Povežite se sa nama

FOKUS

Domoljublje po zadatku

Objavljeno prije

na

Liči na devedesete: dnevnik državne televizije, poznatim propagandnim postupkom iz noći u noć bavi se patriotskim bićem lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića.

U subotnjem izdanju dnevnika državna televizija, čini se ničim izazvana, obavještava crnogorsku javnost da je lider Pokreta za promjene, kao gost u emisiji Da Možda Ne na beogradskom RTS – kazao da je ,,Crna Gora zarobljena država u kandžama organizovanog kriminala”, da je u Beogradu ,,iznio stvari koje ranije nije rekao u Crnoj Gori”, te da je svojom izjavom da se u Crnoj Gori kriminalci sami predaju jer znaju da će biti pušteni na slobodu napravio neoprostivi grijeh – ,,dao je šlagvort srbijanskim zvaničnicima” da u emisiji kritikuju ažurnost crnogorskog tužilaštva u slučaju Šarić.

Neoprostivo: ,,Bio je jedini u emisiji iz Crne Gore, ali se za tajming protiv četiri gosta iz Srbije odlično borio”.

LOV NA IZDAJNIKE: Državna televizija dalje prikazuje brižljivo birane djelove emisije, posebno pazeći da se čuje aplauz publike u beogradskom studiju kada Nebojša Medojević kaže da je odluka o priznanju nezavisnosti Kosova donijeta pod pritiskom.

U istom prilogu, TVCG objavljuje saopštenje Uprave policije u kom se za Medojevićevo gostovanje na RTS-u ocjenjuje: ,,Očigledno je da stvarna namjera Medojevića nije bila borba protiv organizovanog kriminala nego protiv svoje države, a takvih je primjera bilo u istoriji”. Medojevića su iz Uprave policije optužili da ,,odlično sarađuje sa inostranim bezbjednosnim službama”.

U međuvrmenu je Medojević od Agencije za nacionalnu bezbjednost dobio potvrdu da nemaju nikakvu informaciju o njemu kao stranom špijunu.

Ali to ne mijenja logiku režima. Oni koji misle da je Crna Gora, ne daj Bože, u rukama narko kartela, i o tome javno govore izvan zemlje – izdajnici su. Kad o tome pričaju kod kuće druga je stvar: onda je to samo trućanje. Za strance, kako dolikuje, treba da govori premijer Đukanović i probrani zvaničnici. Poslije njihovog opisa našeg stanja, bijeli svijet može samo da nam zavidi.

,,Sve što sam rekao u toj emisiji, ja sam rekao i u parlamentu Crne Gore, u oči premijeru Milu Đukanoviću”, kaže za Monitor lider Pokreta za promjene. ,,Taj prilog na RTCG i hajka na mene govori o panici u kojoj se vlast nalazi. Želi se prikazati da sam ja izdajnik, a da su Šarići, Brano Mićunović i Đukanovići patriote i ugledni biznismeni”.

Medojević ocjenjuje da je realan strah vlasti. ,,Nijesam ja njima prijetnja, niti Pokret za promjene. Stvar je u tome što se ono što govorim i na šta PZP upozorava poklopilo sa međunarodnim pritiscima na crnogorske vlasti. Američka DEA je uključena u akciju Balkanski ratnik, da je samo srpska BIA, ne bi ništa od svega bilo”.

Medojević optužuje ministra inostranih poslova Milana Roćena da stoji iza medijske hajke na njega. ,,Prema našim saznanjima iza tog priloga RTCG stoji direktno ministar inostranih poslova Milan Roćen”, tvrdi on.

ARGUMENT DO ARGUMENTA: Temu o domaćim izdajnicima otvorila je državna Pobjeda. Srđan Kusovac, odgovorni urednik, nekoliko dana ranije, u komentaru u svojoj novini objasnio je kako je ,,slučaj Šarić proizveden u Srbiji, a odatle izvezen u Crnu Goru, uz nesebičnu pomoć ovdašnjih medija i političara”. Kusovac je takođe rastumačio da duvanska mafija u stvari ne postoji, te da je i ta priča proizvedena u Srbiji. Naravno, i optužbe Ratka Kneževića na račun premijera Mila Đukanovića. Jedini grijeh crnogorskih vlasti, objasnio je bivši premijerov savjetnik, je to što su nevini, a ćute.

Patriotizam Nebojše Medojevića mjeren je i na drugim mjerodavnim adresama.
Portparol DPS-a Rajko Kovačević prvi je stao na liniju. Podsjećajući na Medojevićeve ocjene o odluci da se prizna Kosovo kaže: ,,Malo je nedostajalo pa da eksplicitno izjavi da se stidi i crnogorske nezavisnosti što bi, pretpostavljamo, pojačalo aplauz auditorijuma”.

Na branik Crne Gore od Medojevića stao je i politički direktor DPS-a Predrag Sekulić koji je, osim za izdajništvo, po ko zna koji put optužio Medojevića za ,,rad u novini koju je finansirao zemunski klan”. Sekulić je samo zaboravio da objasni kako je MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera Dući, Kumu i ostaloj družini iz zemunskog klana izdao 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, oružne listove.
Oglasio se i premijer lično. Optužio je lidera PzP da je ,,neozbiljan čovjek koji saopštava neargumentovane, pa čak i proste ocjene o stanju u zemlji”. Premijer je potom, vrlo argumentovano, ocijenio da je ,,svima jasno da je Crna Gora vrlo posvećena reformama, uključujući i promjene koje se tiču vladavine prava”.
I neki opozicioni lideri su osjetili potrebu da se malko diferenciraju od Medojevića. Predsjednik SNP-a Srđan Milić dao je primjer kako treba da se van Crne Gore izražava jedan opozicionar i objasnio da je vani podesnije koristiti termin ,,zarobljena država”, nego ,,mafijaška država”. Predsjednik Liberalne partije Andrija Popović kazao je da Medojević ,,u slučaju Šarić služi interesima jedne susjedne i prijateljske države”, te da je ,,previše priče oko ovog slučaja”.

UZLET: U vrijeme dok je vlast Nebojšu Medojevića optuživala za izdaju, u hotelu Podgorica održan je Protestni skup o crnogorskom identitetu i međukonfesionalnim i međunacionalnim odnosima u Crnoj Gori.
Borci za oslobađanje Crne Gore okupili su se odmah nakon intervjua premijera Mila Đukanovića na televiziji B92, gdje je Đukanović bio jasan: ,,Medijska prašina u vezi sa Darkom Šarićem sračunato je podignuta iz Srbije”, ocijenio je. Neprijatelj je lociran.
U deklaraciji koja je potpisana na skupu ocjenjuje se da je ,,velikosrpski nacionalizam preplavio Crnu Goru” i da mu je cilj ,,poništenje crnogorskog državnog suvereniteta”. Najavljuje se ,,pokretanje inicijative da Skupština pred Ustavnim sudom pokrene postupak radi utvrđivanja da li je predsjednik Crne Gore povrijedio Ustav”.
Novinar Mihailo Radojičić je okupljene upozorio je da je ,,najveći problem Crne Gore” to što je ,,izdaja u vrhu”. Potpredsjednik PEN-a Sreten Vujović je pozvao ministra odbrane Bora Vučinića da otkaže poslušnost Vujanoviću i proglasi ,,vanredno stanje zbog narušavanja teritorijalne cjelokupnosti naše domovine”.
Kad se sve zbroji, moglo bi se reći da je u ovoj fazi odbrane državnosti uspješno odvojeno žito od kukolja: Đukanović je naša zdrava snaga, Vujanović bogme nije.
Vujanović se nije oglasio tim povodom. Đukanović je, nakon skupa, a prigodom izjave predsjednika Srbije Borisa Tadića da će obavijestiti međunarodne adrese o tome ko u regionu ne sarađuje u borbi protiv organizovanog kriminala zauzeo pozu državnika. Kazao je: ,,Svako mora razumjeti da je Crna Gora nezavisna država koja ne prima naloge sa drugih adresa.”
Red je napomenuti: srpske partije u Crnoj Gori nijesu pristale na ulogu koju im je vlast namijenila u najnovijem domaćem partiotskom komadu. Nijedan od opozicionih lidera iz tih partija nije davao zapaljive izjave.
PARTIJSKE KALKULACIJE: Filip Kovačević, profesor političke psihologije za Monitor komentariše hajku na Medojevića, kao i ponovno rasplamsavanje identitetskih pitanja: ,,Najnovija dešavanja na crnogorskoj političkoj sceni treba staviti u kontekst početka predizborne kampanje. Postaje jasno da se ne radi samo o lokalnim izborima, nego i o vanrednim parlamentarnim”, kaže on.

,,Pošto su pretvorili u blato sve čega su se dohvatili sada, ono što neki analitičari nazivaju ‘zdravo’ jezgro vladajuće koalicije sa svojim političkim satelitima ponovo potencira identitetske podjele da bi nastavili da skreću pažnju crnogorskih građana za svoje katastrofalno loše i do srži korumpirane politike po pitanju javnog interesa”, kaže Kovačević. On objašnjava: ,,Tu je PZP nezgodan svjedok jer ne pristaje na nacionalna svrstavanja, pa je odlučeno da se njegovo rukovodstvo kompromituje i tako ta partija zbriše sa političke scene. To je stara priča jer je odavno rečeno da je ‘patriotizam posljednje utočiste političkih hulja”.

Kad se prebrojavaju patriote i zemlja brani od neprijatelja, nije ni čudo da je crnogorska javnost gotovo mirno propratila napad na lidera PZP. Tim povodom oglasio se tek Forum 2010 koji je podsjetio Upravu policije, da je njen posao da goni kriminalce a ne da se obračunava sa poslanicima. Slično je reagovao, pošto je prozvan od strane PZP da se izjasni, i predsjednik parlamenta Ranko Krivokapić. To ga nije obavezalo ni na kakvu akciju.
Naravno da u Srbiji postoje paternalističke i asimilatorske ambicije prema Crnoj Gori. Potvrdile su to i izjave novog patrijarha Irineja o CPC, i poseban status među državama koji Crna Gora ima oko priznanja Kosova. Ne treba međutim zatvarati oči. Srbija na čelu sa Borisom Tadićem nije isto što i Srbija Slobodana Miloševića. Ona je mnogo prihvatljivija svijetu: akcije koje srpska vlast u posljednje vrijeme preduzima protiv organizovanog kriminala imaju podršku SAD i Evrope i zemalja regiona. Demokratska Srbija će biti mnogo jača i uticajnija na Balkanu no što je bila ona ratnička Miloševićeva. Ne treba gajiti iluzije da će i u takvoj Srbiji tek tako presahnuti sve težnje da Crna Gora bude njen satelit.
S takvom Srbijom valja sarađivati i u realnom svijetu braniti interese Crne Gore. To nedemokratska crnogorska vlast ne može. Njoj Crna Gora treba samo kao polje za ograđivanje vlastite moći. Izjava Srđana Milića, lidera SNP-a, da je Šarić finansirao kampanju DPS-a na Žabljaku samo upotpunjuje sliku o neraskidivom bratstvu svijeta našeg podzemlja i nadzemlja. Njihovi interesi vladaju Crnom Gorom. Vladajuća patriotska buka i bijes imaju domaću upotrebnu vrijednost. Strateški je interes režima da u Crnoj Gori uništi tragove normalnosti. Eliminisanjem Medojevića i PZP-a, sa političke scene otvorili bi put za stvaranje sistema koji bi osigurao Đukanoviću da preko namjesnika vlada i nakon svog odlaska. Njihov je san – i poslije Mila Milo. Sve je podređeno tome.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES, REFORMA DPS-A  I DRUGE BAJKE: Višestruki povratnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev izbor za počasnog predsjednika DPS potvrđuje ono što  znamo. DPS se nije reformisao, niti će uskoro. Ovo društvo ostaje rascijepljeno između vlasti koja je nastavila da masovno primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio da  slavi susjednog autokratu, i opozicije u  sve čvršćem Đukanovićevom zagrljaju. Koliko Đukanović bude rastao rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije koalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro  sudbina

 

 

„Učinili ste mi veliku čast”, počeo je obraćanje bivši višedecenijski vođa DPS-a i Crne Gore, Milo Đukanović, na desetom Kongresu te stranke, održanom u nedjelju 16. februara, nakon što je izabran za počasnog predsjednika te partije. Nije bilo iznenađenih što je Đukanović dobio partijsku titulu, jer  je novo rukovostvo DPS –a  dvije sedmice uoči  Kongresa saopštilo da će vođa biti predložen za tu poziciju.  Ko je pažljivo pratio, bilo je i drugih znakova pored puta.

“To ne razumijem kao poštovanje samo prema meni. To razumijem i kao poštovanje prema učincima političke generacije sa kojom sam sarađivao i kojoj pripadam, generacije sa kojom sam nastojao, a vjerujem u značajnoj mjeri i uspio da doprinesem vrijednim ostvarenjima naše partije i savremene Crne Gore”, nastavio je Đukanović, nabrajajući  svoje uspjehe (ulazak Crne Gore u NATO , otvaranje pregovora sa EU, 11 miliona investicija..) u gotovo identičnom redosledu kao njegov nasljednik, aktuelni lider DPS  Danijel Živković dok je na Kongresu obrazlagao izbor Đukanovića za počasnog predsjednika.  Živković je u svom govoru u nedjelju bio kritičan prema Zapadu, baš kao i Đukanović u nedavnom intervjuu za Al Džaziru, pa ponovo i na Kongresu. Živkovićev i Đukanovićev govor, potom okačeni na internet stranicu partije, svakako su zanimljivo štivo za stručnjake i vještake. Laički posmatrano, čini se da su napisani iz jedne glave.

Ni Đukanović ni Živković nijesu u svojim osvrtanjima na “istorijska dostignuća” prethodne političke generacije vidjeli nijednu grešku, osim, kako je to istakao Živković,  zanemarivanja standarda građana. Nijesu primijetili da je dobar dio Đukanovićeve političke generacije i onih koji su rukovodili institucijama Đukanovićevog sistema, završio u ZIKS-u i pred sudovima: bivša predsjednica Vrhovnog suda  Vesna Medenica, bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić, njegov zamjenik Saša Čađenović, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić,  vioski funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović,  policijski inspektori, junaci skaj prepiski – Ljubo Milović, Petar Lazović, Ivan Stamatović, Ilija Vasović.  Pa ministri Đukanovićevih vlada, Petar Ivanović, Milutin Simović, Predrag Bošković. Đukanovićev ekonomski guru Veselin Vukotić i menadžment iz Plantaža, Aleksandar Mijajlović, jedan od vlasnika Bemaxa….Podugačak je spisak. Da su mogli da prisustvuju Kongresu, rukovodstvo stranke moralo bi iznajmiti stadion.

Živković je  na Kongresu, uz prigodnu retoriku o navodnoj reformi partije, saopštio i da će jedan od prioriteta DPS-a biti “revidiranje postojećih pozitivnopravnih rješenja u oblasti pravosuđa koja su nas dovela u situaciju da je selektivna pravda postala svakodnevica, a tužilaštvo instrument u rukama parlamentarne većine čiji predstavnici otvoreno najavljuju progon i hapšenja opozicionih predstavnika”. To je valjda pojašnjenje za podugačak spisak visokih funkcionera bivšeg režima u zatvoru i na optužnicama.

Iz novog Glavnog odbora, koji je izabran na Kongresu u nedjelju, isključena su neka stara imena:  Milutin Simović,  Suad Numanović, Zorica Kovačević, Veselin Grbović, Predrag Jelušić… Ostali su Nataša Pešić, Predrag Nenezić, Vladan Joković, Nikola Divanović, Predrag Bošković …

Analitičari izbor Đukanovića za počasnog predsjednika, te retoriku novog rukovodstva na Kongresu, vide kao definitivan pokazatelj da se reforma partije koja je pod njegovom palicom tri decenije vladala Crnom Gorom, nije i neće skoro desiti. „Nekad je DPS bio lična partija Đukanovića, sada je njegov talac“, efektno je prokomentarisao  Rade Bojović iz Građanske inicijative 21.maj.

Živković se ovako osvrnuo na minule dane:  “Kada iz ove perspektive nakon skoro pet godina od političkih promjena pogledamo učinke svih postavgustovskih vlasti, i sa kakvom ‘nepodnošljivom lakoćom’ razaraju sve čega se dohvate vodeći se primarnim ciljem da što duže ostanu u svojim foteljama, onda nam se čini da te naše greške i nijesu bile baš toliko velike kakvim se pokušavaju predstaviti”.  Sitnica: ratovi, uništavanje državnih preduzeća i privrede zemlje, korupcija i kriminal, prostor na stranicama inostrane štampe najprije zbog državnog vrha na međunarodnim optužnicama za šverc cigareta, potom i zbog veza za jednim od najvećih narko kartela Evrope, progon kritičara i gušenje slobodnih medija, nepristojno bogaćenje političke klase čiji je šef dospio na Forbsovu listu najbogatijih skupa sa šeicima, zarobljene institucije, selektivna pravda, krađa izbora….

Živković je ipak zahvalan: „ Malo je političkih partija koji imaju moralni kapital kakvim mi danas raspolažemo, zahvaljujući ostvarenjima i rezultatima koje su ostvarile prethodne generacije u našoj partiji predvodeći državnu politiku u najturbulentnijim vremenima“.

Zuzvrat: Đukanović na Kongresu nije krio zadovoljstvo novom političkom generacijom. Dao im je i dva savjeta –da “ nastave da pouzdano brane ostvareno”, i da budu istrajni na tom putu. Citirao je i Njegoša: “ Nove nužde rađu nove sile. Tako i ove nužde tražile su novu generaciju naše politike”.

Moglo bi se reći i obratno. Stare nužde vraću stare sile. Pokazatelj povratka Đukanovića na političku scenu, koji ni nakon gubitka vlasti i  odlaska sa čela partije, nije nikada u stvari pustio iz ruku konce moći koje je mogao da zadrži, ne pokazuje samo njegov izbor za počasnog predsjednika DPS-a. To je samo izlazak iz sjenke. Da su ga stare nužde navele da pojača kontrolu nad partijom, i opozicijom, vidljivo je bilo prvenstveno kroz nekoliko posljednjih mjeseci djelovanja Demokratske partije socijalista, koja je na slučaju Ustavni sud, radikalizovala djelovanje, pokazujući da nije spremna ni za  promjene i dijalog. Odnosno da   Đukanoviću treba održavanje “pređašnjeg stanja” u pravosuđu i u partiji. Tu su i njegovi sve češći javni nastupi puni kritike aktuelne vlasti i Zapada, pojavljivanje njegovih članova familije na protestima…Sve u svemu, rezultat njegovog čvrstog  zagrljaja partije koju je decenijama vodio je  još jedna uništena mlada generaciju DPS-a. I propuštena prilika da Crna Gora dobije reformisani DPS, kako joj  joj putevi ne bi bili – đukanovićevski svijet ili srpski svet.

Živković se na Kongresu pohvalio posljednjim izbornim rezultatima DPS-a  na lokalnim izborima, najavljujući povratak te partije u državnu vlast na sledećim parlamentarnim izborima.

“Proces je nedvosmisleno počeo, prvo povratkom na vlast u Ulcinju, a onda i nedavnim razvlašćivanjem ove parlamentarne većine u Budvi. Naredna stanica nas čeka već u aprilu – na izborima koji su zakazani u Nikšiću, a onda nastavljamo dalje sve do narednih vanrednih ili redovnih parlamentarnih izbora koji će biti prekretnica daljeg razvoja Crne Gore”, kazao je.

Izborne brojke, međutim, pokazuju da je nakon niza opadanja podrške na izborima nakon avgusta 2020 godine, pozicija DPS –a počela da jača nakon što se Đukanović i zvanično povukao sa svih pozicija, a dok novo rukovodstvo nije tako otvoreno hvalilo njegova “istorijska dostignuća”, kao sada.  Na posljednjim izborima u Podgorici, kada je DPS pokazao drugačije lice, lice koje je nagovještavalo reforme, izborna lista   koju je predvodio Nermin Abdić, bila je pobjednik tih izbora. Stil, način obraćanja potencijalnim glasačima i političkim protivnicima  Abdića, bili su  neporedivi  sa kampanjama Đukanovića i njegove stare garde. Teško da DPS sa legalizovanim Đukanovićevim vođstvom može popraviti taj rezultat, a sasvim sigurno, umanjiće izglede da DPS stekne ono što mu najviše nedostaje: koalicioni kapacitet.

Još jedna zakonitost. Đukanovićev svijet hrani srpski svet. Niz posljednjih lokalnih izbora pokazuje da kad jača DPS jača i bivši Demokratski front.  Samo jedan detalj. Dovoljno je da  Đukanović dođe da proslavi Abdićevu pobjedu u Podgorici uz pjesmu Jači smo od Srbije, pa da se pojača društvena tenzija i radikalizuje javni prostor.

Profesor i metodolog Miloš Bešić objašnjava: „Nakon izbora 2020., na kojima je smijenjena trodecenijska vlast DPS-a, biračko tijelo te stranke i bivšeg DF-a se preraspodijelilo, tako što je dio glasača ta dva politička subjekta prišao ‘umjerenim građanskim opcijama”. Po njegovom mišljenju u međuvremenu su se partijske strukture oko DPS-a i DF-a konsolidovale, dok je do pada umjerenijih opcija doveo i njihov unutrašnji sukob. Povećava se i broj apstinenata, pokazujući da raste nezadovoljstvo i vlašću i opozicijom.

„Nijesam od onih koji ima ambiciju da djeluje iz sjenke. Nikada nijesam tako radio, valjda zato što sam imao dovoljno prilika da budem dio vlasti i sve što sam želio da radim, radio sam sa scene”, kazao je Đukanović na Kongresu  u nedjelju. Niko nije ni pisnuo na te riječi.

Izlazak iz sjenke višestrukog povratnika Đukanovića, samo potvrđuje ono što već znamo. Ne samo da se DPS nije reformisao, krsteći u istorijska dostignuća teret prethodne političke generacije.  Nego i da će taj teret morati da nosi i ovo društvo. Rascijepljeno između vlasti koja je nastavila masovno  da primjenjuje Đukanovićeve prakse, a njen dio i da slavi susjednog autokratu, i opozicije u sve čvršćem  Đukanovićevom zagrljaju.

Ne valja se zavaravati: ako bude  Đukanović rastao, rašće i Vučićeva Crna Gora. To nije prećutna kolalicija, već mnogo više. Hemija. Skoro sudbina.

Milena PEROVIĆ    

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo