Povežite se sa nama

INTERVJU

DR IVANA KEKIN, ZASTUPNICA NOVE LJEVICE U HRVATSKOM SABORU: Hrvatskoj je potrebno djelovanje evropskih pravosudnih organa

Objavljeno prije

na

Stalna optuživanja i prebacivanja krivice, sa dokazima ili bez njih, koriste svim nacionalistima na Balkanu da se održe na vlasti, a u nekim potezima kao da se i dogovaraju da tako ostane na dugi rok

 

MONITOR: Koalicija u kojoj je i Vaša stranka već izvjesno vrijeme upravlja Zagrebom. Šta je ostvareno od obećanog?

KEKIN: I prije izbora – a i nakon, jasno smo komunicirali da nas nakon izbora čeka iznimno težak i zahtjevan posao, da će potezi koje planiramo vući imati dugoročne odjeke i da će reforme i promjene koje uvodimo biti teške, no s ciljem da zaista donesu promjene koje smo obećali. Sada, 16 mjeseci nakon preuzimanja vlasti mogu reći da su promjene već vidljive i da povučeni potezi jasno pokazuju da Zagreb vodimo u obećanom smjeru. Provodimo reformu Holdinga, mijenjamo mjeru roditelj-odgojitelj, uvodimo novi model zbrinjavanja otpada. Istodobno provodimo cjelovitu obnovu javnih zgrada, obnavljamo škole, gradimo nove vrtiće, unaprjeđujemo javni prijevoz. To su promjene koje je ovaj grad čekao zadnjih 20 godina i realizacija istih je zahtjevna, no sretna sam da mogu reći da entuzijazam i predanost zajedničkom radu i ciljevima ne jenjavaju.

MONITOR: Hrvatsku javnost kao da je iznenadila afera u vezi sa istragom oko zloupotreba u INI. U javnosti su se pojavila i sumnjičenja da stotinak miliona evra koliko je „preteklo“ nije otišlo samo u privatne džepove već i ka HDZ-u. Kako Vi vidite ovaj slučaj? Ima li tu mjesta i za reagovanje glavne tužiteljke EU Laure Koveši?

KEKIN: Bez EU regulative afera u INI ne bi ni bila otkrivena – pa radi se o očitome pranju novca! Propise protiv pranja novca imamo u Hrvatskoj tek nekoliko godina, i teško je čak zamisliti koliko je para „zamračeno“ u tokovima novca koje kontrolira HDZ već više od 30 godina. Hrvatska je, zahvaljujući HDZ-u, prvak Europe u korupciji i nazadovanju, sa slabim kapacitetima vlasti da takav smjer ograniči. Kada bi to HDZ odlučio učiniti, sam bi sebe trebao ukinuti! Umjesto toga, svako malo HDZ nastoji „srezati krila“ granama vlasti koje bi izvršne organe trebali nadzirati i kontrolirati. I baš zato što u nas sada sve izgleda kao krajem 90-ih, s HDZ-om koji glavinja od afere do afere, Hrvatskoj svakako treba djelovanje europskih pravosudnih organa.

MONITOR: Kohabitaciona izvršna vlast na čelu sa tandemom Milanović –Plenković u malo čemu se slaže, ali se složila u odbijanju odgovornosti za granatiranje izbjegličke kolone u slučaju zločina iz 1995. na Petrovačkoj cesti. Vrh države se složio da bi trebalo zaštiti pilote koje je optužilo tužilastvo u Srbiji, uz obrazloženje da se mora sačuvati dignitet Domovinskog rata. Domovinski rat kao da je postao „tabu tema“ i mit, istovremeno?

KEKIN: Zataškavanjem ili odvraćanjem pogleda nije riješena nijedna trauma, pa neće ni ova. Pravni potezi mogu biti dio prakse međunarodnog prava, ali s mitovima je puno teže, nema još motivacije da se mitovi ostave povijesti. Ili još gore, stalna optuživanja i prebacivanja krivice, sa dokazima ili bez njih, koriste svim nacionalistima na Balkanu da se održe na vlasti, a u nekim potezima, kao da se i dogovaraju da tako ostane na dugi rok.

MONITOR: Srbija i Hrvatska još uvijek imaju problem u vezi sa sudbinama nestalih ljudi. U Srbiji je Demokratska stranka predložila da se i raseljenim licima da status civilnih žrtava rata. Kako je to pitanje zakonski regulisano u Hrvatskoj?

KEKIN: U Hrvatskoj su na snazi Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata, te Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Zakone kojima se regulira status civilnih žrtava rata dugo se čekalo, i iako i dalje ima mjesta za njihovo unaprijeđenje, već iz broja zahtjeva koji su predani u prvoj godini jasno je da su isti bili iznimno potrebni.

MONITOR: Prilikom ovogodišnjeg obilježavanja godišnjice Oluje, bivši hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs je rekao da je Hrvatskoj potreban „novi Tuđman“. Zašto je malo organizacija i pojedinaca koji su danas spremni da kritički govore o hrvatskoj nacionalnoj politici, i kroz djelovanje Franje Tuđmana?

KEKIN: Ne bih se složila da je malo organizacija i pojedinaca koji su spremni kritički govoriti o Franji Tuđmanu i politikama koje je vodio. No činjenica je da ih nema puno na pozicijama moći, odnosno da trenutna državna vlast već duže vremena vodi proces kontinuirane i aktivne mistifikacije lika i dijela bivšeg predsjednika. Taj je proces dio šire politike koja se koncentrira na mistificiranje i mitologiziranje prošlosti, a kako se ne bi aktivno propitivalo sadašnjost i budućnost. Uspješno uljuljkivanje dijela glasačkog tijela u snove o bezgrešnoj i slavnoj prošlosti, uz kontinuirano podgrijavanje osjećaja ugroženosti i straha od vanjskih neprijatelja, dobar je recept za ostanak na vlasti i, nažalost, kao što vidimo, ne samo kod nas. Problem s takvim politikama koje se baziraju na mitovima i emocijama koje isti pobuđuju, jest što drže društvo u stagnaciji, čemu u Hrvatskoj svakodnevno svjedočimo.

MONITOR: Ekonomski položaj građanki i građana Hrvatske se pogoršava. Ima li Nova ljevica svoj predlog za prevazilaženje ekonomske krize?

KEKIN: Naravno da smo zabrinuti radi krize i kontinuirane deteoracije socioekonomskog položaja velikog broja naših sugrađana. I doista, već dugo i puno prije nego je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, pozivali smo vladajuće da povuku adekvatne poteze kako bi se zaštitili najranjiviji među nama, ali i gospodarstvo u cjelini. Jasno smo govorili, a govorimo i dalje, kratkoročno su potrebni povećani, heterogeni i dobro usmjereni socijalni transferi prema ugroženim kućanstvima. No osim toga, mi dugoročno moramo zaokrenuti smjer u poljoprivrednoj politici i politici hrane, a dakako i u energetskoj politici te odlučno krenuti u smjeru veće prehrambene samodostatnosti i u smjeru energetske tranzicije prema obnovljivim izvorima energije. To su nužni koraci ukoliko želimo izbjeći ovakve krize u budućnosti, no, nažalost, naša Vlada do sada nije pokazala niti volju niti znanje za tom vrstom reformi.

MONITOR: Stranka Zelenih je članica njemačke vlade premijera Olafa Šolca, gdje je njena kopredsjednica Analena Berbok i šefica diplomatije. U Sloveniji je na vlast došao zeleno-lijevi Pokret Sloboda Roberta Goloba. U Srbiji postoji slično udruživanje. Da li je savremenu ljevicu moguće konceptualizovati bez uzimanja u obzir pitanja vezanih za odnos čovjeka prema prirodi? Kako se u to uklapa „klasno pitanje“?

KEKIN: Ljevica se uvijek temeljila na solidarnosti, za koju je danas sasvim jasno da ne može biti samo horizontalna – među nama, nego mora biti i vertikalna, odnosno moramo biti solidarni i sa onima koji dolaze nakon nas. Klasna pitanja, danas u zenitu neoliberalnog kapitalizma, kada je sasvim izvjesno da resursi nisu nepresušni, nego da su dapače mnogi i presušili, imaju dodatnu dimenziju. I jasno je da nema niti će biti društvene pravde, ukoliko se temeljito i iz korijena ne promijeni odnos čovjeka prema prirodi. U tom smislu lijevo i zeleno su neodvojivi pojmovi.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo