Društva koja imaju višak regula, a manjak pravde nijesu zajednice koje imaju visoku etičku i vrijednosnu dimenziju, a mi, pripadnici pravničke zajednice, imamo, po tom pitanju, posebnu odgovornost
MONITOR: Koja je misija Udruženja pravnika i koliki su njegovi dometi u postojećem pravnom i ukupnom društvenom ambijentu ?
RADULOVIĆ: Udruženje pravnika Crne Gore, najstarija je nacionalna asocijacija crnogorskih pravnika, osnovana 1933. godine, kada je u Podgorici objavljen i prvi broj „Pravnog zbornika“, časopisa za pravnu teoriju i praksu, koji u kontinuitetu izlazi i danas.
U sadašnjem djelovanju Udruženja pravnika dva su dominantna pravca. Prvi, da „Pravni zbornik“ ostane, kako je to zapisao dr Čedomir Bogićević. „svjedok trajanja crnogorske pravne misli“ i „riznica crnogorske baštine“, i drugi – da, kao zajednica slobodnih pojedinaca, u okvirima svog profesioalnog određenja, ostvarimo misao koju je izrekao akademik Mijat Šuković: „Pravo mora imati ne samo političko-socijalnu, već i etičko–vrijednosnu dimenziju”.
Društva koja imaju višak regula, a manjak pravde nijesu društva koja imaju visoko etičku i vrijednosnu dimenziju, a mi, pripadnici pravničke zajednice, imamo, po tom pitanju, posebnu odgovornost.
MONITOR: Pokrenuli ste seriju sesija IUS forum. Sa kojim ciljem?
RADULOVIĆ: Crnogorsko društvo trenutno je u jednom prilično apatičnom stanju duha, sa visokim oportunizmom i bez javno izražene volje, čak i akademske zajednice, da se to stanje mijenja. Prisutna atrofija društvenog dijaloga stoga zahtijeva da se iz ugodne pozicije autora naučnih članaka ili profesora na svojim fakultetima izmjestimo na javnu scenu, upravo sa namjerom da osnažimo društveni dijalog i vratimo kulturu javne riječi. Ius forum, koji se odvija u formi otvorenih sesija, nema iluziju da može da promijeni postojeće stanje, ali ima moć da sve nas, koji se sa tim stanjem ne mirimo, okupi i sačuva ono što se zove higijena duha i akademska odgovornost prema temama od javnog interesa.
MONITOR: U srijedu ste, obilježavajući Dan Udruženja i 20 godina Igmanske inicijative, održali treću sesiju Ius Foruma: „Zapadni Balkan između stabilokratije i vladavine prava“. Da li stabilokratija guši vladavinu prava ?
RADULOVIĆ: Stabilokratija i nedostaci u vladavini prava postali su dva dominantna zajednička imenitelja svih država regiona. To stanje uzrokovano je primarno nekulturom domicilnih elita u pogledu stvarne želje za uspostavom vladavine prava, ali i dijelom i trenutnim stanjem u EU. Ukoliko se ne osjete snažniji imupti iz EU na region, postojeći „zamrznuti sukobi“ će ponovo eskalirati, a trajuća prividna stabilnost neće se na duže održati. Stoga, samo instiucionalna demokratija i neselektivna vladavina prava mogu osigurati da se postojeći društveni antagonizmi riješavaju institucionalno i bezkonfliktno.
MONITOR: Koliko je Crna Gora pravna država?
RADULOVIĆ: Crna Gora jeste pravna država, ali pravo pitanje je da li je država vladavine prava. Odgovor, birokratski, dijelom leži u pregovaračkim poglavljima 23 i 24. Stvarni odgovor leži u našem kolektivnom i ličnom osjećaju pravde.
MONITOR: Dio članova Udruženja pravnika saopštio je da Vesna Medenica po treći put ne može biti predsjednica Vrhovnog suda. Šta Vi mislite o tome?
RADULOVIĆ: U Udruženju ne postoji jednoglasje o ovom pitanju. Uz generalni komentar da je treći uzastopni mandat i samo jedan kandidat loša opcija, pristalice jezičkog tumačenja ističu da Ustav/zakon nema prelaznu normu koja bi decidno sadržala odredbu da se računaju i prethodni mandati i prednost daju toj činjenici. Pristalice ciljnog tumačenja, na drugoj strani, stoje na stanovištu neustavnosti trećeg mandata i taj stav je saopštila i obrazložila profesorica Maja Kostić-Mandić. Lično dijelim stanovište profesorice Pravosudno organizacionog prava iz Beograda dr Vesne Rakić-Vodinelić koja je, u nedavno objavljenoj analizi tog slučaja, stala iza ciljnog tumačenja i neustavnosti trećeg mandata, uz poruku da “odluka ne samo da ne smije ići protiv zakona, ona ne smije ići protiv zdravog razuma prosječnog čovjeka.”
MONITOR: Institut ugledni pravnik uveden je novim Ustavom i očito ima ozbiljan problem, što se najbolje vidi na primjeru Sudskog savjeta?
RADULOVIĆ: Namjera ustavopisca da osigura nezavisnost pravosuđa i obezbijedi više struke a manje politike, kao princip, ne dovodi se u pitanje. Problem nije u Ustavu, već u njegovoj egzekuciji, što potvrđuje neizbor prof. dr Nebojše Vučinića u Sudski savjet. Ovaj primjer, kao i intencija da se Savjet pretvori u klub penzionera i “zaslužnih”, dodatno će devastirati ovu, ustavom dobro koncipiranu kategoriju.
MONITOR: Zagovornik se ustavnog patriotizma. Koliko je taj koncept izvodljiv u Crnoj Gori?
RADULOVIĆ: Društva u državama Zapadnog Balkana imaju ozbiljan problem da prevaziđu izazove formalne i nedovršene demokratije i pronađu odgovarajući koncept za svoju suštinsku društvenu koheziju. Ovaj koncept treba da omogući uspostavu minimalnog zajedničkog činioca, na kojem će se razvijati ustavna kultura, zasnovana na vladavini prava i shvatanju da su društveni sukobi i postojeći antagonizmi legitimni samo ako imaju svoju institucionalnu formu.
Takođe, u višenacionalnim društvima ustavni patriotizam naglašava kolektivni perspektivizam, umjesto etno-nacionalne zatvorenosti, koja se ponekad manifestuje i kao kulturni-društveni provincijalizam. Ustavni patriotizam osigurava strategiju integrisanja koja prevazilazi sukobljenosti identiteta zasnovanih isključivo na nacionalnoj ili religijskog osnovi i uz princip da je patriotizam ustati na himnu pod patriotizmom podrazumijeva i obavezu da se plati i porez.
MONITOR: Da li Ustav sam po sebi može obezbijediti koheziju društva?
RADULOVIĆ: Ustav sam po sebi može garantovati koheziju društva, kako to kaže profesorica sa Univerziteta Kembridž Anatra Haldar, isto koliko i bračni ugovor može obezbijediti “cjeloživotnu istinsku ljubav i epsku romantiku”. Društva u kojima nije izgrađena suštinska ustavna kultura imaju fasadne demokratije i improvizorij u kome se snaga pravne države mjeri količinom usvojenih zakona. Za vladavinu prava, kako naglašava profesorica Haldar potrebna je “zdrava duša društva” koja pravdu osjeća kao vrijednost, a pravo kao instrumentarij za ostvarivanje pravde.
Kohezija, u pogledu vladavine prava, u tim društvima nastaje onda kada svi, u osjećaju nepravde koja se čini prema drugom, tu nepravdu doživljavaju kao čin agresije i prema njima samima. Tek sa tim stepenom društvene empatije mogu nastati društva u kojima je pravda vrijednost veća od prostog zbira regula.
MONITOR: Šta znači pozitivno mišljenje Venecijanske komisije o Prijedlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti. Da li će se time konačno uvesti vladavina prava u tu oblast?
RADULOVIĆ: Zakon o slobodi vjeroispovijesti i pravnom položaju vjerskih zajednica trebalo bi , uz sugestije VK, usvojiti, jer je neprihvatljivo da je Crna Gora jedina država u regionu koja ova pitanja uređuje na osnovu zakona iz 1977. godine. Upravo nemoć države da, u dužem periodu, uredi ova pitanja dovelo je do teške devijacije mnogih ključnih pitanja, prije svega statusa vjerskih organizacija, njihove registracije, načina rada, svojinskih odnosa itd.
Ovaj zakon neće urediti odnose na relaciji CPC – SPC, ali će postaviti pravnu osnovu da država suvereno uredi svoj odnos prema vjerskim zajednicama i preuzme odgovornost za do sada neuređena pitanja.
Imunitet važi i izvan parlamenta
MONITOR: Nedavno ste izrazili neslaganje sa tumačenjem Apelacionog i Višeg suda o imunitetu poslanika ?
RADULOVIĆ: Ovo pitanje sada je pred Ustavnim sudom, koji je jedini nadležan da da konačan sud u pogledu ustavnosti. U osnovi neprihvatljivo je tumačenje da se imunitet, koji poput poslanika imaju i predsjednik države, Vlade i drugi nosioci javnih funkcija, svodi samo na vrijeme zasjedanja ili prostor Skupštine. Ovakvo tumačenje može nas dosvesti u apsurdnu situaciju da imunitet predsjednika države važi u zgradi Predsjedništva u Podgorici i Cetinju, ali ne i na putu između ova dva objekta.
Neke države u regionu, poput BiH, donijele su poseban zakon o imunitetu, ali mislim da za to u Crnoj Gori nema potrebe. Ustavno određenje ovog instituta je jasno, naravno, pod uslovom da nedavno postupanje Višeg suda u slučaju dva poslanika ne bi smjelo postati precedent za naredne slučajeve.
Veseljko KOPRIVCA