Povežite se sa nama

MONITORING

DOMETI TUŽILAŠTVA: A Đukanović?

Objavljeno prije

9 godina

na

ivica-stankovic-milivoje-ka

Nerijetko nas ovih dana upoređuju sa susjednom Hrvatskom. Mediji podsjećaju kako je Hrvatska, baš kad je ušla u NATO, doživjela hapšenje bivšeg premijera Iva Sanadera zbog korupcionaških afera. Nakon što je Crna Gora dobila pozivnicu za NATO, domaći mediji prenose članke svjetske štampe, koji stidljivo, ali ipak sve češće, govore o tome kako bi hipoteke Đukanovićeve radne biografije mogle uticati na reputaciju NATO-a.

Forbs piše da bi Đukanović mogao postati novi Sanader ,,koji je Hrvatsku kao drugu od ex-Yu država uveo u NATO, ali je i sam zbog korupcije završio u zatvoru iz koga je nedavno pušten”.

Može biti interesantna i sličnost Crne Gore i Hrvatske kada su u pitanju državna tužilaštva. Hrvatsko je Sanadera poslalo u zatvor, a crnogorsko, sudeći po prognozama svjetskih medija, takva ,,krupna” istraga tek čeka.

Nakon nedavnog televizijskog istupa specijalnog tužioca Milorada Katnića na TV Vijesti i njegovog stava da ,,će pravda stići na svačija vrata”, kao i više istraga o korupciji na visokom nivou koje je pokrenulo državno tužilaštvo na čelu sa novim tužiocem Ivicom Stankovićem, povećao se broj onih koji vjeruju da je novi tužilački tim ipak drugačiji od ranijih tužilaca koji se nijesu opirali pritisku političkih moćnika. No, nije mali broj onih koji ukazuju da su Đukanović i njegovi van granica tužilačkog dejstva, i koji vjeruju da će to tako i ostati.

Nešto se slično spočitavalo i hrvatskom državnom tužiocu Mladenu Bajiću.

,,Račan je govorio da  Bajić nema dovoljno političke volje za obračun s organiziranim kriminalom,  a Sanader je bio iznimno zadovoljan upravo tim djelokrugom Bajićeva rada,  te ga je zato HDZ-ova vlada i predložila za drugi mandat”, podsjetio je svojevremno Večernji list.

Zbog krivičnih prijava koje su mu ležale u fiokama, poslanici hrvatskog SDP-a su Bajića nazivali ,,stendbajić”, prigovarajući mu da se nije oslobodio uticaja vladajuće političke strukture, već se obračunavao samo s disidentima.

Zvuči poznato? Ove sedmice crnogorsko tužilaštvo je pokrenulo još jednu istragu o korupciji i ogromnoj šteti koju je opštinskoj kasi Budve nanio klan Marović, koji je prema nekim procjenama, počeo da propada onog trenutka kada je Đukanović procijenio da bi ga mogao ugroziti.

Bajiću je, kao i crnogorskom specijalnom tužiocu Miloradu Katniću, čak spočitavana i odgovornost za ratne zločine, u slučaju logora Lora. Ima još sličnosti, no hajde da vidimo razlike.

Koliko god bile važne istrage koje je tužilaštvo pokrenulo otkako je za VDT izabran Ivica Stanković, oktobar prošle godine, Đukanović nije ni priupitan za brojne korupcionaške sumnje i afere, a čame i krivične prijave protiv njega za ratne zločine. Prije hapšenja Sanadera, tamošnje tužilaštvo je imalo od pet do sedam pokrenutih istraga koje su se ticale njegovih poslova koji su sumnjičeni kao korupcionaški.

Crnogorsko tužilaštvo do sada ne samo da nije ni saslušalo premijera već su neke od istraga koje su pokrenute isključile njega i njegove najbliže, kao u slučaju afere Telekom.

Tu aferu aktuelizovala je 2011. američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEC) koja je u tužbi protiv Dojče Telekoma, odnosno Mađar Telekoma, tvrdila da su crnogorski zvaničnici i sestra visokog crnogorskog funkcionera primili mito od 7,3 miliona eura za povoljnosti koje su Mađari dobili prilikom prodaje Telekoma. Mito od privatizacije Telekoma CG Mađari su, preko posrednika, uputili lično crnogorskom premijeru, a to se, kako su 2014. objavile Vijesti, jasno navodi u dokumentima SEC. Kao predsjednik Vlade i na čelu Savjeta za privatizaciju, Đukanović je jedini mogao Mađarima obezbijediti povoljnosti.

Američki diplomatski predstavnici u Crnoj Gori javno su ustvrdili da je nesporno da je mito dat i da je bilo korupcije.

Prema tužbi SEC mito je upućen preko četiri lažna konsultantska ugovora. Te ugovore potpisali su Oleg Obradović, Miodrag Ivanović, Milan Perović, bivši menadžeri Telekoma, dok se iza jednog od ugovora nalazila advokatica Ana Đukanović, premijerova sestra i advokat Nikola Martinović. Sumnjalo se da je jedna od kompanija povezana sa tajkunom Duškom Kneževićem, Đukanovićevim prijateljem. Brojne su veze Kneževića sa spornom kompanijom, o čemu je Monitor pisao.

Nakon posjete SAD-u u novembru ove godine, Katnić je pokrenuo slučaj sa mrtve tačke. Ipak, saslušani su samo Obradović i Ivanović, dok su ostali za sada van istrage. Nije jasno ni zašto Perović nije saslušan. On je za Monitor potvrdio da je potpisao jedan od spornih ugovora, onaj sa Anom Đukanović. Katnić je u intervjuu na TV Vijesti saopštio da istraga nije konačna i da bi mogla biti proširena, ali trenutni pristup ne obećava.

,,Ugovor vrijedan 580.000 eura… odradile su naše dvije advokatske kancelarije. Za sada nema osnovane sumnje da je počinjeno krivično djelo”, rekao je Katnić za TV Vijesti. Đukanović se i ne pominje.

Dok se u istragama o korupciji i kriminalu u Budvi non-stop govori o tome da istraga ide ka vrhu, šefu kriminalnog udruženja, u slučajevima koji se povezuju sa klanom Đukanović, tužilaštvo ne miče dalje od najnižih izvršilaca.

U aferi Snimak, koja je zadesila prethodno tužilaštvo, istraga je bila fokusirana na sitne lokalne funkcionere, koji su jedini na kraju i blago kažnjeni. Đukanović i njegovi saradnici na snimcima su uhvaćeni kako dogovaraju krađu izbora, i planiraju kako da iskoriste državne resurse u tu svrhu. Prethodno tužilaštvo na čelu sa bivšim tužiocem Veselinom Vukčevićem, slučaj je ocijenio verbalnim deliktom. Novo tužilaštvo – ćuti.

Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović je, kada je afera izbila, ocijenio da je u tom slučaju u pitanju grupa krivičnih djela protiv osnova ustavnog uređenja i zločinačkom udruživanju vladajuće partije, odnosno njenog vrha.

Da je moguće pokrenuti postupak protiv cijele partije, pokazao je hrvatski bivši tužilac. Bajić je pokrenuo postupak protiv HDZ. Ovdje takve ideje još prati podsmijeh, vladajućih.

Veo ćutanja prekrio je i slučajeve ratnih zločina koji vode do vrha. Niko od nalogodavaca ni od izvršilaca ratnog zločina deportacija nije osuđen. I pored nekoliko sudskih procesa grupi optuženih visokih policijskih funkcionera i višegodišnjih apela sa raznih strana da se krivci izvedu pred lice pravde, crnogorska vlast se svojski potrudila da zataška taj zločin. Imala je i zbog čega. Ratni zločini ne zastarijevaju, a ovaj vodi direktno do premijera.

,,Ako ništa ono po komandnoj odgovornosti. Da ne govorimo da je suludo vjerovati da je ministar policije tadašnje Đukanovićeve Vlade na svoju ruku pokrenuo deportacije, a da o tome premijer nije ništa znao, kako je tvrdio prije sedam godina kada je jedini put tim povodom i saslušan na sudu”, kaže Monitorov sagovornik koji dobro poznaje pravosuđe i pravo.

Velija Murić, advokat, ranije je za Monitor pitao zašto se nije krenulo od svjedočenja bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića koji je deportacije pred podgoričkim Višim sudom 12. novembra 2010. godine okarakterisao državnim zločinom, ne abolirajući ni sebe krivice.

Tužilaštvo nije ništa učinilo tim povodom, kao ni po krivičnoj prijavi koju su profesor Milan Popović, glavni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik PZP-a Koča Pavlović u maju 2012. godine podnijeli protiv Đukanovića i ostalih najodgovornijih iz vrha vlasti za zločin deportacija, kao i protiv državnih tužilaca, od 1992. do tada, jer su nečinjenjem glavnim krivcima za deportacije pomogli da izbjegnu pravdu. Tužilaštvo se nikada nije oglasilo, niti obratilo – ni podnosiocima krivične prijave ni javnosti. O ovoj krivičnoj prijavi ćuti i sadašnji tužilac Stanković.

Ništa ni sa Prvom bankom braće Đukanović. Ta banka finansirala je sve korupcionaške poslove zbog kojih su hapšeni lokalni funkcioneri tokom protekle godine, i ranije.

Još ništa povodom zabilješke penzionisanog inspektora Vukote Kartala u kojoj je on za napad na Splendid optužio Đukanovićevog prijatelja Branislava Mićunovića, a koju je prije dvije godine obznanio javno Predrag Vučinić bivši policijski inspektor, koji je bio u obezbjeđenju Splendida u vrijeme napada. Taj slučaj u bliskoj je vezi i sa istragom ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Vučinić je tada dao izjavu tužilaštvu. Do danas – ništa.

Važna stvar, kada su u pitanju paralele između Crne Gore i Hrvatske. Većina istraga Bajića protiv Sanadera započeta je nakon što je Sanader prestao biti premijer. Sanader je uhapšen u vrijeme kada je bio na poziciji poslanika. ,,Za treći mandat, kojeg je dobio početkom 2010. godine, Bajić nije imao potporu SDP-a jer je previše koketirao s politikom, a sve istrage su mu započele odlaskom premijera Sanadera”, navodi Večernji list.

Očito je da za istrage o najkrupnijim ribama u zemlji kao što je naša, tužioce, moraju pogurati iz nekog centra moći. Đukanović nema namjeru da poput Sanadera napušta poziciju premijera, a nije zvučala obećavajuće ni Katnićeva izjava da mu je premijer dao zeleno svjetlo za istrage. Protiv sebe nije sigurno.

Tužioci nose hipoteku: ili će skinuti Đukanovićevu masku, i istražiti optužbe koje mu se stavljaju na teret, ili će samo biti premijerova maska. Nova Đukanovićeva maska – reformatora koji je očistio zemlju od korupcije – opasnija je od svih drugih. To Katnić i Stanković moraju znati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

3 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo