Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JOVO BAKIĆ, FILOZOFSKI FAKULTET U BEOGRADU: Cane persona gratissima

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kad je uhapšen Mišković rekli ste da je jadna zemlja u kojoj hapšenje jednog čoveka može toliko da podigne rejting neke stranke i političara. Agencije za ispitivanje javnog mnjenja ovih dana izvještavaju da je velika Vučićeva popularnost. Vlada je donijela niz nepopularnih mjera, stanje medijskih sloboda je vrlo nisko, a evo su tri ministra učestvovala u promociji teze vlasnika jednog tabloida da Srbiji prijeti državni udar. Ima li tu logike?
BAKIĆ: Osiromašeno građanstvo želi da veruje da čovek na vrhu države radi u interesu svih građana. Kada se Mišković našao u zatvoru, pomislili su da je došlo vreme za demokratiju, a nisu shvatili da je zadržan oligarhijski sistem, tj. vladavina najbogatijih, ali sada pod vrhovnom vlašću jednog čoveka. Drugim rečima, oligarhijski sistem u kojem su Mišković, Beko, Kostić i dr, odlučivali u dogovoru s velikim silama ko će i kako vladati Srbijom, zamenjen je autoritarno-oligarhijskim sistemom u kojem gospodar Vučić sluša vrhovnog komandanta Angelu Merkel i komanduje domaćom oligarhijom. Otuda su sve televizije s nacionalnom pokrivenošću u službi autoritarno-oligarhijskog sistema i namernog zaglupljivanja građana.

MONITOR: Jednom ste pohvalili Vučića kao pasioniranog čitaoca literature važne za političko obrazovanje. Kritikovali ste one koji su mu se podsmijavali što često citira Maksa Vebra i rekli da je Vučić i zbog toga „opasan”. Zašto opasan?
BAKIĆ: Vučić radi na sebi, čita, i to ga odvaja od velike većine ovdašnjih političara koji ništa ne čitaju, jer misle da su pametni i bez toga, a pamet mere bogatstvom koje su stekli blagodareći političkoj delatnosti. Veber je smatrao da demokratskom sistemu treba autoritarni vođ koji će održavati vatru politike u baruštini birokratizovane države i jalovog parlamentarnog nadgornjavanja. Vučić je to nekritički usvojio, baš kao i tezu o protestantskoj etici i duhu kapitalizma. Zbog toga sada pridikuje Srbima kako su lenji, pa bi trebalo da promene svoju svest, da se „protestantizuju” i prihvate kapitalistički duh, tj. marljivost i štedljivost, što bi Srbiji pomoglo da se razvije. Problem je u tome što retki ljudi koji imaju posla u Srbiji neretko vrednije rade no što je slučaj na „protestantskom” Zapadu, ali periferijski položaj u kapitalističkom svetskom sistemu ne dozvoljava da se pozitivne posledice tog rada odraze na njihov životni standard i društveni razvoj.

MONITOR: Stalno se govori o zategnutosti pa i raskolu između „oca i sina” Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića. I vi ste taj odnos tumačili kao vrlo loš ali za sada obostrano koristan. Šta se među njima zbiva?
BAKIĆ: Nikolić i Vučić su Šešeljevi sinovi. Jedini istinski moćan čovek u Srbiji jeste Vučić, i nevažno je ko je predsednik. Zato Nikoliću preostaje da gunđajući čeka svoj trenutak

MONITOR: Stanko Subotić Cane i srpsko pravosuđe, završili su ,,dramu” pravosnažnom oslobađajućom presudom . Kako gledate na komentare i spekulacije u vezi sa jakim uticajem izvršne vlasti na sudsku, u ovom slučaju?
BAKIĆ: Mučno je to i odvratno. Subotić je u Srbiji bio persona non grata godinama, a sada je persona gratissima, baš kao što je u Crnoj Gori uvek bio. Činjenica da nije osuđen zbog toga što je krivično delo za koje je optužen, a koje se odnosi na milione evra za koje je oštećen budžet Republike Srbije, zastarelo, dovoljno govori o sumnjivosti celog sudskog postupka. Naročito je to slučaj kada se ima u vidu da se u jednom od Subotićevih stanova u Beogradu smestila jedna pseudo-novinarska redakcija koja blati protivnike autoritarnog režima gospodara Vučića. Naravno, čelnik ove redakcije, Petar Luković, rado je viđen gost i u sredstvima masovnog opštenja bliskim gospodaru Đukanoviću.

MONITOR: Crnogorski zvaničnici i srpski predsjednik Tomislav Nikolić ovih dana su vodili žustru prepirku izjavama i saopštenjima. Da li je iz njih progovorila nesmotrena iskrenost ili su njihove izjave „pisale” neke velike sile?
BAKIĆ: Iskreno, ne znam. Nikolić je, bez obzira na visoku funkciju, relativno nebitan politički delatnik, a sve što kaže u funkciji je pokušaja da postane važniji no što jeste. Može se samo nagađati o ulozi Rusije.

MONITOR: Crna Gora je dobila poziv za članstvo u NATO. Gotovo sve zemlje ex-yu sfere, ali i još poneka balkanska, kao svoj glavni motiv stavljaju pitanje regionalne bezbjednosti, a većina njih navodi Srbiju i navodni jak ruski uticaj preko nje, kao svoj najvažniji razlog ?
BAKIĆ: To su besmislice oligarhija nastalih razbijanjem Jugoslavije. Neizmeran je, istovremeno, nacionalistički i sluganski potencijal na ovim prostorima (ne izostavljam ni Srbiju, čije je klanjanje pred Nemačkom groteskno).

MONITOR: Lijevi Podemos je dobio značajan broj mjesta u novom sazivu španskog parlamenta, ali je u Francuskoj ojačao Nacionalni front. Evropske partijske scene se radikalnije polarizuju?
BAKIĆ: Ne mogu se izjednačavati Podemos i Nacionalni front, jer se radi o suštinski suprotstavljenim odgovorima na krizu kapitalizma. Podemos je pokret nade poniženih i uvređenih; on nikoga ne ugrožava, tu nema mržnje prema drugačijima, radilo se o muslimanima, Jevrejima, ili LGBT osobama. On se zalaže za društvenu pravdu, jednakost, i pravednije međunarodne odnose. Radi se o antikapitalističkom, antinacionalističkom i antiimperijalističkom pokretu. Nasuprot tome, Nacionalni front ima idejno i organizaciono poreklo u krajnje desničarskim, nacionalističkim, pa i fašističkim grupama u Francuskoj, čijem je nekadašnjem vođi Žanu Mariju Le Penu otrovni antisemitizam bio zaštitni znak. Njegova kćer ga je stoga, zajedno s drugim antisemitima, isterala iz stranke, ali je zato pojačala islamofobičnu retoriku. Ako bi ona pobedila u Francuskoj, ne može se isključiti neka nova ,,noć dugih noževa” koja bi ovog puta odnela živote muslimana. Francuski islamofobični nacionalizam i imperijalizam, te kapitalistička usmerenost zaštitni su znaci Nacionalnog fronta.

MONITOR: Da li ste možda i vi, svojevremeno, vidjeli u pojavi i izbornim rezultatima grčke Sirize model za autentičnu srpsku ljevicu? Kako danas gledate na Ciprasa i Varufakisa?
BAKIĆ: Kada god vidim nekoga kao što je Siriza u Grčkoj, Džejms Korbin u Velikoj Britaniji, ili Podemos u Španiji, ponadam se da nije sve izgubljeno. Svetski kapitalistički sistem je duboko nepravedan, naročito za nas, građane banana-država na periferiji svetskog kapitalističkog sistema. Siriza je izgubila bitku, jer nije mogla sama. Potrebno je da levica ojača i solidarno sarađuje širom Evrope i sveta.

MONITOR: Svojevremeno ste se zalagali za to da eventualne frakcije u DS-u kao ona koja se stvarala oko Borka Stefanovića ne bi trebalo da cijepaju ovu stranku, bar ne prije pokrajinskih izbora. Stefanović je, međutim, već napustio DS i ima svoje političke planove. Kako ocjenjujete njegov potez?
BAKIĆ: Za stvaranje ozbiljnog levičarskog pokreta potrebno je vreme. Treba sabrati mesne pokrete koji spontano nastaju u varošima Srbije, obrazovati mlade levičare, i napraviti istinski demokratski levičarski pokret. No, Borko Stefanović je video da mu je manevarski prostor u Demokratskoj stranci, kako je vreme odmicalo, sve uži. Shvatio je da stranka, čiji je potpredsednik, idejno luta, što je naročito došlo do izražaja kada je istoričar dr Bojan Dimitrijević, nosilac liste DS-a na predstojećim lokalnim izborima na beogradskoj opštini Čukarica, stao na čelo istorijskih revizionista koji bi da rehabilituju đenerala Milana Nedića, najistaknutijeg srbijanskog kvislinga. Stefanović je shvatio da se ne radi samo o njegovoj ličnoj marginalizaciji u stranci, već i o dubljoj i dalekosežnijoj dezorijentaciji demokrata. Zato ga ne krivim što je stranku napustio pre izbora, iako sam ga od toga odvraćao.

MONITOR: Poslije iskustva koje ste do sada stekli kao ,,saputnik u politici”, hoćete li se otvoreno politički angažovati u Levici Srbije koju osniva Borko Stefanović? I vidite li mogućnosti i dobre razloge da se opozicija udruži prije izbora?
BAKIĆ: Sarađujem u njenom osnivanju, a da li ću se i u kojoj meri angažovati zavisi od mnogih činilaca. Protiv sam udruživanja opozicije, jer ukaljani će i vas uprljati.

MONITOR: Tokom jedne noći uhapšeno je 79 ljudi, a kako je saopštio ministar Nebojša Stefanović očekuje se podnošenje krivičnih prijava za još 30-ak. Među uhapšenima je najzvučnije bivši ministar u dva mandata iz DS-a, Slobodan Milosavljević. Da li je tajming i način sprovođenja akcije štimovan prema interesima vlasti i predstojeće trke za glasove?
BAKIĆ: Osnovana je sumnja da se radi o političkim hapšenjima, upravo stoga što su verovatni izbori na svim nivoima na proleće 2016. Utoliko je i ona ,,ružičasta predstava” o ,,državnom udaru”, kao i ova policijska predstava o borbi protiv kriminala i korupcije u funkciji predizborne kampanje. Naprednjaci delaju po civilizacijski nedopustivom i suštinski kriminalnom obrascu. Pa ipak, demokratima sam već neko vreme ukazivao da treba da se ograde od ljudi za koje veliki deo javnosti sumnja da su se bavili nedozvoljenim radnjama (među ostalima, pominjao sam i Milosavljevića), ako žele da unaprede položaj DS-a.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo