Ni ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo u BiH jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje

MONITOR: Pandemija virusa korona je i u Bosni i Hercegovini najaktuelnija tema. Zašto se povodom borbe protiv korone u BiH govori – jedna zemlja, tri borbe sa pandemijom?

BURSAĆ: Borba sa pandemijom mora biti jedna i jednistvena. E sad, u BIH se sve ispolitizuje, pa i borba protiv COVID-19. Od samog početka bilo je jasno da jednu politku ima zvanično Sarajevo, drugu entitet Republike Srpske, a treću kantoni u Federaciji sa većinskim hrvatskim življem. Pogledajte samo, postoje tri stožera, tri press centra za komunikaciju, tri primarna izvora informisanja, ali i tri dominantna zdravstvena centra, tri načina testiranja, tri… shvatili ste. Niti ogromni svjetski zdravstveni sistemi ujedinjeni ne mogu adekvatno da se odupru virusu, a mi smo jedan mali i siromašan podijelili, kao i sve u ovoj zemlji, na troje. Koliko je to pametno, apsolutno nije, no pored virusa svakodnevno pratimo i borbu ego-tripova na relaciji Dodik –Izetbegović – Čović, koji doslovno zemlju sa pratećim stanovništvom tretriraju kao kmetije i svoje gruntovno vlasništvo, ništa više i ništa manje od toga. Pa tako čujete informaciju, nadrealnu i tragikomičnu, da „Dodik dijeli 1000 maraka” za zdravstvene radnike u RS-u. Ko je on kao član Predsjedništva da to radi? Nije niti premijer ovog entiteta, niti predsjednik, no svejedno… feudalna vremena zahtijevaju feudalce populiste. Nažalost.

MONITOR: Pojedini mediji su objavili da je na donošenju mjera i odluka o virusu korona BiH dokazala da je nesposobna da preživi i da će oboljeli umirati po hodnicima ako se ovako nastavi!

BURSAĆ: Prije svega, takve izjave su fatalističke i populističke. BiH će preživjeti, preživjela je i gore stvari. Ljudi, na svu sreću, ne umiru po hodnicima, nema BIH tzv. italijanski ili ne znam koji drugi scenario. Na treba mračiti toliko. Opet, fakat jeste da sistem pokazuje slabosti, koje ga prate decenijnama i koje nemaju veze sa korona virusom. Samo su sad sve te slabosti vidljivije. Daleko vidljivije. Nepotizam, stranačko zapošljavanje, uhljebi, nesposobnost, neuvezanost rukovodećeg kadra sa ljekarima i medicinskim osobljem „na terenu”… sve su to stvari koje postoje odvajkada i koje korona „lomi”. Opet, hoću da kažem, nije to nikakva specifičnost BIH. Region nam je kloniran u tome. Na koncu, hoću da vjerujem, a i vidi se i na terenu, da se situacija koliko-toliko normalizuje. Daleko je to od bilo kakve normale, ali nekako vjerujem u dobar ishod, šta god to danas značilo.

MONITOR: Iz Crvenog krsta u Sarajevu su apelovali da im se pomogne, jer su građani gladni. Predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a Sarajevo Damir Mašić optužio je Vladu Kantona Sarajevo da nije preduzela nijednu mjeru kako bi ublažila posljedice korona vrusa… Zašto su vlasti dozvolile da do toga dođe?

BURSAĆ: Vlasti se, po pravilu, nisu bavile ekonomskim aspektima. Nikada se ne bave! Njima se ekonomija „dešava”. I vezana je najčešće za grantove, donacije i stranu pomoć. Niti su uvezani ljudi na terenu sa ekonomski još uvijek jakim firmama koje mogu pomoći, niti postoji bilo kakva koordinacija i ako postoji, to je na nivou ličnog entuzijazma i pregalaštva. Državna, mislim i na državnu, i na entitetsku i na kantolnalnu vlast, prepustili su građane lokalnim zajednicama i samima sebi. Ništa više i ništa manje od toga. Vlasti nisu stoga ništa dozvolile –  vlasti ne interesuje stanje običnog čovjeka, pa makar i da umire od gladi. Ponavljam, nije to ništa novo, samo je sada boldovanije i vidljivije.

MONITOR: Je li Evropska unija na BiH povodom pandemije položila ispit solidarnosti?

BURSAĆ: Mislim da je  sveukupno EU podbacila. Ali opet, koliko je i kako mogla, ova asocijacija je pomagala i pomogla i BIH. Da li je moglo brže i bolje i više – sigurno da jeste. S druge strane, EU ne reklamira na sva zvona svoje aktivnosti kako rade npr. Ruska Federacija ili Republika Turska.  I to je ključna razlika.

MONITOR: Iz  Sarajeva su stigle osude zbog pomoći koja iz nekih država stiže samo u Republiku Srpsku. O čemu se radi?

BURSAĆ: Iskren da budem, ne znam ko je iz Sarajeva osuđivao bilo kakav dolazak pomoći na bilo koji dio teritorije BIH.  Bilo je osuda naravno na način na koji se entitet prije svega preko Milorada Dodika predstavlja kao nekakva država. Taj doživljaj je pojačan i od strane donatora poput Ruske Federacije koji se namjerno prave nemušti tretirajući RS kao nekakvu samostalnu eksteritoriju. Ako je osuda to što neko koristi pandemiju da bi promovisao separatizam i otcijepljenje – na mjestu je.

MONITOR: Zlatko Dizdarević, bivši ambasador BiH, kazao je prije nekoliko dana da  Amerikanci spremaju ozbiljnu intervenciju u BiH, odnosno političku promjenu, i vjeruju da imaju zamjenu za Dodika, a ako Dodik padne, padaju i Čović i Izetbegović. Šta Vi na to kažete?

BURSAĆ: Uvažavam Zlatka, kao čovjeka, kao vrsnog ambasadora i kolegu kolumnistu, ali ja zaista ne raspolažem tim i takvim podacima. Mislim suprotno, neće biti nikakve intervencije u BIH. Ali, hajmo hipotetisati, jer nam je samo to ostalo – ko bi bio čovjek koji bi zamijenio Dodika? Ja takve ne vidim, jer sadašnja opozicija u RS-u je opcija sa goreg na lošije. To je skupina neartikulisanih neočetnika, koji još žešće od Dodika trube u populističke ultranacionalističke trube. Hoću vam reći, sjajna je priča koju govri Dizdarević, ali nema utemeljenja niti kapaciteta u relanosti. Nažalost.

MONITOR: Vi ste kao novinar bili izloženi velikom broju raznih prijetnji, ali i dalje u kolumnama kritikujete vlast i razne društvene anomalije. Šta sada u BiH zaslužuje najviše kritika?

BURSAĆ: Iskreno kritiku doživljavam kao stvar koja će biti korektiv. Nisam kritizer, da kritikujem kritike radi. Silne prijetnje smrću, protjerivanja iz Banjaluke, doživio sam isključivo zbog pisanja i svjedočenja istine, a to puno govri o toksifikovanosti jedne sredine, koja je prije 30 godina krenula opasnom stranputicom. No da konkretiztujem, mislim da imamo dva goruća problema u BIH:

BIH mora postati funkcionalna zemlja, a ona to nije, nažalost. Sa ovoliko disperzivne vlasti na nivou entiteta i kantona, sa nikakvim linkom između lokalne vlasti i države, jer svu moć „jedu” upravo eniteti i kantoni, teško će moja zemlja biti odistinski operativna demokratija.

I drugi, suočavanje sa prošlošću mora i treba biti temelj ili korak broj dva u normalizaciji funkcionsanja BIH, a neće ga biti dok se ne uvede Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida.

Kada ove dvije stvari apliciramo, tek onda ćemo moći najiskrenije prići rješavanju svih ostalih problema u zemlji, a njih je previse – od katasrofalne ekonomije, lošeg zdravstva i školstva do uhljeb parazita koji izjedaju zemlju.

Radončić kao profesor kibernetike  

MONITOR: U Sarajevu su zbog nedostatka zaštitne opreme patolozi odbili da rade obdukcije, pa je ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić rekao da su dezerteri  i kukavice, kao i ljekari koji ne smiju prići oboljelima od koronavirusa. Na to je oštro reagovala  Ljekarska komora Kantona Sarajevo, a dr Hasan Tanović, član Upravnog odbora Opšte bolnice u Sarajevu, rekao je da se ne može Radončić postavljati kao profesor kibernetike i fizike i govoriti o medicini…

BURSAĆ: Tako je! I nije to samo slučaj sa gospodinom Radončićem. Mnogi mešetari i politički moćnici uzeli su za pravo da direktno komentarišu rad struke, ocjenjuju i presuđuju. To što Radončić ima veze sa medicinom koliko i moja novinarska malenkost najmanje je bitno, jer se on i ljudi poput njega obraćaju sa pozicije moći odvajkada, a njima je struka tek puki servis. Prije bih rekao da je problem u struci što jasno i glasno ne podigne glas i ne kaže – NE PETLJAJTE NAM SE U POSAO! Tu naviku ljudi od bijelih mantila moraju steći sad. Posljednje je vrijeme ili će ih svaki supsimeni političar omalovažavati kad stigne.

Dodikova seoska provokacija

MONITOR: Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je da je pitanje šta će biti sa BiH poslije pandemije i da ona mora da nađe novu političko-teritorijalnu organizaciju.

BURSAĆ: Klasični repertoar Milorada Dodika. Velim, on će iskoristiti sve, pa i ovu po svijet tešku situaciju da blati zemlju čiji je član Predsjedništva sa debelom platom. BIH neće morati tražiti nikakvu novu poltičku reorganizaciju zbog korona virusa. Prvo će morati pomoći upravo entitetu RS zbog ekonomske katastrofe, koju je korona samo pojačala. Nakon toga treba razgovarati moguće u preustroju moći, koja je suviše jaka na nivou entiteta i podizanju jake i prije svega operativne i funkcionalne vlasti na državnom nivou.

Dakle, sve što je normalno, i što treba korigovati, suprotno je od Dodikovih maštarija. I zato njegovu izjavu treba tumačiti kao i 90 odsto ostalih njegovih izjava – puka seoska provokacija. Ništa više.

Vulinova budalaština

MONITOR: Kako komentarišete izjavu Aleksandra Vulina, ministra odbrane Srbije, da je Vojska Srbije spremna da sačuva  Srbe gdje god da se oni nalaze i ako bilo ko pomisli da može da uznemiri Republiku Srpsku  „nemoj da se igra, mi smo tu”?

BURSAĆ: Budalaština! Kao i većina stvari koju izgovori ovaj opskurni čovjek. I on kao takav je najmanji problem. Veći problem je funkcija sa koje se on obraća urbi et orbi. To nam govori da se Srbija nikako nije odrekla pretenzija na dobar dio BIH, a bogme i Crne Gore. Vulin je neka vrsta probnog Vučićevog balona. Malo iščašenog, ali svakako u funkciji korisnog idiota. Ako Vulin kao prvi čovjek vojske izjavi ovo bez bilo kakvih međunarodnih sankcija, znači da se stvari i dalje mogu „pritiskati”. Do kad, više je volja ili htijenje prije svega EU i SAD-a, nego bilo koga drugog.

S ljudske strane, kad čujem Vulina, znam da je osnovno poslanje svakog intelektulaca na Balkanu borba protiv velikosrpskih projekata i paraprojekata, kao najvećeg zla koje je preskupo koštalo sve narode bivše Jugoslavije.

                             Veseljko KOPRIVICA