Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LJUBODRAG SAVIĆ, PROFESOR NA EKONOMSKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U BEOGRADU: Zamke ogromnih očekivanja

Objavljeno prije

na

Nakon ubjedljive pobjede Aleksandra Vučića i njegovog SNS na martovskim vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji, formirana je i vlada sa njim na čelu.U tročasovnom ekspozeu pred poslanicima, Vučić je iznio prioritete najavljenih reformi, veoma ambiciozne koliko i nužne, oročio ih je na tri vremenska perioda do 2017, uglavnom se baveći pitanjima stabilizacije javnih finansija i izbjegavanja bankrota uz uopštene ideje o pokretanju privatnog preduzetništva i nekoliko natuknica o obrazovanju, nauci i kulturi. O ovom više nego kriznom programu premijera i šansama da on sa izabranim kabinetom osvoji osnovni cilj: spase državu od bankrota i građane od gladi, razgovarali smo sa dr Ljubodragom Savićem sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

MONITOR: Kako biste ocijenili ekspoze premijera Vučića?
SAVIĆ: Kao vrlo dobru dijagnozu trenutnog stanja u srpskoj ekonomiji i ukupnom društvu. U prilično dugom i neuobičajenom ekspozeu za ove prostore, premijer Vučić je temeljno markirao skoro sve ekonomoske i društvene probleme današnje Srbije. Nažalost u ekspozeu nije ponuđeno mnogo rešenja, koja će Srbiju izbaviti iz veoma teške ekonomske krize. Očekujem u najskorije vreme da svako Ministarstvo ponudi javnosti operativni plan njihovih aktivnosti, u kome bi bili postavljeni ciljevi, određeni instrumenti, sredstva i nosioci, sa sasvim preciznom vremenskom dinamikom njihove realizacije. Sprovođenje reformi, podsticanje privatnog biznisa i konsolidacija javnih finansija su dobro odabrani kratkoročni prioriteti, ali ako mere rigorozne štednje ne bude pratio zamašan investicioni talas, usmeren na razvoj realnog sektora (industrija, poljoprivreda i građevinarstvo) i višestrukog povećavanja izvoza, Srbija teško može izbeći preteći grčki scenario.

MONITOR: Jesu li jasne mjere vlade kojima će se zaustaviti rast javnog duga do kraja 2017, a budžetski deficit svesti na oko 3-4 odsto u istom vremenskom periodu?
SAVIĆ: Jesu, ali je nerealno očekivati da će se samo merama štednje ogromni budžetski deficit svesti na prihvatljiv nivo. Njega moraju pratiti i adekvatne mere podsticanja rasta proizvodnje, zaposlenosti i izvoza. Dakle, mora se štedeti, ali i investirati. U isto vreme poreska uprava mora biti mnogo agilnija u naplati poreza, a država ne sme imati miljenike. Poreze i doprinose moraju plaćati svi, bez bilo kakvog izuzetka.

MONITOR: Vidi li se u izlaganju premijera kako će vlada obezbijediti rast privrede bez kojeg nema trajnije stabilizacije javnih finansija, na šta upozoravaju neki stručnjaci?
SAVIĆ: Nažalost u ekspozeu premijera nijednom rečju nije pomenuta ponovna industrijalizacije Srbije, a ja pripadam, rekao bih manjem broju ljudi, koji godinama upozoravaju javnost, da model razvoja temeljen na zaduživanju, ogromnom uvozu i razvoju sektora usluga, uz opštu propast industrije i poljoprivrede, nije dugoročno održiv. Ohrabruje stav ministra privrede, koji je u prvom obraćanju srpskoj javnosti rekao da će njegovo ministarstvo biti fokusirano na stvaranju zdrave poslovne klime, ali i na podsticanju preduzetnika koji imaju konkurentnu proizvodnju, kroz povećanje efikasnosti postojećih mehanizama, ali i uvođenjem novih, koje su koristile sve brzorastuće industrijski razvijene zemlje.

MONITOR: Kako javna preduzeća učiniti konkurentnim i profitabilnim?
SAVIĆ: U ovim preduzećima treba uraditi samo ono što bi uradio i njihov privatni vlasnik. A on bi otpustio višak zaposlenih, radikalno povećao cene i preduzeo nužnu tehničko-tehnološku modernizaciju. Srpski EPS bi kao i češki ČEZ, za kratko vreme postao veoma profitabilna kompanija, kada bi na njegovom čelu bio, umesto partijskog, potpuno nezavistan i sposoban menadžment, kada bi iz EPS-a bio otpušten višak zaposlenih, kada bi se cena kilovat sata formirala na tržišnim principima, kada bi umesto EPS-a socijalnu politiku (niske cene električene energije) vodila država, i kada bi se do neophodnih sredstava za tehnološku modernizaciju došlo ili prodajom manjinskog paketa akcija, kroz dokapitalizaciju ili kroz javno-privatno partnerstvo. U delu javnih preduzeća, koja nemaju strateški značaj za privredu Srbije, država može prodati manjinski ili čak i većinski paket akcija, ali uz zadržavanje strateške kontrole, a treći deo javnih preduzeća je moguće privatizovati u celini, prema postojećem ili novom Zakonu o privatizaciji.

MONITOR: Bez obzira na optimizam iz ekspozea može li tek nužda dovesti do toga da oni koji su već bez posla ili koji bi uskoro to trebalo da budu, postanu preko noći uspješni preduzetnici ili vrijedni radnici u privatnom biznisu?
SAVIĆ: Nisam preveliki optimista da će se veliki broj ljudi koji izgube posao u javnom sektoru lako zaposliti u privatnom sektoru. Izgleda da je srpski premijer izgubio iz vida da se Srbija već šestu godinu zaredom nalazi u veoma teškoj ekonomskoj krizi. Ali ne samo mi, u sličnoj situaciji se nalaze i sve zemlje u okruženju, a i veći broj zemalja EU. Oporavak srpske privrede zbog toga zavisi i od ostalih zemalja, zbog čega, nažalost, u narednih nekoliko godina na ovim prostorima ne treba očekivati mnogo više posla, odnosno značajnije povećanje mogućnosti za ozbiljniji rast zaposlenosti.

MONITOR: Pojavila se tačka neslaganja između ministara finansija i državne uprave, oko penzija. Premijer je za sada „odbranio penzije”, koliko će na tome moći da istraje, jer sem ministara njega čekaju i novi razgovori sa MMF-om?
SAVIĆ: Nisam siguran da će dugo moći istrajati u toj nameri, ali ne zbog pritisaka pojedinih ministara, već zbog zahteva MMF-a, koji su dobro poznati i zbog kojih je MMF napustio Srbiju početkom 2012. godine. Premijer će teško odoleti zahtevima da se smanje penzije i zbog toga što planirane uštede neće biti dovoljne da ozbiljnije smanje ogromnu budžetsku rupu. Ona se nažalost umesto sužavanja dodatno proširila, jer je budžetski deficit Srbije u prvom kvartalu tekuće godine prešao brojku od 72 milijarde dinara.

MONITOR: O svemu i svačemu se premijer izjašnjavao, citirajući ili tek pominjući svoje uzore, ali šta će se dogoditi sa građanima Srbije ukoliko sve ne krene po planu?
SAVIĆ: Većina građana Srbije od Vučićeve Vlade očekuje da preduzme sve što je potrebno da bi naša zemlja posle dve decenije većeg ili manjeg posrtanja definitivno napustila krug beznadežno siromašnih država, koje se nalaze na periferiji evropske civilizacije. Ali, nisam siguran da je ista ta većina svesna da najavljene reforme znače mnogobrojna odricanja i teške žrtve svih nas u narednih nekoliko godina. Svi nekako mislimo da će teret reformi podneti neko drugi, a ne mi sami. Bojim se da će sa prvim teškoćama naglo splasnuti to ogromno poverenje, koje danas nesumnjivo ima srpski premijer. Ako se to zaista desi, Srbija će ući u težak i vrlo neizvesan period razvoja, iz koga će veoma teško naći izlaz.

Suvišni ljudi

MONITOR: Koliko je realno da se vlada ozbiljnije pozabavi reformom javnog sektora, koji je označila za jedan od stubova svoje aktivnosti, s obzirom da je u njemu zaposleno blizu 800.000 ljudi?
SAVIĆ: To će, pored preduzeća u restruktuiranju, verovatno biti prvo krupno pitanje, u čijem rešavanju će Vlada imati vrlo ozbiljan otpor. Otpuštanju većeg broja radnika najpre će se suprostaviti prilično jaki sindikati, koji će se ujediniti oko ovog zajedničkog problema. Otpor će pružiti i mnogi, koje su zapošljavale sve dosadašnje Vlade, koje osim partijske pripadnosti, nemaju druge ozbiljnije kvalifikacije. U isto vreme, zbog ogromnog broja nezaposlenih ljudi, nisam siguran da je sadašnja Vlada do te mere socijalno neosetljiva i da u kratkom roku može da otpusti nekoliko stotina hiljada ljudi, koji objektivno predstavljaju višak u javnom sektoru, tako da će proces racionalizacije u javnom sektoru potrajati verovatno više godina.

Prodaja

MONITOR: Namjera je da se proda što se može prodati. Koliko je to mudar potez s obzirom da nijedna vlada nije odoljela da pare iz privatizacija ne potroši na popunjavanje budžetskih rupa?
SAVIĆ: Ova Vlada ima veoma veliki broj nasleđenih i veoma teških problema, koje mora rešiti u prilično kratkom vremenskom periodu, jer su se građani Srbije ozbiljno umorili od brojnih i vrlo optimističkih obećanja prethodnih Vlada, koja uglavnom nisu ispunjena. Srbija se nalazi na ivici provalije i samo racionalna i mudra ekonomska politika može zemlju spasiti od upadanja u duboki ambis. U tom smislu razmišljanje o privatizaciji najvećih javnih preduzeća ima smisla. Ali pre nego što donese konačnu odluku da li će prodati neko preduzeće, Vlada Srbije mora pažljivo razmotriti nekoliko stvari. Najpre preduzeća treba razvrstati na ona koja imaju neku vrstu monopola i od čijeg efikasnog poslovanja zavisi i funkcionisanje srpske ekonomije u celini i ona druga koja na takav način ne utiču na poslovanje srpske privrede. Prva preduzeća imaju strateški značaj i moraju ostati u većinskom vlasništvu države. Ali, to ne znači da ona i u narednom periodu trebaju funkcionisati na način kako su do sada funkcionisala. Država treba da bude većinski vlasnik, ali nikako ne sme upravljati ovim preduzećima, jer partijski činovnici nisu osposobljeni da njima efikasno upravljaju, a nemaju ni tu vrstu motiva, koju ima preduzetnik, kada investira sopstveni kapital.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo