Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ