Posvećenost Crne Gore politici održivog razvoja je neupitna, prva je rečenica u Nacionalnoj strategiji održivog razvoja do 2030. godine (NSOR). Iz Ministarstva održivog razvoja i turizma tvrde da je riječ o najvažnijem strateškom dokumentu u Crnoj Gori kojim se planira gdje ćemo, šta ćemo i kako ćemo kao država i društvo.
Na Strategiji, koja ima blizu 400 stranica, je par godina radio tim eksperata na čelu sa prof. dr Gordanom Đurović. Ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović na okruglim stolovima na kojima je Strategija prezentovana ponavlja da je osnovni princip strategije ,,unaprijeđenje ukupnog blagostanja svake generacije koje zahtijeva četiri osnovna resursa – ljudske, društvene, prirodne i ekonomske”.
Strategija pokazuje međutim da ka tom blagostanju krećemo sa oslabljenim resursima. Najcrnje je stanje sa osnovnim – ljudskim resursima: ,,Prirodni priraštaj se smanjio sa 5.636, koliko je iznosio 1991. godine, na 1.368 u 2011. godini. U 2011. godini prirodni priraštaj je bio i najmanji u posljednjih dvadeset godina. Dok su stope prirodnog priraštaja 1951. i 1961. godine iznosile 20,8‰ i 20,4‰ (respektivno), na posljednja dva popisa stanovništva brojke su bile značajno drugačije – 4,3‰ u 2003. godini, odnosno svega 2,2‰ u 2011. godini”.
Primjetan je trend starenja stanovništva, kao i rast broja umrlih: broj umrlih se u periodu od 1991. do 2011. godine povećao sa 3.975 na 5.847.
Najveći demografski pad zabilježen je na sjeveru Crne Gore: ukupno 47,3% stanovništva Crne Gore je 1948. godine živjelo u sjevernom regionu, da bi u 2011. godini ta brojka iznosila 28,7%. Više od 50 odsto državne teritorije naseljava manje od trećine ukupnog broja stanovništva.
Da dugoročno neće biti bolje, govore podaci iz projekcija Ujedinjenih nacija, koji se citiraju u Strategiji. Prema njima negativni demografski trendovi do 2050. godine usloviće smanjene broja stanovnika u Crnoj Gori od oko 8,2 odsto, pa će 2050. godine u našoj zemlji živjeti 574.000 stanovnika, što približno odgovara populaciji s kraja 1970-ih godina. Ujedinjene nacije predviđaju da će do 2100. godine u Crnoj Gori biti još manje stanovnika, odnosno svega 437.000, što približno odgovara populaciji iz 1950-ih godina.
Konstatuje se da bi ,,pri sadašnjim stopama fertiliteta i mortaliteta i nultim migracionim saldom, Crna Gora bi već nakon 2015. godine mogla da započne proces depopulizacije”. Zato je potrebno preduzeti mjere: spriječiti i ublažiti efekte starenja stanovništva, spriječiti i ublažiti efekte migracija.
Strategija preporučuje da će biti neophodno da se poveća radna aktivnost da bi se ostvario sadašnji nivo ekonomskog razvoja. Prvenstveno stanovništva od 15 do 67 godina. Predlaže se i da se nedostatak radne snage nadoknadi radnicima iz inostranstva, kao i radnim angažovanjem starije populacije – preko 67 godina starosti! Sve to da bi se dostigao sadašnji nivo.
Citiraju se i predviđanja MONSTAT-a da se do 2030. može očekivati povećanje broja doseljenih odnosu na broj odseljenih lica. Po toj projekciji obrazovani mladi će iz Crne Gore odlaziti u države EU, a kod nas će dolaziti niskokvalifikovani radnici iz regiona, zatim imigranti starije životne dobi (zbog klimatskih pogodnosti), kao i imigranti iz Afrike i Azije. Pa se preporučuje da Crna Gora, kao zemlja sa malim brojem stanovnika, ,,uloži dodatne napore u okviru kulturnih politika u očuvanju samobitnosti i izvornog identiteta crnogorskih građana”.
U Strategiji je predstavljeno obilje mjera kako bi Crna Gora doprinijela ostvarivanju globalnih ciljeva održivog razvoja. Neke od preporuka su: afirmacija tolerantne i savremene porodice i ostvarivanje preduslova za zdrav razvoj pojedinca u okviru porodice; eliminacija rodne, nacionalne, vjerske, seksualne i diskriminacije po pitanju godina ili zdravstvenog stanja; mjere protiv siromaštva, a za uspostavljanje veće zapošljivosti radne snage i eliminaciju socijalne isključenosti; predloženo je i da se stimuliše društvena solidarnost, da se jača povjerenje građana u demokratski politički sistem i njegove institucije, da se obezbijede uslovi za eliminaciju korupcije, organizovanog kriminala, kriminala i terorizma, kao i da se zaustavi degradacija vrijednosti obnovljivih prirodnih resursa: biodiverziteta, vode, vazduha, zemljišta…
U Akcionom planu NSOR prva stavka je Unapređenje stanja ljudskih resursa. U cilju sprečavanja i ublažavanja starenja stanovništva predložene su mjere: razmotriti mogućnost stimulacije rađanja; obezbijediti adekvatan nivo socijalnih davanja za djecu; jačanje porodičnih vrijednosti; obezbijediti održivost penzionog sistema…
Najavljeno je da će NSOR do 2030. godine u julu biti predstavljena na zasijedanju Političkog foruma na visokom nivou u okviru Savjeta UN-a za socijalna i ekonomska pitanja.
Prošle nedjelje je Nacionalni savjet za održivi razvoj razmatrao Strategiju. Na čelu Savjeta, koji bi trebao da bude u prvim redovima borbe da se ublaže sumorna predviđanja iz Strategije, je Filip Vujanović. Nacionalni savjet je inače pun ministara i drugih DPS djelatnika koji su mjesecima unazad kojevitezali da je jedan od najvećih udara na budžet Crne Gore naknada za majke sa troje djece. A u Strategiji fino piše da treba – razmotriti mogućnost stimulacije rađanja, jer je depopulizacija Crne Gore već otpočela. Razmotriće. Kao i do sada.
STATISTIKA O OBRAZOVANJU, ZDRAVSTVU I EKONOMSKIM RESURSIMA: Siromaštvo i dalje problem
U Strategiji se nakon mračnih demografskih činjenica i projekcija prezentuje stanje u zdravstvu i obrazovanju. ,,Budžet koji se u Crnoj Gori izdvaja za zdravstvo iznosi 461 dolar , odnosno 926 dolara po stanovniku, kada se u obzir uzme kupovna moć. Ova izdvajanja su viša u odnosu na Albaniju (240$, tj. 539 PPP $) i Makedoniju (312$, tj. 759 PPP $), u nivou Bosne i Hercegovine (449$, tj. 928 PPP $) i Srbije (475$, tj. 987 PPP $), ali značajno niža u odnosu na Hrvatsku (982$, tj. 1517 PPP $) i Sloveniju (2085$, tj. 2595 PPP $). S aspekta nejednakosti, analiza plaćanja usluga iz džepa građana pokazuje da i dalje siromašni daju više novca za liječenje i lijekove”.
Obrazovanje se definiše kao ključni strateški interes Crne Gore, koji zahtjeva pristup sa najvećom mogućom odgovornošću i to na svim nivoima obrazovanja. U Strategiji se konstatuje da je: smanjena vaspitna uloga škola (o čemu svjedoči porast nasilja među djecom i mladima) i oslabljena etička dimenzija (plagijarizam) na nivou visokog obrazovanja. Oslabljena je veza između škole i tržišta rada, odnosno šire društvene zajednice.
Navodi se i da Univerzitet Crne Gore do sada nije uspio da se plasira ni na jednu od tri najuglednije rang liste najboljih univerziteta na svijetu, za razliku od vodećih univerziteta u regionu. Citirani su i rezultati istraživanja po kojima ,,kvalitet obrazovanja u Crnoj Gori polovina ispitanika ocijenila je kao loš, a gotovo četvrtina kao izuzetno loš. Čak 40% ispitanika smatra da naše obrazovanje nije konkurentno u odnosu na obrazovanje iz regiona”.
Zanimljivo je da se o siromaštvu citiraju zbunjujući podaci MONSTAT-a: ,,Došlo je do izvesnog poboljšanja, s tim što se siromaštvo i dalje problem stanovništva u Crnoj Gori. Udio stanovništva koji živi ispod linije siromaštva smanjio se za više od 30 %, od 11.2 % u 2005. na 8.6% u 2013”.
U poglavlju Stanje ekonomskih resursa objašnjava se: ,,25 godina crnogorske tranzicije obilježila je dekada tranzicione recesije (1990-1999), period postepenog oporavka do obnove crnogorske nezavisnosti, zatim trogodišnji period investicionog buma sa prosječnom stopom rasta BDP od 9%, te šestogodišnji period duboke ekonomske krize i sporog oporavka privredne aktivnosti. Realni BDP iz 1990. godine, dostignut je tek 2007. godine”. Prošla, ova i sljedeća godina su označeni kao – Povratak na putanju rasta! U isto vrijeme državni dug će se 59,4 u prošloj, ove godine dostići 65 odsto BDP-a, a 2017. čak 67 odsto. Ne zvuči dobro ni previđanje u Strategiji da će ,,kako bi se uredno izmirile visoke obaveze preuzete otplate duga, Crna Gora će se morati dalje zaduživati, kako bi obezbijedila izvore za servisiranje ovih obaveza”.
Predrag NIKOLIĆ