Sve, ali apsolutno sve što Milanović radi, a odnosi se na rat i odlikovanja koja dijeli, ta uporna glorifikacija rata, popovanje s visoka o ovome i onome, odlikovanja osumnjičenicima za ratne zločine, konstantna militarizacija društva i fascinacija vojskom kao takvom su mi apsolutno odbojne. A on to po mom sudu radi iz dva razloga. Prvi je da nadoknadi vlastito nesudjelovanje u ratu, a drugi da potpuno rehabilitira Franju Tuđmana i njegovu politiku
MONITOR: Slučaj ubistva navijača AEK-a, Mihalisa Kacurisa u Atini, za koji se sumnjiče navijači hrvatskog Dinama, uzburkao je i političke duhove u Hrvatskoj. Pored tragičnosti događaja, koliko je i on, namjerno ili nenamjerno, ponovo pokazao rivalitet Predsjednika i premijera i da li je već uveliko počela kampanja dvojice dužnosnika pred „superizbore“ 2024-e?
MARKOVINA: U ovom pitanju sadržane su dvije stvari. Prva, o kojoj sam pisao na Peščaniku odmah nakon užasa u Ateni, a to je stvar o kojoj svi šute i koja je tih prvih dana bila vidljiva u reakcijama nogometnog saveza i Dinama, a danas je vidljiva i u djelovanju premijera, predsjednika i kompletne Vlade te dobrog dijela medija. Dakle, korijen problema je u devedesetima i odnosu prema njima, odnosno u tome da ne možete huliganima godinama tepati da su bili prvi borci za Hrvatsku i da je rat u simboličkom smislu počeo na neodigranoj utakmici Dinama i Crvene Zvezde, usput nemati nikakav problem s ustaševanjem tih grupacija i onda se naći u čudu kad se dogodi ovo što se dogodilo.
A dogodilo se, između ostalog, i zbog ovakvog pristupa tim grupacijama i njihovoj ideologiji, a takav pristup je i stvorio javnost koja želi ovakav angažman premijera i predsjednika na ovom pitanju.
Njihov pak personalni sukob, koji traje nesmanjenim intenzitetom od prvog Milanovićevog radnog dana na funkciji predsjednika, tek djelomično je vezan uz buduće izbore. Radi se ponajprije o osobnoj netrpeljivosti, a ne o nekom principijelnom ili sadržajnom raskolu, te potom o izbornoj računici.
MONITOR: Pored ovog slučaja „navijačkog huliganstva“, razni oblici nasilja -posebno poslednjih mjeseci u zemljama Balkana, pokazuju i to da su društva i dalje izrazito militarizovana i okrenuta nasilnom rješavanju problema, bilo da su oni porodični, društveni, politički ili „preduzetnički“…U Srbiji i BiH traju protesti protiv nasilja, ali u Hrvatskoj nije bilo sličnih društvenih „pobuna“, ni u slučaju ubistva u Atini?
MARKOVINA: Na ovim našim prostorima nasilje je u ratu legalizirano, a poslije njega proglašeno nedodirljivim. I kada vi desetljećima odgajate generacije koje žive mitologizaciju ratnih narativa, i to unutar patrijarhalne, mačističke konzervativne ideologije, dobijete točno ovo. Društva ispunjena mržnjom, bijesom, frustracijama i histerijom, u kojima uvijek stradaju najugroženiji. To su u ovom slučaju nacionalne manjine i žene.
Iz istog razloga se protesti u Bosni i Hercegovini i Srbiji događaju, jer su ljudi osjetili da se svatko nad njima može iživljavati, a da država ne funkcionira, dok ih u Hrvatskoj nema. Iz razloga što se brani tzv. naše dečke u inozemstvu i nitko se ne osjeća ugroženo.
MONITOR: Predsjednički izbori bi trebalo da se održe do kraja 2024-e, posle evropskih i parlamentarnih. Zoran Milanović je mnoge svoje glasače i pristalice, iznenadio verbalnim performansima i neočekivanim „političkim prijateljima“. Da li je on time pridobio simpatije centra i desnice, pa bi –ako se bude kandidovao za drugi mandat, na toj strani kompenzovao glasove koje je, možda, izgubio kod svojih socijaldemokrata i drugih „levljih“ pristalica?
MARKOVINA: Priča oko Zorana Milanovića i sljedbe koja ga prati, obožava i koja će ga podržati, je nadrealna. Naime, unatoč tome što je čovjek bio premijer i vodio je katastrofalnu Vladu koja nije ništa bitno napravila, ljudi mu masovno plješću kad upućuje kritike HDZ-u. Tj. plješću mu oni ljudi koji ne mogu organski podnijeti HDZ i koji se tvrdoglavo drže podrške SDP-u, smatrajući tu stranku i dalje Savezom komunista. I upravo ti ljudi koji se prave slijepi kraj zdravih očiju i uvjeravaju sami sebe da pred sobom imaju predsjednika-ljevičara, makar da sve govori suprotno i da je riječ o čovjeku koji je napravio najveću prevaru birača u suvremenoj povijesti, prodavši sebe kao normalnog predsjednika, mogli bi mu donijeti presudne glasove za drugi mandat. One autentično desne je već dobio.
MONITOR: Kako ocjenjujete Milanovićev potez da odlikuje pripadnike „Poskok bojne“, prilikom njegovog nedavnog boravka na Širokom brijegu? Pripadnici ove jedinice su se pred Haškim tribunalom u slučaju „Prlić i ostali“ dovodili u vezu sa zločinima nad bošnjačkim vojnicima i civilima u okolini Jablanice, 1993. …
MARKOVINA: Sve, ali apsolutno sve što Milanović radi, a odnosi se na rat i odlikovanja koja dijeli, a ovo nije usamljeni slučaj, ta uporna glorifikacija rata, popovanje s visoka o ovome i onome, odlikovanja osumnjičenicima za ratne zločine, konstantna militarizacija društva i fascinacija vojskom kao takvom su mi apsolutno odbojne. A on to po mom sudu radi iz dva razloga. Prvi je da nadoknadi vlastito nesudjelovanje u ratu, a drugi da potpuno rehabilitira Franju Tuđmana i njegovu politiku. Jer Milanović je najdosljedniji tuđmanist hrvatske politike.
MONITOR: I ove godine je, na sličan način, u Hrvatskoj obiljeležen Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, koji je omogućen vojno-policijskom akcijom Oluja, kada su stradali srpski civili i oko dvjesta hiljada ih je napustilo Hrvatsku. Srbija i RS su Oluju opet obeležili „na svoj način“, ovog puta u Prijedoru čijih je oko 3000 Bošnjaka i Hrvata ubijeno od strane srpskih ratnih snaga. Kako, kao savremenik i istoričar, gledate na ovakve slavljeničke i komemorativne prakse?
MARKOVINA: Prije svega logično je i očekivano da u globalu Hrvati i Srbi drukčije gledaju na Oluju, no ovdje je veći problem šutnja o onome što ti ne odgovara. S tom, ipak bitnom razlikom što Hrvatska ipak, čak i u svom tom pretjeranom trijumfalizmu i zapravo proslavi zbog masovnog odlaska Srba, te ljude i poslijeratne zločine ipak spomene. Može to biti usputno i cinično, ali se događa. Prije dvije godine je, uostalom i Tomislav Medved kao ministar branitelja, otišao na komemoraciju u Varivode, selo koje je skoro pa izbrisano u zločinu nakon Oluje. Na obilježavanjima pak u Srbiji i sada u Republici Srpskoj apsolutno nikada ništa nismo čuli o onome što je Oluji prethodilo i o ‘91. npr. Ove godine sjećanje u obilježenom Prijedoru toliko je besramno, da je jedino što je preostalo to da sljedeće okupljanje bude u Srebrenici.
Inače mislim da bi trebalo prestati s obilježavanjem svaku godinu i s upornim mentalnim produžavanjem rata.
MONITOR: U Atini je održan „neformalni sastanak“ lidera država Jugoistočne Evrope sa predsjednicom EK Ursulom fon der Lajen i predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom. Sastanku je prisustvovao i predsjednik Ukrajine, Volodomir Zelenski. Tu su bili i Plenković, Vučić, Kurti, Kovačeski, Borjana Krišto…Sastanak „neformalan“ i dosta tajanstven. Kako ga tumačite?
MARKOVINA: Ništa se epohalno na tim sastancima ne događa, osim što oni predstavljaju nastavak prakse konačnog većeg posvećivanja pažnje našoj, inače zaboravljenoj regiji od strane Europske unije, koje je došlo kao posljedica agresije Rusije na Ukrajinu. Mnogima je, naravno, najzanimljiviji susret Vučića i Zelenskog, ali ni to ništa bitno u politici Srbije i u odnosu Europske unije prema njoj neće promijeniti.
MONITOR: „Sastanče“ i zemlje BRIKS-a u Južnoj Africi- očekuje se usvajanje dokumenta o principima za proširenje grupe, što očekuju i kandidati Egipat, Alžir, Saudijska Arabija, Argentina… Kakva je budućnost BRIKS-a u već zahuktaloj globalnoj hladnoratovskoj atmosferi?
MARKOVINA: BRIKS je očito postao platforma za stvaranje multipolarnog svijeta, i to ona koja okuplja države i režime izravno suprostavljene ideji liberalne demokracije. I samim tim, širenje mu je u interesu. To što se i dalje ne radi-niti će se uskoro raditi o bloku zemalja identičnih interesa i vanjskih politika, ne znači da one ne predstavljaju ozbiljan izazov zapadnom svijetu.
MONITOR: I u SAD su 2024. predsjednički izbori. Interesantno je da je podrška Donaldu Trampu sve veća među Republikancima (sada već oko 62 posto sigurne podrške), kako i tačke njegovih optužnica rastu (sada oko 91). Kako razumijete ovoliki procenat podrške koji Trampu daju Republikanci?
MARKOVINA: SAD se u duhovnom i ideološkom smislu već dugi niz godina nalaze u građanskom ratu, a također živimo i u dobu uspona desnih nacionalističkih populista, koji su obično mahom jako bogati ljudi i dio društvene i političke elite, ali ih iz posve misterioznog razloga, najviše zahvaljujući društvenim mrežama i djelovanju botova, podržavaju bijesni i obespravljeni ljudi pogonjeni mržnjom prema sistemu i elitama. A to smo, nažalost, već imali prilike gledati.
Nastasja RADOVIĆ