Povežite se sa nama

MONITORING

Država u jarmu

Objavljeno prije

na

Državni zvaničnici i dalje pregovaraju sa predstavnicima Dojče banke o vraćanju kredita od 22 miliona eura koji je, uz garancije Vlade Crne Gore, uprava Kombinata aluminijuma uzela 2010. godine, za navodne investicije. Novac je završio ko zna gdje, a menadžment KAP-a se nije udostojio da zajmodavcima pošalje makar ugovoreni izvještaj o trošenju pozajmljenih miliona. Zato su Njemci pokrenuli postupak prijevremene naplate kredita, i od Vlade Crne Gore zatražili da vrati pare za koje je garantovala. I to odjednom, plaćajući i dodatni milion eura na ime vanrednih troškova zajmodavca. Ko je kriv što je Crne Gore dovedena u situaciju da plaća tuđe dugove?

Plaćamo ih ponovo, nepunu godinu nakon što smo, po sličnom scenariju, Švajcarskoj komercijalnoj banci platili skoro 30 miliona eura koje su, takođe uz državne garancije, pozajmili vlasnici nikšićke Željezare, skriveni iza of-šor kompanije MNSS.

Ni tada se niko od nadležnih nije zapitao: Ko je naložio da država garantuje novo zaduženje strateškom partneru koji prethodno nije ispunio ni jednu od ranije preuzetih obaveza. Kako su potrošena sredstva čije vraćanje je garantovano novcem građana Crne Gore. Pare su nestale, MNSS pobjegao, Željezara bankrotirala, a niko nije završio u zatvoru. Ministar finansija Milorad Katnić javno se hvalio time što vlada razbacuje naš novac, objašnjavajući da to dokazuje njeno ,,odgovorno ponašanje prema preuzetim obavezama”.

Priča će se ponoviti, ako potez Dojče banke ne pokrene lavinu prinudne naplate svih dugova KAP-a koje je, od 2009. godine, garantovala Vlada Crne Gore. Tada bi problem postao puno ozbiljniji, jer je u igri više od 130 miliona eura. Dovoljno da zemlju gurne u ekonomski bezdan.

,,Uradićemo sve što možemo da se to ne desi, ali je manevarski prostor jako mali”, rekao je, a da nije trepnuo, ministar ekonomije Vladimir Kavarić objašnjavajući da tih para u državnoj kasi – nema. ,,I zato je to pitanje koje zahtijeva da se svi angažujemo”.

Zanimljiva percepcija. Sada nas iz državnog vrha zovu na mobu, ali ne nude makar odgovor na pitanje ko je i po kome osnovu obećao državni novac ruskom generalu-ministru Sergeju Šojguu, tajkunu Olegu Deripaski i njegovim partnerima skrivenim u mreži of-šor kompanija sa egzotičnih ostrva? Ko je i zbog čega odlučio, u ime Crne Gore, da privatizacioni ugovor sa Deripaskom ne bude raskinut zbog sveopšteg kršenja ugovora, već modifikovan po mjeri javnih i tajnih vlasnika KAP-a? Zašto Vlada, ni nakon svega toga, nije primijenila makar odredbe Ugovora o poravnanju i kontrolisala dešavanja, a posebno tok novca u Kombinatu?

Konačno, ko je, imenom i prezimenom, kriv što smo za nepoštovanje finansijskih obaveza koje je našim novcem garantovala Vlada, saznali iz Bona a ne iz Golubovaca? Gdje je Katnić da nam pripovijeda o odgovornom ponašanju? Zašto se premijer Igor Lukšić o interesima građana Crne Gore ne zabrine makar onoliko koliko brine o Adrijanu Zeki, vlasniku Amana?

Ako su momci iz Maroka – Lukšić, Kavarić i Katnić – mogli prevaliti hiljade kilometara kako bi se upisali u knjigu Zekinih gostiju, i sa njegovim konobarima na sjeveru Afrike porazgovarali o našim turističkim potencijalima, valjda mogu i otići do Kombinata da vide šta treba činiti. Ili su Maroko i Ženeva (gdje je trojac drugara krajem prošle godine išao da proslavi prijem Crne Gore u STO) crnogorskim vlastodršcima bliži od KAP-a i Željezare.

Stariji i iskusniji čelnici koalicije DPSSDP odlučili su da pripomognu momcima iz izvršne vlasti, ne bi li nadomjestili njihovo nesnalaženje u prikrivanju očiglednog. Tako je, tvrde iz opozicije, predsjednik DPS-a Milo Đukanović skoknuo do Moskve da dogovori ko će – mi ili oni – platiti 16 miliona eura koje u aprilu treba vratiti OTP Banci. U međuvremenu, potpredsjednik Vlade Vujica Lazović pokušava mlađe kolege iz Vlade relaksirati odgovornosti, objašnjavajući da ,,sve govori kako smo imali nesolidnog partnera…”. Kao da je Crnu Goru pogodila elementarna nepogoda a ne Oleg Deripaska pristigao u avionu kojim su pilotirali Milan Roćen i Zoran Bećirović.

Ranko Krivokapić je, ipak, u aktuelnoj priči ponio titulu šampiona neodgovornosti i licemjerja. ,,To je jedna lekcija”, poručio nam je sa Islanda predsjednik parlamenta i SDP-a, ,,i koliko god bila pogrešna, neće biti preskupa ako na njoj naučimo šta raditi za budućnost”. Da li je 130 miliona malo ili mnogo za lekciju koju za sedam godina nijesu naučili samo oni koji nijesu htjeli.

U najkraćem: Vladajuća koalicija je u privatizaciju KAP-a ušla bez analize treba li ovakav KAP Crnoj Gori, šta su očekivani benefiti a šta potencijalni rizici tog posla. Tadašnji premijer Đukanović sa prezirom je odbacio sva argumentovana upozorenja uz arogantno obrazloženje da, po Ustavu, Vlada ima pravo da bez konsultacija sa bilo kim vodi ekonomsku politiku.

Đukanović je prodaju KAP-a ugovorio u četiri oka, mimo tenderske procedure i uslova, a njegovi poslušnici su objašnjavali da je obezbijeđen strateški partner spreman da razduži kompaniju, investira u modernizaciju i razvoj KAP-a i sanira ekološke probleme u Zetskoj ravnici. Pokazalo se – sve same laži.

,,Savjetovali su nam da samo za jedan dolar prodamo KAP, a sada im nije dobar posao sa Rusalom iako dobijamo stotine miliona”, tvrdio je tadašnji predsjednik Tenderske komisije Branimir Gvozdenović. Njegov kolega iz Vlade Vujica Lazović izveo je jesenas računicu po kojoj je posao sa Rusalom Crnu Goru koštao 360 miliona eura. I jedan i drugi su i dalje na vlasti.

A Krivokapić nam kaže da lekcija nije preskupa. Koja lekcija?

Možda ona o pravu i pravdi. Na primjedbe da se KAP prodaje na brzinu, kako bi se prikrila pljačka teška stotine miliona, Đakanovićeva Vlada je svojevremeno odgovorila zaključkom da Tužilaštvo ,,ako sami ocijene da je potrebno” provjeri poslovanje KAP-a i ugovore o reprogramu dugova. Vesna Medenica, podrazumijeva se, nije našla za shodno da uradi tako nešto.

Juče je Lukšić ponovio poziv tužiocima da provjere KAP i Jugopetrol. Začudo, Telekom nije pominjao. Umjesto toga je organizatore nedavnog protesta motivisanog rastućom bijedom, pozvao da formiraju partiju i izmjere se na izborima. Možemo i mi, da bismo pokazali kako smo ipak nešto naučili, predložiti da Lukšić, Kavarić i Katnić, skupa sa Đukanovićem i Krivokapićem osnuju preduzeće i iz njegovog poslovanja vrate dugove koje su natovarili na leđa stanovnicima Crne Gore. Firma bi se mogla zvati Budala uči na svojim greškama. A ni mi ne bi trebalo da sjedimo skrštenih ruku. Na primjer, 18. februar može biti lijep dan za mobu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKICA ZA KOLEKTIVNI PORTRET – ČETNICI IZ VLASTI: Dogodine u Briselu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispalo je kao da je najnovija prezentacija neočetnika iz NSD-a najviše uznemirila premijera Milojka Spajića. Samo što im on nije zamjerio veličanje ideologije zločina, o kojoj bi kao rođeni Pljevljak morao znati ponešto, već fizički izgled. „Vala ste se dobro spremili sa tim ćevap-tjelesinama i rumenim obraščićima“

 

Četa mala ali odabrana, potpisao je Dario Vraneš, predsjednik Opštine Pljevlja i funkcioner Nove srpske demokratije (NSD), fotografiju sa partijskim kolegama Markom Kovačevićem, predsjednikom Opštine Nikšić, i  Jovanom Vučurovićem, poslanikom NSD i predsjednikom skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Da pokaže kako okupljeni ne dijele samo zajednički prostor nego i ideje, odnosno ideologiju, Vraneš je svoju objavu uljepšao adekvatnom muzičkom podlogom: sprem’te se sprem’te četnici. Za one što ne znaju nastavak, ako ih ima: silna će borba da bude

Pošteno govoreći, ta borba već je počela. Nalik na 1941. godinu, za sada  (novo)četnici bolje stoje. Dobar dio zasluga za takvo stanje na terenu pripada Vranešu.

Otkako je, uz podršku Demokrata, GP URA i Pokreta Evropa sad, u aprilu prošle godine preuzeo funkciju prvog čovjeka Pljevalja, Dario Vraneš intenzivno i dosljedno demonstrira naum da svoj feud predstavi kao jednonacionalnu (srpsku) zajednicu koja se voljom dušmana, ali ne za dugo, nalazi van granica srpskog sveta. Zato se, od tada, u Pljevljima obilježavaju praznici Republike Srbije a ignoriše ili omalovažava sve što ima veze sa obnovom crnogorske državnosti, od NOB-a do danas.

Pljevlja su, veli Vraneš, “srpska zemlja” koju od etničke matice ne dijeli granica, nego “prevoj koji se zove Jabuka”. Ali to se, cijeni on, da riješiti. Da li kopanjem tunela koji bi “provjetrio Pljevlja”, ili brisanjem međa. “Nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“, besjedio je Vraneš proljetos, nakon što je odsvirana himna Bože pravde, tokom pljevaljske proslave Dana državnosti Srbije. „U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA IZMJENA I DOPUNA PROSTORNO URBANISTIČKOG PLANA GLAVNOG GRADA: Kako Slaven kaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz vlade (resornog Ministarstva)  brojne primjedbe zainteresovane javnosti na ponuđeni dokument, nijesu željeli ni da ih čuju. Ko želi, može da im piše, saopštio je ministar Slaven Radunović, najavljujući skoro usvajanje pripremljenog PUP-a Podgorice

 

 

Obećano je pretvaranje Podgorice u „modernu metropolu“. Dobićemo građevinsko zemljište umjesto šuma u Rogamima i na Gorici. Višespratnicu umjesto gradskog bazena u Tološima (ulica Baku), stambena naselja umjesto igrališta i prostora za rekreaciju u Zagoriču, Zlatici, na Marezi. Potencijalna šetališta uz rijeke Moraču (Zlatica) i Širaliju (Rogami) takođe će postati prostori za stanovanje i komercijalne djelatnosti. Park prirode Zeta dobiće – kolektor. U dijelu zaštićenog prostora vodoizvorišta Mareza mogao bi nići dio novog grada Velje brdo.

Duž bulevara Podgorica –Tuzi, 300 metara sa lijeve i desne strane, umjesto vinograda uzgajaće se će –zgrade. Takođe na zahtjev Plantaža, i zemljište u Kokotima  (42 hektara) koje im je nekada dato na korišćenje, za podizanje vinograda, a sada se izgleda vodi kao njihovo vlasništvo, biće prenamijenjeno iz poljoprivrednog u zamljište „za centralne djelatnosti“ (magacini, hale…). Samo njima, ali ne i ostalim vlasnicima okolnog zemljišta. „Prođe li im što su zamislili, Plantaže će se proizvodnjom vina baviti samo iz hobija“, čuli smo od verziranih.

Ko se ne sjeća lekcija iz osnovne škole da je Crna Gora oskudna s poljoprivrednim zemljištem, moraće da ih pritvrdi. Usvoji li Vlada pripremljeni prijedlog izmjena i dopuna Prostorno urbanističkog plana Glavnog grada, na prostoru opštine Podgorica biće izgubljeno oko 10.000 hektara poljoprivrednog zemljišta (od sadašnjih oko 30 hiljada urbanizaciju će preživjeti 22.018 hektara). Najbolje poljoprivredno zemljište – čak i ono sa postojećim sistemima za navodnjavanje –postaće građevinsko.

Neke se stvari, opet, neće mijenjati. U PUP-u ostaje ucrtana saobraćajnica koja bi trebala da, dijagonalno, spoji kružni tok na ukrštanju ulica Džordža Vašingtona i Dalmatinske sa kružnim tokom na raskrsnici Moskovske i ulice 13. jula. Kada se ta saobraćajnica, daleke 1987. godine, prvi put pojavila u prostornom planu tadašnjeg Titograda, najavljivana je kao „obilaznica“. Sada bi išla preko kuća i kroz dvorišta. Ima toga još. Poznatog i nepoznatog (skrivenog), pošto se sve ponuđena planska dokumenta nijesu mogla otvoriti na običnim računarima, dok neke od izmjena u postojećim planovima (DUP-ovi) ne prati tekstualno objašnjenje.

Problema je bilo od starta. „Preporučili smo da se pitanja koja se tiču ne samo razvoja Glavnog grada već i čitave države, trebaju i mogu riješiti kroz cjelovit planski postupak što izmjene i dopune nijesu“, navodi u svom mišljenju (negativnom) član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, mr Dragoljub Marković. „Cjelovit planski postupak, između ostalog, obuhvata analitičke faze i na osnovu njih preciznu i jasnu ocjenu stanja- konstatovane probleme, potrebe i mogućnosti razvoja i sl., što bi bio pouzdan osnov za iznalaženje i izbor optimalnih rješenja.Istovremena, izrada Prostornog plana  Crne Gore bila je prilika da se po principu susretnosti planiranja usklade strategije razvoja, organizacije i uređenja prostora sa državnog i nivoa Glavnog grada“.
Moglo je, ali nije. Izmjene PUP-a Podgorica, koji je inače trebao da važi do kraja ove godine, biće usvojene prije Prostornog plana Crne Gore. Nezvanično, žuri se zbog najavljenih izmjena Zakona o planiranju prostora i izgradnji, kojim će izrada PUP-ova, ponovo, biti vraćena u nadležnost lokalnih samouprava. Zvanično: razvoj ne može da čeka.

Ako se u minut do 12 ne dogodi kakvo čudo, javna rasprava o inoviranom Nacrtu Izmjena i dopuna prostorno urbanističkog plana Glavnog grada biće završena na dan izlaska ovog broja Monitora.

“Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je održalo dvije centralne javne rasprave na kojima je zainteresovanoj javnosti i korisnicima prostora data mogućnost da daju promjedbe, predloge i sugestije na Nacrt plana”, saopšteno je iz kabineta ministra Slavena Radunovićauz konstataciju da Ministarstvo “neće održavati dodatne javne rasprave po ovom planskom dokumentu”.I obavještenje da zainteresovani za konkretne lokacije neposredan uvid  u ponuđeni  dokument mogu izvršiti u jednoj od tri kancelarije Ministarstva koje su za građane bile otvorene radnim danima od 08 do 15 časova.

Iz saopštenog bi se moglo zaključiti kako sve ide u najboljem redu pa će se, vjerovatno, obistiniti najave da će Vlada, možda i do kraja godine, usvojiti dopunjeni/novi PUP Podgorice. Realnost je bitno drugačija.

“Dvije centralne javne rasprave” o kojima piše Ministarstvo prostornog planiranja ostale su u pokušaju i, sve skupa, trajale manje od jednog sata. Svi zainteresovani nijesu mogli da stanu u sale u kojima su sastanci organizovani. Oni koji su ugrabili mjesta i uspjeli da dođu do riječi imali su bezbroj primjedbi na ponuđeni dokument: od toga da je on rađen uz kršenje predviđene procedure, preko mišljenja da favorizuje  privatne interese investitora u odnosu na građane Glavnog grada,do tvrdnji da su detalji (tzv. tačkaste izmjene) inoviranog PUP-a prezentovani sa namjerom da ostanu nepoznati široj javnosti.

“Odluka Ministarstva da ne organizuje novu (pravu) javnu raspravu o inoviranom nacrtu Izmjena i dopuna PUP-a Glavnog grada Podgorice predstavlja produbljivanje praksi ranijih vlasti koje su tražile način da obesmisle svaki upliv građana i struke u ono što odluče partijske vrhuške”, kaže Srđan Perić, lider Preokreta i odbornik u SO Podgorica. “  Podsjetimo se da je recimo projekat Velje Brdo predstavljen od strane premijera i ministra osam dana prije podgoričkih izbora, da nije jasno kako su šumsko zemljište prevodili u građevinsko, da nam nije jasno, čak i da je to zaista projekat koji bi se realizovao i da za tren, ali samo za tren, stavimo po strani primjedbe stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine, kako bi on uopšte funkcionisao, ko u tako kratkom roku do sredine 2026.može dovršiti vodovodnu i kanalizacionu mrežu…”

Perić zaključuje: “Dakle, radi se o par excellence političkom marketingu koji u konačnom šalje dvojako pogrešnu poruku: da se može pretjerivanjem obesmišljavati svaka ideja – u ovom konkretnom slučaju ideja o socijalnom stanovanju, ali i da se u tom poslu funkcioneri ponašanju kao da je to privatna – a ne javna stvar. Potrebno je raditi sasvim suprotno.”

Ministar  Radunović sve  je to video na drugi način. Iz njegove perspektive žrtve su Ministarstvo, Vlada i vladajuća koalicija. “Čuli smo čak i besprizorno ucjenjivanje oko formiranja nove vlasti (u Podgorici – prim. Monitora). Ali, poručujem svima koji ucjenjuju, da ovo Ministarstvo, ova Vlada i građani Podgorice koji dugo čekaju na PUP, neće dozvoliti da ih bilo ko reketira”, kazao je Radunović. Uz opasku kako on ponuđeni dokument “nije ni pogledao”.

Možda je to trebalo da bude ministrov alibi, za tvrdnje kako je plan rađen u dogovoru sa potencijalnim investitorima i vlasnicima zemljišta kome je predviđena promjena namjene iz poljoprivrednog u građevinsko. Nijesu, međutim, svi izrečenu  poruku shvatili na takav način.

“Nakon što je Ministarstvo urbanizma predožilo loš planski dokument, kojim se nastavlja devastacija našeg Grada, a nakon toga odlučilo da (po prvi put ikad) ukine javnu raspravu, ministar Radunović je u Skupštini otišao korak dalje i kazao da ‘PUP pogledao nije’, jer to nije njegov posao”, saopštio je Luka Rakčević, aktuelni zamjenik gradonačelnice Podgorice. “PUP je Zakon u oblasti prostornog planiranja, koji je za Podgoricu – najvažniji planski dokument. Ovo je kao da ministar pravde predloži izmjene Krivičnog zakonika i kaže da ih pogledao nije, jer ih, jelte, priprema Radna grupa”.

Od Rakčevića smo, prethodno, saznali da je Glavni grad već dva puta dao negativno mišljenje na vladine prijedloge izmjena i dopuna PUP Podgorice.Razlog je, objasnio je Rakčević, to što vladini planeri nijesu u zatražene izmjene PUP-a (inicijator su bile lokalne vlasti Podgorice) unijeli ono što su tražili predstavnici Glavnog grada, ali su zato mijenjali i ucrtavali ono što od njih nije traženo.

Na kraju, Velje brdo je došlo  kao svojevrstan dar. Samo što nije besplatan.

 

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata:
Nema  argumenata o potrebi izgradnje 20-tak hiljada stanova u Podgorici

Dragoljub Marković, član Savjeta za reviziju planskih dokumenata, u svom se mišljenju posebno osvrnuo na projekat Velje brdo, odnosno GUP Velje brdo kao sastavni dio PUP-a Podgorica, uz konstataciju da “u Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici”.Prenosimo dio onoga što je napisao u svom  mišljenju.

“Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36.000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja:

– koncentracija tolikog broja novih stanovnika u Podgorici je suprotna opredjeljenju o ujednačenom regionalnom razvoju jer bi za posledicu imali dalju depopulaciju, i to radno sposobnog kontigenta iz naselja koja već duže imaju taj problem;

– dalji porast broja stanovnika u Podgorici bi uslovio razvoj novih funkcija i sadržaja u centru države i dodatno “ispraznio” postojeće sadržaje po gradovima iz kojih se iseljava stanovništvo (vrtići, škole, bolnice…), što je suprotno utvrđenom cilju i strateškom opredjeljenju o decentralizaciji Crne Gore;

– problem velikog broja podstanara i pored viška stanova u odnosu na broj domaćinstava u Podgorici, pa i drugim gradovima, treba prvenstveno rješavati poreskom politikom koja će stimulisati aktiviranje praznih stanova, fondovima za podršku podstanarima i sl.;

– sa aspekta opštih ciljeva i strateških opredjeljenja djeluje prihvatljivije da se sredstva koja bi trebala država da investira (600? miliona eura) u infrastrukturno opremanje planiranog naselja preusmjere u razvoj i uređenje naselja koja sada bilježe negativne razvojne i demografske trendove.

Na osnovu navedenog moja ocjena Plana je negativna.Ukoliko zajednički stav Recenzione komisije bude pozitivan, moj stav se može smatrati kao izuzeto mišljenje.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo