Dragomir Bečanović je prvi u istoriji džudoa zaustavio dominaciju Japanaca u lakoj kategoriji, do 65 kilograma. Sa nepunih 17 godina donio je zlato sa takmičenja u Dubrovniku i srebro sa šampionata Evrope u Parizu, 1987. Učestvovao na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Nosio titulu najboljeg sportiste Jugoslavije i Balkana
Nikšićani to nikada neće zaboraviti. Sa Svjetskog prvenstva u džudou 1989, iz Beograda je donio zlato u njihov grad. Dragomir Bečanović prvi je u istoriji ovog sporta, zaustavio dominaciju Japanaca u lakoj kategoriji, do 65 kilograma. Sa nepunih 17 godina donio je zlato sa takmičenja u Dubrovniku i srebro sa šampionata Evrope u Parizu, 1987. Učestvovao na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Nosio titulu najboljeg sportiste Jugoslavije i Balkana. Konkurencija mu bili Monika Seleš, Jasna Šekarić, Toni Kukoč, Dragan Piksi Stojković. Dva puta proglašen je najboljim sportistom Crne Gore, a pet puta najboljim u Nikšiću. Nagradjen najvećim priznanjem grada , 18 septembar.
Imao je tek 24 godine i pripadao sportskom Olimpu , kad je napustio džudo. Početkom devedestih raspadala se Jugoslavija. Više se nije igralo u dresu sa poznatim grbom i u čast trobojke sa petokrakom.. Danas kže: „ Nijesam mogao zaboraviti da sam se, još u pionirskoj reprezentaciji, oblačeći dres sa jugoslovenskim obilježjima, osjećao kao da se penjem na Mont Everest. I tada sam, naravno bio Crnogorac i predstavljao sam svoju Republiku, ali sve što počelo dešavati na prostoru države koju sam volio, nije bio ambijent u kojem sam želio da nastavim sa aktivnim sportom.”
Strunjače i kimono Bečanović će zamijeniti mjestom ambasadora za sport, toleranciju i fer plej u Vladi Crne Gore. Potom, obavljaće funkciju predsjednika Crnogorskog džudo saveza, i prvog čovjeka Džudo saveza SRJ i Balkanske federacije.” Na funkcijima koje sam obavljao želio sam da pomognem, a mislim i da sam uspijevao u tome. Da mladim džudistima obezbijedimo mogućnost da na pripreme idu u Japan, Austriju i Madjarsku…Da Federacija poveća budžet za ovaj sport, ali i da interes za džudo omasovimo, opremajući potrebnom opremom škole i vrtiće. Sport mora biti dostupan svima.Nažalost, malo je razumijevanja danas u politici za ovakav stav. Da sam ja morao da plaćam članarinu, sigurno ne bih mogao da odlazim na treninge.”
Bečanović i njegovi uspjesi i danas su uzor mnogim mladim sportistima.O njemu se pisalo i govorilo. Doživio je i da se na njegovoj karijeri 2004. godine na Ekonomskom fakultetu odbrani diplomski rad. Sa čistom desetkom.
” Bilo je to mojih pet minuta, a onda se spustiš na zemlju”, priča nam Dragomir Bečanović u prostorijama njegovog hotela Trim u Nikšiću. Medalje i pehare odložio je, kaže, u podrum . Bez opterećenja prošlošću lakše se živi. Crni pojas sa njegovim imenom i prezimenom, poklonom Svjetske džudo asocijacije, poklonio je Fakutetu za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću. Da podsjeća mlade da od snova nikad ne odustaju. ” Biće mi drago ako će ta polica sa mojim trofejima nekog motivisati i nadahnuti energijom. Jer vrhunski rezultati mogući su uz predan rad, disciplinu i jaku želju”. Bečanović je imao i upornost i disciplinu. I stav: „Svi su pobjedivi”.
Sjećamo se zajedno one velike pobjede. Te davne 1989. džudo reprezentacija Jugoslavije i njeni džudisti nisu mnogo ”obećavali”. Optimisti nisu bili ni u njegovom klubu JK Akademik. Bečanović je vjerovao.” Kad sam govorio da idem da osvojim svjetsku medalju, predlagali su mi da posjetim izvjesnu medicinsku ustanovu ”, kaže uz osmjeh.
Borio se se sa tada aktuelnim svjetskim prvakom i olimpijskim pobjednikom, ali i sa onima koji su osvajali evropske i svjetske medalje. Obarao je redom sportiste Španije, Urugvaja, Zapadne i Istočne Njemačke, Sovjetski Savez i Japana. Medju protivnicima bio je i Njemac Udo Quellmalz , dva puta olimpijski, jednom svijeta i više puta prvak Evrope. Zlato je pripalo Bečanoviću.
Trenirao ga je profesor Zoran Ćirković. Bokserska karijera boksera Mate Parlova završena je i njegov trener Ćirković nastavio je da trenira džudo reprezentaciju. Bečanoviću je posvećivao posebnu pažnju.Trenirali su svaki dan po šest sati.” Bila je to privilegija raditi sa njim, pričati i zahvaljujući njemu sticati samopouzdanje.”, priča Bečanović. Ćirković je i danas profesor na beogradskom Fakultetu za fiskulturu.
Na nepravedno oduzeto prvo mjesto Bečanoviću na Evropskom prvenstvu u Parizu 1987., slavni džudista danas pomirljivo reaguje. ” Vjerovatno sam bio mnogo bolji u finalu od protivnika, ali Francuzi su bili organizatori. Oni su i vele- sila u džudu i taj sport je tamo obavezan i u skoli, pa su sudije, možda, bile pristrasne…”
Učešće na Olimpijskim igrama Bečanović je ostvario 1988.godine , u Seulu. Stigao do trećeg kola kao dio jugoslovenskog tima sastavljenog od 155 sportista iz svih djelova Jugoslavije.
Sve je počelo u prostorijama Osnovne skole Mileva Lajović u Nikšiću.Imao je deset godina kad je otkrio ovaj sport. Vježbao u čvrstim trenerkama , jer pravih kimona bilo je samo za starije i iskusnije igrače, uz protivljenje roditelja, jer je premalo učio…
Već na pionirskim takmičenjima pobjedjivao je.” Ali, dokaza o pobjedama nije bilo. Ni medalja ni novinskih članaka, ni sponozora. Morali smo se snalaziti, tražiti neku objavljenu rečenicu sa takmičenja…” Jer, mislio je mali Bečanović, pobjede bi obezbijedile dozvolu roditelja da nastavi sa treninzima.
Džudo sport počeo je u Nikšiću, šezdesetih godina prošlog vijeka, sa braćom Ilić. Petrom i Mlićem. U klubu Akademik, braća Ilić bili su i takmičari i treneri. Uzori mladim momcima u ovom gradu. Bečanovića je trenirao Milić. „Privilegovanih u klubu nije bilo. Svi smo bili kao jedna velika porodica u kojoj se poštovao zajednički rad. Zahvaljujući braći Ilić Klub je išao na sve selekcije, svjetske, evropske i republičke. Stasavali su vrhunski sportisti, poput Rajka Mrvaljevića.Oni koji su inspirisali i vukli klub naprijed. ”
Sa neskrivenim divljenjem Bečanović se sjeća i profesora Radomira Kovačevića. Jednog od najboljih svjetskih džudista, covjeka koji je nosio titulu poslednjeg savremenog samuraja.
” Mnogo je uticao na moju karijeru. Bio je jedan od najboljih sportista Jugoslavije, izuzetno obrazovan, profesor na medicinskom fakultetu na Long Ajlendu, kapiten Tokaj univerziteteta u Japanu, kapiten najboljem džudisti svijeta. Čast koju Japanci teško odaju. Radomir je imao titulu kapitena, što za Japance znači Bog. Kada je biološki napustio Japan ispratili su ga sa svim samurajskim obredima…”
Samurajski mač danas je u vlasništvu Dragomira Bečanovića. Potvrda je to velikog prijateljstva i poštovanja izmedju dva džudo velikana. ” Obećao sam Kovačeviću da ću ga, kad dodje vrijeme da ga naslijedi onaj džudista koji ga zaslužuje, njemu i predati.” Ako se dostojan naslednik ne pojavi, mač će biti po drevnom običaju biti polomljen.
Dragomir Bečanović Migina, kako ga prijatelji zovu i i danas je vitalan i u punoj snazi.Disciplinovano svakodnevno vježba i uspješno vodi restoran. Taj prostor u Nikšiću je zahvaljujući pomoći privrednika Ćana Koprivice, dobio u vlasništvo.
” Sjećam se sreli smo se na Glavi Zete.Ćano mi je prišao, čestitao zlatnu medalju i pitao: ‘ Mali šta ti treba u životu’. Odgovorio sam da mi ne treba ništa, ali on je insistirao da dodjem u prostorije Montexa. Na tom sastanku rekao sam mu da postoji taj jedan poslovni prostor na terenu nekadašnje trim staze i da bih to adaptirao. Dan poslije razgovora pare za poslovni prostor bile su uplaćene..”
Danas je u ovim prostorijama i umjetnička galerija u kojoj se, u ogranizaciji njenog vlasnika Dragomira Bečanovića, često održavaju izložbe slika. Dok razgovaramo u toku je priprema prostora za slike umjetnika Krsta Andrijaševića.
” Svojevremeno je u ovom prostoru stanovao Uroš Tošković. Bila je velika privilegija poznavati ga i družiti se sa njim. Bio je umjetnik i intelektualac, govorio perfektno francuski i ruski i družio se sa najvećima svog doba. Danilo Kiš je Urošu predvidjao književnu karijeru…”
Ovdje su i brojni mladi slikari Nikšića dobili priliku da pokažu svoj dar. Dragomir Bečanović je to Toškoviću davno obećao. Naravno, šampion ispunjava obećanja.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice