Ni jedna odluka Dodikovih predstavnika u institucijama BiH, ne može biti donijeta bez odobrenja Vučićevog režima

MONITOR: Iz Sarajeva je upućena i protestna nota Beogradu u vezi sa učešćem najviših funkcionera Srbije na proslavi Dana RS. Potpredsjednik Vlade  Srbije i senator RS, Aleksandar Vulin, stavio je ulogu RS u centar srpskog sveta. Koliko politika „a la Vulin“- a koliko ponašanje zvaničnog Sarajeva utiču na raspoloženje i političke stavove Srba u BiH?

MUJKIĆ: Kada otvoreno podržavate protivustavne aktivnosti u susjednoj zemlji vi činite otvoreni neprijateljski akt prema toj državi koji se nikakvom slatkorječivošću o poštovanju Dejtona i suvereniteta ne može prikriti. Ono što je Medvedev Putinu, to je Vulin Vučiću, dakle-glasnogovornik one stvarne politike, politike koju taj režim valja „ispod tezge“. Vulin je Vučićeva dvorska-ili bolje reći radikalska luda koja, kreveljeći se, govori sve kako jeste. Od njega se, po potrebi, Vučić može ograditi, može ga javno izgrditi, ali to političko dvoglasje postiže  cilj koji je vidno narušavanje sigurnosne situacije u cijelom regionu. Zvanično Sarajevo u ovom odnosu snaga, gdje preko satelitskog režima Milorada Dodika i njegovih ljudi u institucijama BiH nijedna odluka ne može biti donesena bez odobrenja Vučićevog režima, ima uglavnom inferiornu i reaktivnu poziciju. Te reakcije su najčešće infantilne.

MONITOR: Posle junskog Svesrpskog sabora i Deklaracije, Vučić kao da pokazuje još veću lojalnost Dodiku. Mimo sabora, proslava i deklaracija, koliko ih je povezala novootkrivena uzajamnost- posebno kada se radi o glasanju Srba iz RS na lokalnim izborima u Srbiji?

MUJKIĆ: Kriza u koju je zapao Vučićev režim u posljednju godinu ili dvije ga izbacuje na čistinu. On mora dodatno mobilizirati snage pa se tješnje, na obostranu korist, uvezuje s Dodikom. Platforma te združene mobilizacije krunisana je Deklaracijom Svesrpskog sabora- koja je u operativnoj dimenziji, u stvari mehanizam za očuvanje anahronog, autoritarnog radikalsko-nacionalističkog režima i s jedne i s druge strane Drine, a ogleda se u osiguravanju glasača kako u Srbiji, tako-kad zatreba i u Srebrenici, u osiguranju mitingaškog tijela, a pogotovo u osiguranju unosnih profita. Vučić je oličenje kontinuiteta radikalske politike i kao pravi izdanak te opcije-onda kada se nađe priklješten ili nadjačan, počinje da kuka i da drami, da se prikazuje kao žrtvom, da se sprema atentat na njega i može čak da nas zavara tom svojom prijetvornošću. Onda glumi nekog racionalnog političara hladne glave, poziva na dijalog. Ali koordinate njegovog političkog djelovanja dubinski su određene rečenicom, koju bilo ko normalan ne bi rekao ni u šali- ubiti sto Muslimana za jednog Srbina ili onim sramotnim lijepljenjem imena Ratko Mladić preko imena  Zorana Đinđića. To je kontinuitet krvavih režimskih ruku kojeg hrabri studenti širom Srbije ovih dana izvode na čistac.

MONITOR: Ministar sigurnosti BiH, Nenad Nešić, uhapšen je i nalazi se u pritvoru.  Koliko je hapšenje Nešića posljedica temelje istrage, a koliko-možda, znak da je koalicija sa Dodikom na nivou BiH, dotrajala?

MUJKIĆ: Nešić je udžbenički primjer kako se u jednom etnonacionalističkom režimu možete boriti protiv pravne države. Njegova optužba odmah se u medijima predstavlja kao optužba protiv srpskog naroda. To je kliše koji prati sve dosadašnje slučajeve: Jelavić, Čović, Novalić, Dodik i drugi. Uvijek se, u stvari, sudi narodu, a progonjeni se u zatvoru kao žrtvuje za svoj narod. Taj isti kliše važio je, sjetimo se, i za Haški tribunal. To stavljanje naroda ispred sebe bijedno je i vrhunski nemoralno. Prvi je Dodik prije dvije godine rekao kako je Nešić opasni kriminalac i da treba da bude u zatvoru. Zato je realno pretpostaviti da je hapšenje Nešića rezultat temeljite istrage koju je proveo MUP RS. Što se tiče koalicije- kao prvo, riječ koalicija u političkom životu BiH je preteška za taj čitav kvazimatematički konglomerat koji se oktroira prema važećem izbornom zakonu. Kao drugo, mislim da Dodik već ima kalkulacije o zamjeni koje moraju biti usput popraćene destabilizacijom i krizom, a koje će prethodno dogovoriti s Draganom Čovićem. Dok se to ne utanači, Krišto- kao dobar vojnik partije odnosno prilježni statist u kukuruzu, jedino može čekati.

MONITOR: Nedavno je Visoki predstavnik, Kristijan Šmit, poništio dio odluka Skupštine RS. Dodik je rekao da smatra to kršenjem Dejtonskog sporazuma.  Kako ocjenjujete njegovu izjavu da je RS ravnopravna potpisnica mirovnog sporazuma (kao ugovora iz kojeg se može izaći)?

MUJKIĆ: Ocjenjujem je kao notornu budalaštinu. Uslovno je nazovimo-srpsku stranu u BiH u Dejtonu zastupao je, milošću patrijarha Pavla, Slobodan Milošević. Ni Federacija BiH nije bila strana u pregovorima. Oba entiteta svoj suverenitet crpe iz BiH, a ne obrnuto kako se u nacionalističkim fantazmagorijama često prikazuje. Nisu se neka dva zaraćena teritorijalna entiteta mirovnom konferencijom 1995. godine ujedinili u ‘zajedničku’ državu kojoj su predali suverenitet-da bi sada po nahođenju, mogli iz nje izići, nego obrnuto. Od vitalne važnosti za Dodikov ali u biti svaki, osobito srpski nacionalistički režim u BiH, je insistirati na ovoj verziji naknadnog ujedinjenja u zajedničku državu. Zato je 9. januar važan u tom nacionalističkom narativu, jer on navodno dokazuje da je entitet postojao prije BiH. To je taj nedostatak bazičnog konsenzusa o ustavnim temeljima BiH-koji dok traje i dok se održava zapaljivim izjavama, automatski zahtijeva i postojanje Visokog predstavnika koji taj konsenzus privremeno zamjenjuje. Dakle, ako se neko stvarno želi otarasiti Visokog predstavnika, najbrži put je prihvatiti BiH kao izvor suvereniteta odnosno učiniti da BiH bude-što stvarno i jeste, i država srpskog naroda.

MONITOR: BiH je godinu završila sa više nego skromnim političkim rezultatima: nije dobila datum otpočinjanja pregovora sa EU niti je, za sada, izvjesno kada će moći da koristi novac iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan. U vezi sa Planom rasta i manjkavom reformskom agendom, optužuju se i bošnjački i srpski činioci. Šta se zapravo dogodilo?

MUJKIĆ: Naravno, kada umjesto jednog, pristupne procese vodi četrnaest tijela koja odlučuju konsenzusom i pri odlučivanju se ne vode zdravim razumom već trenutačnim, uskostranačkim interesima, onda jedino što je zagarantirano je neuspjeh. U prepucavanjima s liderima Trojke, SDA je našla načina da preko kantona u kojima vlada opstruira pregovarački proces, da bi u konačnici pojačala svoju izbornu poziciju. Tim političarima koji opstruiraju europske integracijske procese novci iz fondova ionako ne trebaju. Imaju oni svoje pouzdane šeme.

Kada i ako se region Zapadnog Balkana geopolitički presloži proradiće i tužilaštva

MONITOR: U Banja Luci je proslavljen još jedan neustavni dan, Dan Republike Srpske. Tužilaštvo BiH je najavilo pokretanje postupaka protiv osoba  koje su donijele odluku o obilježavanju 9. januara. Može li se, s obzirom na neophodnost političkih dogovora oko izvršne vlasti u Sarajevu, neko zaista sankcionisati?

MUJKIĆ: Republika Srpska je ustanovljena kao multietnički entitet BiH u Dejtonskom mirovnom sporazumu. Dan entiteta, koji kao praznik nije sporan, treba da odražava tu multietničnost-što 9. januar ne može, jer je to dan kada su poslanici Karadžićevog SDS i njihovi simpatizeri istupili iz Skupštine Republike BiH i formirali skupštinu srpskog, dakle, samo jednog naroda. I to je Ustavni sud BiH konstatirao u svojoj odluci. Igra mačke i miša već odavno je zapala u slijepu ulicu. Od prvog januara, već sa sigurnošću u ovoj zemlji, kao prema nekom vjerskom kalendaru, znamo kritične datume i isključive reakcije na njih koje će uslijediti i širiti se u koncentričnim krugovima prema Beogradu i Zagrebu. Znamo napamet- do u riječ, sve fraze koje će zaparati javni diskurs. Ko će šta kome reći, a kako će mu onaj odgovoriti. To je depresivan, bezizlazan, izvorno radikalsko-nacionalistički obrazac stajanja u mjestu- koji će prestati onog trenutka kada i ako se region Zapadnog Balkana geopolitički presloži. Tada će odjednom proraditi tužilaštva i u BiH i u Srbiji i šire.

Ako neko misli da će presude Evropskog suda jednoga dana nestati grdno se vara

MONITOR: Postoji više presuda Evropskog suda za ljudska prava kojima je naloženo BiH da izmijeni Ustav i zakone koji diskiminišu prava pripadnika nacionalnih grupa koje nisu „konstitutivne“. Ništa se bitno, po tim presudama, nije uradilo. Da li je kočnica Dejtonski sporazum ili interes velikih etno-nacionalnih stranaka?

MUJKIĆ: Sve te sudske odluke se gomilaju i čekaju svoje provođenje. Ako neko misli da će jednoga dana one nestati-da će se moći gurnuti pod tepih, grdno se vara. Te odluke zadiru u temelje takozvane europske stečevine-odnosno tiču se vladavine ljudskih prava i sloboda, zabrane diskriminacije po bilo kojem osnovu, aktivnog i pasivnog biračkog prava i slično. Ne samo da je skandalozno nego je i necivilizacijski da Jevrej ili Rom, pa ako hoćete i Crnogorac, Albanac -građanin ove zemlje, ne može biti biran za najviše političke pozicije u zemlji. Uostalom, to ne mogu niti pripadnici konstitutivnih naroda ako žive na „pogrešnoj“ strani entitetske linije. To je zastrašujuće i proizlazi iz fabričkih greški dejtonskog izvornog teksta. Međutim, to ne može opravdati ravnodušnost političkih elita u BiH koji ne samo da u ovome ne vide problem nego često predlažu još opsežnije mehanizme diskriminacije. Razlog njihovog neprovođenja je najprije u tome što zadiru u ustavnu materiju i potreban je najširi politički konsenzus za promjene takve vrste. Drugi razlog je političke prirode. Umetanje ove problematike u ustavne temelje zemlje-za što je BiH dužna i po samom Dejtonskom ustavu, značajno bi suzilo prostor manipulacije, djelovanja i kalkulacije etnonacionalističkih politika koje su, u suštini, jedine politike u zemlji. One bi bile obesmišljene. Ovako one imaju mandat da sve dublje obesmišljavaju BiH da bi je pokazali nemogućom državom. Treći razlog je geopolitičko-kolonijalne prirode. Prema cijelom regionu iz EU se već desetljećima vodi neokolonijalistička politika containmenta, omeđenja jednog politički rovitog-ali periferijalnog područja, s ciljem držanja njihovih konflikta pod kontrolom bez stvarnog unošenja u problem od strane EU.  Dakle, bez njihovih značajnijih rezova i odluka, bez preuzimanja ikakve odgovornosti, izuzev ako bi se moglo zaraditi-recimo kopati litijum ili  utaliti ponešto od oružja i borbenih aviona. To odsustvo smislenijeg angažmana EU ka stvarnoj integraciji ovog prostora nacionalisti interpretiraju kao zeleno svjetlo da nastave svoje ratove. Rezultat za cijeli region je korak naprijed-dva koraka unazad, na radost domaćih državotvornih i briselskih naddržavotvornih elita.

Nastasja RADOVIĆ