Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma
MONITOR: U Hrvatskoj se očekuju i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati SDP-a ?
PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.
MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske. Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?
PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“
MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?
PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.
MONITOR: Nema više Alekseja Navaljnog. najistaknutijeg protivnika Vladimira Putina. Koliko Putinu sumnje u vezi sa smrću Navaljnog mogu, globalno, naškoditi?
PUHOVSKI: Uvjeren sam da vjerojatni zločin nad Navaljnim ne može štetiti Putinu – on nema demokratsku legitimaciju kao svoj nosivi image. Dapače, on se time – u očima mnogih na svjetskoj desnici – ponovno potvrđuje kao vladar s kojim nema šale (u drugom, masovnijem kontekstu to važi i za Netanyahua). Putin je na ovakvome ugledu izgubio nesposobnošću da pobjedi Ukrajinu u Blitzkrieg formatu, no svaka bi mu pobjeda donekle očuvala autoritet. Ne čini se za sada da Ukrajina može pobijediti, pa rastu Putinove šanse na umjereni uspjeh. Tomu svakako pomaže nevjerojatna – i ipak neočekivana – primitivnost proturuske propagande nakon napada na Ukrajinu, uključujući, primjerice, zabranu “Borisa Godunova“ (maltene Putinove praslike) u evropskim kazalištima.
MONITOR: Izraelska vlada je donijela odluku o odbacivanju „jednostranog priznanja“ Palestine i„stranih diktata“.
PUHOVSKI: Izraelska vlada vodi ciljanu vojnu kampanju uništenja – ne samo Hamasa (koji je, doista, svojim napadom nadišao i terorističke standarde), nego čitave Gaze kao mogućega dijela neke arapske palestinske države. Izraelski podržavljeni zločini oštećuju do kraja bilo kakve izglede za mir na ovome području, ali i židovsku poziciju u svijetu više no sva protužidovska propaganda proteklih desetljeća. Protuislamski sentimenti u brojnim zapadnim sredinama tek djelomice ublažavaju ovaj proces. Tisuće pobijenih civila nisu toliko žrtve rata u tradicionalnome smislu riječi, nego dviju lovačkih epizoda. U prvoj su hamasovci lovili (uglavnom) civile po graničnim područjima Izraela, u drugom to Izrael radi diljem Gaze (s dvadesetak puta više žrtava među civilima). Pripovijest o spašavanju talaca raspada se suočena s činjenicom da je oružanim akcijama oslobođeno dva posto talaca, a ostali pregovorima.
MONITOR: Bajden i njegova administracija sada moraju da se nose i sa Netanjahuom. Tramp ubjedljivo vodi kod Republikanaca. Putin „tvrdi“ da bi ponovni izbor Bajdena bio bolji za Rusiju. Šta bi moglo odlučiti volju birača ako bi Bajden i Tramp ponovo „stali na crtu“?
PUHOVSKI: Za izbore u SAD bitno je da ih posvuda prihvaćaju kao izbore za predsjednika (demokratskoga) svijeta (iako sudjeluje cca četiri posto svjetskoga pučanstva). Iz te prijevare slijede sve ostale konsekvencije. A ključna je od njih da se najvjerojatnija dilema svodi na poremećenoga prevaranta protiv senilca.
U njihovome srazu bit će, čak i više no u inače posve personaliziranoj tradiciji ovakvih izbora, osnovno pitanje osobnih osobina kandidata. Za nas izvana čini se da je opreka dosta jasna: Biden je svakako bolje rješenje za SAD – već i zato što ne uvlači ravnozemljaše i sl. u maninstream „velike demokracije“ – da se o (relativnoj) razumnosti njegova donosa spram institucija i ne govori. Za svijet je vjerojatno Trump manje loša varijanta – bit će manje ubijanja. Čak i obećano slabljenje NATO-a dobiva smisao uz uvjet da se Trump može dogovoriti s Putinom (što je, međutim, dosta daleko od vjerojatnosti, posebice uspije li Putin nekako poraziti Ukrajinu). Ruska je agresija izazvala masivno prihvaćanje militarizacije u Evropi, a redukcija je ovoga naboja moguća, izgleda, samo bez demokrata u Bijeloj kući.
MONITOR: Diže se neka vrsta fame da će ultra desnica ojačati u EU posle izbora u junu. Koliko bi rezultati izbora u važnim zemljama Zapada ali i Istoka u ovoj godini, mogli da redizajniraju globalnu ideološku i političku sliku na koju smo navikli?
PUHOVSKI: Dogodilo se je ono što su neki od nas pretpostavljali još početkom devedesetih; postkomunizam se je širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće. Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma.
Temeljni je motiv novog desničarskoga gibanja otuđenje vlasti/moći od puka, ponajprije političko, ali i kulturno/intelektualno. Antielitarni pokret teži vlast vratiti među ljude, ali, za razliku od zahtjeva za neposrednom demokracijom prije sto godina, sada se hoće vlast doslovce na ulici. Međutim, ulica može, eventualno, rušiti, vlast, ne može ju izvoditi, pa ona – i kada ovakvi uspijevaju – ostaje ne samo otuđena, nego još i skrivena.
Ove su tendencije jake i u Njemačkoj, i u Francuskoj, u Italiji je na vlasti premijerka s neofašističkom prtljagom, pridružuju se Poljska, Češka…Velike države trenutno slabe u EU zbog inkompetentnosti njemačkoga vodstva, ugroženosti Macronove većine, opterećenosti talijanske premijerke desnicom, a španjolskoga premijera jedva održivim (i branjivim) savezima. Paralelno se zbiva slabljenje centrale moći Unije (a male države neće imati snage da to nadomjeste) i njezino skretanje u desno. Strah od Rusije mogao bi, na kratki rok možda podržati integracijske tendencije, ali pretežito na vojnoj razini. Zato je, bojim se, na redu ne samo slabljenje EU nego i njezina rastuća nezainteresiranost za proširenje, jer se jedva sobom bavi.
Opozicija ima šanse za uspjeh, ali one još nisu velike
MONITOR: U Zagrebu se dogodio protest jedanaest parlamentarnih stranaka liberalno-lijeve opozicije sa glavnim zahtjevom da se održe vanredni izbori za Sabor – koji se inače kao redovni, očekuju za nekoliko mjeseci. Protestanti su ukazivali na nepodnošljivu korupciju i ugrožene osnovne uslove za život (npr. poskupljenje plina). Kakve su šanse za uspjeh?
PUHOVSKI: Opozicija ima šansi za uspjeh, no one, još uvijek, nisu odveć velike. Ponajprije stoga što vladajuća stranka, HDZ, ima doslovce nepoljuljiv birački bazen, posve rezistentan na učestale javne skandale izazvane korupcijom vlasti. S druge strane, oporba kao da smatra moralnu paniku dovoljnom za pobjedu na izborima (koji će se vjerojatno ipak održati u proljeće).
MONITOR: Da li bi ovaj protest mogao biti uvod u širu opozicionu predizbornu koaliciju za izbore u Sabor?
PUHOVSKI: Nakon skupa s razmjerno velikim odazivom (bilo je desetak tisuća ljudi), organizatori su se našli u dvostrukoj nevolji. Ponajprije, nisu na čistu o predizbornoj taktici – mnogima se učinilo da jedinstvo iskazano na skupu treba biti osnovom jedinstvenoga nastupa (lijevo-liberalne) opozicije na skorim izborima, dakle da treba nastupiti s jedinstvenom koalicijom. No, pritom valja imati na umu da „jedanaest stranaka“ skriva neobičnu, iščašenu verziju stare bajke; riječ je zapravo o dvije Snjeguljice i devet patuljaka, jer samo „Možemo!“ i „SDP“ imaju realnu političku snagu, ostalo su strančice od kojih neke na izborima uopće (same) ne mogu ući u Sabor, a dvije ili tri bi, možda, mogle dobiti poneko mjesto u njemu.
Radi se, dakle, o odluci dvije Snjeguljice ili (po shvaćanju HDZ-a) Crvenkapice; ostali su nevažni. Jedna od važnih, „Možemo“, je još prije desetak mjeseci otklonila zajedničku listu, druga, SDP, na njoj insistira. S time da je SDP jednako konstantan u istraživanjima javnoga mnijenja kao i HDZ (na znatno nižoj razini, doduše), dok „Možemo!“ u posljednje vrijeme gubi podršku. Ipak, bitno je imati na umu da su uspjesi koje je zeleno-lijeva opcija („Možemo!“) postigla na prošlim izborima u Zagrebu bili zasnovani na prelasku značajnoga broja bivših birač(ic)a SDP-a na njihovu stranu. Ozbiljna razočaranost SDP-om ozbiljnoga broja birača na ljevici i dalje je, po svemu sudeći na djelu, pa nije realno očekivati da bi mnogi od njih dali glas zajedničkoj listi ljevice (koju bi, logično nosio SDP). Ovaj bi dio biračkoga tijela stoga ostao kod kuće na dan izbora, a čini se jasnim da bez visoke izlaznosti, preko 60 posto , nema šanse za promjenu vlasti.
Nastasja RADOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice