U toku je novi zaplet sapunice jednog divnog prijateljstva. I Milo Đukanović i Stanko Cane Žabac Subotić, evo svako malo, pa u javnosti ponavljaju kako prijateljstvo traje, medijskim olujama i sudskim procesima uprkos.
Subotić tvrdi da se poznaju od 1990. I Đukanović je nedavno kazao da je prijatelj sa Subotićem. Je li prijatelj mog prijatelja i moj prijatelj? Subotić „zna” i Darka Šarića, dok Đukanović „ne zna” da li je Prva banka davala kredit od 5,3 miliona eura pljevaljskoj Mat kompani, firmi porodice Šarić.
Nakon što se Subotić oglasio izjavom na TV B92 i intervjom za TV IN, fabula je proširena ostalim personama dramatis – sve, bogati, sami prijatelji, bivši prijatelji, ili prijatelji mog prijatelja.
Naivnog Subotića, za nekih 50 miliona eura, ,,izradila” dvojica zemljaka mu, Miroslav Mišković i Miša Beko. Puklo među braćom srpskim tajkunima, sijavaju očnjaci u maloj bari punoj krokodila a sva je depeesovska menažerija u stanju borbene gotovosti odbrane nezavisnosti Crne Gore!
Nije li Subotić još 2008. godine kad su ga puštili iz pritvora u Moskvi, bio DPS prorok tvrdeći da će istraga protiv njega u Srbiji – a do nje je, avaj, došlo jer, eto, Beko i Mišković neće da mu vrate pare – ,,da se pretvori u još jedan napad na Crnu Goru od strane onih koji su patološki opsjednuti njenom nezavisnošću”!
I eto motiva zbog čega se progoni Cane Žabac. Pošteni šnajder iz Uba koji nije, kao u onoj bajci, jednim potezom ubio sedam muva, niti, kaže, bilo koga – prijatelj je Mila Đukanovića.
A bili su svih ovih godina Subotić i Beko i Mišković prijatelji i prijatelji moga prijatelja. Udomljeni su u Crnoj Gori. Subotić ima Vilu Montenegro i još kojekakvih drugih skupih crnogorskih nekretnina. Sada kaže: ,,Ja sam omogućio Crnoj Gori tranzit da svakog mjeseca ubira velike prihode, to je bilo isključivo zahvaljujući meni”.
Mišković na Savini u Herceg-Novom ima kuću od oko 300 kvadrata, pokupovao je placeve na poluostrvu Luštica. I on je, prema vlastitoj tvrdnji iz 2008, svjedok prisutni Milo Đukanović na otvaranju Delta sitija, ,,omogućio” investicije (Delta siti, Maksi, M;tel, itd) u Crnoj Gori od nekih 180 miliona eura. I Beko, koji je i crnogorski državljanin, takođe ima vilu u Herceg-Novom, kod hotela Plaža. A Mišković i Beko su, u različitim periodima, bili ministri za doba Slobodana Miloševića, sada su šampioni tranzicije u Srbiji u kojoj stenju stotine hiljada opjačkanih sunarodnika.
Komšija Miškoviću i Beku u Herceg-Novom je Vladimir Beba Popović, bivši šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srbije, još jedna persona dramatis krvoločnog obračuna srpskih tajkuna i strategijska rezerva depeesovske menažerije u bombardovanju Nebojše Medojevića. Beba je medijski ekspert. A gdje je ispekao zanat? U Spektri, beogradskoj marketniškoj agenciji, koju je svojevremeno osnovao upravo Milan Beko. Štaviše, Beko je bio kum ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića. Takođe je Beko prijatelj sa prijateljima premijera Mila Đukanovića, likovima koje bude prijatne uspomene na slavne 1990-te, poput Jovice Stanišića (1991-1997. šef srpske tajne službe, sada u Hagu, optužen za ratne zločine). Nije li sin Stanišića bio pilot aviona Subotića koji je via Kipar nosio tovare miliona od ,,tranzita duvana”?
I Cane Žabac i Beba saglasni su da nevolje dolaze i od Aleksandra Saše Tijanića, direktora RTS-a, još jednog prijatelja i prijatelja mog prijatelja. Sada Tijanić ne valja a 1999. je valjao. Angažovali su ga onomad kumovi Mila Đukanovića, Goran Sito Rakočević (direktor RTV Crne Gore) i Vuk Vučko Rajković (direktor Trećeg kanala TVCG) da im napravi šemu i osmisli produkciju Trećeg kanala. Pa je Tijanića za taj posao, tvrdi Subotić, isplatio on lično. Tijanić je rekao da mu je ,,pošteno plaćeno” a ko je dao novac – njega ne interesuje.
Zbog čega je Subotić uopšte dao pare za jedan crnogorski medij? – to nije objašnjeno, niti je iz TVCG demantovano. Daleko transparentniji je bio Darko Šarić koji je preko pljevaljskih ortaka pokupovao akcije Pobjede. Ima li Cane Žabac u svojoj memoriji ili arhivi još dokaza o svojim netransparentnim uplatama za neki od crnogorskih medija, koji se sada opučiše dokazujući teoriju zavjere šnajdera iz Uba?
Zasad nije poznato, iako ne spori da je široke ruke; ima se i može se – je li to donacija ili potkupljivanje, stvar je zdravorazumskog prosuđivanja. Skromno je za TV IN Subotić odbio da saopšti ,,kome je sve davao pare”. U jednom drugom intervjuu je bio nešto konkretniji. Za Jutarnji list iz Zagreba, 10. maja 2009, Subotić je opisao Mila Đukanovića i Zorana Đinđića i kao svoje ,,političke prijatelje”. A takva definicija prijateljstva uključivala je i masne uplate. Subotić je rekao da je od 1995. do ,,Đinđićeve smrti, pa još koju godinu nakon njegovog ubistva” pomogao Demokratsku stranku sa ,,10 miliona eura”. Da li je imao uplate i za drugog ,,političkog prijatelja” i DPS?
Upravo to je tvrdio Srećko Kestner, koji je sa Subotićem bio suvlasnik Wellesley ltd. i Dulwich enterprise ltd, of-šor firmi na Kipru. Kestner je kazao da je svojim milionima finansirao izborne kampanje DPS-a.
Stoprocentno je tačno da su ove Subotićeve i Kestnerove of-šor firme sa Kipra krajem 1990-ih garantovale ,,beskamatne kredite” Vladi Crne Gore da kupi dva aviona ukupne vrijednosti od 30 miliona dolara. Valjda su Nacional i nesrećni Ivo Pukanić 2001. godine pogrešno shvatali ove transakcije, pa je objavljeno da je Subotić preko firmi ,,potkupljivao svoje političare s prostora bivše Jugoslavije”.
Nacional je pisao kako je Subotićeva of-šor firma Codex ltd iz Lihtenštajna namirivala račune od oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Mila Đukanovića, prijatelja.
A prijatelji mog prijatelja, Dušan Ban i Željko Mihajlović, radili su u firmi Mia, preregistrovanoj na D-Trade, vlasnika Stanka Subotića, djelatnost – tranzit cigareta. Navodno, tvrdi Kestener, ova dva prijatelja aktuelnog premijera su bili zaduženi da kod prijatelja Subotića ,,ubiraju velike procente”. Dobit se dijelila, procenat ovom, procenat onom, a procenat, svjedočio je Kestener i – ,,za prijtelja”, Mila Đukanovića lično.
Prijatelj po prijatelj, procenat po procenat – dok ih Interpol ne rastavi. Prava tranzicijska bajka o krojaču koji nije ubio sedam muva niti, tvrdi, bilo koga, ali je prijatelj crnogorskog premijera, zna i Darka Šarića, brata u Hristu, u srpskom državljanstvu, u stotinama miliona eura i nevoljama zbog crvenih potjernica. Obojica – birani klijenti Prve banke.
Prijatelj i prijatelji mog prijatelja
Milo Đukanović o Stanku Subotiću
,,To što je taj čovjek (Subotić – prim.a) osumnjičen, za mene ne znači da treba da prekinemo prijateljstvo”.
Skupština Crne Gore, 27.oktobar 2009.
Stanko Subotić o Milu Đukanoviću
,,Jeste, tačno je i ja njegov prijatelj isto tako”.
TV IN, 22. mart 2010.
Stanko Subotić o svom kreditu kod Prve banke
,,To prijateljstvo (sa aktuelnim preimjerom- prim.a.) ništa nije pomoglo po pitanju toga, to je prvo bio odličan posao za Prvu banku, zato što sam ja u prvom mahu isplatio praktično od svog novca 50 odsto tog projekta, tako da je taj projekat na samom početku bio odličan za Prvu banku, samo što sam ja u kasnijem periodu vratio taj kredit, tako da on meni nije imao šta da učini”.
TV IN, 22. mart 2010.
Milo Đukanović o kreditu Vlade za Prvu banku
,,Dosta ubjedljivo odbacujem jednu insinuaciju o tome da je ovo potez kojim ja prevashodno brinem o svojim interesima. Ne, ovo je potez kojim Vlada brine o interesima deponenata i partnera Prve banke”.
Skupština Crne Gore, 18. decembar 2008.
Milo Đukanović o kreditu Prve banke za Mat kompani
,,Vjerujte mi, niti znam da li je gospodin Šarić, niti bilo koji drugi čovjek ove države dobio kredit iz Prve banke.
TV B92, 19. februar 2010.
Milo Đukanović o Draku Šariću
,,Imamo vrlo precizno uvid u kvalitet sumnji koje se ispostavljaju u odnosu na to i na druga lica. Sumnje su, da kažem, jedan kvalitet. Međutim, jako dobro znamo da na bazi sumnji, bez argumenata, ne možemo suditi ljudima. I posebno, ne možemo im uskraćivati elementarna građanska prava”.
TV B92, 19. februar 2010.
Stanko Subotić o Darku Šariću
,,Ja tog čoveka znam, da. I ne bežim od toga. Ali, ja tog čoveka znam možda nekih zadnjih godinu i po, dve godine dana. I što je vrlo čudno, sa tim čovekom me je upoznao sin Miroslava Miškoviča, znači Marko, koji je super prijatelj i super drug sa tim ljudima”.
TV IN, 22. mart 2010.
Miroslav Mišković o Milu Đukanoviću
,,Predstavnici Delte će vrlo brzo sa premijerom Milom Đukanovićem i Vladom početi razgovore o daljim investicijama u Crnoj Gori”.
Govor na otvaranju Delta sitija, Podgorica, 1. oktobar 2008.
Vladimir JOVANOVIĆ