Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

MONITOR: Izjavili ste da se godišnje preko 5. 000 diploma podnese na nostrifikaciju, te da je ta brojka nerealna. U čemu je tu glavni problem?

BOŠNJAK: Ta brojka je bila crveni alarm, jer nema zdrave logike koja će da objasni činjenicu da mi iznjedrimo oko 2000 diplomiranih studenata godišnje na visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori, a da duplo više imamo naših koji su diplomirali van Crne Gore, i dostavili diplomu na nostrifikaciju nadležnom ministarstvu. To je dokaz da se negdje tamo, a lako je provjeriti i gdje, olako štancuju diplome. Nikakvi regionalni sporazumi pa ni međunarodni, ne smiju da budu kočnica našoj državi da zabrani nostrifikaciju tih bezvrjednih papira i da takvim osobama, nemoralnim i spremnim na sve, osobama bez znanja, ne da zeleno svjetlo za tržište rada. Oni kradu budućnost onih koji su marljivo i vrijedno učili i legalno došli do diplome.

MONITOR: Kako gledate na dosadašnje pokušaje provjere diploma?

BOŠNJAK: Striktno gledanje pravne forme u situaciji kad je problem očigledan i alarm upaljen, ne smije se dozvoliti. Mora država da nađe mehanizam i da se zaštiti, jer u pitanju je krucijalan javni interes. Srećne države u svoju administraciju biraju samo najbolje, a mi ovakvim odnosom stimulišemo one najgore.

Tužilački savjet mora pod hitno da preispita zašto nema procesuiranja na desetine slučajeva za koje je resorno ministarstvo predalo krivične prijave i neophodne dokaze osnovnom tužilaštvu za falsifikovanje obrazovnih isprava. Jer stiče se utisak da postoji zavjet ćutanja i nečinjenja u tužilaštvu, kad su ova krivična djela u pitanju i da se štite lažnjaci.

MONITOR: Ponovo imamo najave da će se diplome preispitati u pojedinim ministarstvima. Vjerujete li da će se odmaći dalje u odnosu na ranije slične akcije?

BOŠNJAK: Moramo svi napraviti pritisak javnosti da se taj posao temeljno odradi. Treba nam konsenzus cijelog društva, resornog ministarstva, policije, tužilaštva, civilnog sektora i građana. Te „diplomirane studente“ koji su jednom ili nijednom sa kešom u džepu posjetili te fakultete sa kojih su donijeli diplomu, lako je uhvatiti u laži, jer sve je kod njih laž. Nijesu oni granicu prešli ni par puta u toku navodnog studiranja, ne umiju nabrojati ni dva predmeta a kamoli ime nekog profesora ili autora udžbenika iz kojeg su polagalI. Ovome se mora stati na kraj. Ako postoji volja i odlučnost države, lako se možemo rasteretiti tih neznalica i moralnog škarta iz javne uprave. Sad je pažnja javnosti veća, pa hoću da vjerujem da će se na tome temeljnije raditi.

Preispitivanje diploma treba odraditi i u poslaničkim klupama, iako se od njih ne zahtijeva diploma, jer vas bira narod, narod je njihov poslodavac, ali oni su neko čija se riječ čuje i koji utiču na javno mnjenje, i zato treba da su primjer na koji se treba ugledati. Nažalost, ima ih, sa kupljenim diplomama iz onih čuvenih „štanc škola“  i  time se šalje loša poruka javnosti. Pogledajte biografije poslanika date na veb stranici Skupštine  i jasno će biti ko se stidi da kaže gdje je stekao diplomu, pa vješto izbjegava da to pomene.

MONITOR: Kako bi se ovaj problem mogao izvesti na čistac i preduprijediti ubuduće?

BOŠNJAK: Odlučna država u borbi protiv ovog vida organizovanog kriminala koji ima podstrekače i saučesnike u vrhu vlasti, može i mora naći rešenje. Ja predlažem da donesemo jedan lex specijalis i da tim zakonom stanemo na put ovoj pošasti, koja se širi i prijeti da uruši sve vrijednosti i povede zemlju u propast.

Ali moramo se suočiti i sa činjenicom da smo dozvolili da  na fakultetima predaju nekompetentni profesori koji su našli političku ili neku drugu prečicu da se dokopaju zvanja univerzitetskog profesora. Imamo mi onih koji su vraćeni sa Univerziteta Crne Gore jer nisu ispunili kriterijume da doktoriraju, ili im teza nije bila disertabilna, i oni su pošli na neki od ovih privatnih  fakulteta, poznatih po štancovanju diploma, i vratili nam se sa diplomom doktora nauka da predaju na državnim fakultetima. Imali smo i rektora, koji je doktorirao na Univerzitetu Crne Gore, na našem jeziku, kod mentora Japanca, a da se taj mentor nikad nije pojavio na Univerzitetu Crne Gore niti je prisustvovao odbrani tog doktorata, pa nagađamo da li je bio stvaran, ili fiktivan, da li je ako je stvaran uopšte znao da je nekome mentor u Crnoj Gori. Imamo i onih koji su se školovali za jedno, a predaju drugo. Pandorina je to kutija.

A šta da radimo sa onima, a ima ih ne mali broj, koji su polagali ispite preko veze i imaju poklonjene ocjene iz pojedinih predmeta. Šta sa onima koji su kupovali ispite, a javna je tajna da je bilo par profesora na državnom univerzitetu, koji su takvim činjenjem kaljali ugled ustanove. Bilo je čak onih koji su davali povoljnosti „dva u jedan“ ako kupiš oba ispita kod tog profesora odjednom, imaš popust. No nažalost, sankcija za takvo činjenje nije bilo jer je preovladala nezdrava esnafska solidarnost. Neko je trebao i za nečinjenje da odgovara, jer je saučesnik.

Šta ćemo sa plagijatima, sa dokazanim prepravljanjem ocjena nakon diplomiranja, da bi se ciljano namakao prosjek i ostalo na fakultetu za saradnika, i svi ti a i oni koji su im to dozvolili, glume danas ugledne stručnjake. A trebali bi da snose odgovornost.

A da ne spominjemo ekspanziju modernog prepisivanja na pismenim ispitima, koristeći potencijale savremenih telefona, internet konekcija, kamera, wireless slušalica.

Svim ovim anomalijama trebamo stati na put, ali treba nam opšti konsenzus i politička volja, kako se ne bi stidjeli neznanja koje nosi pečat našeg državnog univerziteta.

MONITOR: Da li je na UCG ili privatnim fakultetima bilo slučajeva otkrivanja lažnih diploma?

BOŠNJAK: Pretpostavljam da je bilo toga, ali da su ekscesi u pitanju, jer da se radi o pojavi, sigurno bi se oglasio neko iz okruženja.

S tim što moram naglasiti da sam vrlo sumnjičava prema kvalitetu pojedinih privatnih, a kod nas nažalost akreditovanih fakulteta, na kojima predaju istrošeni političari koji su se naprasno okitili zvanjem doktora nauka, i koji produkuju ne mali broj diploma.

Temeljne reforme i dobra metla treba našem obrazovnom sistemu.

Predrag NIKOLIĆ