Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

Vidimo da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita

„Za one koji pažljivije i bez pristrasnosti prate dešavanja na našoj političkoj sceni, možemo reći da prošlonedjeljna dešavanja u zgradi SO Budva nijesu iznenađenje. Budva predstavlja kontinuitet podrivanja demokratskih procesa na koje smo pripremani, odnosno drilovani kroz operacije Šavnik, Andrijevica, ali i one sa neustavnim odlaganjem izbora i sličnim poduhvatima“, kaže u razgovoru za Monitor Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. „Cilj tih priprema je da nam nezamislive i neprihvatljive stvari postanu normalne i da svako kome se ne sviđa izborni rezultat može, pod firmom volje naroda, nasiljem spriječiti formiranje vlasti koje ne podrazumijeva da i oni dobiju svoje parče.

MONITOR: Da li se tako zaista brani ‘volja birača’ ili su u pitanju neki drugi, lakše mjerljivi interesi?

KOPRIVICA: U pitanju je neutaživa potreba za vlašću. I to je početak i kraj svih dilema. Samo što je za odbranu te vlasti volja naroda dobra zavjesa koja može, za manji broj ljudi, prikriti nečasne i nedemokratske namjere aktera.

Frazom ”branimo volju naroda” pokušavaju se pokriti kriminalne aktivnosti i nasilje kojima se žele blokirati demokratski procesi, a Budvu pretvoriti u Šavnik, koji je događaj bez presedana u zemljama koje su odmakle na putu pristupanja EU. Takav princip udario je temelje i pokušao normalizovati pristup da kad god se nekom ne sviđaju rezultati izbora ima legitimno pravo da nasiljem ostvaruje svoje partikularne interese.

MONITOR: Da li je država zaista nemoćna pred „grupama građana“ koje od Šavnika, preko Andrijevice, do Budve fizičkom silom određuju dinamiku političkih događaja?

KOPRIVICA: Organizovana država, izgrađena od institucija sa integritetom i poštenih ljudi nikad nije nemoćna pred kriminalnim, ekstremističkim, niti bilo kojim sličnim grupama. Ali, mi smo u posljednjih 30-ak godina bezbroj puta svjedočili da državnička vizija naših političara traje dok ne bude ugrožen njihov partijski ili ekonomski interes. Tada prestaje državništvo i počinje kompromis sa suštinskim vrijednostima jedne demokratske zajednice. Ishod je jasan – zato smo ovdje gdje jesmo.

Te grupe građana zapravo su produžena ruka vlasti, njihova partijska milicija (prilično poznata pojava, zar ne) kojim oni žele voditi sivu zonu politike, nasliljem i podrivanjem demokratije. Još ako imamo, kao u slučaju Budve, veoma površan pristup policije i tužilaštva, igranje sa prekršajima i kaznama od 300 eura za one koji su organizovano i nasilno spriječili formiranje vlasti izabrane na izborima, onda je krug potpun i zatvoren. Zato imamo ljude na ulicama i zato ćemo ih imati sve više. Kad institucije ne rade, ulica je alternativa!

MONITOR: Možemo li ovakvo stanje crnogorskog parlamentarizma smjestiti u neki od poznatih/već viđenih političkih modela?

KOPRIVICA: Vaši čitaoci i čitateljke vjerovatno dobro znaju da sistemi u kojima funkcionišu partijske milicije kroz organizovanje zabrinutih građana koji najčešće svoje vrijednosti brane pod maskama, bezbolnim palicama ili utjerivanjem straha. Ako smo zaista krenuli tim putem, a nadam se da nijesmo, čeka nas veoma neizvjesna budućnost. Nadam se da smo takvo vođenje politike i pojave i rutuale koji ga prate zauvijek ostavili u prošlosti.

MONITOR: Kako se to liječi ili smo, baš ovako, na pravom evropskom putu?

KOPRIVICA: U demokratskim društvima lijek je ugrađen u sistem – odgovorne i jake institucije. Kod nas taj lijek ne postoji pa će “liječenje” biti bolan i neizvjestan proces. Niti imamo hrabre donosioce odluka niti imamo odgovorne političke elite.

Dok čekamo da se pojavi potpuno nova politička snaga, ona kojoj ideal nije uklapanje u partitokratske obrasce i ona koja ima hrabrosti da donese potrebne odluke po cijenu da izgubi naredne izbore, vjerujem da će se taj lijek sve više tražiti u građanskom aktivizmu i stvaranju kakvog takvog pritiska na vlast.

Iako je svima jasno da nam Evropska unija gleda kroz prste sa željom da omogući da iskoristimo jedinstvenu priliku koja nam se ukazala, vjerujem da i kod njih postoji nešto što se zove crvena linija i da neće dozvoliti pravljenju kompromisa sa osnovnim demokratskim vrijednostima.

MONITOR: Kako se vlast hvali sposobnošću da preduprijedi, odnosno spriječi, nepoželjne odluke Ustavnog suda, ko nas čuva od njihove samovolje i zloupotreba?

KOPRIVICA: Iako smo pozdravili kompletiranje Ustavnog suda i tada nam je bilo jasno da nećemo dobiti sud kakav želimo. I tako će biti sa svakom institucijom koja ostane pod kontrolom partitokratije.

Sada je potpuno jasno da ova institucija nije napravila očekivane promjene niti u kvalitativnom smislu, niti u povećanju transparentnosti rada i nezavisnosti djelovanja. Ne postoje iskoraci koji bi ovaj sastav razlikovali od prethodnog.

Ovo je omogućilo političarima da nastave višedecenijsku kombinatoriku sa Ustavnim sudom, sa ciljem da ga suptilno drže pod kontrolom, a možda i da ga dovedu do nove blokade. A kad se to desi prva meta će biti izborni proces, što bi imalo takve posljedice po demokratsko društvo da niko dobronamjeran ne bi želio ni da zamisli a kamoli doživi.

U tom smislu, vjerujem da je reakcija opozicije na posljednju igru vlasti sa Ustavnim sudom i opravdana i neopohodna. Nadam se da će vlast imati dovoljno pameti da se ovdje zaustavi i da proces vrati na početak jer nas u suprotnom ne čeka ništa dobro na ovom polju.

MONITOR: Kako, u postojećem kontekstu, gledate na dugo najavljivanu i nužnu reformu izbornog zakonodavstva?

KOPRIVICA: Ako je ranije opozicija bez presudno značajnog razloga blokirala rad na izbornoj reformi, sada zaista ima razlog za to. Jer je problem direktno povezan i sa izborima. Međutim, paradoks je da ova akcija opozicije ide na ruku većini vladajućih partija koje žele da se izborna reforma ne desi.

Podsjećam da je važeće izborno zakonodavstvo iz vremena DPS-a i da je skrojeno na taj način da favorizuje one koje su na vlasti. To zakonodavstvo je i plod partitokratije i različite vrste blokada su moguće dok god partije sude utakmicu u kojoj same igraju. Vlast će pokušati iskoristiti neučestvovanje opozicije u Odboru za izborno zakonodavstvo da reformu radi sama ili da je izmjesti iz parlamenta, što je uvod u haos koji treba izbjeći.

Zbog ovoga je potrebno hitno pokrenuti dijalog, riještiti problem sa sudijom Ustavnog suda  i nastaviti reformu. Ovoga puta (za razliku od prethodne godine) posvećeno, energično i iskreno. Ukoliko se naredni izborni ciklus dogodi po ovim zakonima to će biti strateški poraz opozicije i nadam se da su oni toga svjesni.

MONITOR: Alibi „da se ne vrati DPS“ postaje opšte mjesto. Čega se to plaše njihovi nasljednici na vlasti?

KOPRIVICA: Aktuelna vlast se plaši da izgubi trenutne pozicije koje, za većinu aktera, predstavljaju svrhu života. A kad je tako oni će uraditi sve da to spriječe i, kao što vidimo, neće birati metode. Jedna od tih metoda je bjesomučno širenje mantre o povratku DPS-a.

Eventualni povratak DPS-a zaista nije bez rizika koji se prije svega odnosi na to da onaj manji, anahroni dio te partije, preuzme kontrolu nad političkim i društvenim procesima. Da li će se to desiti u ovom trenutku ne možemo znati, jer ne znamo na koji će se način ponašati sadašnje rukovodstvo DPS-a ako bude u prilici da donosi odluke iz pozicije vlasti.

No, vidimo  da je anahroni dio ove vlasti preuzeo kontrolu nad mnogim procesima i da demokratija i njene vrijednosti nazaduju. Zato sve više ljudi razumije da će se teško desiti da eventualni povratak DPS-a može učiniti da u ovom segmentu bude gore, pa je i mantra o toj opasnosti sve manje učinkovita.

MONITOR: Šta je bilo sa obećanim sistemskim promjenama?

KOPRIVICA: Vjerujem da je zamjena vlasti donijela više slobode i potrebe da se u javnom prostoru izražavaju sopstveni stavovi i da to jeste važan proces, makar on dominantno dolazio i od onih koji se bore da se vrate na vlast. Takođe, vjerujem da je dio kriminalnih grupa koje su gotovo nesmetano funkcionisale prije smjene vlasti došao pod udar zakona. Da li će pod taj udar doći kriminalne grupe bliske novoj vlasti i korupcija koja se dešavala nakon zamjene ostaje da se vidi. U tome tužilaštvo tek treba da se dokaže.

Izuzev ovoga, nema puno promjena. Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti.

Podrška studentima dok god su akcije usmjerene javnom interesu

MONITOR: Kako gledate na studentske proteste započete nakon prvojanuarskog masovnog ubistva na Cetinju?

KOPRIVICA: Grupa mladih ljudi, studenata i studentkinja pokrenula je proces koji je vrijedan pažnje i podrške. Čestitke za hrabrost i želju da se kroz poštenu pobunu stvari mijenjaju na bolje.

Dio vlasti je na to reagovao na najgori mogući način: počeli su da zastrašuju te mlade ljude i da im lijepe etikete. Ovo je naravno samo povećalo nagomilani bijes, pa se umjesto smirivanja desilo potpuno suprotno – studenti su dobili podršku od većine progresivnih aktera u društvu.

Tu su neke političke i druge strukture vidjele priliku da prave profit na pozitivnoj energiji, pa se na razne načine pokušavaju “prikačiti” na tu poštenu namjeru i borbu. Nadam se da će studenti znati da se tome odupru.

Ono što bih ja volio da vidim na protestima jeste više inventivnosti i vođenja procesa na neki moderniji način, prilagođen njihovim godinama i vremenu u kome živimo. Ako mi je dozvoljena kritika, želim reći da je skupljanje potpisa podrške prilično, kako to njihova generacija kaže, bumerski instrument, koji je možda bio moderan 1968., a danas sigurno nije. Veliki broj ljudi nije potpisao te podrške zbog različitih razloga i brzopletosti u formulacijama, ali je dobro da je podrška veća od one koja je predstavljena javnosti. Mislim da nije bila neophodna ni podrška novinara formulisana na ovaj način jer novinari, bez obzira na to koga intimno podržavaju, imaju specifičnu ulogu u ovakvim procesima – oni moraju postavljati pitanja i Vladi i studentima, jednako profesionalno i objektivno jer je to suština njihovog posla.

Kako bilo, vjerujem da će ekipa koja vodi proteste u hodu sticati iskustvo i organizovati korisne građanske akcije. Zato zavrjeđuju podršku CDT-a i nju će imati dok god njihove akcije budu usmjerene ka javnom interesu i demokratskom razvoju našeg društva.

  Zoran RADULOVIĆ