Povežite se sa nama

Izdvojeno

DRAGOMIR BEČANOVIĆ, PRVAK SVIJETA: Svi su pobjedivi

Objavljeno prije

na

Dragomir Bečanović je prvi u istoriji džudoa  zaustavio  dominaciju Japanaca u lakoj kategoriji, do 65 kilograma. Sa nepunih  17 godina donio je zlato sa takmičenja u Dubrovniku i  srebro  sa šampionata Evrope u Parizu, 1987.  Učestvovao na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Nosio titulu  najboljeg sportiste Jugoslavije i Balkana

 

Nikšićani to nikada neće zaboraviti. Sa  Svjetskog prvenstva u  džudou 1989,  iz Beograda je donio zlato u njihov grad.  Dragomir Bečanović prvi je  u istoriji ovog sporta, zaustavio dominaciju Japanaca u lakoj kategoriji, do 65 kilograma. Sa nepunih  17 godina donio je zlato sa takmičenja u Dubrovniku i  srebro  sa šampionata Evrope u Parizu, 1987.  Učestvovao na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Nosio titulu  najboljeg sportiste Jugoslavije i Balkana. Konkurencija mu bili Monika Seleš, Jasna Šekarić, Toni Kukoč, Dragan Piksi Stojković. Dva puta proglašen je najboljim  sportistom Crne Gore, a  pet puta  najboljim u Nikšiću. Nagradjen najvećim priznanjem grada ,   18 septembar.

Imao je  tek 24 godine i pripadao sportskom Olimpu , kad je napustio džudo. Početkom devedestih raspadala se  Jugoslavija. Više se nije igralo  u  dresu sa poznatim grbom i u čast trobojke sa petokrakom.. Danas kže: „ Nijesam mogao zaboraviti da sam se, još u pionirskoj reprezentaciji, oblačeći dres sa jugoslovenskim obilježjima, osjećao kao da se penjem na Mont Everest. I tada sam, naravno bio Crnogorac i predstavljao sam svoju Republiku, ali sve što počelo dešavati  na prostoru države koju sam volio, nije bio ambijent u kojem sam želio da nastavim sa aktivnim sportom.”

Strunjače i kimono Bečanović će zamijeniti mjestom  ambasadora za sport, toleranciju i fer plej u Vladi Crne Gore. Potom, obavljaće funkciju  predsjednika Crnogorskog džudo saveza, i prvog čovjeka  Džudo saveza  SRJ i Balkanske federacije.” Na funkcijima koje sam obavljao želio sam da pomognem, a mislim i da sam uspijevao u tome. Da mladim džudistima obezbijedimo mogućnost  da na pripreme idu u  Japan,  Austriju i Madjarsku…Da  Federacija poveća  budžet za ovaj sport, ali i da interes za džudo omasovimo, opremajući potrebnom opremom škole i vrtiće.  Sport mora biti dostupan svima.Nažalost, malo je razumijevanja danas u politici za ovakav stav. Da sam ja morao da plaćam članarinu, sigurno ne bih mogao da odlazim na treninge.”

Bečanović i njegovi uspjesi i danas su uzor mnogim mladim sportistima.O njemu se pisalo i govorilo. Doživio je i da se na njegovoj karijeri 2004. godine  na Ekonomskom fakultetu odbrani diplomski rad. Sa čistom desetkom.

” Bilo je to mojih pet minuta,  a onda se spustiš na zemlju”, priča nam Dragomir Bečanović u prostorijama njegovog hotela  Trim  u Nikšiću. Medalje i pehare odložio je, kaže, u podrum . Bez opterećenja prošlošću  lakše se živi. Crni pojas sa njegovim imenom i prezimenom, poklonom Svjetske džudo asocijacije,  poklonio je Fakutetu za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću. Da podsjeća mlade da od snova nikad ne odustaju. ” Biće mi drago ako će ta polica sa mojim trofejima nekog motivisati i nadahnuti energijom. Jer vrhunski rezultati mogući su uz predan rad, disciplinu i jaku želju”. Bečanović je imao i upornost i disciplinu. I stav: „Svi su pobjedivi”.

Sjećamo se zajedno one velike pobjede. Te davne  1989. džudo reprezentacija Jugoslavije i njeni džudisti nisu mnogo ”obećavali”. Optimisti nisu bili  ni u njegovom klubu JK Akademik.  Bečanović je vjerovao.” Kad sam govorio da idem da osvojim svjetsku medalju, predlagali su mi da posjetim izvjesnu  medicinsku ustanovu ”, kaže uz osmjeh.

Borio se  se  sa tada aktuelnim svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom, ali  i sa onima koji su osvajali  evropske i svjetske medalje. Obarao je redom sportiste Španije, Urugvaja, Zapadne i Istočne Njemačke, Sovjetski Savez i Japana. Medju protivnicima bio je i Njemac Udo  Quellmalz , dva puta olimpijski, jednom  svijeta i više puta prvak Evrope. Zlato je pripalo Bečanoviću.

Trenirao ga je profesor  Zoran Ćirković.  Bokserska karijera  boksera Mate Parlova završena je i njegov trener Ćirković nastavio je da  trenira džudo reprezentaciju. Bečanoviću je posvećivao posebnu pažnju.Trenirali su svaki dan po šest sati.” Bila je to privilegija raditi sa njim, pričati i zahvaljujući njemu sticati samopouzdanje.”, priča  Bečanović. Ćirković je i danas  profesor na beogradskom Fakultetu za fiskulturu.

Na   nepravedno oduzeto prvo mjesto Bečanoviću  na Evropskom prvenstvu u Parizu 1987., slavni džudista  danas  pomirljivo reaguje.  ” Vjerovatno sam bio mnogo bolji u finalu od protivnika, ali Francuzi su  bili organizatori. Oni su i vele- sila u džudu i taj sport je tamo obavezan i u skoli, pa  su sudije, možda,  bile pristrasne…”

Učešće na Olimpijskim igrama Bečanović je ostvario 1988.godine , u Seulu. Stigao do trećeg kola kao dio jugoslovenskog tima sastavljenog od 155 sportista iz svih djelova Jugoslavije.

Sve je počelo u prostorijama Osnovne skole  Mileva Lajović u Nikšiću.Imao je deset godina kad je otkrio ovaj sport. Vježbao  u čvrstim trenerkama , jer pravih  kimona bilo je samo za starije i iskusnije igrače,  uz protivljenje roditelja,  jer je premalo učio…

Već na pionirskim takmičenjima pobjedjivao je.” Ali, dokaza o pobjedama nije bilo. Ni medalja ni novinskih članaka, ni sponozora. Morali smo se snalaziti, tražiti neku objavljenu rečenicu sa takmičenja…” Jer, mislio je mali Bečanović, pobjede bi  obezbijedile dozvolu roditelja da nastavi sa treninzima.

Džudo  sport počeo je u Nikšiću,  šezdesetih  godina prošlog vijeka, sa braćom Ilić. Petrom  i Mlićem. U klubu  Akademik, braća Ilić bili su i takmičari i treneri. Uzori mladim momcima u ovom gradu. Bečanovića je trenirao Milić.   „Privilegovanih u klubu nije bilo.  Svi smo bili kao jedna velika porodica u kojoj se poštovao zajednički rad. Zahvaljujući braći Ilić Klub je išao na sve selekcije, svjetske, evropske i republičke. Stasavali su vrhunski sportisti, poput Rajka Mrvaljevića.Oni koji su inspirisali i vukli klub naprijed. ”

Sa neskrivenim divljenjem Bečanović se sjeća  i profesora  Radomira Kovačevića. Jednog od najboljih svjetskih džudista, covjeka koji je nosio titulu  poslednjeg savremenog samuraja.

” Mnogo je uticao na moju karijeru. Bio je jedan od najboljih sportista Jugoslavije, izuzetno obrazovan,  profesor na medicinskom fakultetu na Long Ajlendu, kapiten Tokaj univerziteteta u Japanu, kapiten najboljem džudisti svijeta. Čast koju Japanci teško odaju. Radomir je imao titulu kapitena, što za Japance znači Bog. Kada je biološki napustio Japan ispratili su ga sa svim samurajskim obredima…”

Samurajski mač danas je u vlasništvu Dragomira  Bečanovića. Potvrda je to velikog prijateljstva i poštovanja izmedju dva džudo velikana. ” Obećao sam Kovačeviću da ću ga, kad dodje vrijeme da ga naslijedi onaj džudista koji ga zaslužuje, njemu i predati.”  Ako se dostojan naslednik ne pojavi, mač će biti po drevnom običaju biti  polomljen.

Dragomir Bečanović Migina, kako ga prijatelji zovu i i danas je vitalan i u punoj snazi.Disciplinovano svakodnevno vježba i uspješno vodi restoran. Taj prostor u Nikšiću  je zahvaljujući pomoći privrednika Ćana Koprivice, dobio u vlasništvo.

” Sjećam se sreli smo se na Glavi Zete.Ćano mi je prišao, čestitao zlatnu medalju i pitao:  ‘ Mali šta ti treba u životu’.  Odgovorio sam da mi ne treba ništa, ali on je insistirao da dodjem u prostorije  Montexa.  Na tom sastanku rekao sam mu da postoji taj jedan poslovni prostor na terenu nekadašnje trim staze i da bih to adaptirao. Dan poslije razgovora pare za poslovni prostor bile su uplaćene..”

Danas je u ovim prostorijama i umjetnička galerija u kojoj se,  u ogranizaciji njenog vlasnika Dragomira Bečanovića, često održavaju izložbe slika. Dok razgovaramo u toku je priprema prostora za slike  umjetnika Krsta Andrijaševića.

” Svojevremeno je u ovom prostoru stanovao Uroš Tošković. Bila je velika privilegija poznavati ga i družiti se sa njim. Bio je umjetnik i intelektualac, govorio perfektno francuski i ruski i družio se sa najvećima svog doba. Danilo Kiš  je Urošu predvidjao književnu karijeru…”

Ovdje su i  brojni mladi slikari Nikšića dobili  priliku da pokažu svoj dar. Dragomir Bečanović  je  to Toškoviću davno obećao. Naravno, šampion ispunjava obećanja.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo