Povežite se sa nama

MONITORING

Donacije za zaradu

Objavljeno prije

na

Direktor Kliničkog centra Milan Mijović ne bježi od donacija. Kada je u proljeće ove godine svečano otvorena rekonstruisana Poliklinika Kliničkog centra Crne Gore (KCCG), čime se Mijović javnosti predstavio kao čovjek koji predano radi svoj posao i drži obećanja, iz te je institucije saopšteno da je rekonstrukcija koštala 1.200 000 eura – od čega su „80 odsto bile donacije”.

Mijović i donatori su tako duplo premašili budžet koji je planiran za rekonstrukciju, pošto je direktor Kliničkog centra godinu ranije najavio da će u Polikliniku uložiti 600 hiljada eura.

Pa dobro, ljudi su dali novac, što više to bolje. No, stvar je u tome što su donacije svojevrsna prilika kompanijama da dobiju unosne poslove, posebno ako se bave prodajom medicinske opreme. A Mijović tu mogućnost ne pruža svakome.

Kada je Mijović direktoru Uriona Veliboru Ćukoviću u decembru 2011. godine uručio povelju zahvalnosti zbog donacije tri hirurška noža u vrijednosti od „ukupno 95.200 eura”, malo je građana znalo da je Urion tako dobio duplo vrjedniji posao. Radi se o kompaniji koja, zahvaljujući dobrim leđima i zaštiti čelnih ljudi u zdravstvu, mimo zakona, godinama odnosi milione eura iz budžeta. Svečanosti su prisustvovali ministar zdravlja Miodrag Radunović i direktor Fonda zdravstva Kenan Hrapović koje konkurentske kompanije optužuju da su osim Mijovića glavni zaštitnici Uriona.

Darujući Kliničkom centru svoje noževe Urion je postao jedini mogući izbor na tenderu koji je Klinički centar morao organizovati radi kupovine potrošnog materijala za poklonjene aparate, kako bi ti aparati uopšte radili. Nabavka potrošnog materijala za donirani ultrazvučni nož koštala je tu zdravstvenu instituciju 145.970 eura, a posao je naravno dobio Urion. Isti slučaj je sa većinom aparata koji imaju potrošni materijal. Jedna od stavki za koju Klinički centar najviše izdvaja je, recimo, potrošni materijal za aparat za sterilizaciju koji im je prodao Urion, godišnje 232.712 eura.

Valjda slučajno, među rijetkim donatorima koji su uložili medicinsku opremu u Polikliniku, a prema podacima koje je našem listu dostavio Mijović, nalazi se kompanija Urion.

Dok javno promoviše pojedine donatore i prima njihove poklone, direktor KCCG istovremeno odbija donacije drugih kompanija.

Samo dva dana nakon što je Klinički centar u oktobru 2011, a tri mjeseca nakon što je Mijović postao direktor KCCG, objavio tender za nabavku dva aparata za dezinfekciju prostora, kompanija Farmalab ponudila je upravi Kliničkog centra donaciju – tri aparata za dezinfekciju marke Nocospray, proizvođača Oxopharm, čija je procijenjena vrijednost oko 10 hiljada eura po aparatu.

U dopisu koji je kompanija Farmalab uputila Mijoviću navodi se da je ta kompanija odlučila da donira aparate „ s obzirom da je vrijeme krize, što je rezultiralo smanjenjem budžeta za zdravstvo”, te da na taj način Farmalab pokazuje društvenu odgovornost.

Ne osvrćući se na ponudu Farmalaba, Klinički centar kupuje aparate za dezinfekciju od kompanije Urion koja je potom dobila i posao nabavke potrošnog materijala za te aparate. Sve ukupno oko 50 hiljada eura.

Mijović za Monitor tvrdi da je bio prinuđen da odbije donaciju.

,,Prema članu 105 zakona nije bilo moguće u tom trenutku prekinuti postupak javne nabavke i prihvatiti donaciju”, kaže direktor Kliničkog centra.

U članu Zakona o javnim nabavkama na koji se Mijović poziva stoji da je postupak nabavke moguće prekinuti ukoliko je prestala potreba za proizvodima i uslugama koji su predmet tendera, što je upravo bio slučaj sa donacijom Farmalaba.

Mijović takođe tvrdi da se radi o dva različita aparata, onaj koji je poklonio Farmalab i koji je potom kupljen od Uriona. Istina je da se radilo o dva različita proizvođača istog aparata, a upućeni tvrde da je ključna razlika bila u tome što donirani nijesu imali daljinski upravljač. Aparati koje je Mijović odbio potom su izabrani kao prvorangirani na tenderu Fonda zdravstva.

Pri tom, posao sa aparatima za dezinfekciju bio je još jedan od brojnih tendera na kojima je Urion dobio posao iako je njegova ponuda bila skuplja, a konkurentske firme uložile žalbu zbog povlašćenog položaja ove kompanije.

Firma Osmi red najavila je tada u obraćanju Kliničkom centru žalbu Državnoj komisiji za kontrolu nabavki jer su smatrali da je Klinički centar na tom tenderu, tražeći specifične karakteristike aparata za dezinfekciju, u stvari nacrtao aparat koji samo Urion može da ponudi.

„Vaša tehnička specifikacija predstavlja prepisanu specifikaciju iz kataloga ASP, za uređaj Glosair 400. Zbog toga mislimo da je cijeli tenderski postupak pripremljen za proizvođača ASP”, navodi se u dopisu kompanije Osmi red Kliničkom centru. Taj aparat mogao je samo da ponudi Urion.

„Drugi proizvođači imaju uređaje iste namjene a sa različitim parametrima hemikalija, doziranja, raspršivanja i slično, što nedvosmisleno dokazuje da tražene vrijednosti nijesu opšteg karaktera, već su karakteristike ciljanog ponuđača, što je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama”, navodi se u dopisu Osmog reda tada upućenom Kliničkom centru.

Mijović za Monitor tvrdi da on ne protežira Urion.

,,Rad Kliničkog centra je transparentan, u potpunosti u skladu sa zakonskim normama države Crne Gore. Nema privilegovanih firmi u procedurama javnih nabavki Kliničkog centra Crne Gore, što potvrđuju dokumenta o javnim nabavkama Kliničkog centra od avgusta 2011. do danas”, kaže Mijović.

Dokumenta na koje se Mijović poziva potvrđuju da je Urion jedna od dvije kompanije koja je tokom protekle dvije godine dobila najviše novca od strane Kliničkog centra. To što se na spisku dobavljača nalaze i druge kompanije koje se bave trgovinom medicinske opreme nije dokaz da Urion nije privilegovan. Naprotiv, upravo je činjenica da je Urion, kompanija registrovana za inženjersku djelatnost a ne trgovinu medicinskom opremom i koja tako ne ispunjava zakonske uslove, među dva najveća dobavljača Kliničkog centra ono što navodi na sumnju da se radi o privilegovanoj kompaniji.

Pri tom, priča o selektivnom prihvatanju donacija samo je djelić privilegija Uriona na tržištu medicinske opreme.

Pitanje nije da li čelni ljudi zdravstva favorizuju određene kompanije na štetu crnogorskih građana. To je očigledno. Pitanje je – ko sve od toga ima korist.

Milena PEROVIĆ- KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POLITIČKA KRIZA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Blokadom na blokadu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok obesmišljavaju demokratske principe i institucije, neko na državnom nivou, neko u lokalu, zavisno od interesa, partije se spremaju za izbore u Nikšiću koji su zakazani za 13. april.  Za još jedan, što bi rekli, „praznik demokratije“

 

 

“Parlamentarce koji vole podijum i blokade – da pošaljemo na par dana nezasluženog odmora. Mi jesmo za dijalog i kompromis – ali zbog prestanka mandata sutkinje Dragane Đuranović (koja je pritom uzela pozamašnu naknadu) ostaće na hiljade penzionera koji nemaju novca za grijanje i hranu i ne mogu više da čekaju njihovu milost kao fatamorganu”, tvitnuo je krajem sedmice premijer Milojko Spajić. Nije pojasnio šta konkretno znači mjera “par dana nezasluženog odmora” za opoziciju, koja blokira rad parlamenta otkako je penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đurović. Opozicija tvrdi da je na djelu  “ustavni puč”.  U pozadini bojkota, ali i penzionisanja sutkinje Đuranović, o čemu je Monitor već više puta pisao,  priča je o političkoj borbi za prevlast u Ustavnom sudu, tokom koje Ustav i vlast i opozicija tumače kako im kad odgovara. DPS želi da stvari vrati u pređašnje stanje kada su tri njihova partijska vojnika u Ustavnom sudu mogla da blokiraju sve.

Predsjednik parlamenta Andrija Mandić još nije pojasnio koju je kaznu namijenio poslanicima opozicije koji su prethodne sedmice blokadom Skupštine blokirali i usvajanje budžeta. Mandićevi partijski saborci smatraju da je “previše tolerantan”, kako je to ove sedmice kazao poslanik Jovan Vučurović. Prema poslovniku, predsjednik parlamenta može poslaniku koji ometa rad plenarne sjednice oduzeti riječ, izreći opomenu i udaljiti ga iz plenarne sale na 15 dana. Moguće da je Spajić  mislio na udaljenje poslanika na 15 dana.

Mandić još nije zakazao nastavak sjednice Skupštine na kojoj bi trebalo da se raspravlja o budžetu.  U video obraćanju saopštio je da će Skupština  odluku o rješenju blokade parlamenta donijeti kroz dijalog parlamentarne većine i opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZA U BUDVI: Sjednica parlamenta pod znakom pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rok za konstitusanje skupštine opštine Budva ističe 12. februara. Održavanje nove sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, trenutno je krajnje neizvjesno

 

 

Na vanrednoj elektronskoj sjednici Vlade u kasnim večernjim satima 27. januara, pred isticanje zakonskog roka, zakazana je nova sjednica budvanskog parlamenta za 11. februar ove godine, sa početkom u 9 časova. Već sjutradan, 12. februara, ističe rok za konstitusanje skupštine opštine Budva, kojim je propisano da ukoliko se do tog dana parlament ne uspostavi, na redu je raspisivanje novih, trećih lokalnih izbora u ovoj  opštini za manje od  godinu dana.

Održavanje  sjednice na kojoj se do ponoći  toga dana mora izabrati predsjednik parlamenta, krajnje je neizvjesno.

Iz koalicije Za budućnost Budve, lidera Mladena Mikelja, pozvali su nadležne da smijene Nikolu Jovanovića sa mjesta potpredsjednika Opštine. Kao uslov za održavanje sjednice traže od  Ministarstva javne uprave da sprovede svoj nalaz iz decembra prošle godine, po kojem je Jovanović nezakonito imenovan na potpredsjedničku funkciju, bez obavezujuće saglasnosti Skupštine .

Jovanovića je na mjesto potpredsjednika opštine Budva imenovao predsjednik Milo Božović iz pritvora u Spužu, smijenivši prethodno potpredsjednicu Jasnu Dokić. Ministar Ministarstva javne uprave (MJU) Maraš Dukaj donio je rješenje po kojem je imenovanje Jovanovića nezakonito, ali se na tome sve završilo. Nijesu preduzeti naredni koraci.  Ministar je takođe tražio razješenje Božovića u martu prošle godine, ali se ni po tom pitanju nije ništa desilo.

Iz koalicije Za budućnost Budve  mogu se čuti optužbe da ministar Dukaj potezima u poslednja dva mjeseca, odrađuje posao za povratak DPS-a na vlast u Budvi nakon osam godina.

Nemoć ili opstrukcija Ministarstva javne uprave u slučaju Budve, doveli su do toga da Budvom danas upravljaju osobe koje u uređenom društvu to nikako ne bi mogle. U aprilu se navršavaju dvije godine od kada se opštinom rukovodi iz Spuža. Predsjedniku najpoznatije crnogorske turističke opštine potvrđena je optužnica za teška krivična djela, kriminalno udruživanje i trgovina narkoticima.

Drugi uslov Mikeljeve koalicije da se sjednica uopšte održi jeste da njoj prisustvuju isključivo odbornici. Ukoliko bi se ispunio zahtjev da Jovanović bude smijenjen, on neće moći prisustvovati odlučujućoj sjednici, jer nije odbornik, što može pokolebati njegove sledbenike u namjeri da glasaju za opciju vraćanja DPS-a na vlast.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo