Ako vas put nanese od Mojkovca ka Bijelom Polju naići ćete na niz restorana. U jednom od njih, sa ljubaznim osmjehom, pićem i hranom ponudiće vas i Mirjana Jovanović. Iako profesionalno obavlja posao za koji prima platu – ona nije završila ugostiteljsku školu. Njena radna knjižica otkriva da, osim dvogodišnjeg konobarskog staža u nacionalnom restoranu pored magistralnog puta, ima i – fakultetsko obrazovanje. Iako se školovala za vaspitačicu i indeks napunila dobrim ocjenama – u mojkovački vrtić ide tek toliko da bi, s vremena na vrijeme, provjerila ima li na vidiku neko slobodno radno mjesto. Odgovor je uvijek isti. Nema.
I nije jedina. Baš kao i mnogim drugima sa diplomom nikšićkog Filozofskog fakulteta, smjer predškolsko vaspitanje, i Mirjani slobodno radno mjesto je teško naći. I ne samo u Mojkovcu. Slično je i u drugim gradovima u Crnoj Gori. Novi državni vrtići se rijetko otvaraju. Privatni imaju mali broj zaposlenih, a u njima, često, uslov za zapošljavanje i nije stečeno obrazovanje za vaspitače. No, i pored toga – fakultet i dalje uporno upisuje brucoše na taj smjer.
Dovoljan je podatak da je 2006.godine, kada je Mirjana upisala taj fakultet – na birou već bila 431 vaspitačica. Državi se nije upalio alarm. I pored toga, te godine dozvoljen je upis 83 brucoša na taj smjer. A od preko 30 hiljada nezaposlenih u Crnoj Gori – gotovo pet hiljada su fakultetski obrazovani.
Država nema jasnu upisnu politiku koja bi bila pažljivo usklađivana iz godine u godinu sa potrebama tržišta rada.
Profesor na Univerzitetu Crne Gore Radenko Pejović objasnio je da je suština upravo u tome što država ne vodi računa o ovom problem.
,,Logično bi bilo da država uradi program obrazovanja visokoškolskih kadrova i sagleda potrebe Crne Gore, pa kaže da joj trebaju određeni kadrovi iz raznih oblasti kako bi se, u skladu sa tim, obrazovao određeni broj studenata za zanimanja i znanja koja nedostaju”, kaže Pejović.
Na nedavno održanom skupu o reformi visokog obrazovanja rektor Univerziteta Mediteran Slobodan Backović poslao je sličnu poruku tvrdeći da Crna Gora mora uskladiti upisnu politiku na univerzitetima sa potrebama tržišta rada, kako bi se izbjegla trenutna situacija da hiljade ljudi sa fakultetskim diplomama čekaju posao. On je podsjetio da je u školskoj 2009/10. godini srednju školu završilo 7.426 đaka, a 7.790 je upisalo fakultet, s tim što je jedan dio obnovio godinu.
,,To znači da mi upisujemo skoro sve svršene srednjoškolce. Podsjetimo, studijske 2003/04. godine imali smo 8.333 studenta, da bi 2010/11. imali 25.169, što je triput više. Na birou rada imamo preveliki broj nezaposlenih sa visokom stručnom spremom, ukupno 6.196. Zato je neophodno uskladiti upisnu politiku sa potrebama tržišta rada i ne dozvoliti fakultetima da upisuju više studenata nego što je predviđeno licencom. Takođe, treba zaustaviti akreditaciju studijskih programa koji školuju kadar koji je prekobrojan na evidenciji biroa”, rekao je Backović.
Ipak, nemaju svi na isto mišljenje o tome. Na Filozofskom fakultetu misle da odabir fakulteta treba da bude slobodan izbor svakog pojedinca.
,,Svakom mladom čovjeku treba dati šansu da studira ono što želi i uopšte ne utičemo na izbor. Sigurno po završetku studija svi ne mogu odmah u određenom trenutku da se zaposle, ali dugoročno posmatrano treba poštovati pravo na izbor”, stav je Slavice Gvozdenović sa nikšićkog Filozofskog fakulteta.
Sličan je stav i aktuelnog ministra prosvjete Slavoljuba Stijepovića – ukidanje studijskih programa nije moguće, jer svaki pojedinac ima ustavno pravo da odluči šta će da studira i „fakultet upisuje na svoju odgovornost”. On je potvrdio da je uvođenjem Bolonjske deklaracije u Crnoj Gori povećan broj studenata. Ove godine ima ih oko 26.500.
Slavica Gvozdenović sa Filozofskog fakulteta objašnjava da ni jednu državu, pa ni našu, ne može zaboljeti glava od ,,viška” intelektualaca.
No, Crna Gora, i pored hiperprodukcije na pojedinim fakultetima posljednjih godina – još ne zadovoljava evropski standard kada je u pitanju broj visokoškolaca. I taj broj koji imamo izgleda da nije pravilno raspoređen.
Sa druge strane – onih sa diplomama srednjih stručnih škola konstantno nedostaje. Zato na gradilištima rade najčešće građevinski radnici iz Bosne i Hercegovine i Makedonije, ljeti po primorju konobarišu i kuvaju najčešće ugostiteljski radnici iz Srbije, a ni obučenog pekara u Crnoj Gori nije lako naći.
Mnogi stručni smjerovi u srednjim školama su đacima i njihovim roditeljima nezanimljivi za upis, pa učionice u kojima se školuju majstori raznih zanata ostaju poluprazne. To nam je nekako ispod nivoa. Pa majstore najčešće uvozimo, dok mladi iz Crne Gore sa fakultetskom diplomom u džepu – čekaju na birou ili rade poslove za koje se nisu školovali.
Marijana BOJANIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice