Predstavnici buduće vlasti najavljuju raskidanje koncesija za gradnju mHE. Vlada Crne Gore je u prethodnom periodu potpisala ugovore o davanju crnogorskih rječica investitorima i na 30 godina. Ugovore je teško raskinuti ukoliko nije bilo kršenja zakonskih procedura prilikom njihovog sklapanja i ukoliko su energetske kompanije ispoštovale ugovor
Buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno da zabrani gradnju mHE. Ako tako ne bude, ne bilo ni Vlade. To je stav lidera koalicije Crno na bijelo Dritana Abazovića, koji je ponovio na protestu protiv izgradnje mini hidroelektrana u Barama Kraljskim (Kolašin). Međutim, sagovornici Monitora smatraju da je ta ideja teško ostvariva.
Tendencija bivše vlasti da dozvoli investitorima da bistre pijaće planinske rječice stave u cijevi, radi nekoliko megavati struje koja ne čini ni par procenata ukupne potrošnje struje bila je pogubna po stanovništvo koje živi od tih rijeka. To se vidjelo na slučaju Bistrice koja je presušila nakon puštanja male hidroelektrane u rad.
Nakon što su mještani širom sjevera Crne Gore, gdje su planirane male hidroelektrane, bili istrajni da do njihove izgradnje ne dođe, bivši premijer Duško Marković zadužio je Ministarstvo ekonomije da počne pregovore za sporazumni raskid ugovora na šest rijeka. Riječ je o hidrocentralama na rijeci Bistrici u Bijelom Polju, zatim na tri rijeke u Plavu – Murinskoj, Đuričkoj i Komaračkoj rijeci, kao i na Bukovici u Šavniku i Trepačkoj rijeci u Andrijevici.
,,Ovaj program nesporno je omogućio novi zamah u proizvodnji elekltrične energije ali je u tom razvojnom zamahu bilo i propusta koji bi nanijeli štetu prirodi. U pojedinim slučajevima ovaj konflikt razvoja promašio bi svoj cilj, a to je unaprjeđenje kvaliteta života i razvoja lokalnih zajednica koji ne može teći odvojeno od očuvanja jedinstvene i zdrave životne sredine na tim lokalitetima“, kazao je tada Marković.
Iz Ministarstva ekonomije nijesu odgovorili koliko je ovih ugovora raskinuto i u kojoj fazi su pregovori. Nijesu odgovorili ni koliko je novih ugovora potpisano za izgradnju mini hidroelektrana, koje su u fazi izgradnje, a koje tek treba da se grade.
U žiži javnosti trenutno su istrajni protesti mještana Bara Kraljskih da se tri rijeke u Parku prirode Komovi – Crnja, Čestogaz i Ljubaštica ne stave u cijevi. Vlada je početkom ove godine obnovila ugovor za male hidroelektrane na toj rijeci preduzeću Dekar Energy, koju zastupa Momčilo Miranović – biznismen blizak Demokratskoj partiji socijalista (DPS). Ta firma nije ispoštovala prethodno potpisani ugovor.
Slično Miranoviću, i ostali koncesionari za izgradnju mini hidroelektrana bliski su bivšoj vlasti. Mnogi su, suprotno zakonu, bili i veliki donatori DPS-a u predizbornim kampanjama. Dok su drugi u kumovskim i rođačkim vezama sa vrhom te partije.
Abazović je na posljednjem protestu mještana rekao da sa gradnjom mini hidrocentrala treba prekinuti „jednom za vazda, jer ti projekti nemaju logike”. Inevstitori mHE, tvrdi on, isključivo imaju ličnu koris.
„Svaka gradnja malih hidroelektrana je korupcija sama po sebi. Zbog čega? Jednostavno, za 29 godina koncesije vi ovdje ne biste živjeli. Gdje budete živjeli u Crnoj Gori plaćaćete povećanu cijenu električne energije zbog ovoga. Nećete imati ni rijeku, a imaćete veće račune za struju”, kazao je Abazović mještanima.
Pošto je za te tri rijeke koncesija izdata još 2011. godine, od kada se mnogo toga promijenilo – na primjer Komovi su proglašeni za regionalni park prirode, na tim rijekama bi se moglo iznaći rješenje za raskid ugovora. Nevladine organizacije Eko-tim, Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Parkovi Dinarida, Green Home i WWF Adria, podnijele su Agenciji za zaštitu prirode i životne sredine zahtjev za poništavanje postojeće ekološke saglasnosti za malu hidroelektranu Crnja u Barama Kraljskim.
„S obzirom na to da skoro 10 godina kasnije projekat još uvijek nije realizovan, a da je u međuvremenu to područje proglašeno Parkom prirode Komovi, postojeću saglasnost potrebno je poništiti. Važno je napomenuti kako proglašenje područja parkom prirode mijenja sve ekološke i ekonomske parametre pa stoga važeća ekološka saglasnost se može smatrati zastarjelom i da propisane mjere zaštite nijesu relevantne“, navodi se u saopštenju tih nevladinih organizacija.
Nakon sličnih protesta građana i NVO sektora, Agencija je ranije povukla saglasnost za izgradnju male hidroelektrane na riječici Lještanici u Bijelom Polju.
Na ostalim rijekama gdje investitori nijesu kršili ugovor, niti je bilo kršenja zakonskih procedura, oduzimanje koncesija bi se moglo desiti na štetu građana. Abazović je kazao da su svjesni takve opasnosti, ali da se rijeke moraju zaštititi po svaku cijenu.
Ekološki aktivsti ukazuju da bi prvo trebalo spriječiti dalju gradnju mHE i izmijeniti Zakon o energetici i ukinuti podsticaje za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. To bi, smatraju, značajno rasteretilo građane, a potom bi se moglo tražiti rješenje za raskid ugovora sa investitorima koji su već izgradili mini hidroelektrane. Prema registru energetskih dozvola, Vlada Crne Gore izdala je energetskim kompanijama 53 dozvole za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora – solarne, hidro i vjetroenergije.
Kada je riječ o ugovorima za mini hidrocentrale koje su izgrađene, koordinator međunarodne organizacije WWF Adria Milija Čabarkapa smatra da je to skoro nemoguće. Tvrdi da će proces biti težak i za ostale.
„Ali zato se može ukinuti ovaj sistem podsticaja, da ih makar ne plaćamo“, kazao je on za Monitor.
Ukoliko bi nova vlast ponudila sporazumni raskid ugovora, investitori sa kojima je razgovarao Monitor ne bi pristali na to bez „razumne nadoknade“. Pod razumnom nadoknadom računaju dobit koju bi ostvarili tokom godina koliko bi im trajala koncesija. Ekonomski eksperti tvrde da bi državu raskidi takvih ugovora mogli skupo da koštaju.
Vlada je izdavala koncesije na periode od deset do 30 godina. U većini slučajeva riječ je o bistrim planinskim potocima, koji ne bi postojali, ukoliko bi se rijeka stavila u cijevi. Mještani koji žive u okolini tih rijeka pretežno se bave poljoprivredom i svoja imanja snabdijevaju vodom sa tih potoka. Za njih bi stavljanje rijeka u cijevi značilo kraj života na selima.
Slike rječice Čestogaz u Barama Kraljskim govore o tome kakva sudbina čeka slične vodotoke. Koritom ove rijeke ne teku više „bijele“ planinske vode, već se samo vide crne metalne cijevi koje vode od vodozahvata do mašinske zgrade mini hidroelektrane.
Velika dobit za lokalne zajednice bila bi ako nova vlast prestane sa ovakvom praksom. I ne samo za njih, već i za sve građane koji kroz račune za struju plaćaju koncesionarima da prozvode po par megavata električne energije.
Ekološke nevladine organizacije su napomenule više puta kako je dokazano da ne postoji javni interes od projekata za proizvodnju električne energije iz malih hidroelektrana. Štaviše, tvrde, tako se nanosi direktna ekonomska i ekološka šteta državi i građanima.
Pitanje je koliki će račun biti ukoliko se raskinu svi ugovori o koncesijama za izgradnju mini hidroelektrana.
Planirali još 70 malih hidroelektrana
U Crnoj Gori, prema prošlogodišnjem izvještaju međunarodnih organizacija WWF i River Watch, postoje 16 malih hidroelektrana i dvije velike sa kapacitetom proizvodnje većim od 100 megavata.
Prema istom izvještaju planirana je gradnja još 70 takvih postrojenja, od čega 14 mini hidroelektrana do jedan megavat i 56 do deset megavati. Za sada je panirano da ukupno bude 113 hidroelektrana u Crnoj Gori, različitih snaga.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
OKO NAS4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice