Kritičari režima su povodom šeste godišnjice nezavisnosti Crne Gore napravili težak propust. Niko nije pomenuo najveće dostignuće dugovječne nam vlasti, njen rekord nad rekordima: svaki šesti građanin Crne Gore, odnosno svaki četvrti punoljetni, vlasnik je knjižice Đukanovićeve partije. To ja nama naša borba dala. Vlast je po službenoj dužnosti obilježila Dan nezavisnosti. Vodeća četvorka – kako ko. Đukanović se nije oglašavao. Filip Vujanović je izviždan na Cetinju. Ranko Krivokapić je osvojio vrh Lovćena. Premijer Igor Lukšić zatekao se na samitu NATO-a u Čikagu i preko svoje Fejsbuk stranice obavijestio da su visoki zvaničnici ,,uputili čestitke Crnoj Gori na ostvarenim reformskim naporima u procesu pristupanja Alijansi”. Jedna neobaviještena komentatorka uzvratila je: ,,Molim vas da me podsjetite šta je to sve Crna Gora postigla od ostvarenja nezavisnosti, nisam u toku, jer sam se zabavila nekim glupostima kao što su siromaštvo, preživljavanje, borba za svoja osnovna ljudska prava i tako neke marginalne stvari…”

Od referenduma naovamo, Crna Gora je napredovala svakog dana u svakom pogledu osim u onom u kojem naprijed grabe normalne države. I koji su očekivali iskreni suverenisti, koji su se prije šest godina radovali širom države.

Opozicija, nezavisni analitičari, intelektualci i mediji opisuju Crnu Goru kao privatnu državu, zarobljenu u kriminalu i korupciji, a vladajuća koalicija DPS-SDP drži monopol nad svim i svačim.

Tako je vide i međunarodni, posebno evropski, zvaničnici. U utorak je Evropska komisija poručila: ,,Crna Gora treba da dodatno razvije listu rezultata u oblasti vladavine prava, posebno kada je riječ o slučajevima korupcije na visokom nivou i organizovanog kriminala, kao i da obezbijedi bezbjedan ambijent za istraživačko novinarstvo…”

Vlast se – hvališe. Prije nekoliko dana, reagujući na tekst u Vijestima Crnogorski ekonomski brodolom, Vlada tvrdi da je svojom uspješnom ekonomskom politikom od obnove nezavisnosti uspjela da od Crne Gore stvori zemlju koja, ,,nakon Slovenije i Hrvatske, ima najveći BDP po glavi stanovnika u regionu, kao i najveće prosječne plate i penzije. I u uslovima krize, obezbijedili smo redovnost isplata zarada i penzija i nismo uvodili povećanje poreza. U periodu od 2004. do 2011. godine BDP u Crnoj Gori je udvostručen, dok je stopa nezaposlenosti prepolovljena”.

Koliko hvalospjevi Vlade odgovaraju surovoj stvarnosti obični smrtnici uvjeravali su se proteklih godina na sopstvenoj koži. Posebno oni koji su štrajkovali i glađu, zbog neredovnih plata, nepovezanog radnog staža, gubljenja posla tokom pljačkaške privatizacije… Ovih dana očiglednu nastavu iz siromaštva i obespravljenosti možemo da gledamo i na građanskim antivladinim protestima.

Zato još malo podataka. Javni dug se sa nepunih 780 miliona eura s kraja 2006. duplirao. Sada iznosi milijardu i po eura, sa tendencijom daljeg rasta. Privreda boluje od hronične besparice. Krajem prošle godine preko 15 hiljada firmi imalo je blokiran račun, a ukupan dug iznosio je blizu 380 miliona eura. Početkom maja građani su bili zaduženi sa 800 miliona eura. Minimalna potrošačka korpa na kraju marta iznosila je 786 eura. Prosječna plata ispod 500 eura. Savez sindikata tvrdi da 170.000 ljudi živi ispod granice siromaštva. A Crna Gora ima oko 630.000 stanovnika. UNICEF je ustanovio da svako deseto dijete živi u siromaštvu….

Ekonomski stručnjaci kažu da su ovakvi bilansi posljedica prvenstveno pogrešne ekonomske politike.

Gotovo petina aktivnih građana je nezaposlena. Prema Monstatu, ukupan broj nezaposlenih na kraju 2006. godine iznosio je 74.000, a na kraju 2011. godine 48.100. Međutim, Zavod za zapošljavanje računicu izvodi na osnovu broja onih koji aktivno traže zaposlenje, jer ostale briše sa evidencije. Tim varljivim podacima i Vlada maše.

Samo u 2010. godini, po zvaničnim podacima, bez posla je ostalo 10.000 radnika.

Od 2000. do 2011. broj zaposlenih u državnoj upravi se udvostručio. Prije šest godina bilo ih je 10.345. Samo godinu kasnije administracija je narasla na 17.575. U međuvremenu je bio referendum, pa izbori. Vlast je zbrinula armiju partijskih vojnika. To čini i danas. Čik nađite posao ako niste u DPS-u ili SDP-u.

Koordinator za ekonomska pitanja Pozitivne Crne Gore Mladen Bojanić kazao je ovih dana da se ,,nekakva finansijska likvidnost, odnosno ogromni rast nakon obnove nezavisnosti uglavnom održavao na osnovu prodaje resursa, a kasnije smo ušli u fazu zaduživanja”.

,,To je sistem koji nije održiv, koji ne može dugo trajati i sistem koji moramo mijenjati”, smatra Bojanić.

Aktivisti Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, Unije slobodnih sindikata i Studentske unije u čast ovakvog napretka izveli su 1. marta performans ispred zgrade Vrhovnog državnog tužilaštva. Prvo su ,,odali počast pravdi i zakonu koji su ubijeni u Crnoj Gori”, a potom palili svijeće u ime Vektre Jakić, Gornjeg Ibra, Građevinara iz Pljevalja, Mladosti, Prve petoljetke, Ski centara Bjelasica i Durmitor, Vunka, Beranke, Brskova, ciglane Rudeš, KAP-a, Željezare, Livnice, Elektroprivrede i ostalih preduzeća koja su uništena “zato što su ispred ove institucije umrli pravda i zakon”.

Dileme nema – vlast nije ispunila najvažnije obećanje da će se živjeti bolje u nezavisnoj Crnoj Gori. Izuzimajući politički vrh, rodbinu, kumove i prijatelje. DPS-ov slogan ,,Da živimo bolje” može da glasi: ,,Da, mi živimo bolje!”

Obećavali su sve i svašta. Prije četiri godine, tadašnji kandidat vladajuće koalicije DPS-SDP za šefa države Filip Vujanović najavio je nakon svoje pobjede ubrzani razvoj vaterpola na sjeveru Crne Gore!? I građanima Crne Gore garantovao prosječna primanja od 515 eura.

Šef Vujanovićevog izbornog štaba Milo Đukanović obećao je da će društveni bruto proizvod u Crnoj Gori do kraja 2009. godine porasti za 40, a plate za više od 80 odsto. ,,Ako to ne ispunim do kraja sljedeće godine, neće biti potrebe da me kritikuje i smjenjuje opozicija. Napustiću sam političku scenu Crne Gore”, zakleo se Đukanović na predizbornoj Vujanovićevoj konvenciji u Bijelom Polju.

Na autoput, megalomanske strane investicije duž Crnogorskog primorja, razne strateške partnere i slične kule u oblacima besmisleno je podsjećati.

Dobro ne stojimo ni sa ljudskim pravima i slobodama. Prošle godine građani Crne Gore najviše pritužbi zaštitniku ljudskih prava i sloboda podnijeli su na rad organa državne uprave i pravosuđa.

Mehmed Bardhi, lider Demokratskog saveza Albanaca, kaže: ,,Nakon samostalnosti položaj manjina se pogoršao, pa nam se sada oduzimaju čak i stečena prava”.

Svemu ovome treba dodati i mnoge druge aktuelne bilanse – tridesetak nerasvijetljenih ubistava, ratne zločine koji još nemaju sudski epilog, fizičke napade i sudske procese nezavisnima novinarima i medijima. Povodom trećeg maja, Međunarodnog dana slobode medija, Crna Gora je označena kao djelimično slobodna država kada je riječ o slobodi medija. Plasirana je od 75. do 77. mjesta, među 197 zemalja.

Premijer Lukšić se u obraćanju povodom Dana nezavisnosti hvalisao i ovako: ,,Šampioni smo u regionu po napretku u evroatlantskim integracijama. Evropski šampioni u vaterpolu. Ekipni šampioni u rukometu…”.

Ako je neko zaboravio – premijer je i pjesnik.

Veseljko KOPRIVICA