Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Državljanstvo Keljmendijima izdato u Podgorici

Objavljeno prije

na

Bivši rukovodilac kotorske Filijale za upravne poslove Svetozar Popović, koji je zajedno sa službenicom ove filijale Ksenijom Mitrović, osuđen na godinu, odnosno deset mjeseci zatvora, zbog navodnog pokušaja da se na osnovu falsifikovanog rješenja o upisu u crnogorsko državljanstvo braći Keljmendi, Elvisu i Liridonu, izdaju crnogorske lične isprave, tvrdi da je „žrtveni jarac” države bez čijeg znanja tako nešto nije moglo da se učini.

On kaže da su i on i Mitrovićeva kolateralna šteta da bi se pokrio neko mnogo moćniji u državnim službama koje su izdale rješenje o upisu Keljmendijevih u crnogorsko državljanstvo.

„Da budem potpuno jasan. To rješenje je imalo suvi žig i djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova. Neko je to izdao u Podgorici. Ako je falsifikovan suvi žig, nijesam ga ja mogao falsifikovati”, tvrdi Popović.

Ovaj čovjek, koji je već izdržao pet mjeseci zatvora i čeka da bude pozvan na izdržavanje ostatka kazne, priča da je golgota za njega i njegovu koleginicu Kseniju Mitrović počela nenadano krajem septembra 2010. godine.

„Tih dana mene je pozvala jedna osoba iz Podgorice, iz vrha MUP-a, da provjerim da li Elvis Keljmendi ima oružani list izdat u Kotoru. Bio sam van svog radnog mjesta. Vratio sam se na posao, odmah provjerio i rekao da nema. On me je onda pitao ima li ličnu kartu. Provjerio sam i to i rekao da ima državljanstvo i biometrijsku ličnu kartu, izdatu u maju te godine u Kotoru”, priča Popović.

On napominje da nije nikakva tajna da je Elvis Keljmendi deset godina, ili preciznije, od dvijehiljadite, imao sva lična dokumenta izdata u Rožajama – i staru ličnu kartu, i pasoš i vozačku dozvolu, i da je u maju 2010. u Kotoru samo zamijenio ta stara dokumenta za nova, biometrijska.

„Ja sam u septembru, kada sam dobio onaj poziv iz vrha MUP-a, prvi put čuo za Elvisa Keljmendija. Bio sam rukovodilac i nije bio moj posao da sjedim za šalterom i gledam ko ulazi i izlazi iz filijale. Kasnije su mi neke kolege ispričale da je on bio u Kotoru u pratnji nepoznate osobe i da je izvadio ta dokumenta potpuno regularno”, kaže Popović.

Još jedan telefonski poziv iz Podgorice je bio značajan i dogodio se samo dva dana nakon prvog.

„Taj poziv je bio od koleginice iz Podgorice, koja mi je kazala da storniram zahtjev za izdavanje dokumenata Liridonu Keljmendiju i da nikome ne pričam o tome. Zanimljivo je da me u maju, kada je Elvis izvadio sva dokumenta, niko nije zvao”, kaže Popović.

On se prisjeća da je poslije tog poziva uzeo zahtjev Liridona Keljmendija i sklonio ga kod sebe u radni sto, a zatim ušao u kompjuter da vidi šta je sporno.

„Ušao sam u program na takozvani inicijalni unos. To je poseban ulaz iz kojeg može da se vidi ko je izdao državljanstvo, koji je broj, kada je izdato i slično. Pozvao sam koleginicu Kseniju Mitrović i pitao je da li je ona unosila podatke, ona mi je odgovorila da nema pojma o čemu se radi jer je na godišnjem odmoru. Ja sam izašao iz programa i ništa se nije dešavalo”, kaže Popović.

Ništa se nije dešavalo samo naizgled. U Kotor je, prema riječima Popovića, vrlo brzo i nenajavljeno došla kontrola iz Podgorice.

„U kontroli je bila jedna koleginica koje mene jednostavno nije podnosila. Krenula je, što bi se reklo, ‘đonom’ sa nesuvislim pitanjima. Pošto ništa nijesu našli, uzimaju originalna rješenja, za koja je ova koleginica tvrdila da su falsifikovana, i ako su bila sa suvim žigom na sredini. A zna se vrlo dobro da Sveto Popović ne udara suvi žig, niti ima djelovodnik MUP-a. Na oba rješenja za upis u državljanstvo, i za Elvisa i za Liridona, bio je djelovodni broj Ministarstva unutrašnjih poslova u Podgorici. Mene jako boli zašto onda niko nije ispitao otkuda ‘original falsifikata’ sa suvim žigom, koji ja sigurno nijesam mogao napraviti. Kao da je nekome odgovaralo da budem žrtveni jarac, što će se kasnije i desiti”, priča Popović.

Kontrola iz Podgorice je otišla, ali je nešto bilo presudno da se vrate poslije samo pola sata.

„Mislim da nijesu bili stigli ni do Budve, kada mi je zazvonio telefon i koleginica koja je bila u kontroli me obavijestila da će se vratiti i da ih sačekam. Došli su, dakle, poslije samo pola sata, i saopštili mi da sam na godišnjem odmoru i da predam ključeve od filijale i kancelarije jednoj od koleginica koja je i danas na tom mjestu. Nijesam bio dovoljno pribran da tražim rješenje za godišnji odmor, i to se tako završilo”, kaže Popović.

Već poslije dva-tri dana umjesto rješenja o godišnjem odmoru, stigla je suspenzija i za Popovića i za Mitrovićevu. Zatim je uslijedio mjesec zatišja, da bi jednog jutra u oktobru policija zakucala na njihova vrata.

„Mene su uhapsili u sedam ujutru, pred djecom. Trojica inspektora, bivših kolega, hapsila su me kao posljednjeg kriminalca. Kseniju su uhapsili na isti način sat ranije u Risnu gdje je stanovala. Odmah nas pritvaraju, ali i ne sprovode u sud. Sudija za nas ima vremena tek sjutra u četiri popodne. Određuje nam trideset dana pritvora, i pravo za Spuž” – prisjeća se Popović.

On i Mitrovićeva u zatvoru u Spužu proveli su po pet mjeseci, a policija u međuvremenu prikuplja razne podatke. „Provjeravali su i moje privatne telefone i nijesu našli bilo kakav kontakt sa Keljmendijevima”, kaže Popović.

U Spužu su bili i kada je raspisana potjernica za braćom Keljmendi, kao i kada je u decembru te godine Liridon uhapšen u Hrvatskoj.

„Čekali smo početak suđenja, koje je zakazano tek za mart mjesec 2011. godine. Na tom suđenju mene niko ni u jednoj radnji nije pomenuo. Liridon je izjavio da mene i Kseniju nikada nije vidio. Da nikada čak nije ni bio u Kotoru i da ne zna gdje su prostorije naše filijale. Izjavio je da mu je jedna osoba iz Podgorice obećala da će mu ubrzati dobijanje dokumenata. Na pitanje sudije preko koga, on je odgovario – preko načelnika policije. Ja sam tu u sudnici, mene i ne pominje”, kaže Popović.

Poslije desetak dana, u nastavku suđenja, pojavljuju se svjedoci, između ostalih i osoba iz Podgorice koja je navodno trebalo da posreduje Liridonu u dobijanju dokumenata.

„Ta osoba izjavljuje da ništa nikome nije obećala, i da mene ne poznaje. Tada smo pušteni da se dalje branimo sa slobode. Prva presuda, kojom sam ja osuđen na godinu, a Ksenija na deset mjeseci, donesena je u Osnovnom sudu u Kotoru u julu 2011. Meni se stavlja na teret pokušaj brisanja podataka i prikrivanje, a Kseniji, koja nije ni radila, na teret se stavlja da je svoju šifru dala NN izvršiocu da to uradi umjesto nje, odnosno da izvrši upis. Da bi presuda opstala, oni uporno tvrde da su rješenja o upisu Keljmednijevih u crnogorsko državljanstvo falsifikovana i da nemaju suvi žig. Naravno da je takva presuda najprije pala u Višem sudu” – priča Popović.

Osnovni sud u Kotoru, međutim, samo prepisuje tu prvu presudu, a predmetna sutkinja ubrzo biva izabrana za sudiju Višeg suda.

„U februaru ove godine, Viši sud potvrđuje prvostepenu presudu, iako je ona popuno ista kao ona koju su prethodno oborili”, kaže Popović.

Ksenija Mitrović se nedavno vratila na izdržavanje kazne, dok Svetozar Popović pokušava da ispriča svoju priču.

Njih dvoje osuđeni su da su navodno podstreknuti na izdavanje ličnih dokumenata braći Elvisu i Liridonu Keljmendiju. Monitor nema ambiciju da presuđuje, ali ima obavezu da, imajući na umu javni interes, omogući da se i iz ovog ugla čuje priča o izdavanju dokumenata sinovima Nasera Keljmendija.

Podsjećamo, niko nikada nije potegao pitanje odgovornosti osoba koje su Elvisu i Liridonu omogućile da crnogorska lična dokumenta prethodno dobiju u Rožajama, odnosno Bijelom Polju i da ih godinama nesmetano koriste. O tome je Monitor već pisao. Biće da država ni to nije znala.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI  KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, Ministarstvo prostornog planiranja dalo je saglasnost za gradnju hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor

 

 

Na kraju prošle godine, 27. decembra 2024. Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dalo je saglasnost kompaniji KPM limited Doo iz Podgorice na dopunjeno idejno rješenje arhitektonskog projekta ekskluzivnog turističkog naselja na obali Donjeg Grblja, na potezu Platamuni – Trsteno, u zahvatu Prostorno urbanističkog plana Kotor.

Saglasnost na idejni projekat koji potpisuje arhitekta Mladen Krekić, pečatom i potpisom ovjerio je ministar Slaven Radunović. Saglasna je bila i v.d. generalna direktorica Direktorata Glavnog državnog arhitkete, Mirjana Đurišić. To je ujedno i epilog čuvene afere Trsteno koja je obilježila prodaju  oko pola miliona kvadrata državnog zemljišta na dugoj morskoj obali Opštine Kotor.

Vlasniku zemljišta, kompaniji KPM Limited iza koje navodno stoji kapital ruskog milijardera Olega Deripaske, dozvoljena je gradnja hotelskog kompleksa, apartmanskih naselja, vila i pratećih sadržaja, koji se protežu uz pojas morskog dobra, od Rta Platamuni do pješčane uvale Trsteno.

Urbanistički parametri su obeshrabrujući. Na nekoliko katastarskih parcela predviđenih za gradnju, ukupne površine od 168.700 m2 gradiće novo turističko naselje T2 sa pet zvjezdica. Građevinsko područje podijeljeno je na dvije zone. Na jednoj, lociranoj na isturenom Rtu Platamuni, uz morsku obalu, planirana je izgradnja hotela sa 300 kreveta ili 138 ključeva. Pored ekskluzivnog hotela sa bazenima  predviđeno je  oko 90 brendiranih apartmana, zatim iste takve brendirane vile sa 39 ključeva ili 218 kreveta.

Na drugoj lokaciji, koja se prostire uz postojeću saobraćajnicu gradiće se obični apartmani sa 86 ključeva ili 228 kreveta.

U totalu to izgleda ovako. Na prostoru koji je u katastru nekretnina označen kao šume 4. klase, umjesto zelenila i mediteranske makije, prema  prihvaćenom idejnom rješenju, izgradiće se raznovrsni građevinski objekti sa  više od 1.000 kreveta ili 364 ključa. Bruto građevinska površina iznosi više od 50.000 kvadrata ili bruto izgrađena građevinska površina sa svim tehničkim postrojenjima, podzemnim garažama, servisima i terasama na tlu, iznosi oko 103.900 metara kvadratnih.

Poređenja radi, to su dvije budvanske Zavale  ili  duplirani Stari grad Budva. U pitanju je gruba intervencija u netaknutom prirodnom prostoru započeta donošenjem Detaljnog urbanističkog plana Platamuni-Trsteno. Ovaj planski dokument tipičan je primjer investitorskog plana donijetog prema potrebama poznatog investitora, što je bila najčešća praksa urbanizacije djelova morske obale. Plan je usvojen u Skupštini Opštine Kotor, 2014. godine. Njegova važnost je prestala donošenjem PUP-a za područje kotorske opštine.

Rukovodilac tima za izradu PUP-a bio je arhitekta Krekić i njegov biro Businessart,  pa je logično da su sve smjernice i urbanistički  parametri za gradnju na Platamunima iz DUP-a unijeti u novi plan. Sveprisutni „dvorski“ arhitekta čije se ime pojavljuje iza najvećih investicija i poslova iza kojih stoji država, našao se u ovom slučaju u konfliktu interesa, jer je nedopustivo da se obrađivač plana bavi projektovanjem objekata u prostoru na koji se plan odnosi.

Priča oko urbanizacije dijela obale na granici između dvije opštine, Kotora i Budve, počinje 2004. godine, kada je tadašnja vlast u Kotoru, koalicija Liberalnog saveza i SNP, odlučila da proda obalni zemljišni pojas od Rta Jaz, zaleđa plaže Trsteno i Rta Platamuni u dužini od 4 kilometra. Na namještenom javnom tenderu jedinom ponuđaču, ruskoj kompaniji KPM Limited prodato je 483.488 m2, zemljišta u državnoj svojini za 6 miliona eura. Pola miliona kvadrata prodato je bez saglasnosti Vlade kao vlasnika, jer je Opština Kotor imala status korisnika.

Skandalozna prodaja zemlje na neizgrađenom dijelu Crnogorskog primorja  dovela je do političke afere i podjele u vrhu Liberalnog saveza. Ova nesvakidašnja priča dobila je svoju stranicu i na Vikipediji.

„Afera Trsteno je naziv za korupcionaški događaj iz 2004. godine u koji su bili uključeni visoki funkcioneri Liberalnog saveza Crne Gore, tadašnji politički lider Miodrag Živković i predsjednik Opštine Kotor Nikola Samardžić. Uvala Trsteno predstavlja jednu od najljepših plaža na regiji Donjeg Grblja i spada u 9 najljepših plaža Crnogorskog primorja. Prodaja atraktivnog neurbanizovanog zemljišta u zaleđu predivne plaže Trsteno, površine oko pola miliona kvadrata, dobila je obrise prave korupcionaško-špijunske afere koja je dovela do podjela u Liberalnom savezu“….navodi se na Vikipediji.

Krajnji ishod višemjesečnih  međusobnih optužbi za kriminal i korupciju bio je da je na vanrednom kongresu partije Miodrag Živković smijenjen sa funkcije lidera Liberalnog saveza i isključen iz članstva stranke. Iz stranke je isključen i Nikola Samardžić, a pokrenuto je i pitanje njegove krivične odgovornosti.

Osam godina kasnije, tadašnji poslanik I lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić, uputio je zahtjev Vrhovnom državnom tužilaštvu na čijem je čelu bila Ranka Čarapić, kojim je zatražio poništenje nezakonite odluke SO Kotor o prodaji navedenog kompleksa, kao i pokretanje istražnih postupaka radi utvrđivanja krivične odgovornosti lica koja su tome učestvovala. Kada je kasnije u Skupštini postavio pitanje šta je bilo sa njegovim zahtjevom, uslijedio je odgovor tadašnjeg ministra pravde Duška Markovića, da je formiran predmet o prodaji zemlje na Trstenom.

Slučaj je  udesio da nakon 13 godina od Mandićevog zahtjeva za raskid štetnog ugovora sa ruskom kompanijom, njegov partijski kolega, potpredsjednik NSD i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Slaven Radunović, potpiše saglasnost za gradnju i omogući realizaciju davno osmišljenog plana.  Poslije 20 godina od nesretne prodaje vrijednog prostora, ministar Radunović stavio je tačku na jednu od najvećih pljački državne imovine.

Kompanija KPM Ltd gazduje plažom Trsteno za čiji je zakup na prethodnom tenderu ponudila iznos od vrtoglavih 140.000 eura iako je početna cijena zakupa za 90 metara pijeska, bila 30.000. Zanimljivo je da je ove godine, na javnom tenderu za zakup crnogorskih plaža koji je u toku, Trsteno stratovalo sa početnih 4.000 eura. Što je ubjedljivo najmanja cifra u odnosu na kvalitet i ljepotu kupališta. Što znači da se i JP Morsko dobro prilagođava starom zakupcu.

Pored ruske kompanije KPM kojoj pripada ogroman zemljišni posjed na priobalnom dijelu kotorske opštine, u neposrednoj blizini, u zaleđu Platamuna, naselio se i milijarder Oleg Deripaska, vlasnik imanja površine 2,5 hektara. Deripaska  je kupio nekadašnju vojnu bazu Vojske Jugoslavije na tenderu koji je u aprilu 2005. godine raspisao Fond za reformu sistema odbrane zajedničke države SCG.

Ekskluzivnu parcelu na obali mora površine 25.098 kvadrata pazario je za 627.000 eura. Na vojne objekte i zemljište uknjižila se firma „Overseas Assets Management“  DOO iz Podgorice.

Navedena kompanija proširila je svoj posjed kupovinom dodatnih parcela površine 10.485 m2.

Prema podacima Uprave za nekretnine imanje ruskog tajkuna, odnosno misteriozne of šor kompanije Overseas, prostire se na 35.583 m2 pašnjaka i šuma uz morsku obalu od Jaza do Platamuna, na području katastraske opštine Krimovice. Na lokaciji sa koje se pruža očaravajući pogled na morsku pučinu, zaklonjenoj od pogleda radoznalaca gustom mediteranskom makijom i visokom ogradom, Deripaska je podigao raskošni letnjikovac sa nekoliko luksuznih vila i pratećih objekata.

Međutim, neposredno po dobijanju saglasnosti za gradnju turističkog rizorta, u januaru ove godine kompanije Overseas Assets Management i KPM Limited,  promijenile su vlasnika. U Centralnom registru privrednih subjekata kao osnivač upisana je druga of šor firma – Jolie Services Ltd.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene. Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima

 

 

Evropska komisija godinama upozorava da Crna Gora i njen budžet ne mogu da izdrže sve glomazniju javnu upravu. Iako je svaka vlada deklarativno najavljivala da će polako smanjivati broj zaposlenih u javnoj upravi, njihov broj se sve više povećavao, toliko da u pojedinim državnim i opštinskim kancelarijama nema dovoljno stolica za zaposlene.

Da će tako ostati potvrđuje i  Predlog izmjena Zakona o državnim službenicima i namještencima, koji je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i na sjednici Vlade.

Iako je ministar javne uprave Maraš Dukaj predložio rješenje koje bi u mnogome depolitizovalo javnu upravu i smanjilo broj zaposlenih, poslanici vladajuće većine nijesu bili zadovoljni ograničenjima koja bi tim aktom bila propisana za rukovodioce državnih organa i preduzeća. Zato je standardno nastala paljba amandmanima, kako bi se ta rješenja ublažila.

Najspornija rješenja odnose se na konkurse gdje bi bio izabran najkvalifikovaniji, čime bi ministar izgubio diskreciono pravo da sam bira jednog od tri najbolja kandidata, kao što je sada slučaj. To značajno sužava prostor malverzacija pri izboru rukovodilaca i drugih kadrova. Takođe je pojedinim ministrima bilo sporno da vršioce dužnosti biraju iz reda zaposlenih u tom resoru ili preduzeću, umjesto da dovode vanjske „stručnjake“. Najspronije je bilo što se traži da rukovodioci moraju imati završen fakultet.

Vlada je  konačno usvojila  Predlog zakona, ali ne onako kako ga je Ministarstvo javne uprave predložilo i usaglasilo sa Evropskom komisijom (EK). Usvojeni su zaključci u odnosu na odredbe koje nijesu odgovarale većini ministara, pa će tako dopunjen propis biti dostavljen poslanicima na diskusiju i odlučivanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo