ,,nema elementarna saznanja o čemu se tu radi”.
Doduše ni Budvani ne znaju šta im se sprema pod projektom izgradnje marine za megajahte u budvanskom malom pristaništu. Lokalna uprava o tome ništa ne zna, niti nadležne službe za uređenje i planiranje prostora neko nešto pita. Odrekli su se upravljačkih prava, slušaju naredbe iz Podgorice, kako bi zadržali klimave kompromitovane funkcionerske fotelje.
Odluku o izradi DSL za Dio sektora 43 – Luka Budva donijela je Vlada u oktobru 2014.
Dvije godine su prošle a Studiji se ne nazire javna rasprava. Na tenderu MORT-a posao izrade DSL, vrijedan 65.000 eura dobio je konzorcijum dvije firme, Gvozdenovićev favorit, CAU-Centar za arhitekturu i urbanizam Predraga Babića i Business Art dvorskog arhitekte Mladena Krekića. Kako Monitor saznaje, obrađivači su predali prednacrt studije Ministarstvu održivog razvoja i turizma. Slijedi izrada nacrta plana nakon čega DSL za budvansku Luku može ići na uvid javnosti.
Posao izrade Strateške procjene uticaja na životnu sredinu vrijedan 15.000 eura dobio je biro Montenegroprojekt Vasilija Đukanovića. Prateću Studiju zaštite kulturne baštine, plaćenu 10.000 eura, radila je firma Montecep Saše Karajovića iz Beograda, registrovana za poslove planiranja i arhitekture.
Na izradi studije u formi podugovarača sa CAU kao obrađivačem DSL, angažovani su Muzeji i galerije Podgorice i Polimski muzej iz Berana. Nije najjasnije kakve veze ove javne ustanove imaju sa zaštitom kulturne baštine Starog grada Budve i neposrednog zaleđa Luke, kao i Montecep sa kulturnom baštinom.
Ipak je ta Studija zaštite kulturne baštine dobila saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara i direktorice Anastazije Miranović. To nije bilo dovoljno, pa je Ministarstvo održivog razvoja angažovalo i eksperte ICOMOS-a, Međunarodnog savjeta za spomenike i spomeničke cjeline, savjetodavnog tijela UNESCO, da urade Studiju vizuelnog uticaja projekta marine i objekata na kulturne i prirodne vrijednosti Starog grada, ali i novog grada koji je nikao u zaleđu. Studija koju potpisuje Katri Lisicin završena je i predata Ministarstvu, ali njene pojedinosti javnosti nisu poznate.
Budvani su ogorčeni načinom na koji se u Ministarstvu održivog razvoja i turizma odvija izrada Studije lokacije za dio obale i Luku Budva. Atraktivni prostor gradskog jezgra planski se definiše daleko od očiju javnosti, bez učešća lokalne uprave i građana, što je u suprotnosti sa principima prostornog planiranja uopšte. Gotova rješenja stižu iz Podgorice. Ostalo im je prilaganje primjedbi na javnim raspravama, koje gotovo nikada ne budu prihvaćene.
Programski zadatak za izradu DSL jasno ukazuje da savremena Luka Budva nije cilj izrade ovog dokumenta. Najavljenoj modernoj marini u tekstu dokumenta posvećeno je upadljivo malo prostora. Težište je stavljeno na neizgrađenu obalu, označenu kao Sektor 43, ili ,,kopneni pojas od jugoistočnih zidina Starog grada, vrha gradske luke, bazena i kupališta kod Lučke kapetanije pa Slovenskom ulicom dalje, sve do granica DSL za sektore 43 i 45 (Slovenska Plaža)”. Sve u zoni zahvata morskog dobra.
U Ministarstvu tvrde da je planski osnov za izradu DSL važeći prostorni plan za morsko dobro, iako njime ,,nisu definisane površine za obimnije hotelsko-turističke komplekse”. Od Starog grada do Pošte ovaj plan nalaže urbano zelenilo i uslužne sadržaje u funkciji gradske luke, bez smještajnih kapaciteta.
To nije smetnja da se taj prostor DSL-om prepozna kao ,,potencijal za rekonstrukciju, razvoj, prilagođavanje i prenamjenu nekoliko postojećih objekata i zona…” Programskim zadatkom preporučuju se intervencije na lokaciji oronule zgrade Lučke kapetanije, zapuštenog Jugoslovenskog rječnog brodarstva, na otvorenom bazenu kod plaže Pizana i na neizgrađenoj lokaciji nekadašnje autobuske stanice. I dodatni kvadrati za gradnju hotela visoke kategorije.
Prema nezvaničnim informacijama, predati prednacrt ne sadrži objekte većih gabarita i spratnosti. Bilo je ideja da se rade samo hoteli ali se stalo sa tim, otkriva Monitorov sagovornik. Većinu objekata čine servisi, poslovni i ugostiteljski objekti spratnosti P+1.
Sama marina nema nikakvih objekata osim servisa. Prema prednacrtu DSL budvanska marina raspolagaće sa oko 700 vezova. Od čega oko 350 do 400 vezova za veće brodove i megajahte, dok je za komercijalne vezove planirano oko 250-300 mjesta.
Novost je što će veliki brodovi i jahte biti izmješteni van gradske rive. Sistematizuju se komercijalni vezovi za barke i ribarice mještana, smanjuje veličina lukobrana, proširuje šetalište u blizini Starog grada. Planirani su restorani, kafei, riblja pijaca…Sadašnji park je sačuvan, uz preporuku da se svi objekti iz njega uklone.
Šta studija donosi znaće se uskoro, ali svakako nakon oktobarskih izbora.
Luka ili marina, zavisi ko plaća
Zanimljivo je da se DSL za Luku radi na osnovu Prostornog plana za zonu morskog dobra iz 2007. godine, koji je radio nezaobilazni Montecep i RZUP iz Podgorice. Plan na koji se DSL poziva nije predvidio marinu u Budvi. Među desetak planiranih marina, nema budvanske marine. Budva je planom višeg reda definisana kao luka nautičkog turizma, odnosno ,,lokacija koja može da pruži samo usluge komercijalnog vezivanja. Zbog potencijalnog ugrožavanja izuzetno vrijednog resursa obale i plaža ne preporučuje se stimulacija daljeg zadržavanja nautičara. Budva je gradska luka u kojoj je ključni problem – konflikt u korišćenju prostora”, kazali su planeri prije devet godina. Kako sada i na osnovu kojih studija i procjena može marina u Budvi i to sa 700 vezova, više nego što ima Porto Montenegro u Tivtu, javnosti treba da objasni ministar Branimir Gvozdenović i njegovi eksperti.
Branka PLAMENAC
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice