Niz, po svemu sudeći, naručenih, profesionalno izvedenih i nerazriješenih ubistava nastavljen je i u 2017. Istrage traju. Rezultati ne vide.
U toku je i istraga oko kriminalnih jataka i saradnika iz redova policije. Pandorinu kutiju je, krajem prošle godine, otvorio Jovan Vukotić, navodni vođa škaljarskog klana, optužujući visokorangirane policijske zvaničnike da „pomažu kriminal, spletkare, kriju ubice…”. Činjenice su pokazale da Vukotićeve tvrdnje nijesu bez osnova.
Na meti policije mogli bi se, konačno, naći i građani koji ne pripadaju organizovanim kriminalnim grupama, unutar i van sistema. Posebno oni koje imaju običaj da se na ulici zateknu i nakon što padne mrak. Policija mora osnažiti operativni rad i pojačati kontrole predočio nam je ministar unutrašnjih poslova Melvudin Nuhodžić, govoreći o nedavnim zaključcima Vijeća za nacionalnu bezbjednost i o kadrovskim promjenama u Upravi policije. „Vjerujem da će građani u budućem vremenu imati prilike da to vide i osjete (pojačane kontrole, prim. Monitora), pa ih molim za razumijevanje…”.
Među rijetkima koji nijesu pod istragom i pojačanim nadzorom, niti im prijeti smjena, nalazi se direktor Uprave policije Slavko Stojanović. „On je korektno radio svoj posao”, potvrdio je Nuhodžić, ne osvrćući se na podatak da smo prošle godine imali trideset ubijenih. Oružjem. Još skoro šezdeset života izgubljeno je na crnogorskim drumovima. Ako neko to eventualno ne zna, Stojanović je veći dio radnog vijeka proveo u saobraćajnoj policiji MUP-a Crne Gore.
Novinarima TV Vijesti ministar Nuhodžić otkrio je tajnu uspjeha direktora UP: „U nekim drugim oblastima on je postigao značajne rezultate, kada je Crna Gora bila na izazovima, Uprava policije je svoj posao odradila korektno…”. Ne treba biti previše verziran da bi se razumjelo kako je ovo bila do sada neviđena potvrda sumnji da je sud partije odlučujući prilikom vrednovanja rada čelnika UP. Stojanoviću fotelju nijesu sačuvali rezultati u borbi protiv kriminala ili uspostavljeni red i mir na ulicama crnogorskih gradova. Sačuvao je konstantan verbalni rat koji, od početka svog mandata, vodi sa svim neistomišljenicima DPS-a koji su nezadovoljstvo spremni da pokažu javno. Na protestima.
I još po nešto. Da se prisjetimo:
Stojanovićevi policajci spremno su, u februaru 2014. godine uhapsili desetak učesnika protesta pred Skupštinom koji se, na njihovu komandu, nijesu momentalno udaljili sa ulice – za saobraćaj zatvorene nekoliko sati ranije. Zato je policiji do danas ostala nepoznata grupa maskiranih momaka koja je, nekih pola sata ranije, banula pred parlament i Predsjedništvo, kamenicama zasula policiju i zgrade iza nje, pa se obavljenog zadatka vratila odakle je i došla.
Policija nije identifikovala i uhapisli praktično nijednog inicijatora sukoba pripadnika snaga reda i mira i grupe huligana na protestu održanom u Podgorici 24. oktobra 2015. godine. Oni nijesu uspjeli da identifikuju ni svoje pripadnike koji su te večeri ulicama glavnog grada progonili i prebijali nedužne ljude. Prije se čini kako je direktor UP štitio prestupnike – i sa jedne i sa druge strane kordona. Morao je, recimo, da na čelo MUP-a dođe ministar iz redova opozicije (Goran Danilović) pa da Radosav Lješković, nedavno osuđeni komandant SAJ-a, bude suspendovan. Da je neko drugo vrijeme, u kojem se poštuje red, komandant specijalne jedinice koji pod zakletvom tvrdi da nije u stanju da prepozna svoje ljude u akciji bio bi istog časa smijenjen i penzionisan.
Vjerovatno sa najvećim izazovom Stojanović se sreo tokom prošlogodišnje izborne kampanje, zaključno sa 16. oktobrom, kada su u Crnoj Gori – prvi put u svijetu – paralelno održavani izbori i državni udar. Koji je po jednima uspio, po drugima je spriječen, dok ima i trećih koji kažu da je u pitanju bio samo incident. Uglavnom, direktor UP svoju je odanost režimu dokazivao skoro pa svakodnevnim svađama sa ministrom. Sve šireći, mjesecima prije izbornog dana, ničim argumentovane optužbe po kojima opozicija priprema nasilno preuzimanje vlasti (ili nešto vrlo slično). Potom je, nakon 16. oktobra, nedjeljama odsustvovao sa javne scene. Nažalost, rezultati njegovog rada bili su i te kako vidljivi.
Godinu za nama obilježila su, po pravilu nerazjašnjenja, ubistva koja je – post festum – policija tumačila kao dio višegodišnjeg obračuna dva kotorska kriminalna klana zavađena gubitkom pozamašnog kokainskog tovara na španskoj obali (u Valensiji). U kontekst te priče uredno su tumačena ubistva u Kotoru, Budvi, Baru, Podgorici i van granica Crne Gore – od Mostara do Beograda…
Premijer Duško Marković trudio se da opravda društveno-ekonomski ambijent koji je stvorio njegov tadašnji i sadašnji poslodavac Milo Đukanovića u kome su ubistva dio svakodnevice.Istovremeno je pokušavao da nađe opravdanje za svoje saradnike iz ANB-a i policije koji nijesu bili u stanju da ta ubistva spriječe čak ni onda kada su unaprijed obaviješteni o budućim žrtvama (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić), I dosjetio se. „Nije stradao nijedan slobodan i pošten građanin”, ustvrdio je jesenas demonstrirajući najvažniji od svih političkih kvaliteta elite koju je oko sebe okupio Đukanović – spremnost da ignorišu stvarnost kad god to od njih traži vlast. A život k’o život: tačno dva mjeseca poslije Markovićeve izjave, 7. decembra prošle godine u Budvi je, u još jednom krvavom obračunu profesionalaca sa one strane zakona, ni kriv ni dužan nastradao penzionisani ljekar Dragan Neno Zečević.
Kako je završena prošla (dvostruko ubistvo u Budvi pa smrt u Podgorici) tako je započela ova godina. Počelo je dvostrukim ubistvom u Budvi. Miroslav Ćetković (29) mještanin sa popisa bezbjednosno interesantnih lica izdahnuo je nedugo pošto je smrtno ranio svog ubicu Predraga Ilinčića, državljanina BiH koji je, kažu mediji i njihovi izvori iz policije, na crnogorsko primorje došao da odradi krvavi posao. Potom je u eksploziji podmetnute bombe, skoro pa u centru Podgorice, smrtno stradao Đorđe Sekulović, dok je njegova saputnica Jelena Korać zadobila izuzetno teške povrede, opasne po život. Njen grijeh je bio što se u pogrešno vrijeme zatekla na pogrešnom mjestu.
Premijer Marković nas je, potom, još jednom zatekao svojim poimanjem stvarnosti. „Bezbjednosna situacija u zemlji je odlična”, odgovorio je na novinarsko pitanje i – otišao. Valjda da proslavi što je tako dobro. Onda se pojavio ministar Nuhodžić sa ovlašćenjem da nam prevede premijera. Tako smo saznali da na jeziku šefova javne i tajne policje iskaz „situacija u zemlji je odlična” zapravo znači: „(citiramo ministra Nuhodžića): „Ja sam izjavu premijera shvatio u kontekstu da je Crna Gora kao država na visokom stepenu sigurnosti, a da je stanje javnog reda i mira i bezbjednosti građana na neki način ugroženo!”.
Nažalost, istovremeno smo saznali da je stanje toliko dobro (zapravo odlično što se na nekim jezicima kaže vanredno) da će specijalci izaći na ulice, ući u naša dvorišta, haustore i omiljene lokale, legitimisati nas, pretresati i pregledati. Sve pokušavajući da od onih, bezbjednosno interesantnih lica, pokupe oružje i eksploziv koje im je, ima i takvih priča, podijelio neko od njihovih prethodnika.
Pripadnike specijalnih i posebnih snaga crnogorske policije prvi je, u patrolu na ulice nekog od crnogorskih gradova izveo Miloš Radulović. On je, kao načelnik CB Bar, za tim rješenjem posegao nakon što je Šćepan Bujić, „zakoniti nasljednik” jednog od tadašnjih barskih klanova bez ozbiljnijeg povoda ubio braću Gojčanin – Ljubomira i Dejana.
Istom metodom poslužio se načelnik kotorskog odjeljenja bezbjednosti Igor Popović proljetos, nakon niza – za divno čudo neupiješnih – pokušaja ubistva Miloša Radulovića. I to je dalo nekog rezultata. Do avgusta, kada je kotorski niz nasilnih smrti nastavljen.
Stižemo do najzanimljivijeg dijela. Istovremeno sa odlukom da na ulice Podgorice, Bara i Kotora izvede specijalce, vrh policje je odlučio da smijeni Radulovića i Popovića. Govori li to nešto i o uspjehu njihovih metoda obračuna sa organizovanim kriminalom?
Nije se stalo na tome. Tako smo dobili novog šefa kriminalističke policije (vidi boks), Sekora za obezbjeđenje ličnosti, komandanta Posebne jedinice, šefa Unutrašnje kontrole… Na ta mjesta su, redom, imenovani: Enis Baković, Dragan Blagojević, Veselin Magovčević, Milan Adžić. CB Bar dobio je novog načelnika – Draga Spičanovića. Marko Radusinović je novi šef policije u Kotoru, dok poslove smijenjenog šefa kriminalsitičke policije u Podgorici preuzima načelnik CB glavnog grada Miroslav Rečević.
„Model kadrovskih promjena je dobar model, tako se unosi nova energija”, objašnjava ministar najavljujući da će „kadrovske promjene biti stalne i da neće biti neplanske”. Direktor Stojanović nije se oglašavao. Makar da objasni zašto je sada prihvatio razrješenje načelnika CB Bar kada je, koliko ljetos, odbio njegovu ostavku. Nakon što je resorni ministar prihvatio. Izgleda da Radulović I Danilović nijesu bili ubjedljivi onoliko koliko su to sada Marković i Nuhodžić.
Šalu na stranu – smjene i unapređenja u crnogorskoj policiji ostaće bez ozbiljnog efekta sve dok izvršna vlast ne bude spremna da se uhvati u koštac sa trulim daskama u policji. A ne da ih koristi za vlastito bogaćenje i borbu protiv političkih protivnika. Tada, zna se, riba se čisti od glave. Odatle i smrdi.
Porodične veze
Premijeru se dopalo. Nakon što je lane, porodičnog prijatelja Sretena Radonjića (Markovićev sin i Radonjićeva ćerka su u braku) postavio za direktora Agencije za borbu protiv korupcije, Duško Marković je nastavio da gradi i nadgrađuje porodične veze u i oko izvršne vlasti. Novi šef kriminalističke policije dolazi iz Tužilaštva. Ipak, Enis Baković se u izvršnoj vlasti neće osjećati kao potpuni stranac. Njegova sestra Merima već je tamo – kao savjetnica premijara Markovića. Merimin i Enisov otac Šućko Baković radi posao ombudsmana od 2006. godine. Ili ako više volite – a i tačnije je – prima ombudsmanovu platu. I trudi se da ne talasa. Njegov talenat je prepoznat.
Zoran RADULOVIĆ
FELJTON4 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
BAŠTE BRIGANJA4 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice