Povežite se sa nama

INTERVJU

DR JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE: U političkom trouglu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Uprkos raznim tumačenjima i najavama i dalje je neizvjesno kada će Srbija započeti pregovore sa EU. Imate li vi neku svoju prognozu s tim u vezi?
MINIĆ: Srbija je upravo privela kraju neophodne tehničke pripreme za otvaranje pregovora o pojedinačnim poglavljima. Formalno, pregovori su započeli u januaru prošle godine na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Republike Srbije EU. Na njoj je EU predstavila svoj pregovarački okvir, a Srbija svoju pregovaračku poziciju. U martu, ove godine, završen je analitički pregled (screening) za svih 35 poglavlja koja će biti predmet pregovora. Svrha ovog pregleda je bila da se tačno ustanovi koliko je Srbija udaljena od evropske pravne i institucionalne prakse i standarda u svim oblastima koje pokriva pregovarački proces. Stanje je sada poznato i polazna pozicija Srbije definisana. Poglavlja 23 i 24, koja su eksplicitno naglašena kao poglavlja sa kojima se pregovori otvaraju i sa kojima će biti zatvoren pregovarački proces, spremna su za pregovore, kao i poglavlje 32 koje je Srbija predlagala. Dakle, Srbija je formalno spremna za pregovore. Odluka EU o tome kada će oni započeti je, međutim, politička.

MONITOR: Stalno se spekuliše o uticaju rješavanja pitanja statusa Kosova na dinamiku integracije Srbije u EU. Može li to zakomplikovati odnose i unutar EU, kako predviđaju neki naši političari i analitičari?
MINIĆ: Ključ za otvaranje pregovaračkog procesa je upravo u poglavlju 35, koje obuhvata dijalog Beograda i Prištine i napredak u tom poglavlju određuje sve ostalo. Dakle, datum otvaranja pregovora po poglavljima sada zavisi prvenstveno od jednog konkretnog političkog uslova i političke procene EU u kojoj meri se on ispunjava. A tu je Beograd jedna od strana koja određuje napredak, druga je Priština. Treći ugao ove složene geometrije je EU, a tu zaista postoje razlike. Ipak, ne treba se zavaravati. Kosovo neće biti razlog dubinskih podela u EU, budući da je takav odnos snaga i po brojnosti i po realnoj snazi onih koji su Kosovo priznali kao nezavisnu državu i onih koji nisu. Veći problem, ne samo evropskih dimenzija, je korišćenje kosovskog presedana kao argumenta za podelu Ukrajine.

MONITOR: I unutar regiona stoje neke dileme, kao što je ona hoće li nam članice EU, kao Hrvatska na primjer, postaviti neku od posljednjih prepreka u završnici procesa integracije…
MINIĆ: Srbija ima brojna otvorena pitanja sa gotovo svim zemljama u susedstvu. Dok se u nekim bilateralnim odnosima radi o lakšim pitanjima položaja manjina, sa bivšim jugoslovenskim republikama su pored tretmana manjina nerešena pitanja brojnija i složenija: procesuiranje ratnih zločinaca, nestali, proterani, imovinska pitanja, granice, kulturno nasleđe i dr. Najbolja je situacija u odnosima sa Crnom Gorom, sa kojom zapravo više i nema ozbiljnih otvorenih pitanja. Ipak, uprkos nesuglasicama i bez mnogo publiciteta, Slovenija, Hrvatska i Crna Gora pomažu Srbiji u pripremama za pregovore o članstvu u EU. Biće uspona i padova, ali susedi neće biti prepreka za Srbiju, jer njihov je suštinski dugoročni interes da svi budemo u EU.

MONITOR: Milorad Dodik, koji je i dalje političar sa najviše uticaja u RS, nastavlja sa svojom dosta agresivnom politikom deklarisanja protiv BIH kao države. Radi li se tu o pretjerivanjima u taktici ili o pokušaju unošenja „istočnog”, prije svega ruskog, uticaja na rasplitanje gotovo permenentne krize BIH?
MINIĆ: BiH se zaista nalazila „na ivici ambisa”, kako su to novinari prokomentarisali. Tek nakon pola godine posle oktobarskih izbora 2014.godine formirane su, doslovce u poslednjim minutima isteka roka, vlade na državnom nivou i na nivou Federacije, kao i budžet na nivou tog entiteta. Mada su vladajuće koalicije bile na oba nivoa dogovorene još u decembru prošle godine, proces usaglašavanja oko raspodele ministarskih mesta trajao je još tri meseca. Dodikova SNSD, koja vodi vladu na nivou Republike Srpske je u opoziciji na nivou BiH i bojkotovala je rad državnog parlamenta čak i tokom izbora Saveta ministara 31. marta, sa konstatacijom da je za njih ta vlada „ilegalna i da je neće nikada priznati”. To ukazuje da će bojkot i dalje trajati, kao i opstrukcija reformi koje su formulisane 2014.g. uz pokroviteljstvo EU. Kakva je tu uloga Rusije? Teško je precizno odmeriti, ali Rusija je prestala da igra koliko-toliko konstruktivnu ulogu, ili bar neometajuću, koju je igrala u BiH do izbijanja ukrajinske krize.

MONITOR: Srbija je predsjedavajuća OEBS. Kolike su po vama njene mogućnosti da sa tog mjesta pomogne u rješavanju problema koji su na OEBS agendi, a koliko tom ulogom može skrenuti pažnju na sebe, u pozitivnom ili negativnom smislu?
MINIĆ: Za sada, Srbija uspešno, oprezno i nepristrasno igra svoju ulogu predsedavajućeg OEBS-om. Imajući u vidu težinu ukrajinske krize, činjenica da je posredovanje OEBS-a prihvaćeno kod obe sukobljene strane dosta govori. Srbiju je, kao predsedavajućeg, snašla svojevrsna „renesansa” ili „uskrsnuće” OEBS-a, u čemu ona nije imala nikakve zasluge, ali može da mu doprinese. Jedan od srpskih prioriteta tokom predsedavanja je i region Zapadnog Balkana, a manje eksplicitno, delimično premošćivanje problema nastalih zbog odbijanja da sledi politiku sankcija EU prema Rusiji. Za Srbiju je spasonosno što je u „trojci” sa bivšim i budućim predsedavajućim, Švajcarskom i Nemačkom. Usaglašavanje stavova sa njima smanjuje potencijalne rizike i greške. Treba podsetiti da je Švajcarska neutralna zemlja, izvan EU i NATO, a Nemačka zemlja članica obe organizacije sa najvećim uloženim ekonomskim interesima prema Rusiji u odnosu na sve ostale evropske zemlje.

MONITOR: Države našeg regiona, pa i Crna Gora i Srbija, polažu velike nade u dalji priliv stranih investicija. Šta vi mislite o ulaganjima koja dolaze iz arapskog sveta, posebno UAE i Saudi Arabije, ali i Rusije i Nemačke i tom aspektu uticaja ili „noge u vratima” zemalja tzv. evropske civilizacije?
MINIĆ: Uvek se, pre ili kasnije, ispostavljaju politički računi za velike privredne investicije bilo unutrašnje, bilo da dolaze spolja. Zato u čitavom regionu treba što više afirmisati status kako inostranih, tako i domaćih investitora, u jasno definisanim pravnim okvirima. To u našim „tajkunskim” i istovremeno visoko državno/partijski kontrolisanim privredama nije lako. Zato je toliko značajno članstvo u EU, pa čak i sami pregovori koji nas u tom pravcu vode – perspektiva pravne države i zaštita investitora, ali i kazna za podvale. Onda nikakve privilegije nisu potrebne, a svaki investitor je dobrodošao. Uređene države i puno učešće na velikom evropskom tržištu su brane od klijentelističkog statusa naših malih država u odnosu na bilo koga koji nas vidi samo kao beznačajni delić neke velike šahovske table na kojoj igra neku svoju veliku igru.

Šešelj nije destabilizovao Srbiju

MONITOR: Kako tumačite izjavu premijera Aleksandra Vučića da je zahtjev Haškog tribunala da se Vojislav Šešelj vrati u Hag potez usmjeren na destabilizaciju njegove vlade?
MINIĆ: Haški tribunal je morao znati šta radi kada je privremeno pustio Šešelja da se vrati u Srbiju. Kao što zna šta radi i sada kada traži da se on vrati u zatvor. Teško je poverovati da su motivi oba poteza bili isključivo humanitarno i pravno motivisani. Takodje, teško je razumeti zašto posle svih ovih godina nema objavljene presude. Delovanje Šešelja, nakon povratka u Srbiju, je ishodovalo jednu posebnu protestnu rezoluciju u Evropskom parlamentu i odrazilo se i na Rezoluciju o napretku Srbije u procesu evropskih integracija, usvojenu prošlog meseca. Ali, njegov povratak nije destabilizovao Srbiju. Ako je to bio test za Vladu Srbije, ona ga je uprkos svemu dobro prošla.

 

Patrijarhalnost je naša stvarnost

MONITOR: Kada govorimo o emancipaciji žena, koja je nažalost kod nas i dalje bitna tema, koja je i dalje uloga NVO ne samo u vršenju pritiska da se ono što je na papiru sprovede, već i u ubrzanju širenja prije svega ekonomskog „osnaživanja” onih koje smatramo ugroženijim od drugih?
MINIĆ: „Čojstvo”, kako bi rekli u Crnoj Gori, ili čovečnost, nije baš dominantni element u našoj kulturi ovih dana, niti se kao takvo neguje. Samoorganizovanje građana i stvaranje grupa koje artikulišu posebne interese i vrše politički ili prosto građanski pritisak je neophodno. To je veoma važan ventil u našim pravno još neuređenim ili nedovoljno uređenim društvima. Patrijarhalnost, zanemarivanje slabih i ugroženih, ogromne socijalne razlike, rastuće siromaštvo – to je naša stvarnost. Zato je civilno društvo bitno i ono ima važnu ulogu u prevođenju deklarativnog u efektivno, delotvorno. Sa svim svojim manama i nedostacima, organizacije civilnog društva su uvek bile njegov bolji deo još u svojim počecima, kao profesionalna i sportska udruženja, dobrotvorna društva, sindikati, ženska društva, organizovana stručna javnost – oni veruju, i verovali su i pre sto godina, da postoji javno dobro koga treba štititi i unapređivati i kome vredi posvetiti vreme i energiju.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo