Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade
MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?
KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.
Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.
MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?
KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.
Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.
MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?
KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim odlukama u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.
Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.
MONITOR: Kazali ste da je ključno da se nova Vlada izjasni o strategiji u pogledu reforme legislative vezano za državljanstvo.
KOPRIVICA: Svaka Vlada mora da zna koje su joj politike i da ih saopšti građanima. Ovo se naročito odnosi na strateške politike. Pitanje liberalizacije politike državljanstva je jedno od ovih pitanja, a Vlada nije jasno saopštila šta joj je zapravo cilj.
Suprotno, Vlada, a i parlamentarna većina su se potrudili da slabo kome bude jasno šta žele. Tako premijer Krivokapić u odgovoru tviterašima decidno kaže da „je Vlada u procesu izrade novog Zakona o državljanstvu”, ministar Sekulović da je „za uvođenje dvojnog državljanstva bez prava glasa”, potpredsjednik Vlade Abazović „da nikad nijesu htjeli mijenjati Zakon”, a, na primjer, poslanik DF-a Predrag Bulatović da je „za uvođenje dvojnog državljanstva”.
Bilo da Vlada nema politiku državljanstva ili ima, ali joj je ovo način da nam je ne saopšti, izazvane su reakcije ne samo dežurnih napadača svega i svačega, nego i vrlo dobronamjernog dijela građana.
Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i svoje biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade.
MONITOR: U međuvremenu, neki od ministara i premijer Krivokapić najavili su i „liberalizaciju” zakona o državljanstvu. Već ste se izjasnili da ste protiv takve izmjene.
KOPRIVICA: Ova „liberalizacija” se može uraditi na par načina. Promjenom zakona, odnosno kriterijuma za sticanje, potpisivanjem ugovora sa državama o dvojnom državljanstvu ili promjenom podzakonskog akta.
Prva dva načina su za nas apsolutno neprihvatljiva. Većina zemlja iz okruženja ima ne samo suprotne nego i suprotstavljene politike u odnosu na našu. Njima je cilj da imaju što više državljana i da ne kontrolišu prebivalište, jer na taj način, za samo dvije godine, mogu da utiču na političke tokove u našoj zemlji, kroz prijavu prebivališta odnosno upis u birački spisak. Ako znamo da je 2006. godine takvih građana bilo nešto manje od 250.000 samo u Srbiji, i tome dodamo Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Albaniju… – radi se o broju koji je blizu današnjem biračkom spisku. A to bi bio, do sada, nezabilježen slučaj.
Drugi je razlog jer CDT smatra da o političkim i strateškim kretanjima Crne Gore ne trebaju odlučivati oni koji u njoj stvarno ne žive. Promjena ove politike bi predstavljala „crvenu liniju” i u slučaju da se ona pređe vjerujemo da bismo ušli u period tenzija, nestabilnosti i sukoba.
MONITOR: Ispod priče o crnogorskom državljanstvu nazire i priča o glasačkim vojskama i biračkim spiskovima. Kako to da Crna Gora još nije sredila to pitanje i pored decenije izbornih reformi?
KOPRIVICA: Suština priče o biračkim spiskovima je, pored sticanja državljanstva, u reformi registra prebivališta i zaštiti od zloupotrebe tj. nezakonitog posjedovanja državljanstva druge države. Priča o registru prebivališta je, za razliku od državljanstva, transparentno vođena i u toku je javna rasprava gdje svi mogu dati svoja mišljenja.
Reforma registra prebivališta, kroz uvođenje terenskih kontrola, je osjetljiva, nepopularna, dugotrajna ali neophodna jer ovaj registar predstavlja kičmu moderne države. On je važan za izbore, popis, naplatu poreza, bezbjednost građana i za mnoga druga važna pitanja.
Prostor da se ova reforma pošteno i pravedno sprovede nalazi se između ograničenja u Ustavu da državljanin/ka da bi imali pravo glasa moraju imati i 24 mjeseca prebivališta s jedne, i poštovanja ljudskih prava i međunarodnih pravnih standarda, s druge strane.
Ustavno ograničenje od 24 mjeseca znači da ono što se podrazumijeva pod klasičnom dijasporom ne može glasati u Crnoj Gori. Dakle, one državljane koji imaju riješen status u drugim državama uključujući i biračko pravo, Ustav očekivano i pravedno oduzima pravo glasa. Ustav je donešen glasovima kompletne sadašnje opozicije i PZP-a, i da je intencija bila da dijaspora glasa, u njemu ne bi bilo rezidencijalnog uslova od 24 mjeseca. Napominjemo da je ustavopisac bio veoma zainteresovan da to tako i ostane pa je za promjenu ove odredbe pored 2/3 poslanika/ca dodao i obavezu referenduma na kojem bi za promjenu moralo glasati 3/5, odnosno 325.000 birača.
Problem nastaje sa onim „drugim dijelom” dijaspore koji nemaju jasan status u zemljama u kojima stvarno žive i rade tj. nemaju biračko pravo. Bilo kakvom akcijom države se ne smije stvoriti situacija da neki naš državljanin/ka ostane uskraćen za biračko pravo, a da ga nema u drugoj zemlji. Potrebno je do najsitnijih detalja predvidjeti ovaj postupak i pravno ga perfektno urediti jer država mora poštovati prava svojih građana. Takođe, sve ove odluke MUP-a će biti podložne sudskim provjerama i bilo bi katastrofalno da ih ne prođu.
Potrebno je predvidjeti i monitoring tijelo od predstavnika MUP-a, svih partija i NVO sektora koje će imati uvid u postupanje u svakom slučaju pojedinačno. Važno je odagnati svaku sumnju da iza ovog procesa stoji potreba političke i etničke prekompozicije birača.
MONITOR: Hoće li Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu moći da razriješi konačno neka od tih pitanja?
KOPRIVICA: Podržavamo intenciju da se sva pitanja vezana za izbore, uključujući državljanstvo i prebivalište nađu na stolu ovog Odbora. Zato pozdravljamo i to što je Vlada zaustavila proceduru sa spornom Odlukom i uputila je u Skupštinu.
Niko u datoj situaciji nema pravo na pretjerani optimizam, ali političke elite moraju znati da je rad ovog Odbora posljednje preostalo mjesto na kome se ova politička kriza može početi rješavati na demokratski način. On može biti impuls da se krene putem suprotnim od ekstremizma, nasilnog ekstremizma litija i auto-kolona. Da se odblokiraju i drugi važni reformski procesi.
Nadam se da su političke elite svjesne šta je alternativa neuspješnom radu ovog tijela, i da će to imati na umu tokom njegovog rada.
MONITOR: Da li je suštinski problem povjerenje u prethodne ali i aktuelne vlasti, a manje u konkretnim zakonskim rješenjima?
KOPRIVICA: Politika državljanstva u Crnoj Gori je dobro zamišljena, možda je potrebno promijeniti finese, ali ne i njene magistralne pravce. Suština je da se pravednim, zakonskim i transparentnim radom državnih organa isprave nepravde, diskriminacija i druge negativne pojave, a ne da se čitava država okrene naglavačke.
Mora se uspostaviit kontrola nelegalnih državljanstava
MONITOR: Šta je sa problemom nelegalnih državljanstava?
KOPRIVICA: Ovdje postoji još jedna pojava koja je tolerisana godinama, a koja se može zloupotrijebiti u izborne svrhe. Naš Zakon o državljanstvu, osim u izuzetnim slučajevima, zabranjuje dvojno državljanstvo. Dobrovoljno sticanje državljanstva druge države, nakon 2006. godine, predstavlja grubo kršenje zakona i uslov je za gubitak crnogorskog državljanstva.
Brojne su prijave i optužbe u javnosti da veliki broj crnogorskih državljana nezakonito posjeduje državljanstvo u dvije države. Posebno zabrinjava, što među njima ima i javnih funkcionera.
Mala je vjerovatnoća da će nam zemlje koje imaju suprotne politike dostaviti podatke o svojim državljanima i mi to moramo rješavati u okviru našeg pravnog sistema. To mora biti predmet posebne rasprave Odbora za izbornu reformu. Bez adekvatnog mehanizma za kontrolu, nije moguće ni utvrđivanje ni sankcionisanje ove pojave.
Milena PEROVIĆ
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice