Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Društvo u kome su Religije izdale Vjeru

Objavljeno prije

na

Tamo gdje je laž jedina važeća istina, s njom, i pod njenom dominacijom, pokopana je svaka perspektiva i ljudska budućnost jednog društva

 

MONITOR: Kako izgleda aktuelna politička situacija u BiH?

BAJTAL: Izgleda difuzno već skoro tri decenije. Sve je u rasulu. Od privrede, ekonomije, do politike i morala posebno. Interesne igre vladajućih etno-struktura odvijaju se u ime naroda, a u suštini protiv njega. Kriminal ne jenjava čak ni u jeku korona virusa. Da apsurd bude kompletan, kriminal je sve veći i sve jači. Zahvaljujući stranačkim uplivima i otvorenoj podršci u slučaju da bude otkriven i procesuiran. Nižu se afere i prevare i sve naočigled prestrašenih građana, antiustavnim odlukama vlastodržaca stjeranih među hladne zidine svojih straćara i stanova. Cijene rastu, plaće se smanjuju, otkazi pljušte, nezaposlenost raste. Podobnost, a ne sposobnosti, ima stvarnu cijenu i prolaznost u društvu. Isto važi i za lažne diplome. Neriješena ubistva na kojima se ne radi ili se zataškavaju. Policija, istražiteljstvo, sudstvo – sve je stranački kontrolisano. Istina relativizirana, a pravda mrtva i nedostižna.

MONITOR: Jedan od aktuelnih događaja je ostavka Fahrudina Radončića, ministra bezbjednosti BIH.

BAJTAL: Da, i to je samo po sebi vrlo simptomatično. U činu Radončićeve ostavke vidim prešutno priznanje ministra bezbjednosti da je organizovani i dobro koordinirani haos, poprimio takve razmjere da čak ni bezbjednosne službe nisu u stanju da se s tim nose.

MONITOR: On je za to naveo tri razloga. Jesu li to zaista pravi razlozi?

BAJTAL: Vjerovatno jesu, ali je još vjerovatnije da nisu jedini. Vrijeme će pokazati šta je sve bilo u igri. Ali, ako je logički suditi i čitajući stenogram razgovora Radončića sa članovima Predsjedništva (Oslobođenje, 2. 6. 2020), ostaje utisak da je pored afere „Respirator“ i davanja neprihvatljive SDA podrške osumnjičenom premijeru Novaliću, ključni problem migrantska kriza. Posebno problem pakistanskih izbjeglica. I ne baš diplomatski odnos pakistanskog ambasadora prema cijeloj problematici, pa i samom Radončiću.

Naravno, najbolje je o tome razgovarati sa, sada već ex-ministrom Radončićem. Lično, u principu, i uslovno govoreći, utisak je da je njegov otkaz racionalan i opravdan. Da li, osim rečenog, u pozadini same ostavke ima i nečeg drugog, pokazaće vrijeme. Konačno, i neovisno o svemu rečenom, ova zemlja vapi za ostavkama koje su ovdje, uprkos trodecenijskoj teškoj krizi, potpuno nepoznat profesionalni ili moralni gest. Ništa ne štima, a niko se ne osjeća ni krivim ni odgovornim.

MONITOR:  Afera „Respirator” uzdrmala je BiH. Uhapšeni premijer Fadil Novalić ipak je pušten da se brani sa slobode.

BAJTAL: Ne samo on. Zajedno s njim puštena su i druga dva sudionika te afere. Da li je to samo uvod u konačno razvodnjavanje i zaborav tog problema ili nešto drugo – vidjećemo. Tek, zvanične rekacije, u svom navijačkom šarenilu, ne stišavaju se. Dok sami građani, očito razočarani, i već naviknuti na takve stvari od ranije, rezignirano i apatično odmahuju rukom. Naravno, SDA-ovska saga o Novalićevoj nedužnosti, koja rezolutno tvrdi da on nije kriv, ne kaže nam ko jeste – kriv. Jer, bilo bi logično da onaj ko zna ko nije kriv, također mora znati i ko to jeste. Nama, građanima je sasvim svejedno da li je krivac X ili Y. Ali, nije nam svejedno da li će još jedno krimi-zamešateljstvo teško deset i po milona maraka, ostati bez krivca i sudskog epiloga.

MONITOR: Glavna tužiteljica Gordana Tadić, koja je tražila za Novalića jednomjesečni pritvor, dobila je prijetnje. Je li to politički pritisak na pravosudne institucije?

BAJTAL: Pa logika svake prijetnje je jasna i paradoksalna. Jer, sama po sebi, prijetnja zapravo negira upravo ono zbog čega se javlja. Odnosno, ako osumnjičeni zaista nije kriv, i ako tužilaštvo i sudstvo rade sve po zakonu – a među donosiocima zakona su i oni koji pritišću i prijete – onda je prijetnja sasvim suvišna i nepotrebna. Tačnije – nelogična. Jer, ako odlučuje zakon, a ne neko i nešto iza zakona, onda su prijetnje i pritisci potpuno nepotrebni. Ukratko, nema potrebe dizati prašinu oko nečega što će zakon prepoznati kao odsutstvo krivice. Onaj ko je čist nema potrebe da se boji zakona i pravde. Još manje da ga neko prijetnjama brani.

MONITOR:  Šta bi mogla značiti Novalićeva izjava da mu, ako  bi se dokazala njegova krivica, ne bi trebao sud nego bi sam sebi presudio?

BAJTAL: To treba pitati njega. Ali, psihološki gledano, to je stara pseudomoralizatorska fraza, namijenjena javnosti s potrebom njenog obmanjivanja i pridobijanja za sebe. A može se razumjeti i kao gest kontraoptužbe na račun legislativnih institucija zaduženih za istragu i procesuiranje osumnjičenih. Zapravo, sokratovski moralan i pošten čovjek, na Novalićevom mjestu, ponašao bi se sasvim suprotno. Evo, rekao bi, ostajem u pritvoru, jer sam siguran da će istraga pokazati da nisam kriv. Naime, kad je Sokratu, već osuđenom na smrt, ponuđeno da pobjegne i tako spasi glavu, on je to odbio, govoreći da bi svojim bijegom samo priznao lažnu optužbu i dao joj za pravo.

MONITOR:  Nedavno ste izjavili da etno-demokratija dozvoljava ispade svake vrste uključujući i služenje elementarnim neistinama. Šta pod tim podrazumijevate?

BAJTAL: Pa o tome sam već ponešto rekao u odgovoru na neko od gornjih pitanja. Dakle, tamo gdje je laž jedina važeća istina, s njom, i pod njenom dominacijom, pokopana je svaka perspektiva i ljudska budućnost jednog društva. Ovo je društvo u kome se ne priznaju i ne provode sudske odluke. Ni domaćih ni međunarodnih sudova. Društvo u kome se javno zagovaraju zločini tipa „Nož, žica, Srebrenica“. Društvo u kome se žrtve pljuju, a njihovi zločinci slave. Čak se organizuju i mise za spas zločinačkih duša. U tom smislu, ovo je društvo religioznih nevjernika. Društvo u kome su Religije izdale Vjeru. Društvo duhovne i akademske prostitucije. Ukratko i taksativno govoreći: Vjera je skliznula u Religiju. Religija u Politiku. Politika u Politikantstvo. Politikantstvo u Nemoral. Nemoral u Kriminal. I zato nam je ovako kako nam je. Nikako! I konačno, društvo enormne materijalne bijede i siromaštva, sa najmanjom kupovnom moći u Evropi. I prvi na indeksu mita i korupcije na svijetu, kako je to prije par godina pokazalo neko međunarodno istraživanje. I društvo stotinjak etno-multimilionera teških oko destak milijardi dolara. Naravno, kao društvo tobožnje (etno)demokratije ne znamo ni ko su oni, ni kako se zovu, ni kako su stekli to silno bogatstvo, dok građani stenju u bijedi i neimaštini. Upravo zbog njih, već godinama, predlog Zakona o ispitivanju porijekla imovine, „narodni poslanici“ (!?), odbijaju da stave na dnevni red državnog parlamenta. Baš kao što se uporno sprečava elektronska kontrola glasanja i time osigurava nesmetana praksa izbornog inžinjeringa uz pomoć koga se nacionalisti održavaju na vlasti. Priča o nacionalnom interesu svela se u praksi na interesni nacionalizam. Isplati se biti nacionalista.

 

Tridesetogodišni rezultat SDA je porazan

MONITOR: Ovih dana obilježena je 30. godišnjica SDA. Kakav je njen dosadašnji rezultat?

BAJTAL: Najkraće, i iskustveno govoreći – porazan. Po privredu i ekonomiju. Po zdravstvo i školstvo. Po život, moral i dostojanstvo građana. Uostalom, potpuno je nebitno kako i šta ja mislim o svemu tome. Nepotizam, stranačka podobnost; kriminalizirana politika, politizirani kriminal; brojne afere i njihovo zataškavanje, falsifikovanje i namještanje rezultata unutar stranačkih izbora i sve učestalije disidentstvo, životna su slika pravog odgovora na Vaše pitanje. Uprkos svemu tome, nema sankcija, nema odgovornosti, ni makar formalnog izvinjenja zgroženoj javnosti. Kao da je sve u najboljem radu. A gladni i poniženi građani sve to šutke gledaju i trpe. A jedan dio ih čak mazohističko-podanički podržava. Dakle, čisti teatar apsurda! Umjesto čuđenja, pada mi na pamet Jovan Keser i ona njegova predratna pozorišna predstava – „Da li je moguće drugovi da smo svi mi volovi“.

 

Srbe je zatočio Dodik

MONITOR: Kako komentarišete izjavu srpskog člana Predsjedništva BIH Milorada Dodika da nije mjesto RS u BIH i da su Srbi zatočeni u BiH.

BAJTAL: Ništa novo, sem jedne male ispravke. Naime, nisu Srbi zatočeni od BiH, nego od srpskog člana Predsjedništva koji ih tom manipulatorskom izjavom sasvim planski ciljano obmanjuje skrećući njihovu pažnju sa gladi i bijede u koju ih je bacio svojom vladavinom. Odnosno, okruživši se podaničkim strukturama koje njega i njegovu sumnjivo stečenu imovinu štite od zakona, zatočio je on samog sebe, jer ga upravo te strukture drže pod svojom šapom. Toga su svjesni i on i oni. On bi, naravno, najrađe pobjegao iz tog zatočeništva. Ali gdje? Da pobjegne u nedođiju koju on smatra i javno naziva svojom zemljom i maticom, slabo bi se proveo. Jer, tamo ga čekaju upravo njemu slični, bahati i bezakonju skloni krimi tipovi. Vrlo brzo i efikasno oni bi ga pokupili i bacili tamo gdje mu je mjesto. A njega, strpavši njegovo sumnjivo stečeno bogatstvo u svoje džepove, sasvim bi lijepo i bezbolno raskućili.

Uostalom, govoreći jezikom činjenica, tobožnje zatočeništvo Srba u BiH, potpisano je u Daytonu. A taj Dayton, član srpski Predsjedništva tako zdušno brani. Jer, samo Daytonu zahvaljujući on može da radi ovo šta radi u Bosni. Nije teško zamisliti kako bi s takvim ponašanjem, opstrukcijama i sumnjivim bogaćenjem prošao u Srbiji ili Rusiji, koje javno podanički svojata.

 

Samozvani čuvari nacionalnog interesa

MONITOR:  Ko su u BiH glavni kreatori i čuvari vitalnog nacionalnog interesa?

BAJTAL: A o tome govorim već godinama. Ali, ponoviću, jer u „čuvarima“ leži suština svih naših problema. Prije svega, to su samozvani čuvari vitalnog nacionalnog interesa. Kao društvo ispalo iz ideologije, umjesto idejnim borbama, ovdje smo podložni nekim drugim, etno-interesnim borbama. Vode ih upravo čuvari vitalnog nacionalnog interesa.Tačnije, interesne krimi etno-grupe koje se javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Upravo zato BiH je u stalnoj krizi i to nije nikakva novost. Krizu njeguju opet oni: čuvari vitalnog nacionalnog interesa koji se iza nje kriju. Proizvode je masovno. U svoj njenoj prljavštini i nemoralu, istovremeno se ponašajući kao da kriza pada s neba, a da su oni potpuno čisti. Čisti kao suza.

                                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo