Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGINJA VUKSANOVIĆ, POSLANICA SOCIJALDEMOKRATSKE PARTIJE: Neću se kandidovati za premijerku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Ovih dana ste meta Informera, tabloida konektovanog na vlast. Ta novina tvrdi da premijer nije znao za hapšenja u Budvi, a da vi jeste, uz TV Vijesti i vrh vaše stranke. Kako vam se čini ta teza?
VUKSANOVIĆ: Ne čitam pomenute novine. Ali, ako je jedna takva informacija (dezinformacija) dospjela u javnost, onda se ovdje prije svega radi o anti EU i anti NATO propagandi, koja je u više navrata uspjela da Crnu Goru iskompromituje na relevantnim međunarodnim adresama. Čak je i zajednički parlamentarni odbor Crne Gore i EU uputio najoštrije osude zbog harange koja se sa te adrese vodi protiv progresivnih političara i istaknutih NVO predstavnika. Sjećamo se da su na tapetu bili i diplomatski predstavnici najuticajnijih zemalja EU i NATO i čitav jedan narod koji je grubo izvrijeđan.

Izgleda da tvorcima i beneficijarima pomenutih novina, sve to mnogo i ne smeta, pa se nastavlja urušavanje i obezvrjeđivanje profesionalnih i etičkih standarda koji treba da budu temeljni principi novinarske profesije. U tom konteksu tumačim i posljednje tzv. teze, odnosno najobičnije izmišljotine vezano za hapšenja u Budvi.

MONITOR: To dođe kao nastavak one premijerove teze o „parlamentarnoj diktaturi”, zbog koje ste takođe bili kritikovani od strane vrha DPS-a, jer ste je javno ismijali.
VUKSANOVIĆ: Više puta smo i kroz stavove partije ukazivali na neodrživost i besmislenost teze o ,,parlamentarnoj diktaturi”. Skupština Crne Gore je postala institucija u kojoj se vodi ozbiljna debata o pravcima političkog i ekonomskog razvoja Crne Gore. Zato su i sve češće pohvale na račun jačanja kapaciteta i uloge parlamenta, koje dobijamo od naših evropskih partnera.

SDP smatra da važan doprinos parlamentarnim debatama mogu da daju kompetentni predstavnici opozicije i uvijek smo spremni da njihove argumente saslušamo i prihvatimo ukoliko ocijenimo da su u interesu građana. Parlament donosi zakone da bi štitio državu i građane od samovolje bilo koje institucije ili pojedinca. Ne vidim svrhu postojanja parlamenta đe nema žive debate i dijaloga i đe treba da izigravamo običnu glasačku mašineriju. Nijedan parlamentarac sa integitetom neće pristati na takvu ulogu. Ovo govorim kao funkcioner partije koja participira u Vladi, čiji su ministri takođe predlagali niz zakonskih tekstova, tako da je ovo principijelan stav, a ne odnos prema DPS ili bilo kome personalno.

MONITOR: Meta režimskih medija postali ste još ljetos kada ste se u parlamentu usprotivili kontorverznim projektima Vlade, od zakupa Mamule, do Kraljičine plaže i Svetog Stefana. Iz DPS su vas optužili da ste vi krivac za izgubljenje stotine miliona eura investicija i stotine radnih mjesta koja neće biti otvorena. Po vama radilo se o sprečavanju štete po Crnu Goru?
VUKSANOVIĆ: Javnim funkcionerima je posao da štite državni interes, Ustav i zakon, jer su nas birali građani, a ne bilo ko sa strane, uz dužno poštovanje i dobrodošlicu svima koji hoće legalno da posluju i poštuju ovu zemlju i njene zakone.

Što se tiče optužbi-već viđeno. SDP je sa istih i sličnih adresa bila krivac za mnogo šta u Crnoj Gori. Ranije je to bila krivica što nijesmo bili dio Miloševićevog projekta rušenja zajedničke nam domovine, što nijesmo pozivali u Rat za mir, što smo branili i čuvali manjinske narode, što smo bili za nezavisnu Crnu Goru… Novo vrijeme nosi nove optužbe.

Bili smo krivi sto smo sprečavali razvoj kroz Deripaskinu privatizaciju KAP-a i Rudnika boksita, što smo istu takvu privatizaciju spriječili u slučaju Termoelektrane, što smo sačuvali državno vlasništvo EPCG, što smo spasili Taru. Sada imamo nove optužbe za stotine miliona eura propuštenih tzv. investicija. I to samo zato što insistiramo da ugovori budu zakoniti i u interesu ove države, a ne samo ,,investitora”.

Vrijeme je potvrdilo da smo bili u pravu. Možda će reći da su i oni bili za to, ali da ih nijesmo dobro shvatili. Kao što sad kažu da su bili za nezavisnost devedesetih, dok su nas ćerali i hapsili.

MONITOR: Kad se glasalo o zakupu Mamule, vaši partijski saborci su bili uzdržani, dok ste samo vi glasali protiv tvrdeći da se radi o nezakonitom poslu. Zašto ostali u partiji nijesu bili tako direktni i jasni?
VUKSANOVIĆ: Poslanici SDP su slobodni ljudi koji glasaju shodno svojoj savjesti. Zato se i desi da ne glasamo uvijek isto, iako prethodno razmijenimo stavove i ukrstimo argumente. U konkretnom slučaju, ne mislim da je bilo suštinskog mimoilaženja. Kao univerzitetski profesor na predmetima koji proučavaju imovinska prava i svojinsko-pravne odnose, i nakon što sam do detalja protumačila ugovor, moje glasanje je bilo fokusirano i na odbranu svoje struke. Vjerujem da je uzdržanost partijskih kolega podrazumjevala i stav da se SDP ne protivi investicijama i turističkim valorizacijama, ali na drugi način i uz odeđene uslove, koji podrazumjevaju poštovanje zakona Crne Gore.

MONITOR: Rekli ste, govoreći o pogubnoj ekonomskoj i privatizacionoj politici DPS-a, da je SDP neke privatizacije uspio da spriječi, a neke ne. Čini se da je ipak mnogo manji broj onih spriječenih pljački. Zašto je SDP ipak ostajala u toj koaliciji?
VUKSANOVIĆ: SDP je spriječio neke temeljne privatizacije kao što su EPCG, Termoelektrana Pljevlja, pa i ove nove slučajeve vezane za turističke kapacitete.Takođe, ne treba zaboraviti sprječavanje rebalansa 2013, kada je postojao plan da praktično oštetimo Budžet i građane za 45 miliona eura zbog neplaćene struje KAP-a. Neke poslove smo pokušavali da spriječimo, ali nijesmo bili dovoljno snažni da to i realizujemo, kao što je KAP, Rudnici boksita, Telekom, Jugopetrol, Lutrija.U nekim od tih slučajeva nijesmo imali ni adekvatnu podršku opozicije. Podsjetiću na zajednička glasanja dijela opozicije sa DPS-om oko KAP-a ili na čudna odsustvovanja iz skupštinske sale prilikom garancija za KAP, koje su nažalost koštale državu veliki novac.

Najveći broj, po nama, loših privatizacija, koje nijesmo uspjeli da spriječimo, desile su se u predvečerje refrenduma o nezavisnosti. Napuštanje Vlade u tom političkom trenutku značilo bi da nema referenduma i nezavisnosti, što je možda i odgovaralo nekima, kao što im možda danas odgovara bježanje od poziva za NATO. Imajući u vidu složene istorijske okolnosti u kojima je SDP tada morala da odlučuje, mislim da smo ipak donijeli ispravne odluke.

MONITOR: Kako vi vidite političku scenu nakon pregrupisanja više opozicionih partija, te podjele SDP-a?
VUKSANOVIĆ: U opoziciji se unazad nekoliko godina dešavaju određeni pozitivni procesi koji vode ka tome da danas sve više imamo građanski profilisanu opozicionu strukturu. Danas opozicija sve manje ili nimalo ne tretira predreferendumske teme, a sve više se fokusira na konkretna životna pitanja građana, temeljeći svoja zalaganja na opredijeljenosti za EU integracije. Postoji ta kontroverza, i po našem sudu nelogičnost oko ulaska u NATO, budući da NATO i EU dijele iste vrijednosti, ali i tu imamo značajne subjekte koji su zagovornici i ove integracije.

Vidljiva evolucija opozicije je veoma dobra vijest za sve one koji slijede državni, a ne partijski interes ili interes vlasti po svaku cijenu. Zato će svi oni kojima je umjesto države, partija ili lični interes svetinja, uraditi sve da ove pozitivne trendove zaustave kako bi vladali na podjelama braneći navodno državu od „unutrašnjeg i spoljnjeg neprijatelja”. Ipak vjerujem da ukupna javnost sve bolje percipira stvarnost i da to vodi ka jednom ukupnom sazrijevanju i političke elite. Sve to samo može donijeti dobro državi Crnoj Gori nad kojom niko nema tapiju i koja mora biti jednako udoban dom za sve njene građane.

Što se tiče SDP, mi se nijesmo podijelili, prije bih rekla da su iz partije izašli oni koji su u vlasti toliko posrnuli da su zaboravili na to, da politiku čine uvjerenja, a ne fotelje iz kojih čak ne vode svoju, kakva god da je, već tuđu politiku. SDP je nakon svega što se desilo, izašla mnogo jača nego što je bila i to pokazuju sva istraživanja javnog mnjenja.

MONITOR: Šta mislite o premijerovom predviđanju da ćemo 2060. imati plate kao u EU?
VUKSANOVIĆ: Ukoliko postoje takva predviđanja, onda je to ozbiljan znak i alarm da se posebno u ekonomskoj politici moraju stvari bitno mijenjati. To podrazumijeva remodeliranje dosadašnjeg dominantnog koncepta razvoja, baziranog na zaduživanjima, problematičnim privatizacijma i rasprodaji „porodične srebrnine”.

MONITOR: Hoćete li se kandidovati za premijerku, ili predsjednicu države, s obzirom na to da ste prema režimskim medijima moćniji od Đukanovića?
VUKSANOVIĆ: Vaše pitanje, u ovom momentu doživljavam kao šalu. Za sada ne razmišljam o tome. Ja sam prije svega naučni radnik, posvećena obrazovanju mladih ljudi, budućih pravnika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo