Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”, što podrazumijeva prolazak kroz četiri faze, koje će biti različite od provincije do provincije

Aleksandar Radošević, ljekar iz Podgorice, godinama živi i radi u Barseloni. Povod za razgovor sa njim je to što je Španija postala drugo najveće žarište korona virusa u Evropi. Evo kako to on objašnjava.

– Više faktora  su doprinijeli tome. Španija je omiljena destinacija koju posjećuju turisti iz svih krajeva svijeta  tokom cijele godine, a i Španci vole da putuju. Italijani su četvrta najbrojnija populacija stranaca koji žive u Španiji. Protok stanovništva između ove dvije države je  ogroman i dugo, po izbijanju epidemije u Italiji, nije bio  prekinut. Mnogobrojne španske institucije sarađuju sa raznim inostranim institucijama i poslovna putovanja su svakodnevica.

Španci slobodno vrijeme vole da provode izvan kuća, u društvu  prijatelja, često po barovima i restoranima, a vikendima često borave izvan mjesta boravka. Prisnost je velika i običaj je da muškarac kod pozdravljanja uvijek poljubi žensku, a često i da zagrli mušku osobu iz svog društva. U Španiji uvijek ima puno kulturnih, kongresnih i sportskih dešavanja, koja okupljaju na hiljade ljudi na ograničenom prostoru. Neposredno pred proglašenje epidemije bilo je  više manifestacija sa po preko sto hiljada učesnika. Sve to je omogućilo da se virus, po dolasku u kontakt sa populacijom,  brzo kroz nju širi.

Na kraju, ne treba zaboraviti relativno zakašnjelu reakciju odgovarajućih državnih struktura na prepoznavanje potencijalne opasnosti, proglašenja epidemije i primjene zaštitnih mjera.

MONITOR: Španija je imala i najveći broj umrlih poslije SAD-a i Italije. Zašto?

RADOŠEVIĆ: U Španiji je od početka krize zvanično umrlo  od korona virusa više od 24.000 ljudi. Prema izvještajima Ministarstava zdravlja, 95 odsto svih umrlih pripisanih korona virusu ima više od 60 godina. Očekivani životni vijek 2018. godine ovdje je bio 83,5 godine, prosječna starost stanovništva iznosi 44 godine, a svaki peti stanovnik je stariji od 65 godina. Veliki broj ljudi je smješten u staračke domove i virus je tamo brzo ušao i našao pogodno tlo.

Iako bitan faktor, bila bi greška pripisati veliku smrtnost isključivo samo starosti populacije. Među umrlima  je puno ljudi i mlađe životne dobi. Više je faktora koji su doprinijeli tome, a vjerovatno najbitniji je masovna pojava velikog broja oboljelih u vrlo kratkom periodu, što je dovelo do kolapsa zdravstvenog sistema  nepripremljenog za epidemiju tolikih razmjera. Jednostavno, nisu se mogli zbrinuti svi pacijenti kojima je bilo neophodno specijalističko bolničko liječenje.

Mnogi potežu i pitanje načina utvrđivanja uzroka smrti. U različitim državama se koriste različiti kriterijumi i često je diskutabilno da li se publikovani podaci mogu direktno upoređivati. U Španiji svaki smrtni slučaj, gdje je potvrđen korona virus, se pripisuje njemu. Kada se od ukupnog broja umrlih u toku ove godine oduzmu pacijenti zvanično umrli od korona virusa i pacijenti umrli tokom istog perioda prošle godine, postoji višak od nekih 8.000 smrtnih slučajeva. Jedino racionalno objašnjenje je da je broj umrlih od korona virusa vjerovatno veći nego što je zvanično potvrđeno. Kod puno pacijenata, naročito u početku, nisu rađeni testovi na prisustvo virusa, jer ih nije ni bilo u dovoljnom broju.

MONITOR: Iz Španije konačno stižu dobre vijesti. Broj preminulih sve je manji, a od nedjelje,  nakon više od mjesec, na ulice su izašla djeca…

RADOŠEVIĆ: Punih šest sedmica je prošlo od proglašenja vanrednog stanja i za Špance, koji su navikli da puno izlaze, nije bilo nimalo lako da ostanu u svojim domovima. To se najbolje očitava u preko 740 hiljada napisanih prekršajnih prijava zbog nepoštovanja preduzetih kolektivnih mjera. Uprkos tome, najveći broj ljudi je savjesno ispunjavao zadate obaveze.

Stepen ograničenja bio  je dosta visok. Stanovništvu je dozvoljen samo odlazak do prehrambenih prodavnica za kupovinu osnovnih životnih namirnica, odlasci do ljekara i apoteka, kao i aktivnosti povezane sa brigom o starim i nemoćnim. Samo zaposlenim određenih zanimanja, čije aktivnosti nisu prestale, bio je dozvoljen odlazak na posao.

Posljedica svih ovih mjera je značajno poboljšanje epidemiološke situacije. Sada veći dio industrije opet radi, ali je i dalje najveći dio objekata, koji se ne ubrajaju u osnovne, zatvoren.

Škole su zatvorene od proglašenja vanrednog stanja i djeci je od početka zabranjeno da izlaze iz kuća. Svima je jasan poguban uticaj skučenog prostora i nedostatka fizičke aktivnosti na pravilan rast i razvoj djece. Pritisak roditelja i pedijatara je bio veliki. Sa velikim olakšanjem je dočekana uredba kojom se od ove sedmice dozvoljava djeci jednosatni boravak izvan svojih domova. Najavljuju  se nova olakšanja donesenih mjera.

MONITOR: Koje su sada mjere obavezne kao zaštita od korone?

RADOŠEVIĆ: Španska vlada je upravo najavila plan vraćanja u ,,novo normalno stanje”. Podrazumijeva prolazak kroz četiri faze,  gdje će brzina prolaska biti različita od provincije do provincije, bazirana na kretanju broja zaraženih, zauzetosti bolničkih kapacitete, primjene kolektivnih zaštitnih mjera i socio-ekonomskih faktora. Predviđeno je da svaka faza traje najmanje dvije sedmice, čime se predviđa da bi u najboljem slučaju novo normalno stanje moglo biti dosegnuto krajem juna. Do tada će biti zabranjeno kretanje stanovništva između različitih provincija osim iz opravdanih razloga i preporučuje se nošenje zaštitnih maski. Španija se trenutno nalazi u nultoj fazi koja traje do 10. maja. U ovoj fazi od 2. maja je dozvoljen izlazak pojedinaca radi bavljenja fizičkom aktivnošću i grupni izlazak članova jednog domaćinstva. Dozvoljava se otvaranje određenih lokala (na primjer frizerskih salona, zanatlijskih radnji…) koji mogu da primaju klijente samo pojedinačno i u prethodno zakazanim terminima. Restoranima se dozvoljava samo isporuka hrane na kućnu adresu ili hrane za ponijeti, ali ne i prijem klijenata. Profesionalni sportisti mogu da počnu sa individualnim treninzima.

U prvoj fazi je predviđeno otvaranje malih prodavnica i lokala.  Veliki komercijalni centri će ostati zatvoreni. Restoranima je dozvoljeno primanje klijenata isključivo na terasama i to do 30 odsto maksimalnih kapaciteta.  Hoteli će početi sa otvaranjem. Agrarni sektor i ribolov će moći da vrate svoje obustavljene aktivnosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 30 odsto kapaciteta. Dozvoljava se otvaranje centrara za trening vrhunskih sportista i treninzi u profesionalnim ligama. Kulturne i naučne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 30 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 200 osoba i u svim slučajevima sjednuti dovoljno razdvojeni. U ovoj fazi je predviđeno da lokali imaju određeno radno vrijeme kada će primati isključivo ljude starije od 65 godina.

U drugoj fazi dozvoljava se restoranima da primaju klijente i unutar lokala, s tim da popunjenost ne prelazi 30 odsto i da mogu da osiguraju minimalnu distancu među stolovima. Školska godina počinje u septembru, ali u ovoj fazi je u specijalnim slučajevima dozvoljeno otrvaranje škola (dodatni časovi za djecu kojima procijene da su neophodne predškolske ustanove ukoliko oba roditelja rade i organizovanje maturskih ispita. Dozvoljava se sportski lov i ribolov. Bioskopi, pozorišta i slični objekti će moći da prime do 30 odsto svojih kapaciteta, uvijek sa prethodno rezervisanim sjedištima. Kulturne manifestacije u zatvorenim prostorijama sa manje od 50 gledalaca će se moći održavati samo do popunjenosti trećine kapaciteta.  Na otvorenom prostoru se dozvoljava prisustvo do maksimalno 400 osoba i u svim slučajevima sjednuti i na dovoljnoj udaljenosti. Vjerskim objektima se dozvoljava prisustvo vjernika u broju ne većem od 50 odsto kapaciteta.

U posljednjoj, tećoj fazi će popuštiti mjere ograničenja kretanja stanovništva i biće dozvoljeno putovanje samo između provincija koje se nalaze u ovoj fazi. Na nivou prodavnica i restorana, bioskopa i pozorišta dozvoljava se popunjenost do 50 odsto maksimalnih kapaciteta, uvijek uz osiguranje  minimalne razdvojenosti.

MONITOR: Kakve pouke možemo izvući iz ove pandemije?

RADOŠEVIĆ: Pandemije su istorijska činjenica, naša današnjica i neizbježna budućnost. Neophodno je već preduzeti mjere da bi odgovori na buduće epidemije bili pravovremeniji i adekvatniji. Potreba za kvalitetnim zdravstvenim sistemom se samo nameće.

Postojanje minimuma sopstvene proizvodnje se pokazalo neophodnim. Oslanjanje isključivo na uvoz može imati nesagledive posljedice. U određenim trenucima bili smo svjedoci nedostatka solidarnosti i nemogućnosti nabavke potrebnog materijala uprkos spremnosti da se za njega i višestruko plati.

U svijetu u kojem živimo ne postoje jasne fizičke barijere. Moramo biti svjesni da bolesti i iz najudaljenijih krajeva svijeta lako mogu stići do nas bez obzira na to gdje živimo.

Zaštita

MONITOR: Šta preporučujete kao najefikasniju zašitu od virusa korona?

RADOŠEVIĆ: Naše znanje o bolesti bilo je u početku limitirano a vremenom se uvećavalo. Shodno tome, i preporuke koje su davane i mjere koje su preduzimane su se mijenjale, bivajući u nekim slučajevima i protivrječne. Zdrav razum kaže da ako neko pokazuje znake bolesti trebalo bi da preduzme sve moguće mjere da ne zarazi druge ljude i da izbjegava odlazak kod bolesnih. Definitivno, kada postoji mogućnost izlaganja virusu zaštitne maske su vjerovatno najefikasnija mjera sprječavanja obolijevanja. Pranje ruku, izbjegavanje diranja usta, nosa i očiju, i pokrivanje usta i nosa (preporučuje se laktom) dok se kija i kašlje su takođe aktuelne mjere zaštite.

Psihičke tegobe  

MONITOR: Mnogi tvrde da će zbog samoizolacije veliki broj ljudi imati ozbiljne psihičke probleme. Šta mislite o tome?

RADOŠEVIĆ: Uvođenjem vanrednog stanja ljudi su prinuđeni da cjelodnevno borave u svojim domovima. Izolacija dovodi do smanjenja fizičke aktivnosti, nedostatka direktnih socijalnih kontakata, a dugotrajan boravak u zatvorenom prostoru  pogoršava postojeće i izaziva nove psihičke tegobe. Govorimo o punih četrdeset dana. Dobar dio populacije, kojoj zanimanje to omogućava, ispunjava radne obaveze iz svojih domova, najčešće preko interneta, a komunikacije nijesu uvijek najbolje. Zatvaranjem školskih i predškolskih ustanova, i djeca su prinuđena da ostanu u kućama, pa je nekada teško uskladiti i razdvojiti radne i roditeljske obaveze. Za ispunjavanje školskih zadataka djeci je neophodna upotreba računara, koji često u novonastaloj situaciji ne mogu da im se priušte, što takođe može dovesti do konflikata. Roditelji moraju da budu i učitelji. Teško je da se koncentrišete u tim uslovima. Puno je ljudi privremeno ostalo bez posla, mnogi od njih ga vjerovatno neće ni zadržati. Ekonomska nesigurnost je  bitan razlog za zabrinutost. Dodatan rad je nestao i primanja  porodica su značajno redukovana. Posebno su pogođeni ljudi koji su radili u području sive ekonomije, jer su u uvedenim mjerama izgubili priliku  za rad ili nadoknadu.

Sveprisutnost pandemije u sredstvima masovne komunikacije ulila je strah ljudima. U Španiji sa velikim brojem zaraženih stanovnika, svaki pojedinac postaje svjestan da je bio u bližem ili daljem kontaktu sa nekim od oboljelih. To dovodi do izliva zabrinutosti za svoje i za zdravlje porodice. Puno je starih ljudi koji žive odvojeni od djece, a koja ih nijesu posjećivala iz straha da ih ne bi zarazili.

Da ne govorimo o psihičkom i fizičkom stresu kojem su bili izloženi zdravstveni radnici koji su direktno radili sa oboljelima gledajući ih kako svakodnevno umiru, uprkos njihovoj požrtvovanoj borbi da ih otrgnu od smrti.

                    Veseljko KOPRIVICA