Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

MONITOR: Džozef Bajden se založio za produženje primirja i za početak realizacije stare ideje o „dvije države“. Svoju nepodeljenu podršku Izraelu na početku sukoba, sada objašnjava i „metodom“ bez kojeg ne bi bilo razmjene talaca i Palestinaca u izraelskim zatvorima. Glavni pregovarač je bio Katar gdje se, navodno, nalazi i glavni vođa Hamasa. Može li se do trajnog mira doći bez pomoći islamskih zemalja, uključujući i Iran ?

VELJAK: Do trajnog bi mira moglo doći samo pod pretpostavkom uspostavljanja dvije države, a do toga neće doći bez korjenitih promjena u ključnim zemljama poput Irana i Saudijske Arabije (koje bi se morale moći osloboditi korumpirane vladavine islamskih fundamentalista), ali i u samom Izraelu (gdje bi se narod morao moći suočiti s višedecenijskim nepravdama izraelske države činjenima palestinskim starosjediocima). A bojim se da će se to dogoditi tek kad se narod u Srbiji suoči s činjenicom da je u Srebrenici počinjen genocid, a narod u Hrvatskoj konsensualno prihvati istinu da je NDH bila zločinačka tvorevina. Nema, bojim se, razloga za pretjerani optimizam! Dogovori između Zapada i Irana svakako mogu pomoći smirivanju sadašnjeg sukoba, ali oni sami po sebi ne sadrže potencijale stvaranja pretpostavki trajnog mira.

MONITOR: Kijev je napadnut sa 75 dronova, najvećim brojem od početka rata. Vladimir Putin pokušava da bude arbitar u bliskoistočnoj krizi. On je  pre nekoliko dana, obraćajući se video linkom sastanku grupe G-20, pomenuo potrebu skorog mirovnog rješenja da bi se okončala njegova „ specijalna operacija“. Mogu li se „prozreti“ Putinove „ kombinacije“ u kontekstu rješavanja krize na Bliskom istoku?

VELJAK: Putin je očekivao da će rat na Bliskom istoku skrenuti pažnju svjetske javnosti s ruske agresije na Ukrajinu, a dobrim dijelom je bio u pravu. No, što se tiče okončanja njegove „specijalne operacije“, to će ovisiti o nekim drugim faktorima, prvenstveno o ruskoj sposobnosti održavanja dosegnute razine bojeve gotovosti. Naravno, ovisit će i o rezultatima američkih predsjedničkih izbora, kao i o razvijanju političke situacije u Evropskoj uniji (Putinova agentura intenzivno radi na ostvarivanju poželjnih rezultata). Moram inače naglasiti da se agresija na Ukrajinu valja promatrati u kontekstu novoga „tridesetgodišnjeg rata“ u kojemu se već poodavno nalazimo (a koji će završiti možda za trideset godina, možda i prije toga a možda i kasnije, nekakvom preraspodjelom globalne moći). U najnovijem broju časopisa Filozofska istraživanja (koji je dostupan na platformi hrčak.hr) objavio sam s kolegom Nevenom Cvetićaninom opsežnu analizu tog rata kojega uglavnom i nismo svjesni, a koji nipošto nije ograničen na javnosti poznate krizne regije.

MONITOR: Dok traje primirje, Benjamin Netanjahu je najavio nastavak rata. Bajden je izjavio da je uslovljavanje Izraela vojnom pomoći tema „vrijedna razmišljanja“ i da je razgovor o „dvije države“ važniji nego ikada.. Koliko je Bajdenu  važno da pokaže -i na primjeru ove krize –  da je SAD „esencijalna“ zemlja kao što je napisao u svom nedavno objavljenom tekstu?

VELJAK: Ukoliko bi aktualni američki predsjednik uspio u namjeri da pomoć Izraelu uvjetuje izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi pak to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija (u smislu smanjivanja „kolateralnih žrtava“, dakle smanjivanja ubijenih civila) – i to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država (a s njime i mogućnost uspostavljanja pravednog i trajnog mira) ostaje tek privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija.

MONITOR: Ovo, izgleda, nisu dani za analitički pristup „vrućim“ događajima, a neki od „najažurnijih“ intelektualaca-aktivista, ne oglašavaju se. Oni, koji su kao Slavoj Žižek, nešto rekli, kao da su „namjerno“ neshvaćeni, baš kao što se 1960-tih to desilo Hani Arent kada su objavljeni njeni izvještaji sa suđenja Adolfu Ajhmanu, u listu Njujorker. Da li „pamet“ uvijek za nekog mora biti uvredljiva?

VELJAK: Upravo ovi i ovakvi dani zahtijevaju analitički pristup, ali i javni aktivistički angažman svih koji drže do sebe a nisu korumpirani kukavičlukom ili materijalnim interesima. Angažman usmjeren na podršku onima koji su izbjegli zamke o kojima sam na primjeru Izraela i Palestine već govorio, dakle na podršku ljudima, muškarcima i ženama, koji odbacuju autoritarne vođe i tirane, koji odbacuju gospodare rata, zahtijevajući i mir i pravdu (iako su često pod udarom režima). A što se tiče uvredljivosti, naravno da je istina uvredljiva za one koji profitiraju od laži, obmana i predrasuda, zapravo žive na njima i od njih. Ako se nekomu siječe stablo na čijoj grani on sjedi, on će naravno učiniti sve što je u stanju da tu sječu spriječi, među ostalime i time što će na načine koji su mu dostupni pokušati eliminirati one koji to stablo laži i obmana sijeku. Nije on uvrijeđen, on je životno ugrožen, taj koji živi u laži i od laži. I taj će učiniti sve što je u stanju da sječu kontaminira i eliminira, kako bi onemogućio govorenje istine i razobličavanje laži i obmana. Moćnici (bilo da je riječ o pojedincima ili institucijama) su oduvijek bili podozrivi i neprijateljski nastrojeni spram donositelja istine, jer nijedan car ne voli one koji mu kažu da je gol – i to nije ništa novo: zastrašivanje, marginaliziranje i – kad ništa drugo ne pomaže – fizička eliminacija onih koji ukazuju na zbiljsko stanje stvari – to su metode kojima su se vazda služili, pa ih koriste i danas. I oni i njihovi plaćenici!

Zamke svrstavanja

MONITOR:. Kako  vidite  naš regionalni „pogled“ na najnoviju bliskoistočnu krizu?

VELJAK: Svrstavanje na jednu ili drugu stranu predstavlja opasnu zamku. Oni koji (s pravom) osuđuju Hamasov zločin nad izraelskim civilima kojim je započeo ovaj najnoviji krvavi sukob u Gazi, no ne osuđuju i zločine izraelske vojske nad civilima u Gazi (ali i na Zapadnoj obali), jednako kao i oni koji (s pravom) osuđuju izraelski teror nad palestinskim stanovništvom (teror koji poprima sva obilježja genocida), ali imaju razumijevanje za Hamas – ne znaju (a trebali bi znati) da je Hamas historijski produkt Mosada i da je izraelska tajna služba propustila spriječiti Hamasov upad na jug Izraela kako bi slike ubijanja, mučenja i otimanja židovskih civila onemogućile širenje nezadovoljstva izraelskih građana i građanki Netanjahuovom vladavinom. Kritika Netanjahua izjednačava se (i u našoj regiji) s antisemitizmom, jednako kao i kritika Hamasa s islamofobijom. Jedina prihvatljiva pozicija jest podrška onim Izraelcima koji osuđuju zločin izraelskih oružanih snaga nad palestinskim civilima i onim Palestincima koji odbacuju Hamas, Hezbolah i slične tvorevine izraelskih i iranskih agentura. Uvjeren sam da će i u našoj regiji rasti ta vrsta podrške.

Putinova agentura se ozbiljno trudi da potkopa EU

MONITOR: Viktor Orban je priprijetio vetom na dalje slanje vojne pomoći EU Ukrajini, ukoliko se ne preispita dosadašnji efekat te pomoći.  U Holandiji će novu vladu formirati ultra-desnica, a Španija je to jedva izbjegla. U Slovačkoj je nova vlada  Roberta Fica nesklona spoljnoj politici Brisela…Mogu li globalne krize bitno izmjeniti politiku EU i odraziti se na rezultate izbora za EU parlament sljedeće godine?

VELJAK: Kao što sam već naglasio, Putinova agentura se ozbiljno trudi da svojom podrškom populističkim pokretima i njihovim vođama potkopa EU i ojača ruske pozicije. Ti napori usmjereni su i na predstojeće izbore za Evropski parlament, a koliko će ti napori biti uspješni ovisit će i o zbivanjima u narednim mjesecima. No, ukoliko ne dođe do nekih dramatičnih događaja, ne vjerujem da će predstojeći izbori radikalnije promijeniti političku scenu Evropske unije.

Nastasja RADOVIĆ