Povežite se sa nama

INTERVJU

DR NERZUK ĆURAK, PROFESOR SARAJEVSKOG FAKULTETA POLITIČKIH NAUKA: Dodik je potpuno na tamnoj strani

Objavljeno prije

na

Čini mi se da kao jedina nada Bosne ostaje  racionalno uvjerenje da Vašington ipak neće dozvoliti poništenje Dejtonskog ugovora kao svog velikog internacionalnog uspjeha

 

MONITOR: Bosna i Hercegovina je u centru pažnje javnosti nakon što je srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio sa sastanka sa Aleksandrom Vučićem u Beogradu da će tražiti da se referendumom odluči o statusu RS.

ĆURAK:Izjava koju navodite, kao i sijaset drugih neofantastičnih izjava gospodina Dodika, svjedoče da je pomenuti provincijski kabadahija u potpunosti prešao na tamnu stranu, da ga činjenice više e zanimaju i da je spreman poput njemačkih nacionalsocijalista tridesetih godina dvadesetog stoljeća, vršiti postepeni državni udar, institucionalno i parainstitucionalno. Upravo ovih dana na HBO možemo gledati vrhunsku seriju Babilon Berlin o proizvodnji uvjeta za dolazak nacista na vlast. Laž, primitivna drska laž koja mora postati istina, čak i po cijenu ubistava, proglašavanje bezopasnih najopasnijim, potčinjavanje državnih institucija goloj sili nadolazeće desničarske moći, permanentno proizvođenje vanrednog stanja… Slično radi režim Milorada Dodika uvjeren da neočembrlenovska, ksenofobna Evropa koja pokušava pobijediti dobru Evropu ljudskih i građanskih prava, ima više sluha za njegovo plemensko desničarenje nego za izgradnju pristojne, građanske države eurounijskog tipa u Bosni i Hercegovini.

To nije daleko od istine, budući da su izjave međunarodne zajednice (i to bez ruskog učešća), nakon što su njeni predstavnici skrušeno otišli čuti propovijed na Dodikovoj gori, bile baš ono što je antibosanski član bosanskog državnog predsjedništva htio čuti: ništa. Uspostavljena je nova politička linija od koje se ide u urušavanje BiH, a Dodik je de facto razumio poruku Zapada baš onako kako je Milošević svojevremeno razumio Bejkerovu poruku (državni sekretar SAD-a) da Amerika nema psa za borbu: Razvaljuj. Mi nećemo intervenirati. Čini mi se da kao jedina nada Bosne ostaje  racionalno uvjerenje da Vašington ipak neće dozvoliti poništenje Dejtonskog ugovora kao svog velikog internacionalnog uspjeha. Ne toliko zbog BiH, koliko zbog sopstvene vjerodostojnosti: teško je vjerovati da bi SAD bile spremne na toliko poniženje – da ih jedan lokalni drznik baci u prašinu balkanske geopolitike.

MONITOR: Analitičari upozoravaju da Dodikove poruke neskriveno govore da je konačni cilj takve politike razbijanje BiH i stvaranje Velike Srbije. 

ĆURAK: Zajedničku igru Beograda i Banjaluke ne vide samo oni koji ne žele da je vide. Najveći nitkov u ovoj beogradsko-banjalučkoj, obostranoparazitskoj simbiozi je vrhovni komandant tuzemnih i inozemnih Srba, brižni otac svih Srba u svim državama svih galaksija poznatog svemira, veliki AV, od čijeg je patetičnog, gnjilavog nacionalizma, gore samo njegovo lažno, patetično zalaganje za mir, koje prestaje čim se riječ mir izgovori. Kojim je tajnim kanalima njegov nacionalistički program došao na Zapad kao vrelo pacifizma i kako je Evropska Unija čiji je parlament izglasao univerzalnu rezoluciju o genocidu u Srebrenici, prihvatio ovog negatora genocida kao mirovnjaka, to zadire u fundamentalne temelje političke etike i opasnog povlačenja liberalizma pred terorom desničarske ksenofobije, čiji bi politički promotori, ako zagospodare EU, mirne duše predali i prodali BiH srpskohrvatskom nacionalizmu.

No, pored pesimističke slike, vrijedi primjetiti i optimističke valere koji nas ipak uvjeravaju da će BiH ne samo ostati cijela, nego da neće biti ni iz tri ni iz dva dijela nego zajednička zemlja svih nas istovremeno na cijelom teritoriju međunarodno priznate države. To je moja nada,ali i uvjerenje da će i Dodik i Vučić polomiti zube na Bosni, koja je najmanje kriva za sve što se desilo a najviše ispašta.

MONITOR: Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović optužio je Dodika da pokušava provesti “tihi državni udar”.

ĆURAK:Gadi mi se na bilo koji način potvrditi da je u bilo čemu u pravu ta nesretna antibosanska svijest koja sebe smatra probosanskom.  Zato i ta u biti tačna ocjena bi bila vrijedna pažnje tek ako bi njen autor dodao da je on sa svojim gremijem nemuštih mislilaca značajno doprinio stvaranju političkog konteksta u kojemu Dodik postaje i suvereni vladar “političkog Sarajeva”.  Upravo je stranka Bakira Izetbegovića omogućila da u Domu naroda bosanskohercegovačkog parlamenta, u srpskoj kvoti delegata većinu ima Dodikov SNSD, zbog čega i može raditi ovo što radi glede paralize drzavnih organa. Dok SDA organizovano bježi od objašnjenja tog političkog dila sa SNSD-om, meni je najbliže tumačenje da SDA ne bi imala ništa protiv da se BiH izdijeli na tri etnonacionalne cjeline kojima upravljaju vladajuće nacionalističke stranke. No, SDA ne smije to otvoreno reći ni zagovarati, a ako bi se desilo da SDA ne bude  za to odgovorna – i vuk sit i ovce na broju.

MONITOR: U jednom intervjuu Monitoru rekli ste da je  BiH trajna meta i kao da je unutrašnja pokrajina Hrvatske, odnosno Srbije. Je li i danas?

ĆURAK: Da. Moramo promijeniti tu geopolitičku dioptriju na koju su se mnogi navikli i ne vide frustrirajuću nenormalnoist u ponašanju Beograda i Zagreba prema BiH. Naročito Beograda.

MONITOR: Zvuči li Vam zlokobno Vučićev poziv na okupljanje svih Srba?

ĆURAK:Zvuči. Srbija je jedina zemlja u regiji koja smatra svojom obavezom da blokira razvoj susjednih zemalja, sve pod egidom brige za rasuti nebeski narod. Kao da svi narodi svijeta nisu rasuti. Ali druge zemlje ne poznaju taj gotovo patološki način brige za narod u rasejanju. Čuj, u rasejanju. Kakva besmislena žrtvoslovna i nepotrebna riječ, kakvo jezičko forsiranje antropologije žrtve.

MONITOR: Koliko je to što se dešava u BiH opasno po region?

ĆURAK: Ništa se ne dešava u BiH samom Bosnom i Hercegovinom. To je važno naglasiti. Bosna je samo platforma za mrzilačke snove bolesnih nacionalističkih elita iz susjedstva koje uvijek pronađu izvođače radova u Bosni. Dakle, po region Bosna je najmanje opasna. Ali da su neke zemlje regiona opasne za Bosnu, to je već povijesni aksiom.

 

Literarna RS

MONITOR:  Republika Srpska odlučila je da blokira rad državnih institucija zbog odluke Ustavnog suda BiH da poništi nadležnosti RS nad javnim poljoprivrednim zemljištem proglašavajući ga državnim. Kakve će to posljedice imati?

ĆURAK: Sa velikom strašću, bez prethodnog znanja šta piše u odluci Ustavnog suda BiH povodom apelacije sedam bošnjačkih i hrvatskih delegata u Vijeću naroda RS-a, ključni srpski političari, na nagovor svog velikog tate, prihvatili su sve što im je Dodik kazao, sa većim ili manjim stepenom odobravanja ili reda radi prigovaranja, pa potrčali da participiraju u novoj sezoni državnog udara, bez ikakvog odmaka od politike koja sebe uopće ne unosi u BiH, iako ni te politike ni entiteta nema bez BiH. Proizvodeći višedecenijsku iluziju u narodu da je RS država, gradeći godinama paralelnu stvarnost, kako u politici, tako i u medijima, obrazovanju i kulturi,  nacionalizmom i klijentelizmom zadojena vlast proizvela je, da tako kažem, literarnu RSkoja ima svoje obrazovanje, svoju kulturu, svoju politiku, svoj sport… I kada se u stvarnoj BiH od strane stvarnog Ustavnog suda BiH donese odluka koja se tiče stvarne RS, nastupi šok u literarnoj RS, čiji vodeći likovi naprosto ne priznaju stvarnost, uvjereni da je zabluda o RS-u kao državi koju su proizveli istina a da je istina o toj zabludi napad na Republiku Srpsku. Nevjerovatno je to kolektivno pristajanje svih srpskih političkih subjekata u Republici Srpskoj da budu uzorni likovi jednog književnog entiteta. Danas se baš u RS potvrđuje kakav je teret na pleća Srba u BiH postavio Dobrica Ćosić, jedan lukav tip čiji likovi lutaju Banjalukom i uništavaju svojom politikom autentični srpski narod BiH stalnom dramatizacijom, inflacijom fikcije koja će kadtad izgubiti u sudaru sa činjenicama. Ili Dodik računa da je ovo njihovo doba, doba crnog desničarenja u kome činjenice ne igraju nikakvu ulogu, u kome su koljačke četničke horde iz onoga rata uzorni antifašisti u svijesti banjalučke političke elite koja nema srama da se otvoreno identifikuje s pokretom čiji su pripadnici poklali hiljade bosanskih muslimana u istočnoj Bosni.

 

Grobari BiH

MONITOR: Analitičari kažu da je novonastala situacija posljedica vlasti nacionalističkih lidera, ali i katastrofalnih grešaka međunarodne zajednice u BiH. 

ĆURAK: Bosna i Hercegovina je kroz višedecenijski proces socijalističke transformacije proizvodila političku, ekonomsku, socijalnu i kulturnu modernizaciju koja je zemlju udaljavala od plemenskog tipa politike kao anahronog oblika političke egzistencije. Taj proces je zaustavljen povratkom BiH u primordijalni etnički ekskluzivizam koji je omogućio formiranje stranaka na nacionalnoj osnovi: to je bio pravnonormativni i politički početak izdaje BiH i dostignutog stepena sveukupnog društvenog razvoja. Formiranje jednonacionalnih stranaka ovjerilo je put u pakao, a taj oblik političke organizacije već smo bili prevazišli socijalizmom, pa je povratak u plemenske politike morao voditi nasilju. Nacionalistički političari, koji su se našli na čelu nacionalnih stranaka ili sada predvode te stranke, grobari su BiH. Oni su  virus mržnje i nepovjerenja posijali u jednu veličanstvenu zemlju koja nema snage da se emancipira od nacionalističke bagre koja sa svakim novim fluksom mržnje povećava konto na svojim računima i ne primjećuje da su računi crveni od krvi sopstvenog i bratskih naroda.

Međunarodna zajednica je kao relevantan multilateralni faktor objektivno postojala i uticala na svjetsku politiku tokom devedesetih godina dvadesetog stoljeća i u prvim ovog. Na tragu liberalne hegemonije, razvili su se obrasci međunarodne politike koji su bili dobri i za BiH i u konačnici omogućili i moćan multilateralni instrument kao što je bio OHR,  dok multilateralizam nije pobijeđen i dok ponovo nije ustupio mjesto starim politikama balansa moći i povratka tzv. realizma na međunarodnu scenu koji nam nije donio ništa dobro, osim regresije, nazadnjaštva, bijelog suprematizma, ruskog ekspanzionizma, ksenofobnih politika… Sve u svemu, međunarodna zajednica je faktički nestala kao politički instrument zapadnog svijeta zadužen između ostaloga i za čuvanje BiH od raspada i za njen puni razvoj na premisama evropske liberalne utopije. Danas je to što zovemo međunarodna zajednica u BiH sekundant jednog rigidnog neodesničarskog pogleda na svijet koji nikako nije dobar za BiH. To smo vidjeli i kroz obzirno podržavanje Dodikovog državnog udara. Dovoljno je primjetiti da niti je uhapšen, niti se to ima na umu, ali je od strane međunarodne zajednice sekundirano da se prihvate razgovori o Ustavnom sudu na Dodikov način, što znači da on već jeste podržan u relativizaciji uloge jedine institucije BiH koja je pravno čuva od raspada, budući da OHR to uglavnom više nije.

                                     Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo