Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

MONITOR: Milorad Dodik ne prestaje sa svojom politikom provokacija i obećanja otcjepljenja RS od Bosne i Hercegovine. Ponovio je da će, ukoliko Visoki predstavnik Kristijan Šmit nametne zakon o državnoj imovini, to biti znak za otpočinjanje otcjepljenja. Koliko su te prijetnje zaista ozbiljne, posebno jer Dodik samostalnost RS pominje godinama?

PUHALO: Može Dodik proglasiti da smo nezavisni i šta onda. Ništa. Priznaće ga Rusija, one fantomske zemlje oko Rusije i malo ko drugi. Nemamo mi resurse da bismo bili nezavisni, a nisam siguran da su stanovnici Republike Srpske spremi da trpe posledice te nezavisnosti. Ono što on radi dobro je ispitivanje granica do kojih može ići i kada vidi da je blizu crvene linije, on se curikne. Na taj način on testira međunarodnu zajednicu i njenu odlučnost da štiti Bosnu i Hercegovinu. Njegova taktika nije radikalna, on igra dugoročno i nije mu cilj rat, već permanetna nestabilnost koja treba sa dovede do zamora svih čuvara BiH i da pokaže da je ova država besmislena. Da bi to mogao da radi, mora da ima sve poluge vlasti u rukama, od državnog nivoa, do mjesne zajednice. Zato i pobjeđuje na svim izborima. Doduše, pobjede na izborima ga čuvaju da ne završi u zatvoru i to je možda i mnogo veći motiv za kreiranje nestabilnosti od same nezavisnosti Republike Srpske.

MONITOR: Intervencijom Šmita konačno je Federacija BiH dobila Vladu. Očigledno nezadovoljan podjelom izvršne vlasti u kojoj nije i SDA, njen predsjednik Bakir Izetbegović je nedavno izjavio da međunarodna zajednica radi na štetu malih naroda na Balkanu – Bošnjaka, Crnogoraca i Kosovara, a da bi udovoljila apetitima Srba i Hrvata. Koliko je tu ipak važan faktor i politika koju vode SDA i Izetbegović?

PUHALO: U ovom trenutku SDA ima mnogo većih problema od očuvanja Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Skoro svakodnevno imamo hapšenja njihovih funkcionera zbog kriminala i korupcije. Neki članovi ih napuštaju, a čini mi se da je sve više nezadovoljnih članova partije koji traže promjene. Supruga lidera SDA Bakira izetbegovića, takođe visokopozicionirana u SDA, ostala je bez magisterija, doktorata i profesure na Univerzitetu i sasvim je jasno da ova partija nikad nije lošije stajala među Bošnjacima. S druge strane, svjesni da gube vlast oni, su „zajahali“ priču o Srpskom svetu, želeći da sebe pokažu kao jedine zaštitnike Bošnjaka u regionu.

MONITOR: Iako spoljnu politiku BiH vodi Predsjedništvo BiH, Dodik smatra da RS ima pravo na svoju „autentičnu“ spoljnu politiku, pa je i članica Predsjedništva Željka Cvijanović odbila da učestvuje na samitu Savjeta Evrope na Islandu. Kako se uopše može imati spoljna politika u takvim unutarpolitičkim prilikama i etnički paritetnim institucijama?

PUHALO: Pitanje spoljne politike u Bosni i Hercegovini je prilično šizofreno i nisam siguran da li imamo jednu spoljnu politiku ili Srbi, Hrvati i Bošnjaci vode svoje spoljne politike. Tako imamo slučajeve da ambasadori ne slušaju direktive Ministarstva inostranih poslova i rade neke stvari na svoju ruku. Takođe, ne znamo ko su nam saveznici i šta su nam prioriteti, što se najbolje može vidjeti po pitanju agresije Rusije na Ukrajinu i pristupanju NATO savezu. I nije problem samo trodjelna inostrana politika, kod nas je mnogo toga podijeljeno na tri i suprotstavljeno, pa se narod dovija da opstane kako zna i umije.

MONITOR: Kristijan Šmit je u majskom izvještaju Savetu bezbjednosti UN o situaciji u BiH, predstavio i niz zabrinjavajućih činjenica, insistirajući na važnosti brze uspostave vlasti koja bi djelovala u pravcu integracijskih procesa. Koliko je to moguće, s obzirom na malu brojnost političkih snaga kojima je zajednička građanski uređena država, na prvom mjestu?

PUHALO: U principu mi trenutno u BiH imamo vlast na državnom nivou, entitetima i najvećem broju kantona. O koalicijama u tim vlastima ne želim da pričam, jer to vaš čitalac ne može da razumije. Principi nisu važni, nije važna ni ideologija, sve se svede na matematiku tj. ko će namaknuti većinu. Kada se to desi, imate vlast, ali nikad niste sigurni koliko će ona da traje, zbog preletača ili ličnih animoziteta i interesa. I to nije od juče i na to smo navikli. Možemo reći da je u Bosni i Hercegovini stanje redovno.

Političari iz RS se dodvoruju Vučiću jer ima moć

MONITOR: Povodom  tragičnih događaja u Beogradu, održani su protesti „Srbija protiv nasilja“, a vlast je zakazala svoje demonstracije za 26. maj. Na njih će doći ne samo pristalice politike koju vodi Aleksandar Vučić iz Srbije, već i iz Republike Srpske – i sa strane vlasti i sa strane opozicije u RS. Da li se to može smatrati i miješanjem u unutrašnje stvari Srbije?

PUHALO: To nije mješanje u unutrašnje stvari Srbije, to je uvlačenje u guzicu Aleksandru Vučiću, ne zato što ga vole ili poštuju već zato što ima moć. Da to nije dozvolio Aleksandar Vučić, to ne bi radili političari u Republici Srpskoj. Kad Vučić ne bude više na vlasti i naši političari će ga zaboraviti, kao što su zaboravili Koštunicu, Tadića ili Nikolića. Takođe, političarima iz Republike Srpske je važno da pokažu da su dobri sa Aleksandrom Vučićem i zbog toga ako jedan krene, moraju svi ići, jer to je dokaz njihovog ispravnog patriotizma tj. srpstva. I Vučić će imati koristi od toga jer će pokazati da on brine o vaskolikom srpstvu ne samo u Srbiji, već i u Crnoj Gori i BiH. Odlazak na miting političara iz RS je kao kada pijete one lijekove na bazi bilja, ne može da šteti, a ako bude od koristi to je odlično.

Dodik prkoseći Zapadu daje sebi na važnosti, više nego što je važan Rusiji

MONITOR: Najnovija vijest koja se tiče spoljne politike BiH, odlazak je Milorada Dodika u Moskvu i njegov susret sa Vladimirom Putinom. Hoće li to uticati na međunarodni položaj BiH, na njene aspiracije da kao kandidatkinja za ulazak u EU počne pristupne pregovore?

PUHALO: To pokazuje da imamo kontinuitet dosadašnje politike i Dodika i Rusije i ne mislim da je to nešto novo. Jedino je značaj ovog, još jednog u nizu njihovih susreta, sada pojačan zbog agresije Rusije na Ukrajinu i očekivanja Evropske unije i SAD…

Tako da ovo što se dogodilo ovih dana u Moskvi nije od juče. Dodik je često tamo, a pogotovo pred izbore. On sada ovom najnovijom posjetom prkosi Zapadu, provocira i daje sebi na važnosti, više nego što je zaista važan Rusiji. Tako da je i ova najnovija posjeta Rusiji samo još jedan kamenčić u mozaiku odnosa Dodika prema Moskvi. Već sam objasnio da BiH nema diplomatiju i da to stanje traje odavno. Ovo je najnoviji u nizu primjera za to, a razliku čini ono što se na međunarodnom planu dešava zbog rata u Ukrajini. Što se tiče napredovanja BiH ka Evropskoj uniji, ja mislim da mi, u stvari, iskreno ne želimo u EU, a nisam siguran ni da EU želi nas…

Političarima nije stalo da BiH postane pristojna država jer bi mnogi završili u zatvoru

MONITOR: Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji nedavno je u Sarajevu rekao da neće biti gledanja kroz prste ni BiH niti drugim zemljama kandidatkinjama. Može li BiH bez pritisaka i Bonskih ovlašćenja Visokog predstavnika ispuniti očekivanja Brisela?

PUHALO: Mislim da domaćim političarima i nije stalo da Bosne i Hercegovina postane pristojna država, a onda i dio Evropske unije. To bi značilo da bi mnogi od njih završili u zatvoru. Ni Evropskoj uniji nije nešto stalo do Bosne i Hercegovine i sad imamo situaciju da mi kao želimo u EU, a oni bi nas kao primili ako ispunimo neke uslove. Običan narod baš briga za sve to. Visoki predstavnik je priča za sebe, jer njegove odluke se ignorišu u Republici Srpskoj, Bošnjaci su bijesni na njega zbog nametanja rješenja za formiranje vlasti u Federaciji BiH, jedino ga Hrvati u ovom trenutku poštuju i vole.

Nastasja RADOVIĆ