Primjer Beransela pokazao je da će se režim braniti svim raspoloživim sredstvima. Policija je pod pritiscima iz centara koji su poznati samo starješinama, upotrebljavajući silu, razbila i četvrtu blokadu gradskog smetlišta i bukvalno uhapsila cijelo Beranselo. Blizu dvjesta mještana, uključujući žene i djecu, kada je ponestalo policijskih automobila, privedeno je kasno naveče pješice, kao u zbjegu, uz rotaciono vozilo, s blokade na Vasovim vodama do stanice policije, udaljene nekoliko kilometara. Tu će sliku dugo pamtiti svi koji su je vidjeli. Najduže će je, svakako, pamtiti djeca – u naručju svojih majki ili u kolicima.
Građani Berana, kojih nije bilo na barikadama da podrže Beranselce, pamtiće tu noć po tome što se neko konačno usudio da uzvikne ono što oni ne smiju. Mještani ovog prigradskog naselja su najprije pred zgradom policije, a zatim i pred zgradom Opštine, pred ponoć uzvikivali pogrde na račun opštinskih vlasti. „Hapsite lopove, a ne nas” – odjekivalo je centrom grada, dok su prolaznici i žitelji obližnjih zgrada sa simpatijama gledali i slušali s pristojne udaljenosti. Lijepo se vidjelo: u ovom gradu Beranselci su osvojili mnogo veći stepen slobode nego ostali njihovi sugrađani.
Navršava se tačno dvije godine od kada je američki državljanin porijeklom iz Berana Jovan Lončar, u jednoj tada potpuno individualnoj i naizgled uzaludnoj akciji, zakupio bilbord u centru grada i na njega zalijepio plakat s fotografijom divljeg smetlišta na Vasovim vodama i pitanjem – „dokle”, koji su vatrogasci po naređenju lokalnih vlasti pocijepali pod okriljem mraka.
„Dokle” – je postao prepoznatljiv logo koji se nosi na majicama ovog ljeta u Beranama, pa i širom Crne Gore. I na transparentima, na protestima. U ovom gradu, i u Podgorici. To je i naziv sajta na kojem se sabiraju informacije, novinski tekstovi i televizijski prilozi u vezi s deponijom na Vasovim vodama.
Dok ovaj broj Monitora ide u štampu na braniku Vasovih voda i na blokadi gradskog smetlišta simbolično će se naći desetine članova nekih ekoloških nevladinih organizacija izvan Berana. Beranselci i njihovi sugrađani koji ih podržavaju izvešće istovremeno performans „povodom zvaničnog otvaranja nelegalne deponije opasnog otpada Vasove vode”.
U pozdravnom govoru biće ukazano na značaj ovog velikog projekta, odnosno objekta za koji je trebalo „sedam godina marljivog sakupljanja ljudske krvi, upotrijebljenog medicinskog materijala najrazličitijih vrsta, uginulih životinja i strijeljanih pasa lutalica, tone i tone otpadnih ulja, upotrijebljenih automobilskih guma, najrazličitijih vrsta baterija, elektronskog otpada, rijetkih dragulja u obliku kiselina i materija za koje ponekad ni sami nijesmo znali sastav i porijeklo”.
„Oni nešto stariji, koji pamte kako je ovo mjesto nekada izgledalo, mogu da potvrde da su, da bi se dovelo u ovo stanje, bili potrebni gotovo nadčovječanski napori. Ipak, ovom prilikom moram da pomenem ljude i institucije bez čije bi nesebične podrške svi ti naši napori bili jednostavno uzaludni, i čija će imena ostati trajno urezana ne samo u zidine ovog zdanja već i u kolektivno pamćenje ovog naroda”, rekao je ironično Gojko Cimbaljević, predstavnik građana Berana koji podržavaju Beranselce.
Pomenuti su ministar Predraga Sekulića i njegov pomoćnik Siniša Stanković, ekološka inspekcija, komunalna policija i druge nadležne inspekcijske službe Opštine Berane, Vuka Golubović sa saradnicima i koordinatorima projekta, Javno komunalnog preduzeće Berane na čelu sa agilnom i neumornom direktorkom, Uprava policije PJ Berane.
„Naročita zahvalnost stručnjacima koji su utkali svoje znanje u precizna mjerenja, odabir lokacije, izradu projektne dokumentacije, procjene uticaja na životnu sredinu i studije izvodljivosti. Zahvalna pokoljenja vam ovo neće zaboraviti”, gorko se zaključuje u govoru.
Na „novootvorenu” deponiju prvi je ušao ambasador UNICEF- a Rambo Amadeus, koji je izrazio solidarnost sa mještanima Beransela. „ Vlastima problem očigledno nije pred nosom. Ne može se leškariti negdje na jahti i ispijati koktel, a istovremeno razmišljati o Beranselu”, poručio je sa deponije Rambo.
Kako je došlo do izbora lokacije za izgradnju regionalne deponije u Beranama?
Selekcija je počela još 2004. godine. Tada se u igri, pored pet lokacija među kojima nije bilo Vasovih voda, nalazila planina Turjak. Prvobitnim masterplanom za odlaganje čvrstog otpada, koji je za potrebe crnogorskog Ministarstva uređenja prostora te godine uradila njemačka konsultantska kuća GOPA, lokacija Turjak bila je predložena kao „najbolje rješenje za regionalnu deponiju”.
Mještani Bihora i nekoliko sela rožajske opštine tada su organizovali masovne proteste. Naknadna studija je pokazala ne samo da lokacija Turjak nije najbolje već da je „najgore moguće rješenje”.
Novom studijom ovog je puta obuhvaćeno sedam lokacija na području beranske opštine. Četiri je predložio Hidrometeorološki zavod, dvije američka razvojna organizacija CHF koja je finansirala izradu studije. Sedmu lokaciju, Vasove vode, naknadno je za bodovanje predložila lokalna uprava.
Bodovanje je pokazalo da je najekonomičnija lokacija stari kamenolom u selu Buče, na Gradinskom polju. U blizini sela gradonačelnika Vuke Golubovića. Drugorangirana je bila Vasova voda. Lokalna uprava je, međutim, obavijestila obrađivača da je lokacija Buče sporna zbog procesa restitucije. Istovremeno su ga obavijestili da su počeli proces otkupa zemljišta na Vasovim vodama – prije nego je izvršeno bodovanje. Tako su se Vasove vode našle na prvom mjestu. Te 2007. godine tada nepoznat Jovan Lončar ponudio je javno Opštini da plati za zemljište na Vasovim vodama onoliko koliko su oni platili, samo da se tamo ne gradi deponija, što naravno nije prihvaćeno.
Kada su o trošku mještana Beransela izvedena ponovna bodovanja, pokazalo se da je prilikom ranijih mjerenja napravljeno niz najgrubljih nepreciznosti. Namjernih. Država i lokalna uprava naknadna bodovanja nijesu priznali, pravdajući se time da je posao projektovanja otišao daleko i da nema vremena ni novca za povratak na traženje nove lokacije.
Kada se stvari izvedu na čistac, postaje sasvim jasno da se radi o golom inatu DPS-a, koji ne želi da bude poražen ni od koga, ponajmanje od mještana jednog sela. DPS se sve više boji poraza i zato se ponaša kao ranjena zvijer. Zato su u Beranselu pustili policiju na žene i djecu. Ne treba imati iluziju da je to samo ispipavanje pulsa. Ako im na Vasovim vodama prođe sila, silu će primijeniti kad god budu htjeli, na svakom koraku i na svakom mjestu. Na Vasovim vodama se zbog toga ne brani samo Ustavom i zakonima zagarantovano pravo na zdravu životnu sredinu. Brani se sloboda.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU4 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice