Povežite se sa nama

Izdvojeno

DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2020.: Godina promjena i straha 

Objavljeno prije

na

Globalno i lokalno za nama je istorijska godina. U godini pandemije koja je promijenila život na svim meridijanima, u Crnoj Gori smo premijerno doživjeli i demokratsku smjenu vlasti. Nakon tri decenije. A godina  završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti

 

Početkom ove godine koronavirus je bio samo udaljena prijetnja pa je prva vijest bila – Nova godina dočekana veseljem na trgovima, porodičnim domovima i kafićima. Po trgovima su pjevali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Letu Štuke, Bajaga, Hladno pivo, Darko Rundek, ali i Ceca.  Crnu Goru je za novogodišnje praznike posjetilo preko 40.000 turista.

Oni koji su mogli, ovu prelomnu godinu, dočekali su u inostranstvu. Predsjednik države Milo Đukanović u Majamiju, luksuzni hotel, noćenje 2.000 dolara. Opozicija ga je odmah optužila da je na novogodišnjem  putovanju, bar do Pariza, koristio vladin avion. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu MANS-a o korištenju službenog aviona u privatne svrhe, uz ustaljeno obrazoloženje – „ne postoji osnova sumnje“. Premijer Duško Marković objasnio je da njemu nije posao da se bavi time ko i đe putuje, iako je avion vladin, a Đukanović je nakon više mjeseci priznao da je koristio vladin avion do Pariza, ali strogo u službene svrhe. Ispalo je da je službeni Pariz usput do privatnog Majamija.

Uoči novogodišnjih praznika počele su protesne šetnje – litije zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva (SPC) je ovaj zakon označila kao zakon protiv pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Desetine hiljada građana uz pokliče Ne damo svetinje, protestovalo je mjesecima u skoro svim crnogorskim gradovima. Litije su trajale maltene do parlamentarnih izbora. Nakon gubitka vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima niko ne spori da su litije bile jedna od ključnih faktora za promjenu režima, ali i jakog pozicioniranja crkve u političkom životu.

Vlast je litije od starta okarakterisala kao napad na režim, što je u njihovoj interpretaciji značilo i napad na državu. Premijer Duško Marković optužio je mitropolita Amfilohija da se stavio na čelo anticrnogorske opozicije, a da se litije organizuju s namjerom da sruše vlast i ugroze državu. To su ponavljali i ministri, kao Predrag Bošković, koji je kazao da je sporni zakon iskorišćen kao okidač za brutalno obračunavanje sa Crnom Gorom.

Po fasadama objekata, pa i kulturnih spomenika – Duklje, crtane su trobojke, a zabilježeni su i sukobi sa policijom koja je imala nalog da crtanje spriječi i trobojke prekreči. Bilo je i prebijanja učesnika litija, poput slučaja u Bijelom Polju kada je više pripadnika SAJ-a, bez povoda,  pretuklo jednog građanina.  Partijski funkcioneri DPS-a javno su govorili da onima koji idu na litije nema više mjesta u stranci, a načelnik generalštaba Dragutin Dakić izjavio je da pripadnici Vojske ne mogu prisustvovati litijama…

I dok su tenzije rasle, iz EU i SAD su apelovali na suzdržanost i izbjegavanje nasilja uz ponavljanje da problem mora da se riješi razgovorom. Sredinom februara došlo je do prvog sastanka premijera Markovića i mitropolita Amfilohija. Do približavanja stavova zvanično nije došlo. Nezvanično Markovićevu volju  za kompromisom potkopavao je šef partije i države Đukanović koji je na kongresu DPS-a obećao obnovu „istorijski neupitne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“.

O ranijem odnosu vlasti i crkve posvjedočio je direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša – on je krajem februara obznanio da Poreska uprava deceniju SPC-u toleriše neplaćanje poreza: Mitropolija za poreze duguje više miliona eura, prijavili su samo 38 sveštenika i uopšte nisu prijavljivali poreske obaveze od 2010.

Litije su nastavljene i nakon što je proglašena epidemija koronavirusa i uvedene stroge preventivne mjere. Policija je hapsila i kažnjavala učesnike i sveštenike. Zbog kršenja mjera privođen je i mitropolit Amfilohije. A nakon što je u maju priveden episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,  u Nikšiću su se desili neredi nakon kojih je ljekarsku pomoć, zbog lakših povreda,  zatražilo 14 građana i 21 policajac.

Tek nakon četiri i po mjeseca, krajem jula, pregovori ekspertskih timova Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve su nastavljeni i ubrzo okončani. Mitropolit Amfilohije je jasno, više puta, pozvao građane da glasaju one koji neće donositi anticrkvene zakone. Pozvao je građane da ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su, nego da predstojećim izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava.

Presudni uticaj crkve i mitropolita Amfilohija na rezultate parlamentarnih izbora ne spori ni vlast ni opozicija. Na inicijativu crkve za nosioca liste DF-a postavljen je profesor Zdravko Krivokapić, a dogovor o njegovom izboru za mandatara Vlade desio se na sastanku opozicionih lidera sa mitropolitom u manastiru  Ostrog. Mitropolit Amfilohije preminuo je 30. oktobra u KCCG gdje se liječio od korona virusa.

Početkom marta, nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila početak pandemije koronavirusa, zabilježeni su redovi ispred supermarketa i panično kupovanje namirnica. Crna Gora je, do 17. marta kada su zabilježeni prvi slučajevi korone, bila jedina evropska zemlja bez registrovanih zaraženih.

Nakon što je virus ušao i u Crnu Goru, zvaničnici su proglasili rat ,„nevidljivom neprijatelju“ i pozvali na jedinstvo i solidarnost građana. U tu svrhu formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) u kome su većinu činili partijski kadrovi vlasti na čelu sa predsjednikom NKT-a Milutinom Simovićem. Uvedene su preventivne mjere koje su građani uglavnom poštovali. Za one koji se nisu pridržavali mjera policija je bila rigorozna, pa je za mjesec dana epidemije bilo tri puta više građana koji su bili procesuirani ili uhapšeni zbog nepoštovanja mjera (900) nego oboljelih (290).

Iako su nadležni ponavljali da je zdravstveni sistem spreman i da ima svega dovoljno, ispostavilo se da nije tako. I ljekari su se suočavali sa manjkom medicinskih sredstava i opreme. Počelo je ubrzano kupovanje respiratora, maski, zaštitne opreme. Dobar dio je stigao i iz donacija, najviše od EU. I građani su pokazali solidarnost, pa je na računu za borbu protiv korona virusa samo u prvih pet dana sakupljeno preko dva miliona eura. Ukupno je do sada prikupljeno oko 10 miliona. Dio para je otišao na nabavku preko firmi bliskih vlasti kao što je Voli i Glosarij. Neki su iskoristili situaciju da zarade pa su tako podgoričke apoteke u martu litar alkohola koji je do tada koštao od 11 do 13 eura prodavale po cijeni od 24 do 30 eura. Iako su zvaničnici tvrdili da neće biti selektivnog primjena mjera, već na početku epidemije, dok je bilo ograničeno kretanje, radnici građevinskih kompanija su, i pored navodne zabrane, nesmetano radili. Selektivni pristup je zatim postao prepoznatljivost rada NKT-a.

Krajem maja, nakon 69 dana od prvih zabilježenih slučajeva, Institut za javno zdravlje je proglasio da je Crna Gora prva „korona free“ država u Evropi. NKT je 2. juna obznanilo kraj epidemije koronavirusa u Crnoj Gori.

Građani su odahnuli, vlast je imala čime da se pohvali. Anketa koja je rađena u junu govori da je tada svaki drugi građanin vjerovao da se korona virus neće vratiti tokom ostatka godine. Optimizam je postojao i kod Vlade koja je predvidjela pad od turizma za oko 40 odsto. Na kraju sezone, prema zvaničnim podacima, pad prihoda od turizma je veći od 86 odsto.

Hrvatska  je projektovala pad od 70 odsto. Tokom sezone uspjela je, kao i Albanija, da ostvari nivo od 50 odsto prihoda iz 2019. Crna Gora je otvorila granice za građane EU zemalja, ali nije za region. Granice za goste iz regiona otvorene su tek sredinom avgusta. Kasno.

U Budvi, metropoli crnogorskog turizma, bilo je malo turista ali puno tenzija. DPS je par mjeseci prije izbora na silu preuzeo vlast u ovoj opštini, a nemile slike fizičkih sukoba, bacanja suzavaca, hapšenja opozicionih predstavnika postale su uobičajene. Novu DPS vlast čuvala je policija, a asistiralo im je i privatno obezbijeđenje.

Predsjednik Milo Đukanović krajem juna zakazuje izbore za 30. avgust. Od tada je sve podređeno izbornim kampanjama. Pa tako Vlada predstavlja treći paket ekonomskih mjera pomoći privredi vrijedan 1,22 milijardi eura.

Političari ali i stručnjaci tvrdili su da se izbori mogu održati bezbjedno uz poštovanje epidemioloških mjera. Pokazalo se da u našim uslovima nije tako. U izbornoj noći slavili su podržavaoci opozicije. Ubrzo su organizovani patriotski skupovi na Cetinju i Podgorici. NKT, koja je za ponovno širenje virusa optuživala okupljanja, prije svega litije, nije reagovala na okupljanje vise desetina hiljada građana na tzv. patriotskim skupovima. Članovi NKT-a su skupovima prisustvovali. Crkva ili odbrana države bili su preči od zaštite sebe i drugih. Hiljade građana se okupilo i na sahrani mitropolita Amfilohija. A slike ljubjenja tijela i pričešća iz iste kašičice obišle su svijet. Sve to je rezultiralo da smo u novembru i decembru bili u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih u odnosu na broj stanovnika od korona virusa.

Mimo očekivanja mnogih, nakon poraza Đukanović je mirno predao vlast. Prva demokratska smjena vlasti u istoriji šokirala je i dobar dio građana nenaviklih na promjene. Uz uobičajene reakcije od oduševljenja do potpunog razočarenja. U vakuumu primopredaje vlasti odlazeća vlast je zapošljavala, uništavala dokumenta i produbljivala svoju matricu vladavine na podjelama uz konstantnu priču da je država ugrožena a da je oni jedini brane.

Relativno brzo, krajem septembra, Aleksa Bečić je izabran za predsjednika Skupštine. Novoj većini trebalo je tri mjeseca svađe da bi se vlada konačno izglasala 4. decembra. Smjene u policiji, privremeno finansiranje, opoziv dijela ambasadora, prestanak finansiranja Montenegro airlinesa… svaki potez nove Vlade prate brojne kritike, a najžešće od  najveće vladajuće grupacije DF-a.

Godina se završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vakcinacija koja je počela u dobrom dijelu Evrope probudla je nadu da će sljedeća godina, bar što se tiče virusa, biti lakša.

 

Hibridni režim

U maju je u izveštaju američke organizacije Fridom Haus prvi put od 2003. konstatovano da Crna Gora nije demokratija nego zemlja u kojoj je vlast autoritarna. Crna Gora i Srbija koje su od „djelimičmno konsolidovane demokratije“ svrstane u kategoriju „hibridnih režima“ u kojima je vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene. Iz DPS-a su prokomentarisali da je izveštaj neobjektivan i da su mu doprinjele NVO koje su protivnici vlasti.

 

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola

Skupština Crne Gore usvojila je 1. jula Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Za Zakon su glasala 42 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije i SDP-a, dok je pet poslanika manjinskih partija i DF-a bilo protiv. LGBT  organizacije pozdravile su usvajanje zakona i ocijenile ga kao istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBT osoba u Crnoj Gori. Istakli su da je time poslata jasna poruka da građanska većina u Crnoj Gori stoji uz one koji su do donošenja zakona bili obespravljeni i nevidljivi u očima zakona.

 

Odbrana Sinjajevine

Zbog najave Vojske CG o artiljerijskom gađanju minobacačima na Sinjajevini, od 19. do 23. oktobra preko 100 stočara, ekoloških aktivista i ljubitelja prirode protestovali su na ovoj planini. Oni su od 16. oktobra na planini organizovali narodne straže tražeći da Vojska Crne Gore odustane od vojne vježbe i da Sinjajevina postane vojni poligon.

Sinjajevina je 51 dan čuvana po kiši, vjetru, snijegu, uz prijetnje i ucjene.

Straže su prekinute nakon što je dan pošto je Vlada formirana novimenovana ministarka odbrane Olivera Injac obećala da nikakvih vojnih aktivnosti na tom prostoru neće biti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Ponašanje Trampove  administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto da budu saveznik, mogle postati protivnik

 

 

Od početka njegovog drugog predsjedničkog mandata od januara ove godine, nepredvidljivost Donalda Trumpa učinila je da se evropska politička elita osjeća izuzetno nervozno. Zaista, postoji sve veći konsenzus među evropskim političarima, diplomatama i analitičarima da je svijet dostigao opasnu prekretnicu, onu koja ugrožava međunarodni poredak zasnovan na pravilima i potencijalno ga zamjenjuje novom erom imperijalizma velikih sila koja je podstaknuta rastućim autoritarizmom, nacionalizmom i desničarskim populizmom. Trumpove prijetnje da će uvesti oštre carine EU i silom zauzeti Kanadu, Grenland, Panamski kanal, izgledale su nečuvene do sada i neizvodljive. Ali ponašanje njegove administracije prema evropskoj sigurnosti navelo je mnoge na zaključak da bi SAD, umjesto toga da budu saveznik, mogle postati protivnik.

Trumpov lični interes i transakcijski pristup, koji malo mari za principe pravde, ljudska prava i međunarodno pravo, prijeti ne samo da žrtvuje Ukrajinu, već i da potkopa uspostavljeni evropski bezbjedonosni poredak. Dobro utvrđeni narativ, onaj koji prikazuje Ukrajinu kao žrtvu, Rusiju kao agresora, Volodimira Zelenskog kao demokratski izabranog lidera, a Vladimira Putina kao diktatora; SAD i Evropu ujedinjene u opoziciji, Trampova administracija je okrenula naopačke.

Friedrich Merz, čovjek koji će najvjerovatnije biti sljedeći njemački kancelar i donedavno snažan zagovornik jakih odnosa između SAD-a i Evrope, upozorio je da je za Evropu došlo „pet minuta do dvanaest“ i da se Evropa, iako se nada da se transatlantsko partnerstvo može održati, mora pripremiti za najgori scenario – taj da Evropa više nije strateški prioritet za SAD, da su oni prepušteni sami sebi i da se mogu suočiti s budućom ruskom agresijom bez američkog bezbjedonosnog kišobrana. Lideri u evropskim prestonicama bili su primorani da razmišljaju o nezamislivom.

Kenet MORISON
 (Autor je profesor istorije i direktor Instituta za humanističke i političke studije Univerziteta De Montfort u Velikoj Britaniji. Autor je sedam knjiga o modernoj istoriji Zapadnog Balkana)
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo