Članstvo Crne Gore je trebalo, i donekle bi još uvijek moglo, proći “ispod radara” – kao završni korak prošle faze proširenja u kojoj je Hrvatska ušla u EU
MONITOR: Predlagali ste drugačije opcije za sastavljanje Vlade Hrvatske posle aprilskih izbora. Za Vas je najgore rješenje bilo ovo koje je rezultiralo koalicijom HDZ sa Domovinskim pokretom. Koliko je Hrvatska ovakvim izborom otišla desno?
PUSIĆ: Da, predlagala sam drugačije rješenje za sastavljanje parlamentarne većine i vlade, koje bi bilo mnogo bolje za Hrvatsku, mnogo pristojnije i uključivalo bi političku volju stvarne većine građana u Hrvatskoj. To bi bio dogovor stranaka desnog i lijevog centra, dviju koalicijskih lista koje su zajedno dobile natpolovičnu većinu na izborima i dvotrečinsku većinu u Parlamentu. To je moglo biti i privremeno rješenje, koje bi trajalo godinu ili dvije, nakon kojih bi se ponovno išlo na izbore. Mogli su dogovoriti listu stvari oko kojih se načelno slažu i koje bi zajedno napravili u tom skraćenom roku. Time bi spriječili da ekstremna desnica, koja je nota bene dobila devet posto na izborima, uđe u vlast i pošalje vrlo negativnu, retrogradnu i destruktivnu poruku hrvatskom društvu. Ta ekstremna desnica pod imenom Domovinski pokret (DP), ima snažne kako finansijske tako i političke veze s Putinovim režimom u Rusiji, a u Hrvatskoj širi nativističku, šovinističku i koruptivnu politiku. Obzirom na ogromni nesrazmjer u brojnosti, snazi, iskustvu, prisutnosti u državnoj administraciji i političkom umijeću između HDZ-a i DP-a kao koalicijskih partnera, Domovinski pokret ni do sada, a ne očekujem ni u budućnosti, nije imao i neće imati neki značajni utjecaj na stvarnu politiku u Hrvatskoj. Na posljednjim izborima oni su dobili manju podršku i manje zastupnika nego na izborima prije toga. Bitna je razlika u tome što su s političke scene nestale stvarne stranke centra kao što su bili HNS, HSLS, HSS pa i IDS.
Ono čime je ovakva koalicija zaista naštetila Hrvatskoj je poruka koju ona šalje hrvatskom društvu, a nju su svi ekstremni desničari, nativisti, neoustaše i ostali agresivci i destruktivci razumjeli kao znak da je “došlo njihovih pet minuta”. Zato se povećao broj napada na neistomišljenike, a kulminiralo je nedavno u Imotskom koji je u svoj bijedi i tragičnosti pokazao čemu takva politika vodi. U gradu Vlade Gotovca, Tina Ujevića i Ante Tomića, marširale su desetine mladih ljudi, uglavnom tinejdžera, u crnim majicama s ustaškim pozdravom, dizali ruku na fašistički pozdrav i slavili ustaške koljače iz Drugog svjetskog rata. Uvjerena sam da većina tih klinaca nema pojma o čemu se radi i smatra da rade nešto što je malo riskantno, neka manja nepodoština. Ali zato vrlo dobro znaju njihovi učitelji, profesori, roditelji … I oni su očito procijenili da je to sada manje riskantno i društveno prihvatljivo. To je efekt ekstremne desnice u vlasti. To je pogubno za svaku zemlju, a za male zemlje kakve smo mi- to je samoubilački. Dakle, u svojoj politici Hrvatska za sada nije otišla više u desno, ali u društvenoj poruci jeste i to je zabrinjavajuće.
MONITOR: Andrej Plenković je kao prioritet naveo i jačanje povjerenja u pravosuđe i institucije. Koliko je to realno s obzirom na pokazanu spremnost Plenkovića da te vrijednosti zaboravi kao što je to bilo u slučaju izbora glavnog državnog tužioca Ivana Turudića?
PUSIĆ: Najveći doprinos borbi protiv korupcije u Hrvatskoj dao je Ured europskog javnog tužioca i Glavna europska javna tužiteljica Laura Kovesi. Ta institucija za čije uspostavljanje sam i ja još glasala u funkciji Ministrice vanjskih i europskih poslova, pod vodstvom Kovesi, pokazala se dragocjenom. Najbolji način za jačanje povjerenja u državne institucije, pravosuđe i demokraciju je početi od toga da sve to stvarno dobro i funkcionira. U usporedbi s onim što smo imali pred 20 godina sve to funkcionira mnogo bolje, ali u usporedbi s onim što smo imali pred desetak godina kada smo ušli u EU, sve je to nazadovalo. I zato je palo i povjerenje građana u te institucije.
Što se forsiranja Turudića tiće, to se dogodilo prije posljednjih parlamentarnih izbora i bila je kratkovidna politička pogreška. Nemam nikakve insajderske informacije, ali pretpostavljam da se radilo o pokušaju HDZ-a da nekako prekine niz hapšenja i korupcijskih skandala u koje su bili uključeni njihovi bivši i tadašnji ministri i visoki dužnosnici. Forsiranje Turudića, kao njihovog partijskog čovjeka, i to i nakon što su izašle u javnost njegove bliske veze s kriminalcima i korupcionašima, koštalo je HDZ političke pobjede na izborima. Zato su morali ući u koaliciju s oslabljenom strankom ekstremne desnice, čiji je jedan od integrativnih faktora mržnja prema Andreju Plenkoviću. S druge strane, Hrvatska nema ni snage ni interesa ni podrške javnosti, da se suprotstavi i uđe u sukob s Glavnom europskom javnom tužiteljicom. Dakle, sve skupa – neugodno s beskorisnim.
MONITOR: Crna Gora je u junu dobila IBAR „sertifikat“, uz podršku nekoliko lidera EU za prijem u EU u roku od nekoliko godina. Da li je to uvjerljivo i koliko će brzina širenja EU u sljedećih pet godina zavisiti od prioriteta Unije o kojima je skoro govorila ponovo izabrana predsjednica Komisije, Ursula fon der Lajen?
PUSIĆ: Ukupna politika proširenja EU i članstvo Crne Gore u EU su dva različita pitanja. Ukupna politika proširenja danas obuhvaća Ukrajinu, Gruziju, Moldaviju, šest država Zapadnog Balkana pa donekle i Tursku. To je veliko, globalno pitanje. Članstvo Crne Gore je trebalo i donekle bi još uvijek moglo, proći “ispod radara” – kao završni korak prošle faze proširenja u kojoj je Hrvatska ušla u EU. Do izbora 2020. činilo se da će tako i biti i svi su očekivali da će Crna Gora postati članicom do 2022. To se nije dogodilo ne zbog politike EU, kao u slučaju S. Makedonije ili Albanije, već zbog promjene politike Crne Gore.
IBAR koji spominjete je više ohrabrenje crnogorskim vlastima da se vrate na europski put nego ocjena situacije. U koaliciji na vlasti su neke stranke i političari koji su prvenstveno lojalni vlastima u Srbiji i predsjedniku Vučiću i vlastima u Moskvi i predsjedniku Putinu, a ne Crnoj Gori i njenoj EU budućnosti. Za razliku od opće politike proširenja koja će bez sumnje ovisiti o EU odlukama, članstvo Crne Gore ovisiti će o crnogorskim političarima i njihovim potezima, bez obzira na retoriku.
MONITOR: Posle junskih izbora za EU parlament, izbora u Francuskoj i promjena vlasti u UK djeluje da većina birača u „velikim demokratijama“ EU i u UK, održavaju sliku o zaštitnicima „evropskih vrijednosti“?
PUSIĆ: Izbori u Velikoj Britaniji, nakon toga u Francuskoj, a sada i promijenjena situacija u pripremi za američke izbore, donose naznaku lomljenja dugogodišnjeg vala desničarskog populizma koji je donio političare spremne da iskorištavaju probleme kako bi sijali strah i mržnju, umjesto da rješavaju probleme. Kao da dolazi vrijeme rehabilitacije demokracije i zdravog razuma. No nažalost većina država Zapadnog Balkana će na tu rehabilitaciju morati još pričekati.
MONITOR: Orbanova FIDES je dio nove grupe ultra desnih partija u EP-Patriote za Evropu, treće po brojnosti. Može li eventualna pobjeda Donalda Trampa, ojačati pristalice drugačije spoljne i bezbjednosne politike od one koju je kao politiku EU najavila Fon der Lajen?
PUSIĆ: Pobjeda Donalda Trampa bila bi tragedija za Ameriku, ali na neki način bi bila još opasnija i pogubnija za Europu. Na sreću, kako stvari danas stoje, Trampova pobjeda izgleda svakim danom sve nevjerojatnijom i nemogućnijom. Čini se da je spoznaja da je “car gol” konačno proradila i u Americi. Što se Orbana tiče, vidimo da on ide na živce čak i desničarskim liderima kao što je Georgia Meloni. Ovo što on zove “mirovnom misijom”, mnogo više sliči na “autokrati trče počasni krug”, da parafraziram naslov slavnog filma.
Reakacija Hrvatske na Rezoluciju o Jasenovcu je upozorenje, ali ne i zatvaranje saradnje
MONITOR: Nakon „rata rezolucijama“ koji je doveo i do crnogorske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Dahauu i Mauthauzenu, Hrvatska je proglasila „nepoželjnima“ trojicu visokih državnih funkcionera CG. Da li je to nekakav kompromis zbog hrvatskog javnog mnjenja ili tek početak obećanog zaoštravanja odnosa?
PUSIĆ: Nisam primijetila nikakav “rat rezolucijama”. Najvažnija i najveća multilateralna organizacije na svijetu – UN, donijela je Rezoluciju o komemoriranju genocida u Srebrenici. Tačka.
Nakon toga je proputinovska politička stranka ucijenila malu Crnu Goru da donese rezoluciju o genocidu u Jasenovcu u Drugom svjetskom ratu od strane ustaškog režima, kojeg je današnja Hrvatska osudila i odrekla ga se. Nadali su se da će tako nekako izjednačiti malu Hrvatsku s malom Srbijom, čije današnje vlasti nastoje opravdati režim Slobodana Miloševića odgovoran za genocid u Srebrenici. Time su se htjeli dodvoriti vlastima u Srbiji, ali naknadno su čak i te vlasti shvatile da im je to kontraproduktivno. Sve skupa je bilo namijenjeno – Aleksandru Vučiću. Na kraju ni on nije bio zadovoljan s tim performansom.
Što se javnog mnjenja u Hrvatskoj tiče ono nije pokazalo poseban interes za taj događaj. Proglašavanje trojice crnogorskih političara personama non grata je relativno blaga diplomatska reakcija na očito zlonamjerni potez Crnogorskog parlamenta, koji znači upozorenje ali ne i zatvaranje mogućnosti buduće političke suradnje. Dakle, za sada protivnici ulaska Crne Gore u EU nisu uspjeli unijeti potpuni razdor između Crne Gore i njenog vrlo važnog europskog saveznika Hrvatske. To naravno ne znači da će se oni na tome zaustaviti.
EU ne može više prepuštati brigu o vlastitoj sigurnosti SAD-u
MONITOR: Fon der Lajen najavljuje prioritetna ulaganja u odbranu EU i stvaranje „evropskog odbrambenog štita“. Da li je to početak stvaranja neke vrste evropskih bezbjednosnih snaga kao stalne „rezervne“ ideje, posebno sada kada postoji mogućnost povratka Donalda Trampa?
PUSIĆ: Mislim da se opasnost od povratka Trampa rapidno smanjuje. Ali njegov predsjednički mandat 2017-2021. je pokazao da EU ne može više prepustiti brigu o vlastitoj sigurnosti SAD-u i da mora preuzeti mnogo veću odgovornost za svoju sigurnost i obranu. EU do sada nije imala ni Povjerenika za obranu. Vidjet ćemo kakve će konkretne oblike ta nova EU sigurnosna i obrambena politika poprimiti, hoće li biti posebna grupacija unutar NATO, ili sasvim novi oblik suradnje. No dvije su stvari potpuno jasne: odbrana i sigurnost moraju postati važan aspekt saradnje unutar EU, i ta nova politika mora uključivati i Veliku Britaniju.
Nastasja RADOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA2 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice