INTERVJU
DR NENAD M. KOSTIĆ, HEMIČAR, AKADEMIK SANU: Moćni rade kako hoće a slabi kako moraju

Objavljeno prije
7 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Vučić vješto koristi poznate metode autokrata. Naizmjenično igra moćnog zaštitnika naroda, žrtvu loših pojedinaca, metu skrivenih moćnika
MONITOR: Protivite se rudarenju jadarita, rude iz koje bi se dobijali litijum karbonat i borna kiselina. Udružujete znanje i zalaganje građanskog aktiviste. Tvrdite da su sva tri aspekta Projekta Jadar štetna: vađenje rude, hemijski postupci, brdo jalovine. Da li je uopšte moguće „zeleno rudarstvo“?
KOSTIĆ: Atribut „zeleno“ pridaje se svemu i svačemu da bi izgledalo bezopasno po životnu sredinu i poželjno. Rudarenje, veliki tehnološki postupci, deponije jalovine – sve to manje ili više zagađuje okolinu. Najbolji sadašnji rudnici ne ispuštaju vodu niti ostavljaju išta na tlu; sva jalovina vraća se u podzemno okno. Na velikom protestnom zboru u Beogradu u septembru 2021. godine rekao sam: „Nema zelenog rudarenja! Zeleni su samo pašnjaci i šume koje bi rudnik pokvario!“
MONITOR: Ustavni sud Srbije poništio je odluku Vlade o ukidanju Projekta Jadar. Ubrzo su ministarka u Vladi i predstavnik Evropske komisije potpisali memorandum o strateškoj saradnji oko sirovina potrebnih zemljama Unije. Predsjednik Aleksandar Vučić i kancelar Olaf Šolc nadgledali su potpisivanje. Neki komentatori vide vezu između poništenja i potpisivanja. Kako vidite redosled tih dvaju događaja?
KOSTIĆ: Ugledni pravnici objasnili su da je Ustavni sud debelo pogrešio. Pokazali su da Ustavni sud odavno sluša predsednika Vučića, da zapostavlja ili izbegava važne predmete čiji rasplet bi mu smetao.
Vremenski sled događaja, sam po sebi, ne dokazuje vezu uzroka i posledice. Začudo, Ustavni sud, inače lenj, delovao je ubrzo pošto je Vučić obnovio agitaciju za projekt Jadar. Ubrzo potom Srbija i EU potpisale su memorandum o sirovinama.
Mislim da obe strane žure da bi otvorile rudnik pre 2027. godine i predsedničkih izbora. Trogodišnji period bez redovnih izbora, prilika im je. Probuđen narod kvari im priliku.
MONITOR: Stručnjaci iz Srbije pobijaju tvrdnje vlasti da se litijum rudari u Njemačkoj i drugim zemaljama EU, a da se još ne proizvodi čak ni iz slanih podzemnih voda. Odgovor režima je da su „strani plaćenici“. Vučić im zamjera da hoće propast privrede. Jedan od njih je dobio i prijetnje smrću. Vučić obilazi Srbiji da bi, kako kaže, čuo šta narod misli. Kako ocjenjujete njegovu poziciju?
KOSTIĆ: Propagandisti uzalud govore da je projekt Jadar bezbedan i koristan. Kad propuste da se dogovore pa protivureče jedni drugima, građani uvide obmanu. Znalci mi kažu da se u EU ne vade rude litijuma – mada se kuju planovi. Ako se budu vadile, hoće li se hemijski prerađivati blizu naselja? Hoće li se jalovina gomilati na tlu? Rio Tinto kod nas planira najjeftiniju proizvodnju: rudarenje, hemijsko-tehnološka prerada i odlaganje u maloj, naseljenoj oblasti.
Od 2012. godine, rezultati lokalnih, skupštinskih i predsedničkih izbora kao i ankete javnog mnjenja pokazuju Vučićev uspon, pa minuo zenit, pa umeren pad. Zasad je stabilan. Vučić vešto koristi poznate metode autokrata. Naizmenično igra moćnog zaštitnika naroda, žrtvu loših pojedinaca, metu skrivenih moćnika. Pridobio je televizije sa dometom u celoj Srbiji. Tamo svakodnevno najavljuje, obećava, demantuje, ponovo obećava, tvrdi, poriče da je tvrdio, preti, pali pa gasi vatre. Nastupa sam, bez oponenata. Novinari mu postavljaju laka, ulizička, možda naručena pitanja. Odoleva kritici dveju kablovskih televizija, na čije novinare se breca i čije vlasnike sumnjiči.
Vučić je pridobio sve tabloide. Te štampane stvari nalik novinama vrište sa kioska; plaše i lažu publiku, kleveću opozicionare, hvale Putina, Trampa i slične; izmišljaju planove za atentate na Vučića. Postepeno im se pridružuje Politika. Vučić odoleva kritici malobrojnih profesionalnih nedeljnih i dnevnih novina. Na njih se breca.
Razgranatu policiju i naraslu BIA vode Vučićevi lojalisti. Obe postupaju kao partijske službe, ne javne ustanove. Krivične prijave protiv njihovih zloupotreba i zločina tavore u fiokama tužilaca. Ubistvo u policijskoj stanici svedoka ili saučesnika u predmetu nestale devojčice zataškano je lažnim izjavama policije. Zauzdana javna tužilaštva žmure i ćute dok sposobni novinari istražuju i dokumentuju krivična dela pripadnika Vučićeve stranke i njegovih kumova i kumčadi. Afere i skandali smenjuju se. Neki građani su oguglali a neki se bune na masovnim zborovima u gradovima velikim i malim. Nedavno sam govorio u Sremskoj Mitrovici, Lazarevcu, Ivanjici.
Vučić nastavlja spoljnu politiku vlada od 2000. do 2012. Srbija balansira između Amerike, EU, Rusije i Kine. Svakoj od njih Srbija je ustupila po nešto. Redom: de fakto nezavisno Kosovo, beogradski aerodrom i buduću kupovinu vojnih aviona, naftu i zemni gas, borske rudnike bakra i Smederevsku železaru. Nominalno „na evropskom putu“, Srbija odustaje od vladavine zakona i reformi koje bi je približili normama Unije.
MONITOR:. Saznalo se da je Rio Tinto u nekim zemljama trajno zagadio životnu sredinu kao i da nemaju iskustva sa litijumom. Dr Dejan Šoškić i drugi ekonomisti tvrde da Srbija iz tog posla neće steći „neto ekonomsku dobit“. Čime se onda može opravdati dozvola Rio Tintu da vadi jadarit?
KOSTIĆ: Rio Tinto decenijama stiče sve goru reputaciju širom sveta. Zagađuje prirodu, razara svetinje, miti političare, zavađa građane, krši obećanja, zlostavlja zaposlenike, obmanjuje akcionare.
Sitnu novčanu dobit procenjuju takođe dr Boško Mijatović, penzionisana profesorka dr Danica Popović, dr Aleksandar Matković i drugi ekonomisti. Zašto Srbija pristaje? Zašto političari orno lobiraju u korist Rio Tinta?
Starogrčki istoričar Tukidid davno je izveo načelo realističke škole o međunarodnim odnosima: jaki rade kako hoće a slabi, kako moraju. Srbija je mnogo slabija od Nemačke, pogotovo od Evropske unije. Nemačke firme zapošljavaju oko 85.000 građana Srbije. Možda na rasprodaji Srbije Nemačka zahteva svoj deo.
Ponašanje država ne svodi se na karaktere i interese državnika. Ipak, evo dveju kuloarskih teorija. Po prvoj, državnici se prilagođavaju onima koji znaju njihove tajne i ružne rabote. Po drugoj teoriji, stranci su darežljivi. Rio Tinto godišnje prihoduje oko 2,5 puta više nego cela Srbija; imetak kompanije za 60% premaša bruto nacionalni dohodak Srbije. Pouzdani izvori upliću Rio Tinto u korupcionaške afere i sudske predmete.
MONITOR: Građanski aktivisti traže podršku iz Brisela, Berlina i Vašingtona. Iz odgovora ove trojke provijava političko-bezbjednosna računica: da se Srbija otrgne od uticaja Kine, da se Kina potisne. Obećan je i „lanac vrijednosti“ – proizvodnja baterija i električnih automobila. Poslje potpisivanja Memoranduma, Vučića je posjetila delegacija Državnog savjeta Kine. Da li se Zapad i Kina slažu da Srbija ne treba da pripada slobodnom svijetu?
KOSTIĆ: Sumnjam da će preduzeća u Srbiji u doglednoj budućnosti proizvoditi litijumske baterije po svojim izumima. To naša privreda zasad ne može jer zapostavljamo školstvo. Možda će naši radnici, nisko plaćeni i slabo zaštićeni zakonima, montirati baterije od delova proizvedenih u inostranstvu. Mislim da se Zapad i Kina takmiče za uticaj na Srbiju, onoliko koliko naša mala zemlja znači njima, velikima.
MONITOR: Tvrdi se da je oko 60 aktivista sa protesta „Nećeš kopati“ hapšeno, privođeno, saslušavano. Inicijatorima protesta pripisuje se organizovanje radi promjene ustavnog poretka. U izjavi Fonetu rekli ste: „ Mi smo slabi, ali ima mnogo primjera gdje slabija strana pobjeđuje“. Da li je većina u Srbiji na „slabijoj strani“?
KOSTIĆ: Posle zbora pedesetak hiljada protestanata u Beogradu 10. avgusta, dve grupe blokirale su dve železničke stanice. Pedesetak nas, upornih, prenoćilo je na šinama i peronima glavne stanice. Ujutro nas je rasteralo mnogo više pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice i Žandarmerije pod maskama i šlemovima.
Uhapsili su trojicu mojih poznanika. Dok tužilaštva tolerišu kriminal a sudovi otežu postupke, ova trojica osuđena su i zatvorena istog dana! Zatvorsko osoblje i zatvorenici podržali su ih. Posle našega protesta, po advokatovoj žalbi pušteni su da bi im se sudilo kasnije.
Naknadno je privođeno i saslušavano oko 60 aktivista; broj će rasti… Nekima su pretresani stanovi, oduzimani računari i telefoni. Poznanik mi je rekao da ga je islednik šapatom podržao. Ima nade!
Vjerujem stručnjacima nezavisnim od Rio Tinta
MONITOR: Prije tri godine SANU je priredila simpozijum „Projekat Jadar – šta je poznato“. Prevladalo je mišljenje da bi projekat trajno zagadio dragocjene podzemne vode i naudio mještanima. Dekanka i pojedini profesori Rudarsko-geološkog fakulteta upozoravaju da se rudarenje ne smije ukidati. Otkud tvrda podjela među stručnjacima?
KOSTIĆ: Simpozijum je bio sproveden nepristrasno. Neki riotintovci obrukali su se pogrešnim tvrdnjama. Mislim da neke univerzitetlije krše profesionalni i akademski etos za ličnu korist. Vjerujem stručnjacima nezavisnim od Rio Tinta. SANU je razmotrila sve i preporučila da se od Projekta Jadar odustane.
Rudarsko-geološki fakultet priznaje da osoblje radi za Rio Tinto ali krije njihova imena. Propagandisti se žale da mi, protivnici Rio Tinta, suzbijamo cijelo rudarstvo. Naprotiv, govorio sam na zborovima i tribinama, pred kamerama, da je rudarstvo neophodno ali da se mora raditi stručno i pažljivo. Tako govore i drugi protivnici. Fakultet je trebalo da priređuje javne tribine o projektu. Dekanka je zakazala tribinu pa je odmah otkazala bez objašnjenja. Dok su se riotintovci uzdali u dogovore sa vlastodršcem izbjegavali su javne rasprave i debate sa nama, kritičarima. Pošto im se narod usprotivio, traže diskusiju. Fudbalski tim koji je zabio sebi već mnogo golova, nema pravo na dodatne utakmice.
Njemački Zeleni očito ne haju za životnu sredinu u Srbiji
MONITOR: Protivnici rudarenja začudili su se što je potpisivanju Memoranduma prisustvovao kancelar Šolc, socijaldemokrata. Njemačka Zelena stranka podržava rudarenje litijuma. Američki Stejt department podržava rudarenje. Ne garantuju se ekološki standardi a ni ubrzanje pristupanja EU. Da li Vučićev režim dobija implicitnu podršku, oproštaj?
KOSTIĆ: Vučić je pokušao da smiri narod obećanjima pred Šolcem da će Rio Tinto raditi pažljivo, po njemačkim standardima. Blefirao je nevješto. Njemačka ne može garantovati da će kompanija dvaju zemalja izvan EU poslovati ovako ili onako u zemlji izvan EU.
Njemački Zeleni očito ne haju za životnu sredinu u Srbiji. Nacionalni interes važniji im je od ekološkog. Amerika bi dvostruko dobila od projekta Jadar: EU, saveznica, izbjegla bi uvoz litijuma iz Kine, glavne rivalke. Njemačka i Francuska, stožeri EU, podržavaju Vučićev režim dok on otpušta Kosovo i tako gasi moguće žarište na obodu Evropske unije. Unija hoće da odvoji Srbiju od Rusije.
Strane sile ne mogu bitno uticati na nas, birače. Kad na manje-više poštenim izborima većina bude glasala protiv Vučića i kad mu organi sile otkažu poslušnost, njegov režim će pasti.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Crna Gora više tapka u mjestu nego što ide naprijed, uprkos “guranju” iz Brisela. Pogrešne je lekcije vlast izvukla iz poklonjenog IBAR-a
MONITOR: Vlast i opozicija su dugo usaglašavali pitanja za Venecijansku komisiju. Zašto?
ULJAREVIĆ: Činjenica da dio vlasti i opozicije, koji su potpisali sporazum, nijesu mogli lako doći do jednog usaglašenog pitanja za Venecijansku komisiju već su poslata dva – od svake strane po jedno – indikacija je suštinskog nepovjerenja među tim političkim akterima. To naglašava i da je jedan formalni dokument, koji je trebalo da bude neki vid mosta ka uspostavljanju institucionalnog dijaloga između vlasti i opozicije, na krhkim osnovama.
MONITOR: Hoće li VK pomoći da se prevaziđe politička kriza?
ULJAREVIĆ: Venecijanska komisija nema čarobni štapić. Njena uloga je savjetodavna, zasnovana na pravu i principima demokratije. Može pomoći u tehničkom i pravnom smislu, ali neće riješiti suštinske probleme naše političke krize, čiji je samo jedan izraz bio slučaj penzionisanja sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Imaćemo pravni i politički test – da li su akteri spremni da poštuju preuzete obaveze, posebno partije vladajuće većine ukoliko to mišljenje ne bude u okvirima odluke koju su oni donijeli. Ma kako se to u konačnici riješilo, ostaje nam nerazminirano političko polje, po kojem akteri hodaju, a svaka nova “mina” koja se (ne)namjerno aktivira produbljuje krizu.
MONITOR: Kako vidite političku situaciju u kojoj su nam potrebne strane adrese da arbitriraju o pitanjima od javnog interesa?
ULJAREVIĆ: To je simptom nerazvijene političke kulture, slabih institucija i skromnih formata političkih struktura na našoj političkoj sceni, a demokratska zrelost se mjeri i sposobnošću institucionalnog i samostalnog rješavanja sporova.Nije to od juče, dug je put ka demokratskoj konsolidaciji, ali je važno da se ide naprijed, bez skretanja u slijepe ulice ili vraćanja unazad, što je naša svakodnevnica.
Uvijek treba apostrofirati odgovornost vlasti, a ona je sve otuđenija od građana i građanki. Nalazi naših istraživanja, konkretno posljednji CG puls, zajednički poduhvat CGO-a i Instituta Damar, ukazuju da 56.5 posto građanstva cijeni da je ova Vlada okrenuta partijskim interesima, a 60.7 posto da su ministri više predani ličnoj promociji nego poslu. Kada se sa tim upare podaci o (ne)povjerenju u institucije ili o percepciji pravca kretanja države jasno se prepoznaje da unutrašnji mehanizmi ne funkcionišu i da je država na autopilotu – bez jasnog smjera i vizije za budućnost.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA, ZAGREB: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku

Objavljeno prije
5 danana
28 Marta, 2025
Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona bila nekoherentna
MONITOR: Hrvatski ministar odbrane, Ivan Anušić, izjavio je da je prošlo vrijeme kada se za sve pitao Beograd. Ima li Hrvatska konzistentnu politiku prema zemljama Zapadnog Balkana ili je ona i dalje pod uticajem složenih odnosa iz prošlosti?
DVORNIK: To s pitanjem Beograda je već stereotipna nacionalistička fraza još iz stare retorike HDZ-a i sličnih s kraja 1980-ih. Anušić je proizvod primitivnog političkog mentaliteta koji je od tada slabo evoluirao. Međutim, tu mu je reakcija Srbije pomogla tj. servirala loptu na smeč, jer se pozvala na također nacionalistički stereotip u kojem je nezamislivo da Kosovo bude neovisno. “Beograd” se doista nema što pitati, jer je s gledišta država koje su priznale Kosovo nenadležan. Ono što bi se stvarno moglo pitati ne “leži’”dobro nijednoj od država u regiji, a to je: koliko istinski štite svoje etničke manjine od diskriminacije i zakidanja raznih vrsta?
Inače, ne zavaravajmo se: Hrvatska nema i nikad nije imala svoju vanjsku politiku. Zađevice sa susjedima su funkcija neprevladanog nacionalizma, a u svemu bitnome Hrvatska se konformira politici Evropske komisije, koliko god i ona sama bila nekoherentna.
MONITOR: „Blokadna kuharica“ i navodna umiješanost hrvatskih tajnih službi u pobune u Srbiji, izgovor su za „osvetničke“ mjere iz Beograda. Za razliku od akademske zajednice i nekih djelova hrvatskog društva, vlast u Hrvatskoj – koja je oštro reagovala na nediplomatske mjere i napade srpskog režima, nije pokazala razumijevanje za protestante. Da li se Hrvatska ponaša u skladu sa distanciranom politikom zvaničnog Brisela?
DVORNIK: Da se u Srbiji nije oko toga dogodio neki smiješni pokušaj halabuke, „Blokadne kuharice” se ovdje nitko već odavno ne bi ni sjećao. Ako zagovornici ‘teorije’ o hrvatskom miješanju zaista kao dokaze nemaju ništa bolje od tog tekstuljka i nešto kontakata među studentima, koji su (i trebali bi biti) normalna stvar, smiješno je da o tome uopće razgovaramo.
Pogleda li se sadržaj i forma sadašnjih protesta u Srbiji i usporedi ih se s “plenumaškim” aktivnostima u Hrvatskoj prije deceniju i pol, jedino “zajedničko” jest što su akteri bili studenti i što su svoje skupove na fakultetu zvali plenumima. U Hrvatskoj se uglavnom radilo samo o jednom fakultetu, u Srbiji o gotovo svim fakultetima i univerzitetima. U Hrvatskoj se radilo o mnogo užim zahtjevima – da obrazovanje ne bude roba na tržištu – dok se u Srbiji traži da sistem općenito počne funkcionirati odgovorno, uz konsekvencije po sve koji zlorabe javne funkcije, i političke i krivične. Zahtjevi u Hrvatskoj bili su ljevičarski, a ovi u Srbiji naprosto liberalno-sistemski, dok u ikonografiji predstavljaju neku “općenarodnu” poziciju (što god to značilo) koja se izražava i velikim brojem nacionalnih zastava i pjesama. Hrvatski “pokret” zbog osebujnosti stila i uskih zahtjeva nikada nije mogao mobilizirati ni većinu studenata na jednom fakultetu, a ovaj srbijanski očito može mobilizirati cijelo društvo.
U hrvatskoj javnosti, bar liberalnoj, studentski protesti se prate sa simpatijom. Vlasti su distancirane dijelom zbog konformiranja s EK, a dijelom jer ne znaju što bi s njima i u što će se razviti.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice

Objavljeno prije
2 sedmicena
21 Marta, 2025
Najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva…U određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR:U subotu je završen veliki protest u Beogradu. Kako komentarišete i doživaljvate višemjesečne proteste u Srbiji?
BRKOVIĆ:Ovi protesti su, iznad svega, znak da ima nade za Srbiju. Da jedna loša i amoralna vlast i jedan neobrazovani diktator nisu do kraja zarobili Srbiju i time zatvorili njenu kapiju budućnosti.
Kao aktivni učesnik beogradskih martovskih studentskih protesta iz 1991. imam i jedan vrlo ličan doživljaj svega što se ovih dana tamo dešava. Taj lični ugao pojačan je i činjenicom da je moj sin Brajan danas aktivni učesnik ovih događanja. Iz toga slijedi i neveseli zaključak da se na ovim balkanskim prostorima bilo koja suštinska promjena osvaja (pre)sporo, a da bi se nešto pomjerilo sa mrtve tačke potreban je rad više generacija. I potrošeni životi više naraštaja.
I još jedan govorljiv detalj: na demonstracijama iz 1991. značajnu ulogu odigrao je tada glumac Branislav Lečić, kanalisao je sa bine tu novu i moćnu energiju, a danas kada ga vidim sa ovim mrakom iz Pionirskog parka, jasno mi je da su modeli korupcije u naših ljudi mnogo raskošniji i neobičniji nego što pretpostavljamo, posebno kada je riječ o umjetnicima i srodnim djelatnostima.
Biće zanimljivo te i takve ljude pogledati u oči kada sve ovo prođe.
Kao i gotovo sve diktatore kroz istoriju, Vučića, prije svega čine slabosti ljudi kojima vlada, zato je on duboko zastrašujuća politička figura – on je sve ono najgore u svima: od koruptivnosti do licemjerja, od neznanja do površnosti, od gluposti do surovosti, od pohlepe do agresije…
To je i logično i zakonomjerno: diktator nikad nije sazdan na dobrim osobinama onih kojima vlada.
Ipak, najvažniji proces koji se dešava u Srbiji danas je nestajanje straha. To je ključni simptom ozdravljenja jednog društva. A nestanak straha je suprotan nestanku struje – taj nestanak jasno pokaže sve oko vas. Kao kad se iznova uključi svijetlo – sve je najednom vidljivo, do najsitnijeg detalja. To je ono čega se autokrate najviše plaše – oni vole tamu i polutamu koja kod ljudi ionako aktivira sve moguće forme straha, vole i na sve bacaju zbunjujuće sjenke koje ljude vraćaju onim osnovnim, djetinjim strahovima od svijeta, od drugih… I što je nejnevjerovatnije, to djeluje.
MONITOR: Dio javnosti je razočaran što nijesu ispunjena njihova očekivanja, pa makar i po cijenu nasilja. Kako gledate na takvo ,,navijanje”?
BRKOVIĆ:Studenti u Srbiji ovih mjeseci pokazuju hrabrost, maštovitost, duhovitost, neustrašivost… Sve one osobine koje su na suprotnom polu od tuposti autokratije. I nije čudo da zadobijaju podršku na svim meridijanima – od balkanskog komšiluka do Amerike i Australije. Ćutanje EU je mnoge razočaralo, jer od Evrope ne očekujete one kalkulacije na koje vas naviknu lokalni buzdovani. Očekujete makar neku formu principijelnosti i emancipatorskog duha. Bez toga Evropa je kao bilo koja druga geografija… A ne bi smjelo biti tako.
Dok god su ovakvi kakvi su, pobunjeni studenti Srbije bude nadu ne samo u Srbiji već i na mnogim drugim mjestima.
Problem Srbije je što nema opoziciju na nivou pobunjenih studenata i građana. Vučić je godinama tako sistematično uništavao opozicioni prostor u Srbiji da su tamo ostale samo tužne ruine, čak ni podsjećanje na nekadašnji politički pejzaž ove države. To naravno ide Vučiću na ruku – bez solidne opozicije vi nemate političku snagu koja bi mogla da na pravi način isprati ovakvu pobunjenilčku energiju.
Na koncu, ne bih isključio mogućnost da Vučić napravi neku veliku glupost, a u ovakvim situacijama to znači veliko zlo po Srbiju i njene građane. Načinom kojim se beskrupulozni diktator bori protiv ovoga širokog pokreta je već opasno polarizovao Srbiju. Oni slučajevi kada su Vučićevi fanatici kolima udarali studentkinje i studente pokazuju realni efekat i dubinu njegovog satanizovanja druge strane. Vjerovatno svjedoče i njegov strah od probuđene Srbije. Diktatori su najopasniji kada se uplaše. Jednako kao i kada se – ničega ne boje. Sa nekim ko je osvojio neprirodno veliku moć u jednom društvu svakako se mora postupati oprezno. Čak, ili naročito, u situaciji gubljenja i silaska sa vlasti…
Posebno poglavlje ove sage je ogavno ponašanje Vučiću lojalnih i poslušnih intelektualaca i medija. Kao da ne postoji sjutra. A to ,,sjutra” će svakako jednom jasno pokazati kakvo beščašće je dominiralo srpskom medijskom i intelektualnom scenom svih ovih godina.
MONITOR: Šta bi kraj Vučićeve vladavine donio političkoj sceni u Crnoj Gori?
BRKOVIĆ: Ne bi trebalo da se zavaravamo. Odnos prema CG neće značajnije promijeniti ni pad Vučićev. Postoji u Srbiji svijest koja CG vidi isključivo kao politički plijen. A ta svijest neće nestati preko noći, čak ni Vučićevim porazom i silaskom sa vlasti. Takve političke ambicije može biti lišena samo evropska Srbija, posvećena sebi i sopstvenoj budućnosti. Te političke utvare već su napravile jezivu štetu i Srbiji i okolnim narodima. Onaj ko te utvare u Srbiji sahrani zaslužiće posebno poglavlje u istoriji južnoslovenskih i balkanskih naroda.
MONITOR: U Crnoj Gori oni koji su podržavali Đukanovića sada su uz studente u Srbiji, a dio onih koji su bili protiv našeg autokrate sada podržavaju srpskog. Kako to objašnjavate?
BRKOVIĆ:U Crnoj Gori govoriti o principijelnosti i političkoj logici jednako je kao da u bordelu pričate o vrlini… Možete pokušati, ali malo je vjerovatno da će vas razumjeti.
Parodičnu prirodu ovdašnje političke scene naročito ilustruju, ja ih zovem – Vučićeve političke pudlice u Crnoj Gori. Vrhunska je perverzija učestvovati u političkom životu zemlje kojoj želite nestanak.
Ako preživi aktuelnu vlast i posebno Vučićeve akcionare u njoj, Crna Gora će dokazati da je ozbiljna država.
Vučić je u mnogu čemu učio od Mila, doslovno kopirao modele vladanja i demagoškog manipulisanja, ali, oni nisu politički isto. Đukanović je od devedesetih evoluirao na način koji je Crnoj Gori donio civilizacijski napredak, bez obzira što on sam u mnogo čemu nije bio dostojan niti na visini tog emancipatorskog projekta. Vučić nije evoluirao politički, on Srbiju vraća u devedesete na najopasniji mogući način. Vraća duhove prošlosti tako što Srbiju dijeli osnažujući onu politiku koja je donijela tako mnogo poraza i padova…
U tom duhu je i ponašanje njegovih političkih pudlica u CG: povratak svoj tami i zlu devedesetih godina. Oni političku pobjedu od 30. avgusta 2020. doživljavaju ne kao izbornu pobjedu čiji su dio bili, već kao istorijsku pobjedu svojih osnovnih ideja, koje su poražene devedesetih godina. Jedna vrsta samoobmanjivanja ali koje je vrlo skupo i opasno za Crnu Goru.
MONITOR: Tragedija u Makedoniji nas je ponovo upozorila da korupcija ubija. Do kada će nas tragedije i ljudske žrtve upozoravati na pogubnost korupcije?
BRKOVIĆ: Kao i tragedija sa padom nadstrešnice u Novom Sadu, i ova tragedija u Makedoniji mnogo je više od jedne tragične priče. To su strašne dijagnoze opasnog vremena, a svako opasno vrijeme kreiraju pokvareni ljudi. I oni koji su spremni da prećute i previde takvu pokvarenost – otvarajući širom vrata pakla. To se i ovaj put dogodilo.
Sve su ovakve tragične priče u regionu slične, posebno kada je riječ o uzrocima i jednoj široj, političkoj genezi i pozadini događaja. Uvijek u temelju imate korupciju, odsustvo elementarne kontrole i razuma, pohlepu koja ignoriše sve što nalaže razboritost.
Pohlepa je vrhovno božanstvo ovog tranzicijskog polusvijeta…
Dodajte takvim događajima i beogradsku tragediju u školi Ribnikar, dva suluda cetinjska masakra i vidjećete istu matricu, istu vrstu zapuštenosti društva i koruptivnu i nesposobnu vlast.
Ali, u određenom smislu, svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice koja će pasti, svi mi igramo u mračnoj diskoteci koja svakog trena može da plane, da ode u dim…
MONITOR: U romanu Aurora koji je i saga o šahu opisujete Podgoricu iz 30-ih godina prošlog vijeka. Koliko je poštovanje pravila, kao u šahu, bitno za društvo i da li smo nakon sto godina bliži poštvanju pravila i logike?
BRKOVIĆ:Toliko koliko je šah veličanstvena i savršena igra, toliko su ljudi kvarljivi i nesavršeni, tako da je šah moguć samo kao metafora za ono što je nemoguće – savršeno društvo. Ali, vrijedi toga biti svjestan.
A da li smo napravili neki korak ka poštovanju pravila? To je važno pitanje, ali odgovor je, vjerujem, sumoran. Promjena koja se u CG desila u velikoj mjeri je pokazala nedostojnost onih koji su pozivali na promjenu. To su činili vođeni željom da oni budu na mjestima koja su iznad kontrole, da kreiraju stvarnost bez odgovornosti. Teško možemo govoriti o promjenama. I dalje smo daleko od istinskog poštovanja pravila. Čak i od svijesti o pravilima i njihovom značaju. Plemenska logika naprosto ne ide sa duhom pravila. Građanski duh ga nasuprot tome podrazumijeva.
Aurora je priča o zametku građanske svijesti koji je, koliko god imaginaran, istovremeno i vjerodostojan. O prvim likovima koji su imali volje i snage da se suprotstave palanačkoj gomili…
MONITOR: Aurora govori i o nadi i vjeri u bolju budućnost u predvečerju rata, revolucije, stradanja. Koliko je sadašnja globalna i naša lokalna slika slična ili različita onoj iz međuratnog perioda prošlog vijeka?
BRKOVIĆ:Veći dio moga odrastanja i života to je izgledalo gotovo nemoguće, jednako koliko danas izgleda ne samo moguće već i izvjesno. Svijet na rubu potpunog rata, bez pravila i bez principa… Likovi i atmosfera Aurore svjedoče onaj društveni optimizam koji postoji uvijek uoči velikih društvenih kataklizmi poput svjetskih ratova. I koji naravno uvijek biva poražen u odmjeravanju sa ,,većinskom” voljom koja vodi prema propasti…
Pogledajte – ruši se na naše oči sva ona međunarodna arhitektonika koja je svijet decenijama držala u nekakvom poretku. Definitivno izgleda da borci protiv Novog svjetskog poretka uvode – novi svjetski poredak. Dakle. Moguća je katastrofa neslućenih razmjera. Čak i vjerovatna. Kako, nasuprot svemu tome, zamisliti političku pamet koja bi ovaj proces mogla zaustaviti ili preokrenuti? Globalna ljevica se posljednjih decenija samouništila, u svakom slučaju danas nije u stranju ponuditi izlaz ili bilo kakvu alternativu.
Ko bi to mogao? I kako. Odgovor na to pitanje trenutno teško da je moguć izvan naivnih ličnih projekcija, iracionalnih nada i prirodnih želja. A odgovor na to pitanje bojim se da je presudan.
Naravno, književnost ne može dati taj odgovor, ali može pomoći da se do njega dođe…
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


VLADA ZVALA AMBASADORE NA RAPORT I INSTRUKCIJE: (Ne)sluh za vanjsku politiku

CRNA GORA I EVROPSKE OBAVEZE: Prestiže li nas Albanija

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Nerazminirano polje
Izdvajamo
-
INTERVJU3 sedmice
BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLADA DALA SAGASNOST ZA GRADNJU NA PLATAMUNIMA FIRMI KOJA SE POVEZUJE SA OLEGOM DERIPASKOM: Radunović odobrio davno osmišljeni plan
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi
-
DRUŠTVO4 sedmice
NIŠTA OD DEPOLITIZACIJE DRŽAVNE UPRAVE: Spremni za nove uhljebe
-
Izdvojeno4 sedmice
VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama
-
Izdvojeno4 sedmice
SAMOUBISTVO NENADA NOVOVIĆA U SPUŠKOM ZATVORU: Porodica optužuje Upravu
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja
-
Izdvojeno4 sedmice
SAD, RUSIJA, UKRAJINA, EVROPA: Istorija, sada i ovdje