Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

MONITOR: U međunarodnim krugovima ali i u samoj BiH, postoji zabrinutost u vezi sa „ruskim uticajem“ na političku i bezbjednosnu situaciju u BiH i na Zapadnom Balkanu. Milorad Dodik je prije nekoliko dana u Moskvi dobio direktnu podršku Vladimira Putina.

KAMBEROVIĆ: Ruski uticaj na Balkanu više nije nikakva tajna. Sasvim je prirodno da Rusija, kao i svaka druga velika sila, želi širiti svoj uticaj, i ona to radi u mjeri koliko to okolnosti dopuštaju i za to koristi sve raspoložive resurse. Druga je priča zašto taj uticaj prihvataju i dalje šire proruski igrači na Balkanu. Jedni to čine sasvim otvoreno (Milorad Dodik), a drugi nalaze manje vidljive forme. Činjenica da su, na primjer, neki promatrači iz BiH „nadgledali“ nedavne referendume o priključenju pojedinih djelova Ukrajine Rusiji upozorava da tih proruskih igrača ima znatno više nego se pretpostavlja. Svjedoci smo, međutim, da se taj uticaj najmanje širi na kulturnom polju , a  da je veoma izražen na ekonomskom polju, ali je problem koji dolazi nakon toga: ruski uticaj postaje opasan za bezbjednost ne samo u BiH nego i u regionu. Tu se sam region ne može izboriti sa Rusijom i proruskim igračima, nego se mora uključiti Zapad, i to vodi ka ozbiljnijem problemu. Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisit će da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno.

MONITOR: BiH je pre pola godine, u jednom relevantnom istraživanju, „proglašena“ najkorumpiranijom državom na Zapadnom Balkanu. SAD su, nedavno, svoju „crnu listu“ proširile stavljajući na nju i zamjenicu državnog tušioca BiH, Dijanu Kajmaković.

KAMBEROVIĆ: SAD su prijatelj Bosne i Hercegovine i mi većeg i sigurnijeg prijatelja u svijetu nemamo. Ostaje, ipak, nejasno, kako se toliko masovna korupcija mogla razviti u zemlji u kojoj su stranci, uključujući i brojne predstavnike koji su dolazili iz SAD-a, toliko snažno bili prisutni proteklih nekoliko decenija. Hoću reći da ni međunarodna zajednica nije nevina zbog činjenice da je korupcija u BiH uzela toliko maha. Ali, jasno je da se tome mora stati ukraj. Svugdje je taj obračun sa kriminalom počinjao promjenom vlasti i uspostavljanjem neovisnog sudstva. Nije dovoljno samo ukazati na to da korupcija postoji, važno je hrabro otvoriti procese koji će korupciju eliminirati.

MONITOR: Svjedočimo pojačanoj diplomatskoj agilnosti najviših zvaničnika Hrvatske prema BiH. Od strane Srbije-manje je direktnih svojatanja bosanskih Srba, ali su tu „srpski svijet“ i Dodikov plan o ujedinjenu RS sa Srbijom. Hrvatska i Srbija su garanti sprovođenja Dejtonskog mirovnog ugovora. Od koga i od čega zavisi opstanak BiH u „avnojevskim granicama“?

KAMBEROVIĆ: Dobro ste naglasili da su Srbija i Hrvatska garanti sprovođenja Dejtonskog sporazuma, na način da su kao potpisnice garantirale da će RS i oni koji su u Dejtonu nastupali u ime bosanskohercegovčakih Hrvata, ispunjavati i provoditi Dejtonski sporazum. Njihovo je, dakle, bilo da „natjeraju“ RS i Hrvate u BiH da poštuju ono što je dogovoreno u Dejtonu. Umjesto toga, vidimo da obje države žele vratiti stvari u BiH na preddejtonsko stanje pod firmom očuvanja Dejtona. Srbija i Hrvatska u stvarnosti ne priznaju BiH kao ravnopravnog partnera i to je problem za odnose na Balkanu. Zato je nužno okretanje ka snagama unutar BiH koje bi mogle jedinstveno odgovoriti na ove nasrtaje. Sanjam dan kada će političke elite u Srbiji i Hrvatskoj shvatiti realnost postojanja države Bosne i Hercegovine, a da političke elite u BiH prihvate činjenicu da je postdejtonska BiH realnost drugačija od socijalističke BiH.

MONITOR: BiH je u junu, na sastanku Saveta EU ostala bez kandidatskog statusa, a dobile su ga Ukrajina i Moldavija. Neki to smatraju nepravednim.

KAMBEROVIĆ: Sve analize kazuju da većina ljudi u BiH podržava integraciju u Evropsku uniju. Ali, znamo da ta integracija ne ovisi samo o nama, i da nije u pitanju samo ispunjavanje određenih uvjeta za kandidatski status, nego su puno važniji politički interesi. Primjer Ukrajine je to pokazao. Međutim, ono što mi možemo uraditi je usvajanje evropskih standarda. Jer, uključivanje u Evropu i nije ništa drugo nego usvajanje evropskih standarda: i u vladavini prava, i u ekonomiji, i u demokratskim slobodama, i u zaštiti manjina, i u položaju vjerskih zajednica u društvu, ali i u visini prihoda, cijenama energenata, odnosu prema kulturi, drugima i drugačijima i slično. To bi sigurno relaksiralo odnose, ali ne treba živjeti u iluziji i povjerovati kako bi to samo po sebi automatski riješilo sve političke probleme u BiH.

MONITOR: Ove godine smo se podsjećali početka rata u BiH, prošlo je od toga 30 godina.  Šta je, po Vama kao istoričaru, ključno kada govorimo o raspadu društva i početku rata u BiH?

KAMBEROVIĆ: Često naglašavam kako BiH nije bila aktivni sudionik niti prilikom stvaranja jugoslavenske države koncem Prvog svjetskog rata, niti u nestajanju te države 1990-ih godina. Bosanskohercegovački put u nezavisnost početkom 1990-ih je bio iznuđen, jer su Srbija, Hrvatska i Slovenija odlučile da je Jugoslaviji istekao rok trajanja i BiH nije imala nikakve pretpostavke da ostane u nečemu što bi bilo Velika Srbija, pa je njezin put u nezavisnost faktički iznuđen djelovanjem srpske i hrvatske nacionalističke elite početkom 1990-ih godina.

S druge strane, svi se pitaju kako je moguće da se jedno društvo, koje je izgledalo prilično homogeno, tako brzo raspadne, i da vrijednosti tog društva tako brzo budu zaboravljene.  Mislim da je to društvo moralo proći određene reforme, ali da vladajuće elite na to nisu bile spremne. To je na površinu izbacilo nacionalizam kao ključnu ideologiju  koja će srušiti Jugoslaviju. Ključno je, dakle, po mom mišljenju, bilo to što političke elite nisu bile spremne na reforme, kako ekonomske tako i političke. Katastrofalno bi bilo da iz toga nismo ništa naučili.

MONITOR: Kako vidite podjele koje postoje među istoričarima (posebno iz ex-Yu zemalja) kada se radi o tumačenju događaja i ocjeni istorijskih ličnosti iz dalje i bliže prošlosti?

KAMBEROVIĆ: Podjele među historičarima su sasvim razumljive i prirodne, ali to ne proizilazi iz priznavanja ili nepriznavanja historijskih činjenica, jer historičari ne mogu „nepriznavati“ činjenice, ali ih mogu različito interpretirati. Ni u tome ja ne vidim nikakav problem. Problem nastupa kada se te činjenice interpretiraju u kontekstu opravdavanja određenih aktuelnih političkih odnosa. Puno historičara u postjugoslavenskim zemljama se umjesto bavljenja naukom vraćaju na staze kada je historiografija bila u funkciji stvaranja nacija. Time oni prestaju biti naučnici i postaju nacionalni i politički aktivisti.

Nastasja RADOVIĆ