Za očekivati je da će radikalna desnica ojačati svoje pozicije na EU izborima. Nadam se, ne i osvojiti vlast

MONITOR: U jednom od skorašnjih intervjua ocijenili ste situaciju u našem regionu kao lošu. Da li su uzroci u recidivima sukoba 1990-tih, u sporoj ekonomskoj obnovi,  „kašnjenju“ u EU integracijama ili u nečem drugom?

JOSIPOVIĆ: Razlog nije samo jedan. Sigurno, duhovi prošlosti još truju odnose u regiji. Nadalje, posebno u nekim zemljama, nacionalističke, pa i ekspanzionističke politike ponovo su snažne. Nadalje, političke elite u gotovo svim državama potpiruju verbalne i realne političke sukobe sa susjedima radi svojih unutarnje političkih potreba. Sigurno, odlučnija i fokusirana politika EU i SAD dobro bi došla na otklanjanju ovih uzroka koji sve više prelaze okvire politike i političara i ozbiljno društva u državama truju mržnjom.

MONITOR: Kritikovali ste, svojevremeno, prijedlog francuskog predsednika Emanuela Makrona iz maja 2022-e, o evropskoj političkoj zajednici u kojoj bi se našle zemlje Zapadnog Balkana i Ukrajina. Njemačka se usprotivila takvom rješenju. U međuvremenu su kandidatkinje za EU Ukrajina i Moldavija otpočele pregovore o pristupanju, a Gruzija dobila kandidatski status. Da li je Makronov prijedlog stavljen ad acta?

JOSIPOVIĆ: Nadam se da je. Smatram da bi politička zajednica kako je predlagana kočila one države koje su spremne na reforme i čija je europska budućnost izvjesnija i brža od nekih drugih. Kako vidimo, političari nekih država u regiji misle da imaju „pravo“ na članstvo u EU i da će ono doći bez obzira kakvu politiku vodile i provode li reforme ili ne. Smatram da će EU, čak i kada je riječ o državama koje su ili će brzo otvoriti pregovore, biti vrlo oprezna prilikom donošenja odluke o prijemu u članstvo. Neće biti dovoljne lijepe riječi i obećanja, nego vrlo konkretne reforme i političke odluke.

MONITOR: Kao jedan od elemenata regionalne krize, pomenuli ste i nestabilnu političku situaciju u BiH kojoj u decembru nije omogućeno da otpočne pregovore sa EU. Ima li izlaska iz institucionalno-političke krize u BiH i kako?

JOSIPOVIĆ: Mislim da je BiH upravo primjer države za koju bismo svi, posebno Hrvatska, bili sretni da brzo otvori pregovore i da ih brzo i zatvori. Ali, realitet je, na žalost, drukčiji. Moguće je da će BiH vrlo skoro otvoriti pregovore i to će biti novi znak dobre volje EU. Ali, i ako se otvore, pregovori će biti dugotrajni i neizvjesni, ponajprije zbog unutarnjih odnosa u BiH koji ne idu u prilog reformama.

MONITOR: U Hrvatskoj će se ove godine desiti „superizbori,,. Da li je sadašnja politička i ekonomska situacija dovoljna da bude katalizator većih promjena u odnosima zastupljenosti političkih partija u EU parlamentu,  Saboru, kao i u izboru predsjednika ili predsjednice Hrvatske

JOSIPOVIĆ: Hrvatska relativno dobro ekonomski stoji u ovoj globalnoj krizi, u velikoj mjeri zahvaljujući članstvu u EU i svemu onome što nam to donosi. Ali, ima i ozbiljnog i opravdanog nezadovoljstva, posebno rasprostranjenom korupcijom i slabostima državnih institucija. Pravosuđe je posebna priča, to je rak-rana hrvatskog društva koje koči, i ekonomski i demokratski razvoj. Teško je reći, povijesna iskustva su različita, hoće li problemi koji se ne rješavaju motivirati birače, ili će ih gurnuti u apatiju. Apatija je danas najveći izazov demokratskim procesima i značajnijim političkim promjenama.

MONITOR: Ljevica je već duže u defanzivi u EU. I kada gubi izbore desnica ima snažnu društvenu podršku, kao što se sada vidi u Poljskoj. AFD prijeti da ugrozi balans na njemačkoj političkoj  sceni, u Italiji je fašistitčki pozdrav sudski odobren na javnim mjestima, a u Hrvatskoj gradonačelnik Vukovara javno promoviše proustašku politiku.  Da li su to loši znaci pred izbore za EU parlament u junu

JOSIPOVIĆ: Očito je da desnica u mnogim državama EU ozbiljno jača. Nije problem kada je riječ o demokratskoj desnici koja je legitimna politička opcija. Ali jest kad ekstremna, čak i profašistička desnica dobije političku moć. Ipak, vjerujem da će, bez obzira na zabrinjavajući rast radikalnije desnice, društva u državama EU imati dovoljno mudrosti i snage da se odupru izazovu lakih i opasnih obećanja radikala koji su obilježeni šovinizmom, rasizmom i totalitarnim tendencijama. Da, sigurno i zato što sjećanje na fašizam i nacizam sa svim lokalnim inačicama, poput ustaša i četnika, još uvijek žive. Za očekivati je da će radikalna desnica ojačati svoje pozicije, nadam se, ne i osvojiti vlast.

MONITOR: Dosadašnja kampanja za predsjedničke izbore u SAD pokazuje da će najizgledniji protivkandidat Džozefu Bajdenu ponovo biti Donald Tramp. Tramp je najavio velike ideološke čistke u SAD, a i brzo rješenje ratnih kriza u svijetu. Svoje usluge međunarodnoj zajednici i sukobljenim stranama nude i Kina i Rusija. Da li bi budućnost svijeta mogla biti ona u kojoj će populisti i diktatori njime upravljati?

JOSIPOVIĆ: Populizam je ozbiljni politički i društveni problem, posebno zemljama  tzv. zapadne demokracije. On narušava efikasnost sustava i povjerenje građana u demokratske institucije. Posebno, generira uspjeh političara koji su neodgovorni u svojim nerealnim obećanjima, koji potpiruju niske strasti i nude laka rješenja društvenih problema koja vrlo brzo probleme čine još težima. U konačnici, društva kojima ovlada populizam otkliznu prema nedemokratskim vladama. Fenomen populizma treba gledati u kontekstu koji je širi od dnevne politike, posebno u stanju medija koje silno ide na ruku populistima. Izbori u SAD-u sigurno su vrlo važni, ne samo za tu zemlju, nego i za cijeli svijet. Tamo će se, za razliku od mnogih država u kojima sve mlađi ljudi preuzimaju vodeće dužnosti, za najvažniju dužnost borit ljudi u visokoj životnoj dobi. I SAD i cijeli svijet mogu se samo nadati da će mudrost visoke dobi biti u funkciji svjetskog mira. Sigurno je i da će utjecaj Kine rasti. To je zemlja s ozbiljnim ekonomskim i vojnim kapacitetima, specifičnog društvenog sustava. Osobno smatram da Zapad treba učiniti više napora da odnos prema Kini bude manje konfrontacijski, a više partnerski.

MONITOR: Izrael je, pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, tužen za genocid. Podnosilac tužbe – Južnoafrička republika – očekuje donošenje privremene mjere kojom bi se zaustavili napadi Izraela u Gazi. Kako  ocjenjujete „perspektivu“ ove tužbe i njen značaj?

JOSIPOVIĆ: Teško je reći kako će se taj spor odvijati i da li će Međunarodni sud pravde ocijeniti postoji li genocid ili ne. Vidjeli smo i na primjeru tužbi za genocid u vrijeme rata na području bivše Jugoslavije da se Sud drži doktrine po kojoj je genocid zločin nad zločinima, da je „ekskluzivni“ zločin i da činjenica postojanja ozbiljnih ratnih zločina ili zločina protiv čovječnosti ne znači da je ujedno riječ o genocidu. Nažalost, u svim se ratovima čine zločini neovisno o tome je li riječ o agresivnom ili obrambenom ratu, ali, za te zločine koji nisu genocid Međunarodni sud pravde nema nadležnost. Moguće je da će Međunarodni sud pravde donijeti privremenu mjeru u slučaju rata u Gazi jer time ne prejudicira pitanje postojanja ili nepostojanja genocida. Ali, nisam siguran hoće li se ta mjera poštivati i kakve će reakcije izazvati s obzirom na općeprihvaćenu tezu da Izrael ima pravo na obranu od terorizma. Međutim, naravno da to pravo ne obuhvaća i moguća kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.

MONITOR: Upravo je završen 54. Svjetski ekonomski forum u Davosu. Teme su bile kao iz dva različita nivoa realnosti:  rat na Bliskom istoku i vještačka inteligencija kao najnoviji izazov čovječanstvu. Kako se izvještava – niko nije imao izvodivo rješenje ni za prvu ni za drugu temu. Svjetski politički i finansijski lideri pokazali su da ih najviše brine ekonomija. Da li je to realna slika savremenog svijeta?

JOSIPOVIĆ: Mislim da nema više realnosti, postoji jedna, vrlo kompleksna. Čak i kada su različiti slojevi realnosti naizgled neovisni ili potpuno različiti jedni od drugih, postoji duboka veza. Ispreplitanje politike, ekonomije, kulture, vjere i drugih aspekata ljudskog života duboko je. Mnogi ratovi imaju političku, ali i ekonomsku dimenziju. Rat u Ukrajini dobar je primjer za to. Nekada su ekonomske promjene posljedica ratova, nekada se ratovi i vode radi ekonomije. Sigurno je, iz perspektive gladnih, siromašnih, bolesnih, onih koji su svakodnevno pod paljbom teškog oružja, stvarnost i prioriteti su drukčiji od prioriteta koje imaju ljudi koji žive u miru i blagostanju. I kao što imamo klimatske i ekološke promjene, tako imamo i promjene u „ekologiji“ lokalnih i globalnog društva. Umjetna inteligencija je ogroman tehnološki, rekao bih, i civilizacijski iskorak. Međutim, nije jasno hoće li konačne posljedice promjena koje donosi biti pozitivne ili negativne. Sigurno je, društvo i tehnologija će biti drukčiji a hoće li biti bolji ili lošiji, ovisiti će opet o ljudima, ovisiti će o tome hoće li tehnološki razvoj pratiti primjerena etika i odgovornost.  Ovog trenutka nitko ne može dati konačni odgovor o promjenama koje donosti umjetna inteligencija. Sigurno je samo da se razvoj umjetne inteligencije ne može zaustaviti i da se otvara novo bojno polje za etičnost i humanost u novim uvjetima.

Nastasja RADOVIĆ