Crnogorska osnovna i viša tužilaštva su za 11 mjeseci ove godine sklopila gotovo isti broj sporazuma o priznanju krivice koliko sva tužilaštva prošle godine

Od tužilačkog procesuiranja porodice Marović i pripadnika njihove organizovane kriminalne grupe, pa do suđenja za pokušaj terorizma, poznatijeg kao „državni udar“,  u javnosti postoje oprečna mišljenja oko upotrebe pravnog instituta sporazuma o priznanju krivice u našem pravosuđu. Dok su tužioci i advokati često isticali da je institut ostvario svoju svrhu bržeg i efikasnijeg rješavanja sudskih sporova, uz smanjenje troškova postupka, mnogi pravni eksperti smatraju da se ovaj institut zloupotrebljava kako bi se nekima pomoglo, a nekima odmoglo.

Upotreba ovog pravnog instituta, koji podrazumijeva dogovor tužioca i optuženog o kazni, koji se pred sudom formalizuje u vidu sporazuma, sve češće se primjenjuje u crnogorskim tužilaštvima. To je primijetila i Evropska komisija (EK), na šta je ukazala u nekoliko posljednjih izvještaja o napretku Crne Gore u pregovaračkim poglavljima. U posljednjem takvom dokumentu, jedna od preporuka za Poglavlje 24 (pravda, sloboda i bezbjednost) bila je da se „preduzmu konkretne mjere kako bi se ograničila upotreba sporazuma o priznanju krivice na izuzetne slučajeve, kako bi se unaprijedila transparentnost i kredibilitet pravosudnog odgovora na organizovani kriminal kroz odvraćajuću i konzistentniju kaznenu politiku“. Na isti način preporučuju da se smanji upotreba sporazuma u slučajevima korupcije.

„Cjelokupni pravosudni sistem mora postati učinkovitiji, operativniji i odvraćajući, uključujući način na koji se predmeti organizovanog kriminala vode na sudovima. Sudski su postupci pretjerano dugi zbog čestih odlaganja ročišta. Ta duga kašnjenja, ali i nedostatak povjerenja između tužilaštva i sudova, nakon nekih kontroverznih oslobađajućih presuda posljednjih godina, dovela su do široke upotrebe sporazuma o priznanju krivice od strane tužilaštva. Osumnjičeni kriminalci, koji u istrazi postanu svjedoci saradnici, izuzeti su iz 46 pravnih postupaka, bez obzira na težinu krivičnog djela. Kao rezultat toga, uprkos nekim primjetnim izuzecima, pravosudni odgovor čini se uopšteno blagim, a kazne, novčane kazne i oduzimanje imovine nesrazmjerno su niski u poređenju sa težinom krivičnog djela“, navodi se u izvještaju.

Istraživanje Monitora pokazuje da se broj sporazuma u crnogorskim tužilaštvima, prema zvaničnim podacima, drastično uvećava. Tokom 2020. godine samo u osnovnim i višim tužilaštvima sklopljeno je, prema podacima do kojih je došao Monitor, 365 sporazuma o priznanju krivice. To je, prema izvještaju Tužilačkog savjeta za prošlu godinu, malo manje od ukupnog broja sklopljenih sporazuma u svim tužilaštvima u 2019. godini (371), a ostalo je više od mjesec do kraja godine.

Na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavljeno je 15 sporazuma o priznanju krivice, dok je, prema nezvaničnim informacijama, u toj instituciji sklopljeno mnogo više. Prošle godine je ovo tužilaštvo, koje je i bacilo kontroverzu na institut sporazuma o priznanju krivice, sklopilo 49 takvih sporazuma. Ove godine je, prema nezvaničnim informacijama, sklopljeno znatno više.

Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici potpisalo je ove godine 200 sporazuma o priznanju krivice, što je duplo više u odnosu na prošlu godinu, kada ih je bilo stotinu. Sporazumi su najčešće zaključivani za krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.

Od 200 potpisanih sporazuma, osnovni sudovi u Podgorici i Danilovgradu prihvatili su 179. Tih 21 odbijenih, i još jedan na Cetinju, jedini su sporazumi od 365 sklopljenih, koje su odbili sudovi. Pasivna uloga sudija, koji rutinski prihvataju ponuđene sporazume, glavna je zamjerka pravnih eksperata.

Ove godine su sudije samo tri osnovna suda, gdje se vode postupci za lakša krivična djela, odbili da prihvate sporazume koje su ponudili tužioci. Sudije viših sudova u Podgorici i Bijelom Polju, u kojima se sudi za najteža krivična djela, prihvatili su sve sporazume koje su im ponudili tužioci. Na primjer, Viši sud u Podgorici prihvatio je svih 122 sporazuma o priznanju krivice, koje su ponudili tužioci Višeg državnog tužilaštva u Podgorici. Od tih 122, u 113 slučajeva riječ je bila o krivičnom djelu neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga.

„Najviše sporazuma o priznanju krivice, nih 113 zaključeno je zbog krivičnog djela neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, sa kaznama zatvora u rasponu od šest mjeseci do dvije i po godine, a većina sporazuma sadrži i novčanu kaznu kao sporednu, koja je iznosila do 10.000 eura“, navodi se u odgovoru podgoričkog Višeg tužilaštva.

Peta po redu publikacija Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Iza statistike, objavljena prošle godine, pokazuje da je sklapanje sporazuma o priznanju krivice u slučajevima organizovanog krijumčarenja narkotika dodatno ublažilo kaznenu politiku, a nije doprinijelo otkrivanju drugih počinilaca krivičnih djela, niti oduzimanju nezakonito stečene imovine. Oni navode da su specijalni tužioci zaključivali sporazume sa optuženima za organizovani šverc narkotika i kada su imali dovoljno dokaza na osnovu kojih su drugi pripadnici istih kriminalnih organizacija već osuđeni.

„Iz sklopljenih sporazuma i presuda se ne može utvrditi da li je tužilaštvo uopšte tražilo od optuženih da iznesu podatke o drugim krivičnim djelima, članovima i organizatorima kriminalnih grupa, ili njihovoj nezakonito stečenoj imovini. Tužioci su dogovarali izuzetno blage kazne za lica koja su imala važne uloge u organizovanom krijumčarenju narkotika. Na taj način su organizatori i lica u vrhu kriminalne hijerarhije dobili blaže kazne od pukih izvršilaca njihovih naloga. Takve sporazume su potvrđivali sudovi, iako priznanja optuženih nisu bila potpuna, jer oni nisu otkrivali organizatore i druge članove kriminalnih organizacija, niti pomagali u otkrivanju drugih krivičnih djela“, piše u publikaciji MANS-a.

Ovakva praksa se ne mijenja ni ove godine. Više državno tužilaštvo u Podgorici je od početka godine sklopilo sporazume o priznanju krivice sa više osoba  okrivljenih za prodaju opojnih droga, koje će zatvorsku kaznu služiti kod kuće. To se može vidjeti iz sporazuma objavljenih na sajtu ovog tužilaštva. Pretežno se radi o kaznama koje traju po pola godine. Iz sporazuma nije jasno da li su ove osobe pomogle u otkrivanju novih krivičnih djela, nalogodavaca, dobavljača…

I tako, prema našim tužiocima, pravda je kada prosječni dileri dobiju kaznu od pola godine u toplini svog doma, a prosječan građanin za satiričnu izmjenu teksta himne dva mjeseca zatvora, bez mogućnosti nagodbe.

Kućni pritvor i za teške kriminalce

Specijalno policijsko odjeljenje (SPO) je 2019. sprovelo 31 istragu protiv 293 osobe, navodi se u izvještaju Evropske komisije. Oko 95 osoba optuženo je za krivična dela organizovanog kriminala.

Pravosnažne osuđujuće presude izrečene su za 67 osoba u 2019. godini, od kojih su 62 osuđene na osnovu sporazuma o priznanju krivice. Kazne u kontekstu nagodbi bile su od tri mjeseca kućnog zatvora do dvije godine zatvora i novčane kazne od 1.000 do 50.000 eura.

„Pored toga, pokrenuto je do 45 istraga u vezi sa teškim kriminalom, od kojih velika većina u oblasti trgovine drogom; izrečene su 62 pravosnažne osuđujuće presude za teška krivična djela, sve na osnovu pregovora o priznanju krivice, uz kazne od tri meseca kućnog zatvora do dvije godine zatvora“, piše u izvještaju EK.

Primjeri pravde i tužilaštva

MANS u svojoj publikaciji navodi primjer optuženog koji je šest godina bio u bjekstvu, a za koga je u sudskom postupku utvrđeno da je imao hijerarhijski važniju ulogu u kriminalnoj organizaciji, dobio je blažu kaznu od drugog optuženog koji je osuđen u redovnom postupku.

Sklapanjem sporazuma o priznanju krivice tužilaštvo je pristalo na manju kaznu, iako su druge države pribavile dokaze koje je sud već cijenio kao dovoljne za osuđujuću presudu i znatno strožu sankciju. „Istovremeno, optuženi je priznao samo ono što je tužilaštvo već dokazalo u redovnom sudskom postupku. Iako je očigledno da priznanje nije bilo potpuno, jer optuženi nije otkrio ko mu je davao naloge, odnosno ko je organizator kriminalne organizacije, niti druge nepoznate činjenice o djelovanju te organizacije, Viši sud u Podgorici je prihvatio sporazum“, navodi MANS u publikaciji.

Drugi primjer, koji navode, je optuženi za članstvo u kriminalnoj organizaciji i za šverc 100 kg marihuane, koji je zahvaljujući sporazumu sa tužiocem dobio dvostruko manju kaznu od dva kurira koja je angažovao za prevoz narkotika.

Ivan ČAĐENOVIĆ