INTERVJU
DR RADE PANIĆ, PREDSJEDNIK SINDIKATA LJEKARA I FARMACEUTA SRBIJE: Drugi talas epidemije će biti jači
Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor onlinePlašim se kako ćemo izaći iz ove situacije, a pomisao na dolazak jeseni kada je sezona respiratornih infekcija me užasava. Zdravstveni radnici će biti jako iscrpljeni, desetkovani na već nedovoljan broj izvršilaca, a vrlo je upitno kako su se organizovali odgovorni, tj. kakve su nam materijalne mogućnosti za nabavku svega neophodnog uz pitanje dostupnosti potrebnih sredstava, čak i da se novac obezbedi
MONITOR: Kakva je sada epidemiološka situacija u Srbiji?
PANIĆ: Epidemiološka situacija u Srbiji je krajnje zabrinjavajuća. Puno je obolelih, a broj novoobolelih je konstantno blizu četiristo, prema zvaničnim podacima.Koliko je situacija ozbiljna pokazuju podaci koji dolaze iz zdravstvenih ustanova koji govore da su kapaciteti opredeljeni za lečenje Kovid-19 pacijenata stalno popunjeni, dok se na kućnom lečenju nalazi veliki broj pacijenata. Informacije govore da mnogi pacijenti imaju problem da dođu do kompletnog pregleda, a posebno do testiranja. Dodatne teškoće predstavljaju ljudski kapaciteti, mnogo zdravstvenih radnika je obolelo uz one koji su u samoizolaciji. Jedan od jasnih pokazatelja izraženo loše situacije su mere koje zemlje u okruženju uvode i primenjuju prema građanima koji dolaze iz Srbije.
MONITOR: Koje su epidemiološke mjere na snazi i jesu li dovoljne da bi se uspješno kontrolisao virus?
PANIĆ: Na republičkom nivou radi se o merama zabrane okupljanja i merama obaveze i preporuke nošenja zaštitnih maski u zatvorenom prostoru i držanja socijalne distance. U tridesetak opština i gradova je uvedena vanredna situacija, te primenjene dodatne mere. Čini se da postojeće mere ne daju dovoljno dobre rezultate da bi se epidemija stavila pod kontrolu. Teško je proceniti koliko u tome udela ima dovoljnost mera, koliko njihova nedovoljna striktna primena, a koliko se radi o posledicama prethodnog perioda u kome je očigledno bilo manipulacija u smislu umanjivanja realnog broja novoobolelih i preminulih.
MONITOR: Poštuju Ii ih građani?
PANIĆ: Građani su jako zbunjeni, često su izloženi kontradiktornim informacijama koje stižu od zvaničnika. Od početka iz Kriznog štaba dolaze disonantni tonovi vezani za bolest i posebno za potrebu i intezitet primene propisanih mera. Poverenje građana u Krizni štab je poljuljano, a prethodni period je doveo do neopravdanog opuštanja među građanima, te stoga i nedovoljnog poštovanja primene zaštitnih mera.
MONITOR: Da li u Srbiji postoje adekvatni uslovi da se zdravstvene ustanove uspješno odupru drugom talasu korone?
PANIĆ: Kod nas su pojedinci iz Kriznog štaba trenutno dešavanje definisali kao „drugi pik prvog talasa“. Kada će se prvi talas završiti i hoće li uopšte, pitanje je na koje će vreme odgovoriti. Aktuelno je pitanje kako će se zdravstveni sistem izboriti sa sadašnjom epidemiološkom situacijom. Posebno je zabrinjavajuća situacija što se nalazimo na polovini leta, a situacija je nepovoljna. Tek sledi jesen sa kojom neminovno dolazi do pogoršanja epidemiološke situacije. Siguran sam da zdravstvene ustanove imaju kapaciteta da zbrinu sve obolele kada bi organizacija bila valjana. Sa druge strane, trenutno to ne izgleda tako upravo zbog neadekvatnog sagledavanja kapaciteta kojima raspolažemo i sledstvenog efikasnog organizovanja materijalnih i posebno ljudskih kapaciteta. Izrazio bih sumnju u obezbeđenost dovoljnih količina zaštitne opreme i medicinskih sredstava za duži period protivepidemijske borbe, koji je čini se neminovan.
MONITOR: Izjavili ste da je za razbuktavanje virusa kriva vlast koja je organizovala izbore nakon ukidanja vanrednog stanja.
PANIĆ: Stojim iza te izjave. Puno dokaza govori u prilog tome. Rekao bih da su se izbori planirali, pa u skladu sa tim i neopravdano brzo ukidale mere koje su bile na snazi. Poznato je da su mere primenjene u Srbiji bile drastične u odnosu na ostatak sveta. Realno su možda odražavale stanje u zdravstvenom sistemu, njegovu nespremnost za zbrinjavanje većeg broja obolelih. Njihovo potpuno ukidanje i psihološko stvaranje lažne bezbednosti među građanima mogu biti objašnjene jedino potrebom vlasti za dovoljnom izlaznošću na izborima.
MONITOR: Šta je sada najveći izazov za zdravstveni sistem kada je u pitanju epidemija u Srbiji?
PANIĆ: Nedovoljan broj kvalitetnih testova i kapaciteti da se oni obrade. Kada se tome doda manipulacija podacima i nesposobni direktori postavljeni po političkoj, a ne stručnoj liniji, onda to zaista zabrinjava. Kao i prethodnih 30 godina zdravstveni sistem opstaje na plećima zdravstvenih radnika i njihovom ogromnom požrtvovanju. Možda su jedino veći problem oni koji donose odluke i upravljaju protivepidemijskom borbom.
MONITOR: O prenošenju virusa postoje različita mišljenja. Šta je istina?
PANIĆ: Nisam siguran na šta tačno mislite. Radi se o respiratornoj infekciji i putevi prenošenja su prilično jasni. Ako ste mislili na zadržavanje virusa na predmetima, mislim da su nemački naučnici jasno pokazali da taj put prenošenja nije moguć, u najmanju ruku nije izražen kako je to na samom početku epidemije prikazivano. Dakle putevi ulaska virusa su sve sluznice, a dominantno respiratorni trakt.
MONITOR: Šta savjetujete građanima kao najbolju zaštitu od korona virusa i da li treba da primaju vakcinu protiv korone?
PANIĆ: Jedina efikasna zaštita su mere prevencije. Dakle, i dalje govorimo o načinu ponašanja građana, pojedinačno i na nivou zajednica. Osnovno je pridržavanje pojačanih mera higijene, nošenje zaštitne maske, kada je to indikovano i uz pravilnu upotrebu i na kraju poštovanje socijalne distance. Vakcina je daleka budućnost. Nesporno je da proverenu i efikasnu vakcinu, ako je bude, treba prihvatiti. Bez pronalaska vakcine, pitanje je da li bi čovečanstvo do sada opstalo. Slično tome i vakcina protiv SARS-CoV 2 bi bila spasonosna.
MONITOR: Jesu li u pravu ljekari koji tvrde da je sada jedino sigurno da je kiseonik lijek koji pomaže oboljelim od Kovida-19?
PANIĆ: Suporativna terapija kiseonikom je sigurno jedna od osnova pomoći obolelim. Ne bih rekao jedina koja sigurno pomaže. Postoje studije koje govore o povoljnom dejstvu kortikosteroida kod težih formi obolenja, kao i blokatora interleukina. Široko se primenjuju i vitamini i minerali, mada bih bio uzdržan u proceni njihovog terapijskog efekta. Zavisno od stanja obolelih, puno je dodatne tzv. simptomatske terapije koja se primenjuje. Potrebno je kao i uvek svakom pacijentu prići individualno, koliko je to moguće.
MONITOR: Ministar zdravlja Srbije Zlatibor Lončar izjavio je, a to kažu i mnogi svjetski stručnjaci, da se jedino obdukcijom može utvrditi od čega je neko umro, pa i od korona virusa. Obdukcije nijesu rađene u Srbiji.
PANIĆ: Potvrda uzroka smrti je jedino moguća sudsko- patološkom obdukcijom. Procena je svakog kliničara na osnovu toka bolesti, dijagnostičkih nalaza i krajnjeg ishoda šta je neposredni, šta osnovni, a šta uzrok koji je doveo do smrtnog ishoda bolesti. U najvećem procentu ta procena je tačna. Za neke pacijente možemo tvrditi da su preminuli od Kovida-19 i kada nemamo potvrdu testom o prisustvu infekcije. Obdukcije donose dragocene podatke o patofiziološkim aspektima oboljenja i ukazuju na moguće terapije koje bi bile efikasne. Nažalost, obdukcije kod preminulih od zaraznih bolesti nisu preporučene, zahtevaju posebne uslove za rad i nose veliki rizik za obolevanje onih koji ih izvode. Primena mera u toku epidemije dovodi do manje mogućnosti dobijanja zdravstvene usluge. Nije isključeno da naknadne analize i statistika pokažu da je smrtnost nekovid pacijenata tokom epidemije bila veća od onih preminulih od Kovida-19.
MONITOR: Šta predviđate da će se dešavati tokom drugog talasa epidemije?
PANIĆ: Plašim se kako ćemo izaći iz trenutne situacije, a pomisao na dolazak jeseni kada je sezona respiratornih infekcija me užasava. Zdravstveni radnici će biti jako iscrpljeni, desetkovan već nedovoljan broj izvršilaca, a vrlo je upitno kako su se organizovali odgovorni, tj. kakve su nam materijalne mogućnosti za nabavku svega neophodnog uz pitanje dostupnosti potrebnih sredstava, čak i da se novac obezbedi. Očekujem da drugi talas bude jači, sa većim brojem obolelih, a plašim se i sa težim kliničkim slikama bolesti. Nadu možemo bazirati na sve većem upoznavanju bolesti i sposobnosti ljudskog roda da se adaptira na nove uslove.
Pozivam sve građane na povratak bazičnim vrednostima odgovornosti, solidarnosti i humanosti. Slede nam teška vremena, ne samo borbe protiv ove pošasti, već i ekonomske krize koja u svom krajnjem ishodu može imati i glad na svetskom nivou. Rekao bih da će posledice po ekonomiju biti kao da je treći svetski rat, bez upotrebe nuklearnog naoružanja.
Vlast i Krizni štab nemaju povjerenje građana
MONITOR: Vi ste nedavno izjavili da građani više ne treba da vjeruju ni političarima ni Kriznom štabu nego da se brinu o svom zdravlju, jer ljekari više nemaju čime da im pomognu.
PANIĆ: Da. Recimo da je taj u tom trenutku dramatičan nastup i istraživanje koje je sproveo BIRN o podacima o broju preminulih u Kovid-19 bazi Srbije, doveo do buđenja kritičke javnosti. Kada čitam ovu izjavu sada, jedino bih pojasnio da nemamo dovoljno uslova i sredstava za pomoć obolelim, a ne da nemamo čime da im pomognemo, kako se može tumačiti. Radilo se o vremenu koje je bilo na raspolaganju da se iznese mišljenje. Trenutne strukture na vlasti i ovakav Krizni štab nemaju poverenje građana, a situacija na terenu govori da se sistem nalazi na ivici kolapsa. Bila je neophodna intervencija medija i široke javnosti da se situacija u Novom Pazaru i okolini stavi pod kontrolu. Radi se stihijski, bez vidljivog plana, čime se neracionalno troše i materijalni i ljudski kapaciteti.
Vlast prijeti zdravstvenim radnicima
MONITOR: Je li tačno da vlast prijeti ljekarima otkazima i kaznama da bi prikrila svoje greške?
PANIĆ: Odavno se zaposlenima u zdravstvenom sistemu preti, do pretnje otkazom. Razni su pokušaji zabrane iznošenja podataka u javnost. Bio je pokušaj vlasti da centralizuje informacije, koji je povučen pod pritiskom javnosti. Od toga se nije odustalo, već je samo metodologija prilagođena i spuštena u postojeći sistem u ustanovama. Borba za svaku informaciju je velika. Vlada strah među zaposlenima od mogućih sankcija i progona onih koji su spremni da ukažu na nedostatke i iznesu probleme u javnost. Direktori se manje bave organizacijom posla, a više skrivanjem propusta, tj. rezultatima neadekvatnog činjenja. Trenutna dešavanja vraćaju nadu da će se ta situacija promeniti.
Više od 1.500 lekara je potpisalo javno pismo upućeno Vladi, Kriznom štabu i ostalim nadležnim, sa zahtevom da se omogući pristup realnim podacima koji se tiču pokazatelja stanja epidemije, kao i smenu sadašnjeg Kriznog štaba. Čini se da strah od posledica koje mogu snositi zbog javnog obraćanja, nadvladava strah za lično zdravlje i život zaposlenih i još više za zdravlje i živote građana Srbije.
Veseljko KOPRIVICA
Komentari
INTERVJU
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre
Objavljeno prije
6 danana
24 Januara, 2025Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre
MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?
VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.
MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja, ili za partijske interese?
VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.
MONITOR: Ako su partijski interesi ključ za razumijevanja crnogorske političke scene, gdje nas to vodi?
VUKOVIĆ: Crnogorsko društvo je razoreno po više osnova i njegovi komadi plutaju po površini koju talasaju političke partije i svu energiju troše na to da što više tih plutajućih komada privuku sebi i manipulišu njima na nacionalnoj, vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi. Kada političke partije mantraju o evropskom putu, recimo, meni to ne zvuči kao iskrena želja da od toga puta obični ljudi ovdje imaju vajde, već kao vazalno dodvoravanje i pokazivanje spremnosti da se ispunjavaju tuđe agende. Takva politika ne integriše društvo i ne skicira jasno njegovu budućnost.
MONITOR:Protesti na kojima se traže ostavke čelnika bezbjednosnog sektora, nakon masovnog zločina na Cetinju, se nastavljaju i čini se rastu. Kako vidite reakciju Demokrata koji rukovode bezbjednosnim sektorom na te proteste?
VUKOVIĆ: Činjenica je da su Demokrate naslijedile probleme u bezbjednosnom sektoru, ali to im se ne može uzimati kao olakšavajuća okolnost za nesnalaženje i nepokazivanje spremnosti za samokritiku i snošenje odgovornosti. Umjesto proaktivnog djelovanja u tom pravcu, oni su svojim nesamokritičnim odbrambenim gardom nalili vodu na mlinski točak opozicije. Ne ulazim u to da li je pojavu ad hoc grupe Kamo śutra pogurala opozicija ili neke sa njom interesno povezane neformalne ili formalne grupe, ali su Demokrate dodatno pogriješile što su tu grupu odmah kriminalizovale.
MONITOR: Kako vidite medijsko izvještavanje nakon zločina na Cetinju?
VUKOVIĆ: Koliko sam uspio da ispratim, čini mi se da u ovim iole ozbiljnijim medijima nije bilo ozbiljnijeg kršenja profesionalnih standarda i etičkih principa. Agencija za audiovizuelne medijske usluge je skrenula pažnju na problematične sadržaje u programima dvije po medijskom poganstvu od ranije poznate televizije iz Srbije, a sličnog poganstva je bilo ponegdje i na nekim ovdašnjim portalima.
Saglasan sam sa onima koji misle da je u crnogorskim medijima izostalo produbljenije bavljenje pitanjima koja je aktuelizovao ovaj strašni zločin.
MONITOR: A izlive mržnje na društvenim mrežama?
VUKOVIĆ: I najzdravija društva imaju osobe koje jedino dobro funkcionišu u simbiozi sa mržnjom. Ovakvi zločini i tragedije u nezdravim društvima, a Crna Gora je, na žalost, takvo društvo, dodatno podižu mrzilački talog sa društvenog dna.
MONITOR: Ove sedmice podnijeta je prijava protiv policijskog službenika zbog sumnje da je dostavio srpskim tabloidima privatni snimak žrtve samoubistva. Isti tabloidi su na sličan način izvještavali o zločinu na Cetinju. Šta su mehanizmi za borbu protiv tabloidizacije?
VUKOVIĆ: Tabloidizacija medija na balkanski način je rezultat spoja burazerskog kapitalizma i lokalnog primitivizma i poganluka. Bojim se da su svi raspoloživi legalni mehanizmi nedostatni za borbu koju pominješ, čak da tim mehanizmima rukuju najčestitiji ljudi.
MONITOR: Obilježava se Dan novinara. Mijenja li se nesto od jubileja do jubileja?
VUKOVIĆ: Ne vidim da se išta značajno nabolje dešava, na žalost. Imamo sada nešto bolje medijsko zakonodavstvo, ali ćemo tek vidjeti je li to nešto što će unaprijediti kvalitet novinarstva u Crnoj Gori. Nacionalni javni emiter RTCG se dodatno kompromituje pod nezakonitim menadžmentom, a kvalitetni novinari napuštaju profesiju nezadovoljni statusom i zaradama. Ne zvuči optimistično.
MONITOR: Kad premijer tvitne God bless the USA koja se čula na inauguraciji Donalda Trampa, nakon sto mu drugi put čestita mandat, šta pomislite?
VUKOVIĆ: Lično me je bilo sramota zbog ovakvog ljuboskuta, ali nije iznenađenje da jedan crnogorski japijevac, „maneken kapitala“, odnjihan u zipci neoliberalnog doživljaja svijeta klikće imperiji koja svojim demonima opsjeda cijeli svijet.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost
Objavljeno prije
6 danana
24 Januara, 2025Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu
Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.
Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.
Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.
MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?
RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.
Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.
MONITOR: Kako ste s dramaturgom prilagodili predstavu savremenom trenutku i mladim gledaocima, a da pritom ostane vjerna duhu Ćopića i njegovog vremena?
RAŠOVIĆ: Od početka smo željeli da predstava bude lišena jasno definisanog vremena i prostora zbivanja, odnosno epohe. Iako je nedefinisana, a samim tim i negdje univerzalna, može se reći da je predstava na rascjepu između ovoga sada, i onoga nekada. To je umnogome Vukova i moja namjera da se ostane dosljedan osjećanju nostalgije i žala za mladošću koja je upisana u roman Magareće godine. Roman u svojoj suštini jeste Ćopićeva biografska reminiscencija rane mladosti. Insistirajući na tome slatko-gorkom tonu sjećanja, radili smo na tome da scene nemaju neki prostorno-vremenski kontinuitet i realistične protoke vremena, već se slivaju jedna u drugu, prateći logiku sjećanja i pamćenja. Prolazeći kroz Ćopićevu poeziju i biografiju, uvidjeli smo da je kontrolna tačka njegovog sjećanja upravo Zora, ta prva ljubav, te smo stoga, u taj neobični, nepouzdani tok ostali dosljedni i Ćopićevom sjećanju, utkali Zoru kao svojevrsnog dramaturškog pokretača glavnog junaka Pjesnika, sa željom da sprovedemo ideju blisku i nama a i Ćopiću, a to je da ljubav jeste i treba da bude i pokretač i cilj svima nama.
MONITOR: U predstavi naglašavate važnost maštanja, ljudskosti i praštanja, što su vrijednosti koje u današnjem svijetu često gube značaj. Kroz likove i priču uspjeli ste da prenesete te poruke publici, posebno mlađoj generaciji. Koliko je sve to bilo izazovno i na koje ste prepreke nailazili?
RAŠOVIĆ: Magareće godine kao literarno djelo imaju čvrstu dramsku strukturu, sa jasnim antagonistom, peripetijama i ostalim elementima dramskog teksta. Međutim, od početka nismo htjeli da ova predstava bude bukvalna inscenacija romana i tu smo naišli na određene prepreke: kako napraviti osjećanje družine koja u romanu broji skoro njih deset, sa troje glumaca, kako utkati naratora koji je u romanu u radnji pasivni svjedok svog djetinjstva, i nešto što je meni rediteljski bilo izazovno, kako napraviti predstavu za djecu a da je antagonista odsustan. U velikoj mjeri smo sve ove probleme riješili onog trenutka kad smo se toliko upoznali sa Ćopićem da smo krenuli da naslućujemo da između redova romana, među trenucima naracije je filigranski utkano sazrijevanje glavnog junaka u kome se naslućuje svojevrsni portret umjetnika Ćopića u svojoj mladosti. Posljednja scena predstave nosi ime Kako je pjesnik postao pjesnik, tako da Pjesnik, koji stidljivo nosi upravo vrijednosti ljudskosti i mašte, nesebično nudi te vrijednosti svojoj družini u čemu mu pomaže Zora, i na kraju postaje Pjesnik sa velikim P.
MONITOR: Budući da ste u adaptaciji „Magarećih godina“ uklonili ratni kontekst i fokusirali se na djetinjstvo, ljubav i pobunu djece protiv sistema, kako ste radili na balansiranju ozbiljnih tema s liričnošću i humorom koji Ćopića čine tako posebnim?
RAŠOVIĆ: Ovdje moram da se osvrnem na Danila Kiša i njegove Rane jade, koje pariraju tematski idejno Ćopiću i Magarećim godinama. Na početku Ranih jada, Danilo Kiš posvećuje tu knjigu „djeci i osjetljivima“. Mislim da je lirika, odnosno osjećajnost i osjetljivost, itekako prisutna u svima nama. Jedino na taj način, ako kroz život rastemo slušajući svoj dušu, možemo sve ove ozbiljne stvari kakve su pobuna i protesti, školovanje, politika i ljubav raditi iskreno. I ovo jeste jedna iskrena predstava, u svaki njen segment je utkana ljubav i iskrenost, što moja lična, što ekipe koja je radila na predstavi.
MONITOR: Kao mlad reditelj, radili ste sa studentima, ali i iskusnim glumcima na ovom komadu. Kakav je bio Vaš proces rada s njima, kako ste uspjeli da uspostavite kreativnu povezanost i koliko Vam je njihov profesionalizam pomogao u oblikovanju završnog rezultata?
RAŠOVIĆ: Od početka sam znao da Luka i Nevena treba da budu Pjesnik i Zora. Prateći njihov rad na akademiji i njihove profesionalne početke, osjećao sam da za scene koje njih dvoje treba da nose, mogu da imam povjerenje i temeljan rad kakav samo mogu imati sa prijateljima i nekim koga jako dobro poznajem. S druge strane, ostatak ekipe iz ansambla Gradskog pozorišta, bio je podjednako dobronamjeran i pun razumijevanja, nešto što je prije svega njihov lični kvalitet, a tek onda i profesionalni. Osnovni kvalitet ove predstave je to što su na njoj radili prije svega neki od najboljih ljudi koje poznajem i koje sam tokom ovog procesa upoznao.
MONITOR: Nakon ove premijere, šta možemo očekivati od Vas u budućnosti? Da li već razmišljate o novim projektima, možda opet inspirisanim književnim djelima, ili imate nešto potpuno drugačije na umu?
RAŠOVIĆ: Ubrzo nastavljam sa radom u dramskom studiju Kraljevskog pozorišta Zetski dom koji vodi Petar Pejaković. Prošle godine smo kroz javni čas grupe IX razred i srednja škola obradili kapitalni roman Mi djeca sa stanice ZOO. Plan je da se taj javni čas u toku ove godine potencijalno transformiše u predstavu.
M.MINIĆ
foto: Krsto VULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene
Objavljeno prije
6 danana
24 Januara, 2025Važno je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu u polje politike
MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?
STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani, nezadovoljni i već višestruko razočarani građani lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…
MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?
STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike. U poslednjoj deceniji protesti su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i tragičnim događajima iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste. Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.
MONITOR: Neki opozicionari ali i druge javne ličnosti pozivaju na generalni štrajk. Vi ste bili i predsjednik Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost. Kako procjenjujete: da li je on realan i čemu bi vodio?
STOJILJKOVIĆ: Trajanjem i širenjem protesta postaje moguće i ono što je izgledalo nemogućim. I čega, poput generalnog štrajka, nikada nije bilo u Srbiji. Pod uslovom da se radi o ozbiljnom, objedinjenom i strateški osmišljenom nastupu. Nastupu kojim se volja radnika i građana testira kroz rast spremnosti da Srbija stane, kroz masovne štrajkove upozorenja i solidarnosti na petnaest minuta, sat ili dan i duže. Sve ostalo je u domenu retorike koja vodi preuranjenim podelama.
MONITOR: Studenti odbijaju svaki političko-partijski uticaj. Sindikati, advokati, poljoprivrednici, glumci i dio građanstva u protestima, ne vide opoziciju kao institucionalni kanal ka ispunjenju zahtjeva. Opozicija traži prelaznu vladu koja bi organizovala fer izbore. Neki traže i da se napravi neka studentska partija. Hoće li se studentski protesti i povremeni strukovno-sindikalni, morati (ukoliko opstanu) dogovoriti sa opozicijom oko toga-šta dalje?
STOJILJKOVIĆ: I u društvima izbornog autoritarizma u kome “vlasti izbore dobijaju i pre njihovog raspisivanja“ krize se razrešavaju na izborenim demokratskim izborima. Nekakva-od građana gurana i naterana na strateško jedinstvo, demokratska opozicija mora biti politički kišobran za promene. Važno je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako, pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu u polje politike.
MONITOR: Vučić se žali na izvještavanje RTS, a javni servis kao da ne uspijeva da mu udovolji. Došlo je do toga da se u dnevnicima javnog servisa napadne predsjednik opozicione NDSS, Miloš Jovanović, montiranjem djelova njegovog intervjua sa druge TV-tako da djeluje da je Jovanović pozivao na ubistvo Predsjednika Srbije. Kakva je i kolika odgovornost medija u ovoj situaciji i koliko je ovakva vrsta propagande i opasnog spinovanja prešla granice uvjerljivosti i za Vučićeve pristalice?
STOJILJKOVIĆ: Kritički i profesionalni mediji su jedna od bazičnih pretpostavki za demokratske promene. Pobunjeni radnici RTS su primer suočavanja sa svešću da radite u mediju koji ne ispunjava svoju “funkciju javnog servisa koji realizuje pravo građana da znaju“. Za početak, plasiranje vesti o nikada dokumentovanim atentatima na Predsednika ili pozivima na njega, u zoni su bestidnog slugeranjstva i sigurno se ne mogu zvati novinarstvom. Više puta ponovljena priča postaje nesvarljiva i za deo sopostvenih pristalica.
MONITOR: Neki komentatori smatraju da vlast čeka iscrpljivanje protestanata-što je njen model djelovanja u nekim sličnim skorašnjim situacijama. Ipak, ako do toga ne dođe i kriza se produbi, može li jedan od predvidljivih poteza biti i –uvođenje vanrednog stanja?
STOJILJKOVIĆ: Vlast će kupovati vreme svakako, ali ne verujem da je spremna da ide na provociranje masovnih sukoba sa tragičnim žrtvama što bi bio pretekst za uvođenje vanrednog stanja. Zanimljivo bi bilo znati kakve su moguće reakcije koalicionih partnera na takav scenario i da li je već počelo distanciranje i beg dela interesno uvezanih saputnika vlasti?
MONITOR: Džozef Bajden je kao veliki dio svog legata ostavio nedavno sklopljen sporazum o primirju između Palestinskog Hamasa i izraelske vlade. Kako ocjenjujete Bajdenove poteze na kraju mandata, a posebno postizanje ovog dugo očekivanog sporazuma-„ u zadnjem trenutku“?
STOJILJKOVIĆ: Previše kasno i previše malo da bi se bitnije izmenio utisak i zadržala vlast u najmoćnijoj zemlji koja traži odlučnog lidera i u kojoj se glasa na osnovu procene- makar i pogrešne, o sopstvenoj (ekonomskoj) poziciji i koristi. Izbor između Trampa i Bajdena-odnosno Harisove, je suštinski-za svet u okruženju, bio izbor između dva ekonomska nacionalizma.
Jednog u obliku “demokratskog imperijalizma“ i drugog, u vidu MAGA projekta činjenja Amerike ponovo velikom-u obliku ogoljenog protekcionizma. Važno, ali ne i motivišuće.
Na planetarnom nivou prisustvujemo “normalizaciji nenormalnog”.
MONITOR: Sem tekstova i komentara u zemljama EU, reagovanje zvaničnog Brisela na događaje u Srbiji bilo je šturo i površno. Vlast u Beogradu ne krije da se nada daljem povlađivanju SAD-dok Donald Tramp uspostavlja svoj globalni red, a ambasador Kristofer Hil odlazi…Gdje je sadašnja Srbija, u očekivanim svjetskim promjenama?
STOJILJKOVIĆ: Bojim se i da na planetarnom nivou prisustvujemo “normalizaciji nenormalnog”. Kao da se-kao pandan novim despotijama poput Rusije i Kine, na političkom Zapadu stvara neka vrsta Internacionale desnih suverenista i ultrabogatih. Ignorisanje EU zvaničnika, “očijukanje” Maska sa AFD u Nemačkoj, poziv na inauguraciju Trampa Zamuru pre nego Le Penovoj, ili “nepristojna ponuda “ Kanadi, Grenlandu i Panami liči na disciplinovanje i sređivanje prilika u sopstvenom dvorištu. U koje ide i uspostavljenje primirja sa glavnim rivalima i najava trgovinskih ratova za imperijalnu premoć.
U atmosferi u kojoj se i “lideri” starih demokratija nastoje da prilagode Trampu kao izbornom pobedniku, lokalni populisti poput Vučića nastoje da svoje (ne)skrivene predizborne simpatije – u skladu sa starom latinskom “sličan se sličnom raduje”, naplate opstankom na vlasti. I da prodaju priču da su svojom dobrom anticipacijom rezultata izbora učinili nešto i za “ nacionalnu stvar.”
Vučić se trudi da kombinacijom parcijalnih ustupaka i prijetnji „smanji štetu“
MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, obraća se građanima gotovo svakodnevno. U njegovim nastupima smjenjuju se prijetnje i pozivi na smirivanje tenzija i saradnju. Kako izgleda reagovanje Vučića i njegovih najbližih saradnika na krizu i da li je ovo stanje za vlast dovoljno opasno da bi pristali na zahtjeve?
STOJILJKOVIĆ: Vučić i vlasti spinuju trudeći se da kombinacijom parcijalnih ustupaka i pretnji „smanje štetu“. Ako to ne uspeju nastoje da preusmere pažnju na najavljenu “nikada viđenu borbu protiv korupcije“, temeljnu rekonstrukciju Vlade ili-što je vođinom ego tripu kome su studenti „uzeli šou“ posebno drago, pričom o savetodavnom referendumu o poverenju njemu. Koji niko i ne traži i neće se zaleteti u tu (neustavnu) zamku. Pri tome računaju na zamor protestanata i odsustvo vidljivih efekata promena.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 6 dana
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Voz
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Dijalektika ljudskog života
Ferid Muhić
Novi broj
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
Izdvajamo
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Popločano neodgovornošću i beznađem
-
INTERVJU4 sedmice
PROF. DR HRVOJE JURIĆ, FILOZOF, FILOZOFSKI FAKULTET UNIVERZITETA U ZAGREBU: Tramp jeste „ekološka katastrofa“ ali nije bila dobra ni Bajdenova ni Obamina Amerika
-
DRUŠTVO3 sedmice
GOVOR MRŽNJE I MI: Nekažnjiv, pa raste
-
DRUŠTVO3 sedmice
BEZ DOGOVORA U BUDVI: Vlada zakazala konstitutivnu skupštinu
-
DRUŠTVO3 sedmice
SKUPŠTINA CRNE GORE: Godina počinje blokadom
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJ – NAJPOTCJENJENIJA TURISTIČKA DESTINACIJA EVROPE: Iz Londona se bolje vidi
-
Izdvojeno6 dana
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
INTERVJU3 sedmice
DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, UNIVERZITETSKI KOLEDŽ-LONDON: Nova vlada SAD neće riješiti ni globalne sukobe, ni sukobe unutar sopstvene stranke