Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam
MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?
JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.
MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?
JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto. Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.
MONITOR: Veliko uzbuđenje je građanstvu Hrvatske donijela srebrna medalja rukometaša, ali je neke iznenadila odluka Vlade i Grada Zagreba-kako tvrdi Plenković-da se udovolji slavljenicima i navijačima, da Marko Perković Tompson pozdravi na dočeku. Kako ocjenjujete argumente otvorenog pisma Zorana Pusića i Plenkovićevog odgovora?
JAKOVINA: Od premijera, zapravo, od vlade koja je normalizirala Thompsonove ideje, koja nijednu vrijednost antifašizma nije bila u stanju učiniti vidljivom, već je samo potisnula ustašovanje, s Thomposom je učinila baš ono što je tu, ispod površine, potrebno da izbije van, čim se struktura počne ljuljati. Sve ono što se činilo da je „dedramatizirani“ HDZ s Plenkovićem zakopao, pogurao iza sebe, uvijek je bilo tu i samo naivni ili diplomati koji gledaju na svojih nekoliko godina mandata, nisu vidjeli. Ivić Pašalić pomagao je HDZ-u na izborima prije 5 godina – bio je sa mnom u emisiji nakon objave rezultata i govorio je o tome da je cilj bio pokušati stvarati dogovor s Domovinskim pokretom. Sada, prije godinu dana, sve europske vrijednosti koje su do tada promovirane, postale su nevažne, jer je Domovinski pokret glavni koalicijski partner. Istina, govore oni koji promatraju premijera izbliza, kako on tijekom razgovora s Domovincima ima gotovo „fizičku reakciju“, kako mu je to muka. No, to su sve bivši HDZ-ovci, svi oni vjerojatno su isto ovako razmišljali i kad su bili u HDZ-u. Osobno, čude me predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj. Njima kao da više ništa ne smeta, kao da je u Hrvatskoj sve dobro.
Eto, zato je Thompson pjevao. Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam. Odluka o nastupu pjevača koji dijeli bila je rukometaša, no oni u intelektualnom smislu jesu to što jesu. Vlada je odobrila koncert jer traži saveznike. Gradska uprava je šutjela.
MONITOR: Rezolucija o genocidu u Jasenovcu crnogorske skupštine, naišla je na prijetnje protivmjerama zvaničnog Zagreba. Crna Gora je, nakon toga, tražila da joj se ustupe predmeti ratnih zločina iz 1990-tih koji se vode protiv njenih građana. Zvanična Crna Gora se ranijih godina izvinila Hrvatskoj. Koliko su državno-diplomatska izvinjenja važna u tzv. real politici, posebno posle sukoba u SFRJ?
JAKOVINA: Isprika Mila Đukanovića zbog zbivanja na bojištu kod Dubrovnika, bila je također jedno razbijanje opne koja je postojala u našim odnosima. U tome smislu, od svih isprika, ova je bila jedna od efektnijih i važnijih. Vjerojatno i zato što je trebalo pronaći zajednički jezik na putu Crne Gore prema obnovi neovisnosti, pa i Hrvatskoj na putu u EU. Ne zaboravite da je već Filip Vujanović bio na inauguraciji Stipe Mesića prije točno 25 godina, dok je u Beogradu još sjedio Milošević. Bilo je dakle volje, načina i trebalo je na svim tim putevima inzistirati. Svaka zemlja treba odvagati što joj koristi, što je na vrijeme, što bi bilo dobro ili oportuno da učini. Znate, rezolucija o ratnim zločinima od prije 80 godina u ovom trenutku, poglavito u ovakvom kontekstu kada je četnički vojvoda na čelu Skupštine Crne Gore, a zadnje vlade u Podgorici dijelom su se slagale u manastirima koje sada koristi SPC, čine Hrvatsku opreznom, osjetljivom. Oni u Hrvatskoj koji su ustaše, ne vole da ih se tako javno naziva i podsjeća na ono što je bilo. Oni drugi, koji su se borili protiv ustašluka i to čine stalno, također su osjetljivi da zagovornici četništva, negdje upiru prstom, a to isto drugdje smatraju sjajnim povijesnim epizodama. Konačno, što se mislilo postići u Crnoj Gori? Je li Skupština Crne Gore 2024. mjesto za raspravu o Mathausenu ili Jasenovcu? Je li to bilo u interesu žrtava, boljeg poznavanja prošlosti? Ili je poslana politička poruka Zagrebu?
MONITOR: I Vaš fakultet je među onima koji su podržali studente u Srbiji. U više hrvatski gradova održani su protesti podrške onima koje je srpska vlast optužila da su primijenili hrvatsku Blokadnu kuharicu. Podrška postoji i u Crnoj Gori, BiH, S. Makedoniji…Da li to nastaje nešto kao „regionalni građanski interes“?
JAKOVINA: Podržali su proteste naši studenti i na tim prosvjedima sam i sam bio. Bilo je to istoga dana kada je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu održavan skup o Dubravki Ugrešić, pa je u Zagrebu bilo više kolega iz Srbije. Bili su dirnuti, moram reći. Kada je na FF bila blokada zbog slobodnog, besplatnog obrazovanja, predavao sam na Filozofskom. Tada su „izumljeni“ plenumi i direktna demokracija, bilo je to u doba kada je Dragan Primorac bio ministar obrazovanja. Mislim da povezivati ono s nekoliko fakulteta u Zagrebu, s ovim u Srbiji… mislim da je to uvredljivo za sve. Da bar Hrvatska ima mogućnost ovako nešto organizirati, bio bi to pokazatelj da smo ozbiljna služba i ozbiljna zemlja, no ovaj studentski revolt, ako nije „organizirao“, onda je izazvao, Aleksandar Vučić! Podrška u regiji dolazi zbog osjećaja otuđenja elite, svemoći partija na vlasti, nepotizma, ali i zajedničkog osjećaja da skuplje plaćamo robu druge kategorije no na Zapadu, da nam sudovi, bolnice, škole, uprava trebaju drukčije izgledati i funkcionirati. Sve je to vrlo plemenito i tako teško ostvarivo. Negdje se mora početi. Valjda.
MONITOR: Kako zvanična Hrvatska sebe vidi u odnosima EU-SAD i globalnim krizama, posebno zbog ranijeg velikog neslaganja u stavovima Plenkovića i Milanovića?
JAKOVINA: Za opstanak svjetskog sustava kakav smo do sada imali, osim Kine, najviše su bili zainteresirane male zemlje. Male zemlje u svijetu gdje se nimalo neće poštovati pravila, dogovori, međunarodno pravo, nemaju što tražiti osim očekivati milost ili biti sretni da ih se ne primjeti. LNG terminal na Krku pokazao se korisnim u ovoj situaciji, no dugoročno je riječ o projektu čija je nafta i energija višestruko skuplja od one koja dolazi iz drugih izvora. Nadajmo se da transformacija svijeta koju živimo, neće baš svakog od nas pretvoriti u Dansku i Greenland.
Hrvatskoj je u interesu da Crna Gora uđe u EU
MONITOR: I zvanična i „nezvanična“ Hrvatska su dosta aktivne u regionu, posebno kada se radi o Crnoj Gori i Srbiji. Kako bi trebalo razumjeti odluku Hrvatske da ne dozvoli privremeno zatvaranje poglavlja 31, u pristupnim pregovorima Crne Gore?
JAKOVINA: Osobno bih bio daleko zadovoljniji da vidim zaista aktivnu i konstruktivnu Hrvatsku u više balkanskih zemalja, a posebno Crnoj Gori koja je prva na putu u EU. Hrvatskoj je u interesu da Crna Gora uđe u Uniju, da se naši odnosi razvijaju najbolje moguće. Prošlo je već puno vremena i propuštene su mnoge prilike za zajedničke nastupe, znanstvene projekte, obrazovanje, nastupe vani. „Jadran“ bi također trebalo tako riješiti, jer taj skupi brod može biti iskorišten jedino ako bismo na njemu plovili svi s istočne obale Jadrana, da bude školski brod svih mornarica. To bi bilo u duhu NATO-a i dobrosusjedstva i tako bi se riješili i troškovi i moglo učiniti nešto pozitivno. Kako čujem od zapadnih diplomata u Zagrebu, blokada 31. poglavlja u Bruxellesu nije primljena dobro. Hrvatska je poslala poruku i koristi ono što je i sama iskusila. Ne mislim da bi Hrvatska trebala ostati gluha na sve političke pojave u Crnoj Gori, jer mnoge od njih doista nisu ni prijateljske, a još važnije, sigurno nisu u interesu Crne Gore.
Amerika će uticati na sve, ali ne zavisi sve samo od super-sila
MONITOR: Dolazak Trampa zabrinuo je mnoge vlade i lidere. Nedavno ste komentarisali moguće promjene SAD politike u našem regionu, pa i mogućnost da se ponovo govori i o podjeli Kosova. Šta se može očekivati od „novog“ Vašingtona u rješavanju ratnih i političkih kriza?
JAKOVINA: Vjerojatno nećemo biti u fokusu Washingtona, što može biti i loše, jer to znači da će se nama baviti osma liga diplomata. Za sada, ovo što smo čuli, ne zvuči optimistično za Kosovo i predsjednika Vlade Kurtija, a sve bi se to moglo sviđati Aleksandru Vučiću. Ipak, Vučić danas, nije onaj od prije pada nadstrešnice, a ni stanje u Hrvatskoj nije isto kao prije mjesec dana. Nije ni Crna Gora posve ista nakon drugog ubojstva na Cetinju. Amerika će utjecati na sve, ali ne ovisi sve samo o super-silama. Većina onoga što živimo i kako živimo – naša je odgovornost i naš proizvod, naših glasača i naših političara.
Nastasja RADOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice