Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SLAVO KUKIĆ, ČLAN AKADEMIJE BIH: Nametanje Izbornog zakona je krajnje problematično

Objavljeno prije

3 godine

na

Visoki predstavnik mogao bi se eventualno pozabaviti pitanjem tehničkih izmjena kojima se onemogućuje izborna krađa i prekrajanje volje biračkog tijela koji su odlikovali sve prethodne izbore

 

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj BiH danas – njeno unutrašnje uređenje i domete Dejtonskim sporazumom uspostavljenog mira, odnosa sa državama iz regiona, posebno Srbijom i Hrvatskom, ali i sa EU, SAD, Rusijom, Turskom…?

KUKIĆ: Dejtonskim sporazumom je zaustavljen rat i otvoren prostor nadi da će se živjeti kako se stoljećima živjelo – sa svojim susjedama, međusobno se pomažući i poštujući konfesionalne, etničke i druge posebnosti. Nažalost, danas je onako kako je, zbog načina kako je krojen Dejtonski sporazum, jedino i moglo biti. U Dejtonu su za partnere liječenja ratnih rana i izgradnje drugačije-evropske BIH, priznati ljudi i ideologije koji su, zbog velikodržavnih i inih nacionalističkih filozofija, odgovorni i za rat i za ratne strahote. To vam dođe isto kao da su saveznici nakon okončanja Drugog svjetskog rata za izgradnju drugačije Njemačke priznali kao partnere Hitlerove naciste. A od tih aktera u bosanskohercegovačkom slučaju se moglo očekivati samo da svoju ratnu politiku nastave realizirati i u mirnodopskim uvjetima i za svoje ratne ciljeve boriti se drugim sredstvima. I to se svih ovih godina i desetljeća i događa, posebice nakon što su im, usmjeravanjem pažnje svjetskih centara moći na druge dijelove svijeta nakon ponovnog dolaska Milorada Dodika na čelo entitetske vlade Republike Srpske, širom otvorili vrata.  Ne treba, dakako, zaboraviti da se svim tim procesima, svojevrsnom resetiranju trendova devedesetih, kumuje i izvan BiH. Mislim prvenstveno na udare iz Beograda i Zagreba koji sugeriraju da se radi o ponovno oživjelim ambicijama prema BiH s konca prošlog stoljeća. Mislim, potom, na promijenjene odnose geopolitičkih moći, na činjenicu da se Rusija vratila na svjetsku geopolitičku scenu i da se to danas prelama i u njezinim ambicijama na prostore bivše Jugoslavije, danas na Srbiju, BiH i  Crnu Goru posebice. Mislim, na koncu, na jalovost briselske administracije i suprotstavljenost interesa najutjecajnijih zemalja EU koji blokiraju i njezine akcije u pravcu stabiliziranja stanja u BiH i njezina približavanja vrijednostima velike evropske obitelji država i naroda.

MONITOR: U BiH javnosti se najavljuje da će visoki predstavnik Kristijan Šmit nametnuti promjene Izbornog zakona u Federaciji BiH. To je izazvalo burna reagovanja u Sarajevu. Hoće li se i kakve promjene Izbornog zakona desiti?

KUKIĆ: Pitanje je u kom pravcu će Šmitove intervencije, bude li ih uopće, ići. Spekulacije kako bi visoki predstavnik mogao nametnuti izmjene i Ustava i Izbornog zakona, i kako bi one na snagu mogle stupiti prije nego ovaj razgovor ugleda svjetlost dana, izazvale su tako snažne reakcije s obrazloženjem da se njima želi udovoljiti zahtjevima HDZ-a. Dogode li se takve intervencije, i budu li Bonske ovlasti iskorištene kako bi ih se i nametnulo, to će doista BiH gurnuti u nove sukobe i biti novi teret na njezinim leđima.

No isto će se dogoditi i odluči li se Šmit na promjene koje su na evropskomu fonu jer će u tom slučaju mobilizirati i hrvatske i srpske nacionaliste zbog tobožnjega pogodovanja Bošnjacima i dodatnog obespravljivanja i Srba i Hrvata. Hoću reći, pitanje nametanja Izbornog zakona je krajnje problematično i mogući fitilj ponovnog potpaljivanja nacionalnih strasti – i za BiH bi bilo najkorisnije ako bi se pitanje tih promjena prepustilo njezinim političkim akterima. Ono oko čega bi se, eventualno, visoki predstavnik mogao zabaviti je pitanje tehničkih izmjena kojima se onemogućuje izborna krađa i prekrajanje volje biračkog tijela koji su odlikovali sve prethodne izbore.

MONITOR: U BiH se u oktobru održavaju redovni izbori. Pojavljuju se novi kandidati za najviše funkcije i u Federaciji i u RS, a očite su i namjere da se postojeći visoki finkcioneri samo „rotiraju“. Koji će biti najviši domet ovih izbora i razlika u odnosu na ranije?  

KUKIĆ: U vrijednosnom smislu neće se dogoditi ništa spektakularno. Nacionalisti će i nakon ovih izbora biti dominantna snaga oblikovanja bosanskohercegovačke budućnosti. Zapravo, i dogodi li se kakva promjena, ne čini mi se da će se od nje moći očekivati efekti već u slijedećem mandatu. Jer, tko god u RS pobijedio, smjer će ostati isti. Vrijednosna razlika između pozicije i opozicije tamo je tek u pitanju – tko je veći Srbin. No, promjena se može dogoditi ukoliko u Narodnoj skupštini sa, recimo, desetak zastupnika uđe grupacija oko Vojina Mijatovića. U tom slučaju vlast neće biti moguće formirati bez njih, a oni u odnosu prema BiH isijavaju potpuno drugačije poruke i vrijednosti od onih koje su dominirale sve postratno vrijeme. Promjena se, potom, može dogoditi i u Federaciji budući isključiti ne treba mogućnost da grupacija građansko-nacionalnih partija, predvođena SDP-om, u opoziciju gurne SDA i utoliko omekša međunacionalne naboje koje su i SDA i HDZ tako svojski njegovali. Ako se, potom, dogodi  da rezultat izbora bude takav da onemogući sistemske blokade kojima je HDZ tako sklon, time bi bile stvorene pretpostavke za radikalniji zaokret već tijekom narednog mandata, u onom između 2026. i 2030. godine posebice. No, sve to je priča o čijim učincima će se moći detaljnije govoriti tek nakon objavljivanja rezultata izbora 2. oktobra.

MONITOR: Postojale su izvjesne nade da će BiH u junu biti odobren kandidatski status za članstvo u EU, na sastanku Savjeta EU. To se nije dogodilo. Dobile su ga Ukrajina i Moldavija. Da je bilo drugačije, da li bi status kandidata donekle uticao na rezultate izbora u oktobru?  

KUKIĆ: Ništa se ne bi dogodilo. Što znači kandidatski status u društvu u kojem su unutarnji društveni konflikti zaoštreni kao u BiH? On, hoću reći, podrazumijeva opredijeljenost za društvene reforme kojima se jedno društvo prilagođava evropskim normama i vrijednostima. Takve reforme ovdje nisu moguće dok god vlast obnašaju nacionalističke političke filozofije.

Dakle, pretpostavka spremnosti za takve reforme je promjena vlasti, pobjeda građanskih političkih filozofija, a time i promjena političke paradigme – promjena koja kolektivnim interesima Bošnjaka, Srba i Hrvata pretpostavlja interes bosanskohercegovačkog čovjeka i njegovo pravo na život dostojan čovjeka.

MONITOR: Poslanik CDU u Bundestagu i izvjestilac te stranke za Zapadni Balkan Peter Bejer, skoro je u Sarajevu opisao svoj utisak o različitim pritiscima i uticajima koji cijepaju BiH i apelovao da se „ne izazivaju nepotrebni strahovi i zebnje“. Sa ratom u Ukrajini i izjavama ruskog ambasadora Igora Kalabuhova, ti su strahovi sigurno u porastu. Koliko oni odražavaju objektivnu ugroženost ljudi u BiH?  

KUKIĆ: Postoji ona narodna, koga je zmija ujela i guštera se boji. A građanima BiH su rat i ratne strahote još uvijek u svježem sjećanju zbog čega je strahove od njihova obnavljanja vrlo jednostavno i aktivirati i radikalizirati. U konkretnom slučaju te strahove potiče i sve ono što se događa u Ukrajini, ali i sve otvorenije davanje do znanja ruskih zvaničnika da neće dopustiti ambicije Zapada da ovlada neovladanim dijelovima bivše Jugoslavije.

Naravno, poticanju takvih strahova svojom politikom doprinosi i Milorad Dodik, koji ne krije da je instrument ruskih geopolitičkih interesa u ovom dijelu svijeta, ali i politika Srbije koja se od takve Dodikve politike ne distancira nego joj, na krajnje perfidan način, služi kao vjetar u leđa.

 

Ujednačavanje udžbenika istorije u BiH puno bi značilo za otpočinjanje procesa katarze

MONITOR: Kako ocjenjujete najavu Kristijana Šmita da će se posebno pozabaviti ujednačavanjem sadržaja udžbenika istorije u Federaciji i RS?  

KUKIĆ: Takva akcija bi imala izuzetno značenje za otpočinjanje procesa katarze kao pretpostavke svih drugih promjena u BiH. Nešto slično su saveznici učinili i u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata. Jer, i kroz udžbenike, historije posebice, se zrcale ciljevi onih koji su rat u BiH zapodjenuli i koji su odgovorni za stotinu tisuća u ratu poginulih. Zahvaljujući njima u BiH danas imamo tri nacionalne istine i o bližoj i daljoj prošlosti, a preko njih se, umjesto da ih se odgaja na univerzalnim vrijednostima, mlade ljude formira na strahovima, netrpeljivosti i mržnji prema drugima i drugačijima i od njih formira nove ratnike umjesto ljudi koji će biti garancija razvoja i činjenja BiH zemljom u kojoj se želi živjeti.

 

Berlinski proces je Vučićevom idejom otvorenog Balkana na izvjestan način, adaktiran

MONITOR: Berlinski proces za ekonomsko i infrastrukturno povezivanje zemalja Zapadnog Balkana pokrenut 2014. g., za cilj ima i formiranje zajedničkog tržišta do 2024. Emanuel Makron je, tokom francuskog predsjedavanja Savjetom EU, predložio i jednu novinu – Evropsku političku zajednicu, u kojoj bi se našle i zemlje Zapadnog Balkana. Kako ocjenjujete dosadašnje domete Berlinskog procesa, a kako perspektivu ovog Makronovog predloga?  

KUKIĆ: Berlinski proces je Vučićevom idejom otvorenog Balkana na izvjestan način, i nažalost, definitivno adaktiran. Ne čini mi se, međutim, da izgleda na uspjeh ima i ideja otvorenog Balkana jer ona izaziva strahove o krajnjim ambicijama njezina tvorca, posebice zbog uputa kojih se, kako bi se ostvarili ciljevi Memoranduma SANU-a iz 1986. godine, srpski političari, u kojoj god državi da djeluju, prema Memorandumu II iz 2010. godine imaju pridržavati. I zbog činjenice da ih isti, u BiH i Crnoj Gori posebice, slijede od prve do zadnje.

Makronova ideja o Evropskoj političkoj zajednici je izraz francuske nespremnosti za proširivanjem EU zemljama jugoistoka Evrope i pokušaj da se zaobilaznim putem taj dio Evrope natjera na međusobno političko povezivanje. Ni na kraj mi pameti nije takvo povezivanje dovoditi u pitanje. Naprotiv, ovi prostori su toliko međusobno na različite načine umreženi da bi pogubno bilo dizanje kineskih zidova među njima. No, problem je u ambicijama velikodržavnih projekata, velikosrpskog posebice, da se takvo povezivanje iskoristi za vlastite političke ciljeve. A i sama pomisao da bi se to moglo dogoditi izaziva frustracije i nespremnost kod drugih, onih koji su učinke velikosrpskog projekta na svojim leđima osjetili posebice. Stoga mi se ne čini da bi takva zajednica, tko god je poticao, mogla dobiti zeleno svjetlo u BiH i na Kosovu, a teško će, koliko god upirali u njezina kola, proći i u Crnoj Gori.

Nastasja RADOVIĆ  

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

59 minuta

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

59 minuta

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo