Antifašizam je temeljna odrednica savremenog svijeta, koja i teorijski isključuje mogućnost bilo kakvog obilježavanja, kamo li misa i komemoracija onih koji su u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega, zaglavljivali u svim vrstama fašističkih šinjela

MONITOR: U Sarajevu se na 75. godišnjicu od pobjede nad fašizmom najavljuje održavanje komemoracije i mise za žrtve Blajburga. Kako je javnost u BiH reagovala na najave da će se misa održati i u sarajevskoj katedrali i da će je predvoditi lično vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić?

KUKIĆ: Reakcije su burne, onakve kakve jedna ovakva sramota i zaslužuje. Jer, nije u pitanju samo „služba božja” ustaškim dželatima, koje se nevješto skriva iza pogibija i nedužna svijeta, kojih je u Blajburgu također bilo, iako ni približno u mjeri koja se pokušava prodati. Naprotiv, po srijedi je puno više pokušaj revizije historije, pokušaj da se zamijene uloge u Drugom svjetskom ratu sukobljenih. Da se ustaški pokret prikaže borcima za hrvatsku nacionalnu stvar, a pripadnike partizanskog pokreta izdajnicima, kvislinzima, tko zna čime još sve ne. A to, naprosto, nije moguće. Jer, historijski fakti su puno snažniji od njihovih revizionističkih ambicija.

MONITOR: Je li tačno da se nigdje u civilizivanom svijetu ne održavaju komemoracije i mise za stradale nacističke žrtve osim u Blajburgu, što protežiraju desničarski krugovi u Hrvatskoj i BiH?

KUKIĆ: Koliko ja imam uvida, točno je. Antifašizam je jedna od temeljnih odrednica suvremenog svijeta, koja i teorijski isključuje mogućnost bilo kakvog obilježavanja, kamo li misa i komemoracija onih koji su u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega, zaglavljivali u svim vrstama fašističkih šinjela. I takav odnos će, izvjesno je, svijet određivati i u njegovoj budućnosti. O tim faktima bi, da ima pameti, računa morala voditi i hrvatska vlast. Zašto to i ne čini, sasvim drugo je pitanje. Zbog budućnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, u koje se svakodnevno kune, sigurno ne.

MONITOR: Pokrovitelj je Hrvatski sabor a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine?

 KUKIĆ: Hrvatski narodni sabor (HNS) je registriran kao nevladina organizacija u BiH. Stvarno, međutim, radi se o paradržavnom tijelu koje glumi hrvatski nacionalni parlament u BiH i pokušava političkim pritiscima izazivati promjene u ustavnom i političkom ustroju ove zemlje. U njegovu sastavu je većina stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom koje djeluju u BiH. Istina je, mnoge od njih su virtualne, bez članstva, formirane od samog HDZ-a s ciljem da se stvori privid hrvatskog jedinstva i na taj način povećava pritisak i na institucije sistema i na centre svjetske moći da prihvate promjenu ustavnog i političkog sistema na kojima istrajava HDZ BiH.

Mene osobno ne brine HNS, ali kako ostati ravnodušan prema činjenici da iza organizacije komemoracija i misa, formalno u Blajburgu stradalima a stvarno ustaškim dželatima koji su odgovorni za tisuće nevino stradalih, i na prostoru BiH, stoji najviše tijelo zakonodavne vlasti Hrvatske. Jer to, što god naši zapadni susjedi zborili, izaziva nimalo ugodne asocijacije, uključujući i onu o nanovo oživljenim ambicijama da popuju međunarodno priznatoj i suverenoj zemlji, pa i više od toga.

MONITOR: Šta je glavni motiv za održavanje takve komemoracije?

KUKIĆ: Generalno, po srijedi je ambicija sljedbenika endehazijske filozofije da se historijskim činjenicama pripišu značenja suprotna onima koja su, i ovdje i u svijetu, svih prethodnih desetljeća te činjenice imale. Da se pripadnici ustaškog pokreta prikažu borcima za nacionalnu slobodu, a partizanski pokret i Tito zločincima, odgovornim za sve patnje hrvatskog naroda. No, ta podvala ne može proći. Jer, partizanski pokret je na poziciju koje mu pripada smjestila svjetska historiografija i mogućnosti historijske revizije, na čemu istrajavaju sljedbenici endehazije, je, na njihovu žalost, ravna nuli.

MONITOR: Reagovale su vjerske zajednice, antifašistička udruženja, intelektualaci, stvaraoci iz oblasti kulture… Na što se ukratko svodi njihova osuda?

KUKIĆ: Nitko, dakako, nema ništa protiv službe božje, kojoj je cilj molitva za duše nevino preminulih. Takvih je, istina, bilo i u Blajburgu ali, ponavljam, ni približno broju koji se javnosti želi podvaliti. No, onima koji iza svega ovog godinama stoje, do takvih, u Blajburgu nevino stradalih, ni nije stalo. Naprotiv, oni im služe kao neka vrsta paravana za rehabilitaciju onih zbog kojih sve to čine – ustaških koljača od čijih ruku je, prema nekim izvorima, ovaj svijet napustilo i desetak tisuća Sarajlija. A najefikasniji način je da se loptica odgovornosti prebaci na drugu stranu – na partizanski pokret, na što se normalan svijet, u Sarajevu i čitavoj BiH, zgraža.

MONITOR: Kako su reagovali iz Islamske zajednice i hoće li, kako je objavljeno,  molitvu za ubijene u Blajburgu predvoditi i imam zagrebačke džamije?

KUKIĆ: Islamska zajednica u BiH se, koliko sam uspio upratiti, zadovoljila izjavom da nije i neće biti uključena u obilježavanje događanja u Blajburgu. Na izvjestan način je, potom, demantirana i najava da će molitvu za ubijene u Blajburgu voditi i imam zagrebačke džamije saopćenjem iz ureda Islamske zajednice za odnose s javnošću u Sarajevu da u takvom obilježavanju, prema informacijama koje imaju, neće sudjelovati ni službenici Islamske zajednice u zagrebačkoj džamiji.

MONITOR: Je li ko u Katoličkoj crkvi i kardinalu Puljiću dao podršku?

KUKIĆ: Organizaciju mise i komemoracije je pravdao tajnik Biskupske konferencije BiH. Što se ostalih tiče, upratio sam samo potporu HNS-a, koji je i negativne reakcije iz politike i javnosti protumačio kao dokaz nejednakopravnosti Hrvata i želje da ih se eliminira kao jednog od konstituenata državnosti u BiH. Što, dakako, nema veze sa stvarnošću, ali ima s utjecajem na izazivanje strahova kod jednog dijela Hrvata u BiH. Je li, međutim, to jasno i uzoritom kardinalu, ili je i on sam dio HDZ-ova đavoljeg plana, sasvim drugo je, i pitanje na koje ni sam nemam odgovora.

MONITOR: Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić podsjetio je Puljića da su „oni za koje želi da se moli počinili užasavajuće zločine”. Da Ii  se oglašavao kardinal Puljić na reagovanja?

KUKIĆ: Po onome što sam uspio upratiti nije. A Komšić je spominjao i Gradinu i Jasenovac, u kojima su od ustaške zločinačke ruke stradavali ljudi samo za to što nisu Hrvati – ili što, u slučaju da su Hrvati, nisu bili spremni identificirati se s ustaškom ideologijom. A ako su i svi oni, bez obzira na njihovo etničko pripadanje, djeca božja, i posebice zna li se da su ginuli ni krivi ni dužni, valjda su i oni zaslužili „službu božju“ i spomen crkvenih velikodostojnika. Vjerujem da je to jasno i kardinalu. No, nešto se ne sjećam da je takvu službu do sada on sam upriličio.

MONITOR: Draži Mihailoviću, četničkom komanadantu se odaju počasti  kao žrtvi „totalitarnog komunističkog režima”. Mogu li se  očekivati zahtejvi da se gase  Vječne vatre u Sarajevu ili ruši spomenik Vladimiru Periću Valteru?

KUKIĆ: Što se odavanja počasti Draži Mihailoviću tiče, to je ustaljena praksa. On i četnički pokret su od srpskih nacionalista u BiH, a oni su u institucijama državne vlasti, rehabilitirani, tretiraju se dijelom antifašističkog pokreta, po njima se daju imena ulicama, školama i trgovima, oni su dio nacionalne historije na koju se, prema zvaničnim tumačenjima, treba biti ponosan. Ne vjerujem da će taj zaokret doći glave i Vladimira Perića Valtera i sarajevske Vječne vatre. Ne vjerujem, iako živimo u zemlji u kojoj ništa nije nemoguće.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu posljednjeg predsjednika Predsjedništva Jugoslavije i bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesić da pojedinci iz Katoličke crkve ne mogu da prežale što je kapitulirala Nezavisna država Hrvatska i da je za često reaktiviranje priče o Blajburgu kriva, prije svega, aktuelna hrvatska vlast?

KUKIĆ: Iz svega što sam dosad rekao jasno je. Mesićevo mišljenje dijelim bez ostatka.

MONITOR: Kako će sve to uticati na odnose između Hrvatske i BiH?

KUKIĆ:  Objektivno, mogući su vrlo različiti scenariji. No, o njima ovom prilikom ipak ne bih. Ipak, da ne bi bio pogrešno shvaćen, sarajevsko komemoriranje ustaških dželata teško može biti prilog izgradnji dobrosusjedskih odnosa.

(Ne)ozbiljne osude i ćutanje iz državnog vrha 

MONITOR: Kako su reagovali predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, član Predsjedništva Milorad Dodik i predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović?

KUKIĆ: Dodikovu reakciju nisam uspio upratiti. I to je zanimljivo, jer se radi o čovjeku koji se ne uspijeva suzdržati ni u komentiranju seoske koride, kamo li jednog takvog događaja. Uostalom, i on sam se svake godine pojavljuje u Gradini kod Jasenovca i potpomaže očuvanju povijesnog sjećanja na ono što su četrdesetih godina pripadnici ustaškog pokreta činili. No, Dodik je veliki pragmata – i ako procijenjuje da je i sarajevska komemoracija prilog destrukciji države, prešutjeti će je bez obzira što o njoj mislio.

Džaferović i Izetbegović su osudili sarajevsko misno komemoriranje s obrazloženjem da je to komemoriranje zločinaca koji su sijali smrt i u Sarajevu. Ali, njihove reakcije čovjek ne smije ozbiljno uzimati. Jer, u samom vrhu ustaškog pokreta su bili i oni kojima ti isti danas odaju počasti, po njima daju imena školama i ulicama itd. A osuda komemoracije im u ovom momentu dođe kao melem na ranu, jer se njome na drugi teren prebacuje loptica s kriminalne afere nabavke respiratora u kojoj je čitav SDA vrh.

                                                                       Veseljko KOPRIVICA