Devet mjeseci, od početka do jeseni 2009. godine, Uprava na igre na sreću na čijem je čelu bio Aleksandar Moštrokol, odbijala je da odobri Lutriji Crne Gore da priređuje igru Toto po njenim pravilima jer nijesu bili u skladu sa Zakonom o igrama na sreću. Konačno, nakon intervencija i pritisaka na nedležne u Upravi od strane Ministarstva finansija kojim je tada rukovodio Igor Lukšić, Lutriji je odobreno priređivanje ove igre po spornim pravilima. Po kojim, kako je Uprava i konstatovala, Toto u stvari nije više lutrijska igra, kako je definiše zakon, već kladioničarska. Tako je, osim što je ranije nezakonito Lutriji dozvoljno priređivanje te igre, državni budžet oštećen za 624 hljade eura godišnje fiksne naknade koju bi Lutrija morala da plati da je igra definisana kao kladioničarska. Kakva u suštini i jeste.
Monitor je pozivajući se na Zakon o slobodnom pristupu informacijama od Uprave za igre na sreću dobio na uvid dokumentaciju o tom slučaju, u kojoj se između ostalog nalaze zapisnici sa sjednica organizovanih na insisitiranje Lukšića, a iz kojih se jasno vidi kako je od strane predstavnika tadašnjeg ministarstva i Lutrije na službenike Uprave za igre na sreću vršen pritisak. Prethodno je Ministarstvo usvojilo žalbu Lutrije i iz formalnih razloga poništilo rješenja Uprave kojim se odbijaju pravila Lutrije. Konačno, Lutriji su odobrena sporna pravila.
Poznato je da je vlasnik Lutrije Sava Grbović Džigi poslovni partner Brana Mićunovića, premijerovog prijatlja sa italijanske optužnice za šverc cigareta, čiji su članovi porodice takođe bili u bordu Lutrije. Monitor je pisao o nizu privilegija koje je na uštrb državne kase Lutriji omogućila Vlada.
Prvi sastanak organizovan je u prostorijama Uprave za igre na sreću 25. septembra 2009. godine. Prisutna su četiri predstavnika Lutrije: Grbović, predsjednik Borda direktora Branko Jovanović, Angelina Čolović i pravni zastupnik Lutrije advokat Vladan S. Bojić. U ime Uprave, tu su inspektor Veljko Begović, Tamara Popović, te Moštrokol i službenica Radmila Vorotović. Moštrokol i Vorotovićeva koja je vodila slučaj su nakon tog sastanka formalno skinuti sa slučaja na zahtjev Lutrije.
Na tom sastanku predstavnici Uprave ostaju pri stavu da je Toto kako je definiše Lutrija kladioničarska a ne lutrijka igra, i da zato ne mogu odobriti njeno takvo priređivanje . ,,Pravila koja ste nam dostavili ne sadrže pravila lutrijske igre na sreću Toto. Vi ste nam u više navrata to pokušali dokazati. Mene interesuje da li imate neke nove činjenice i dokaze da je to tako”, pita na početku sastanka Grbovića službenica Uprave Radmila Vorotović.
Umjesto novih činjenica i dokaza, slijede pravna tumačenja i filozofske opservacije Sava Grbovića Džigija. Zbog obimnosti zapisnika, Monitor je primoran da izdvoji tek neke.
,,Ne može postojati moje ili vaše mišljenje da je nešto lutrijsko ili nije lutrijsko. Da li nešto liči ili ne liči, to je isto jedan oblik nekakve kreativnosti u tome. Jer moja pravila mogu onda nekom sledećm direktoru da liče na ovo, onome sledećem na ono”, pojašnjava Grbović. Izgleda ipak da ne mogu, i nasljednik Moštrokola, sada već razriješeni direktor Uprave Ilija Vukčević takođe je konstatovao da je Toto kako je organizuje Lutrija u stvari kladioničarska igra.
Pa dalje: ,,Riječ ‘u skladu sa zakonom’ je jedna jezička varijacija, jesam li u pravu gospodine advokate?”, pita Grbović advokata Bojića i nastavlja: ,,Zašto bi onda postojao ovaj zakon ako ja nijesam normiran i vi kao uprava nijeste normirani… Vaša zabluda je da ovo liči na klađenje, ili ovo liči na je možda nekakvo objašnjenje za nekog ko nije edukovan za igre na sreću”.
U nastavku sjednice službenica Vorotović se poziva i na Vujakliju kako bi Grboviću pojasnila kako zakon razlikuje kladioničarske od lutrijskih igara. Moštrokol tek s vremena na vrijeme opomene na ,,procesnu normu”. Sjednica se okončava tako što advokat Bojić tumačenjem terminologije predstavnika Uprave koja se koristila na sastanku ,,otkriva” lošu namjeru i animozitet Uprave prema Lutriji.
,,Službeno lice je izjavilo da je stav Uprave, sa naglaskom na riječ stav, da se ovakva pravila odnose na kladioničarske a ne lutrijske igre. Riječ stav je neprihvatljiva. Vidljivo je sada da animoziteti postoje i više nego jasno da se ne želi poštovati zakon”, prozreo je Bojić. Predstavnici Lutrije na kraju sastanka traže da Uprava prekine postupak ,,dok ministar ne donese zaključak” , te da se službenica Vorotović i Moštrokol skinu sa slučaja, što je i učinjeno.
Lukšić se uskoro direktno uključuje i donosi zaključak. U dopisu upućenom Moštrokolu on konstatuje da ,,u Ministarstvu finansija već duži period zapažamo da je povodom raznolikih pristupa, viđenja i tumačenja narušen odnos Uprave i tog priređivača”.
,,U namjeri očuvanja partnerstva i budućih perspektiva molimo vas da dodatno razmotrite situaciju. Ovo se prvo čini oportunim zbog nedovršenosti norme Toto i naše namjere da uskoro mijenjamo Zakon o igrama na sreću. Mislimo da je opravdano potražiti prelazno rješenje do eventualnog preciziranja zakonskog određenja”, kaže Lukšić,
Konačno, predlaže novi sastanak kao ,,prigodnu formu za prevazilaženje tog problema”.
Iz dokumentacije koju je Monitor dobio na uvid stiče se utisak da je Ministarstvo finansija nadležno za emotivno stanje Džigija, a ne kontrolu primjene zakona u toj oblasti. Istu praksu nastavili su i Lukšićevi nasljednici, pa je kad god Grboviću nešto nije po volji organizovan sastanak predstavnika Vlade, Uprave i Lutrije. Džigi je nekako uvijek poslije bio zadovoljan.
Novi sastanak oranizovan je šest dana nakon Lukšićeve urgencije. Sada su prisutni i predstavnici Vlade, tadašnji savjetnik Lukšića Predrag Stamatović. Tu su opet Moštrokol i Vorotovićeva, koji su u međuvremeni vraćeni na slučaj. Među predstavnicima Lutrije ovog puta nema Grbovića.
Na tom sastanku Upravi je naloženo da usvoji Pravila Lutrije ,,do kraja radnog vremena”, a usvojeno je nekoliko u najmanju ruku zabrinjavajućih zaključaka. ,,Uprava će u svom budućem radu u odnosu na koncesionare Lutriju i Džek Pot postupati na način koji će biti usmjeren u pravcu jačanja međusobnog povjerenja i afirmacije zakona”, jedan je od takvih koji su potpisali svi prisutni!
Advokat Bojić konstatuje, što se navodi na kraju zapisnika, da ,,dalje razmatranje usklađenosti pravila sa zakonom i ustavom ubuduće ne smije biti praksa ove uprave!” Prisutni nemaju primjedbi, zapisničar ih bar ne konstatuje.
Na sastanku su se, interesantno je, predstavnici Lutrije obavezali da neće podnositi ,,nikakve zahtjeve za naknadu štete pred nadležnim sudskim instancama”. Lutrija je međutim uskoro podnijela tužbu protiv države tražeći odštetu za navodne gubitke pretrpljenje zbog toga što je odobravanje pravila za Toto predugo trajalo. Sudija Blažo Jovanić, kome nije prvi put da presuđuje u korist premijerovih prijatelja, dodijelio je Luriji i Džek Potu odštetu od oko dva miliona eura, iako je i u samoj tužbi konstatovano da se Lutrija ranije obavezala da neće pokretati odštetne postupke. Jovanić je očito uvažio argument Grbovića da Uprava nije nastavila da ,,radi na afirmaciji, razvoju i poboljšanju poremećenih međusobnih odnosa”, pa da onda ni Lutrija ne mora da održi obećanje.
U nalazu zaštitnika imovinsko pravnih odnosa konstatovano je tada da Lutrija nezakonito posjeduje koncesiju za priređivanje igre Toto, jer po ugovoru ima pravo da priređuje mnogo manje igara, o čemu je Monitor ranije pisao.
Uzalud. Džigi je zakon. I norma, što bi on rek’o.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno1 sedmica
INTERVJU3 sedmice
OKO NAS3 sedmice