Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET, ZAGREB: Karamarko i Vučić se podupiru

Objavljeno prije

na

MONITOR: Hrvatska je u januaru dobila vladu. Od tada ne prestaju afere vezane za njene članove i politiku. ,,Liberasion” je objavio peticiju evropskih uglednika kojom se podvlači da Hrvatska, posebno izborom Zlatka Hasanbegovića, pokazuje ravnodušnost prema bazičnim vrijednostima EU kao zajednice.
VELJAK: Očigledno je da se Hrvatska nakon konstituiranja nove vlade odlučno priključuje onom dijelu „Nove Evrope” koji model liberalne demokracije nadomješta „neliberalnom demokracijom”, dakle autoritarnim populizmom (a to je model koji je po prvi puta dosljedno primijenjen u Orbanovoj Mađarskoj). Dva su razloga što nova hrvatska vlada ne uspijeva dosljedno provesti izgradnju autoritarnog poretka. Prvo, sama vladajuća koalicija je prilično heterogena (manji koalicijski partner, Savez nezavisnih lista Most, sastoji se od predstavnika krajnje raznolikih političkih i svjetonazorskih opcija, a jednako važi i za manje stranke koje su na izborima nastupile u okviru liste HDZ-a pod imenom Domoljubna koalicija, među kojima možemo sresti kako stranke ekstremne desnice tako i centrističke stranke), tako da se te raznovrsne komponente nerijetko uzajamno blokiraju (a na sve se to još nadovezuju i korupcijske afere u čijem je središtu prvi potpredsjednik vlade, predsjednik HDZ Tomislav Karamarko, koji ne krije ambiciju da u Hrvatskoj bude ono što je Orban u Mađarskoj odnosno Vučić u Srbiji). Drugo, konzervativna revolucija koju je u sferi kulture počeo provoditi kontroverzni ministar Zlatko Hasanbegović, izazvala je građansku reakciju, posebno među tradicionalno šutljivom hrvatskom inteligencijom, reakciju koja je doživjela i solidarnu podršku značajne skupine vodećih evropskih intelektualaca.

MONITOR: Koliki uticaj na probleme u radu vlade ima i to što je premijer Tihomir Orešković nestranačka ličnost, pa nema dovoljno političke snage da upravlja radom svog kabineta?
VELJAK: Nije toliki problem što je Tihomir Orešković nestranačka ličnost; problem je što on nema izborni legitimitet. Međutim, u pogledu onih projekata i planova zbog kojih je taj visoki menadžer jedne multinacionalne farmaceutske korporacije doveden na čelo nove vlade stvari stoje drugačije: koliko se god u vladi događaju blokade, toliko ona uspješno (i u svjetlosti rastućeg revizionizma, obnove neofašističkog diskursa i sve vidljivijeg ekstremizma gotovo neprimjetno i nevidljivo) provodi određene mjere na planu privatizacije i rasprodaje ostataka nacionalnog bogatstva koje su posve u skladu s modelima razvijenima u Čikaškoj školi. Samo jedan primjer: u subotu 21. ovog mjeseca u Zagrebu je u organizaciji ultrakonzervativnog pokreta ,,U ime obitelji” održan marš sa zahtjevom za zabranu abortusa (kojemu se priključila i Oreškovićeva supruga Sanja, te kontramiting u organizaciji feminističkih grupa). Ta dva skupa u potpunosti su zasjenila treći skup koji se istoga dana održao u Zagrebu, protest protiv legalizacije uvoza genetički modificirane hrane (a taj bi uvoz bio automatski legaliziran potpisivanjem sporazuma sa SAD o slobodnoj transatlantskoj trgovini). Fleksibilizacija radnog prava i rastuća rasprodaja najuspješnijih hrvatskih poduzeća (Podravka, Končar…) prolaze neprimjetno ili gotovo neprimjetno, dok se energije građanski i antifašistički orijentiranoga dijela hrvatske javnosti iscrpljuju na suprotstavljanju manifestacijama rastućega agresivnog neofašizma i revizionizma.

MONITOR: Obilježavanje stradanja u Jasenovcu i Blajburgu, su nanovo kontroverzne teme, kako za izvršnu vlast u Hrvatskoj tako i za dio javnosti. Zašto se nije uspjelo mnoge građane Hrvatske uvjeriti da postoji značajna razlika između ova dva stratišta?
VELJAK: Ta dva događaja upućuju na jačanje revizionističkih tendencija u okrilju vladajuće koalicije: ako rezultate Drugog svjetskog rata nije moguće izmijeniti, mora se pokušati promijeniti vrednovanje njihovih aktera, kako se to čini kroz izjednačavanje „dva totalitarizma”. To nije nikakva hrvatska specifičnost, vidimo to i u Srbiji (rehabilitacije vodećih kvislinga), u baltičkim zemljama (gdje se otvoreno rehabilitiraju tamošnji nacisti i drugi kvislinzi), te u najekstremnijem obliku u Ukrajini, gdje se hoće zakonom zaštititi čast ukrajinskih kolaboranata iz Drugog svjetskog rata odnosno zabraniti kritičko propitivanje njihove uloge. Hrvatska javnost godinama je izložena revizionističkim prevrednovanjima Drugog svjetskog rata, posebno posredstvom problematičnih elemenata u obrazovnim programima (za što odgovornost ne snose tek revizionisti, nego i bivša socijaldemokratska vlada, koja nije ništa učinila na čišćenju pojedinih udžbenika od neprihvatljivih revizionističkih sadržaja). Ipak, revizionizmu je podlegao tek manji dio javnosti; veći je problem taj što je najveći dio javnosti uglavnom ravnodušan u odnosu na problematiku revizionističkog prevrednovanja prošlosti, tako da se stječe dojam kako glasna i agresivna manjina onih koji hoće relativizirati zločinački karakter tzv. NDH ili je čak i rehabilitirati kao pozitivnu pojavu izražava većinski stav.

MONITOR: Ove godine su i srpsko-hrvatski odnosi, blago rečeno, u zastoju. Kako Vi vidite argumente, odnosno zahtjeve Hrvatske da bi Srbiji omogućila otvaranje važnih poglavlja 23 i 24 u procesu pregovaranja za članstvo u EU?
VELJAK: Opet, i tu je riječ o prikrivanju zbiljskih problema i onoga što vlade dviju zemalja zaista rade. U pitanju je smišljena igra kojom se dvije vlade (te, posebno važno, Karamarko i Vučić) međusobno podupiru, kako bi pažnju javnosti skrenuli na međunacionalne odnose te, izazivajući tenzije u stanovništvu, nesmetano nastavili provođenje svojih politika. Nije uopće slučajno što je prvu čestitku na tobožnjoj izbornoj pobjedi Karamarko dobio upravo od Vučića. U tom sklopu je posve beznačajno pitanje da li Hrvatska blokira ili ne blokira Srbiju u otvaranju nekog poglavlja: ako blokira, to sasvim sigurno ne radi bez prethodnih dogovora.

MONITOR: Američki partijski izbori za predsjedničke nominacije, izbacili su u prvi plan i jednog, za američke prilike, nesvakidašnjeg takmaca – „demokratskog socijalistu” Bernija Sandersa. Kako razumijete njegovu pojavu, program koji nudi i značajnu podršku koju dobija u borbi sa moćnom rivalkom, Hilari Klinton?
VELJAK: Sanders predstavlja jednu drugačiju, autentično demokratsku Ameriku. To je, vjerujem, budućnost, iako on – nema šanse – neće sada postati predsjednik. Ukoliko čovječanstvo nepovratno ne krene nizbrdo, on uobličava perspektivu jedne ne-barbarske budućnosti.

Referendum o Transatlanskom sporazumu

MONITOR: Crna Gora pristupa NATO-u, nedavno je potpisan i Protokol o tome u Briselu. Da li je o ovom važnom pitanju potreban referendum i koliko je za demokratski razvoj ove zemlje važno da NATO pitanje ne podijeli radikalno crnogorsku opoziciju, kao što se djelimično dogodilo?
VELJAK: Pitanja vezana uz priključivanje Crne Gore NATO-u su nesumnjivo složena. Da li je referendum o NATO-u potreban – ne znam, ali bilo bi veoma važno (i za Crnu Goru i za sve druge zemlje) da se održi referendum o Transatlanskom sporazumu o slobodnoj trgovini, jer svaka zemlja koja mu pristupi, odriče se i posljednjih ostataka svojega suvereniteta i prihvaća neograničenu svemoć multinacionalnih korporacija. A što se tiče pristupanja Crne Gore NATO-u, alternativa je vojna neutralnost (nejasno je kojim sredstvima ona može biti ostvarivana) ili približavanje vojnom savezu s Ruskom Federacijom. Podržao bih odbijanje pristupanja NATO-u ukoliko bi se afirmirala jedina smislena ideja: demilitarizacija cjelokupnog prostora. Sve drugo su rusko-američke priče o geopolitičkom pozicioniranju u regiji.

Ksenofobija raste u „Staroj Evropi”

MONITOR: EU već duže pokazuje da ne može da usaglasi politiku ni u urgentnim pitanjima kao što su migracije ljudi. Kao da je ponovo vidljiva podjela na „staru” i „novu” Evropu. Pokušaj „politike cjenjkanja” među članicama ali i najnovije, između EU i Turske, propao je. Gdje je izlaz?
VELJAK: I tu je očigledna kriza Evropske unije: nije problem samo u jednoglasnom odbijanju „Nove Evrope” da se uključi u rješavanje izbjegličke krize, odbijanju koje je dobrim dijelom motivirano ksenofobijom, nego i u rastućoj ksenofobiji u „Staroj Evropi”. Dovoljno je pogledati kako je Angela Merkel morala reterirati pod pritiskom njemačke javnosti. Ili, drugi, još drastičniji primjer: Austrija je ove nedjelje za dlaku izbjegla da dobije neonacističkog predsjednika republike (što bi bio prvi slučaj te vrste u Evropskoj uniji), ali socijademokratsko-narodnjačka austrijska vlada prije više mjeseci je uskladila svoju imigracijsku politiku sa zahtjevima ekstremne desnice. Nisam u stanju proreći što će se na planu imigrantske politike događati narednih mjeseci i godina u EU, ali bojim se da je daljnja destabilizacija neizbježna. Sigurno je da će Erdoganov autoritarni model vladanja imati sve više zagovornika u Evropi, već danas to vidimo u Mađarskoj i Poljskoj; hoće li u Poljskoj biti zaustavljen proces razgradnje demokratskog poretka – ne znam, ali ako do toga dođe – ima nade za Evropu. U protivnom, mogući su veoma crni scenariji.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo