Povežite se sa nama

Izdvojeno

DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI 2020.: Godina promjena i straha 

Objavljeno prije

4 godine

na

epa08309793 A firefighter disinfects the entrance of the Clinical center of Montenegro in Podgorica, Montenegro, 20 March 2020. Several European countries have closed borders, schools and public facilities, and have cancelled major sports and entertainment events in order to prevent the spread of the coronavirus SARS-CoV-2 which causes the Covid-19 disease. EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Globalno i lokalno za nama je istorijska godina. U godini pandemije koja je promijenila život na svim meridijanima, u Crnoj Gori smo premijerno doživjeli i demokratsku smjenu vlasti. Nakon tri decenije. A godina  završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti

 

Početkom ove godine koronavirus je bio samo udaljena prijetnja pa je prva vijest bila – Nova godina dočekana veseljem na trgovima, porodičnim domovima i kafićima. Po trgovima su pjevali Zdravko Čolić, Haris Džinović, Letu Štuke, Bajaga, Hladno pivo, Darko Rundek, ali i Ceca.  Crnu Goru je za novogodišnje praznike posjetilo preko 40.000 turista.

Oni koji su mogli, ovu prelomnu godinu, dočekali su u inostranstvu. Predsjednik države Milo Đukanović u Majamiju, luksuzni hotel, noćenje 2.000 dolara. Opozicija ga je odmah optužila da je na novogodišnjem  putovanju, bar do Pariza, koristio vladin avion. Specijalno tužilaštvo odbacilo je krivičnu prijavu MANS-a o korištenju službenog aviona u privatne svrhe, uz ustaljeno obrazoloženje – „ne postoji osnova sumnje“. Premijer Duško Marković objasnio je da njemu nije posao da se bavi time ko i đe putuje, iako je avion vladin, a Đukanović je nakon više mjeseci priznao da je koristio vladin avion do Pariza, ali strogo u službene svrhe. Ispalo je da je službeni Pariz usput do privatnog Majamija.

Uoči novogodišnjih praznika počele su protesne šetnje – litije zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Srpska pravoslavna crkva (SPC) je ovaj zakon označila kao zakon protiv pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Desetine hiljada građana uz pokliče Ne damo svetinje, protestovalo je mjesecima u skoro svim crnogorskim gradovima. Litije su trajale maltene do parlamentarnih izbora. Nakon gubitka vlasti DPS-a na parlamentarnim izborima niko ne spori da su litije bile jedna od ključnih faktora za promjenu režima, ali i jakog pozicioniranja crkve u političkom životu.

Vlast je litije od starta okarakterisala kao napad na režim, što je u njihovoj interpretaciji značilo i napad na državu. Premijer Duško Marković optužio je mitropolita Amfilohija da se stavio na čelo anticrnogorske opozicije, a da se litije organizuju s namjerom da sruše vlast i ugroze državu. To su ponavljali i ministri, kao Predrag Bošković, koji je kazao da je sporni zakon iskorišćen kao okidač za brutalno obračunavanje sa Crnom Gorom.

Po fasadama objekata, pa i kulturnih spomenika – Duklje, crtane su trobojke, a zabilježeni su i sukobi sa policijom koja je imala nalog da crtanje spriječi i trobojke prekreči. Bilo je i prebijanja učesnika litija, poput slučaja u Bijelom Polju kada je više pripadnika SAJ-a, bez povoda,  pretuklo jednog građanina.  Partijski funkcioneri DPS-a javno su govorili da onima koji idu na litije nema više mjesta u stranci, a načelnik generalštaba Dragutin Dakić izjavio je da pripadnici Vojske ne mogu prisustvovati litijama…

I dok su tenzije rasle, iz EU i SAD su apelovali na suzdržanost i izbjegavanje nasilja uz ponavljanje da problem mora da se riješi razgovorom. Sredinom februara došlo je do prvog sastanka premijera Markovića i mitropolita Amfilohija. Do približavanja stavova zvanično nije došlo. Nezvanično Markovićevu volju  za kompromisom potkopavao je šef partije i države Đukanović koji je na kongresu DPS-a obećao obnovu „istorijski neupitne Crnogorske pravoslavne crkve (CPC)“.

O ranijem odnosu vlasti i crkve posvjedočio je direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša – on je krajem februara obznanio da Poreska uprava deceniju SPC-u toleriše neplaćanje poreza: Mitropolija za poreze duguje više miliona eura, prijavili su samo 38 sveštenika i uopšte nisu prijavljivali poreske obaveze od 2010.

Litije su nastavljene i nakon što je proglašena epidemija koronavirusa i uvedene stroge preventivne mjere. Policija je hapsila i kažnjavala učesnike i sveštenike. Zbog kršenja mjera privođen je i mitropolit Amfilohije. A nakon što je u maju priveden episkop budimljansko-nikšićki Joanikije,  u Nikšiću su se desili neredi nakon kojih je ljekarsku pomoć, zbog lakših povreda,  zatražilo 14 građana i 21 policajac.

Tek nakon četiri i po mjeseca, krajem jula, pregovori ekspertskih timova Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve su nastavljeni i ubrzo okončani. Mitropolit Amfilohije je jasno, više puta, pozvao građane da glasaju one koji neće donositi anticrkvene zakone. Pozvao je građane da ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su, nego da predstojećim izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava.

Presudni uticaj crkve i mitropolita Amfilohija na rezultate parlamentarnih izbora ne spori ni vlast ni opozicija. Na inicijativu crkve za nosioca liste DF-a postavljen je profesor Zdravko Krivokapić, a dogovor o njegovom izboru za mandatara Vlade desio se na sastanku opozicionih lidera sa mitropolitom u manastiru  Ostrog. Mitropolit Amfilohije preminuo je 30. oktobra u KCCG gdje se liječio od korona virusa.

Početkom marta, nakon što je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila početak pandemije koronavirusa, zabilježeni su redovi ispred supermarketa i panično kupovanje namirnica. Crna Gora je, do 17. marta kada su zabilježeni prvi slučajevi korone, bila jedina evropska zemlja bez registrovanih zaraženih.

Nakon što je virus ušao i u Crnu Goru, zvaničnici su proglasili rat ,„nevidljivom neprijatelju“ i pozvali na jedinstvo i solidarnost građana. U tu svrhu formirano je Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) u kome su većinu činili partijski kadrovi vlasti na čelu sa predsjednikom NKT-a Milutinom Simovićem. Uvedene su preventivne mjere koje su građani uglavnom poštovali. Za one koji se nisu pridržavali mjera policija je bila rigorozna, pa je za mjesec dana epidemije bilo tri puta više građana koji su bili procesuirani ili uhapšeni zbog nepoštovanja mjera (900) nego oboljelih (290).

Iako su nadležni ponavljali da je zdravstveni sistem spreman i da ima svega dovoljno, ispostavilo se da nije tako. I ljekari su se suočavali sa manjkom medicinskih sredstava i opreme. Počelo je ubrzano kupovanje respiratora, maski, zaštitne opreme. Dobar dio je stigao i iz donacija, najviše od EU. I građani su pokazali solidarnost, pa je na računu za borbu protiv korona virusa samo u prvih pet dana sakupljeno preko dva miliona eura. Ukupno je do sada prikupljeno oko 10 miliona. Dio para je otišao na nabavku preko firmi bliskih vlasti kao što je Voli i Glosarij. Neki su iskoristili situaciju da zarade pa su tako podgoričke apoteke u martu litar alkohola koji je do tada koštao od 11 do 13 eura prodavale po cijeni od 24 do 30 eura. Iako su zvaničnici tvrdili da neće biti selektivnog primjena mjera, već na početku epidemije, dok je bilo ograničeno kretanje, radnici građevinskih kompanija su, i pored navodne zabrane, nesmetano radili. Selektivni pristup je zatim postao prepoznatljivost rada NKT-a.

Krajem maja, nakon 69 dana od prvih zabilježenih slučajeva, Institut za javno zdravlje je proglasio da je Crna Gora prva „korona free“ država u Evropi. NKT je 2. juna obznanilo kraj epidemije koronavirusa u Crnoj Gori.

Građani su odahnuli, vlast je imala čime da se pohvali. Anketa koja je rađena u junu govori da je tada svaki drugi građanin vjerovao da se korona virus neće vratiti tokom ostatka godine. Optimizam je postojao i kod Vlade koja je predvidjela pad od turizma za oko 40 odsto. Na kraju sezone, prema zvaničnim podacima, pad prihoda od turizma je veći od 86 odsto.

Hrvatska  je projektovala pad od 70 odsto. Tokom sezone uspjela je, kao i Albanija, da ostvari nivo od 50 odsto prihoda iz 2019. Crna Gora je otvorila granice za građane EU zemalja, ali nije za region. Granice za goste iz regiona otvorene su tek sredinom avgusta. Kasno.

U Budvi, metropoli crnogorskog turizma, bilo je malo turista ali puno tenzija. DPS je par mjeseci prije izbora na silu preuzeo vlast u ovoj opštini, a nemile slike fizičkih sukoba, bacanja suzavaca, hapšenja opozicionih predstavnika postale su uobičajene. Novu DPS vlast čuvala je policija, a asistiralo im je i privatno obezbijeđenje.

Predsjednik Milo Đukanović krajem juna zakazuje izbore za 30. avgust. Od tada je sve podređeno izbornim kampanjama. Pa tako Vlada predstavlja treći paket ekonomskih mjera pomoći privredi vrijedan 1,22 milijardi eura.

Političari ali i stručnjaci tvrdili su da se izbori mogu održati bezbjedno uz poštovanje epidemioloških mjera. Pokazalo se da u našim uslovima nije tako. U izbornoj noći slavili su podržavaoci opozicije. Ubrzo su organizovani patriotski skupovi na Cetinju i Podgorici. NKT, koja je za ponovno širenje virusa optuživala okupljanja, prije svega litije, nije reagovala na okupljanje vise desetina hiljada građana na tzv. patriotskim skupovima. Članovi NKT-a su skupovima prisustvovali. Crkva ili odbrana države bili su preči od zaštite sebe i drugih. Hiljade građana se okupilo i na sahrani mitropolita Amfilohija. A slike ljubjenja tijela i pričešća iz iste kašičice obišle su svijet. Sve to je rezultiralo da smo u novembru i decembru bili u samom svjetskom vrhu po broju oboljelih u odnosu na broj stanovnika od korona virusa.

Mimo očekivanja mnogih, nakon poraza Đukanović je mirno predao vlast. Prva demokratska smjena vlasti u istoriji šokirala je i dobar dio građana nenaviklih na promjene. Uz uobičajene reakcije od oduševljenja do potpunog razočarenja. U vakuumu primopredaje vlasti odlazeća vlast je zapošljavala, uništavala dokumenta i produbljivala svoju matricu vladavine na podjelama uz konstantnu priču da je država ugrožena a da je oni jedini brane.

Relativno brzo, krajem septembra, Aleksa Bečić je izabran za predsjednika Skupštine. Novoj većini trebalo je tri mjeseca svađe da bi se vlada konačno izglasala 4. decembra. Smjene u policiji, privremeno finansiranje, opoziv dijela ambasadora, prestanak finansiranja Montenegro airlinesa… svaki potez nove Vlade prate brojne kritike, a najžešće od  najveće vladajuće grupacije DF-a.

Godina se završava kako je i počela – prepucavanjima i protestima zbog  Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Vakcinacija koja je počela u dobrom dijelu Evrope probudla je nadu da će sljedeća godina, bar što se tiče virusa, biti lakša.

 

Hibridni režim

U maju je u izveštaju američke organizacije Fridom Haus prvi put od 2003. konstatovano da Crna Gora nije demokratija nego zemlja u kojoj je vlast autoritarna. Crna Gora i Srbija koje su od „djelimičmno konsolidovane demokratije“ svrstane u kategoriju „hibridnih režima“ u kojima je vlast zasnovana na autoritarizmu kao posljedici nepotpune demokratske promjene. Iz DPS-a su prokomentarisali da je izveštaj neobjektivan i da su mu doprinjele NVO koje su protivnici vlasti.

 

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog pola

Skupština Crne Gore usvojila je 1. jula Zakon o životnom partnerstvu lica istog pola. Za Zakon su glasala 42 poslanika DPS-a, SD-a, Liberalne partije i SDP-a, dok je pet poslanika manjinskih partija i DF-a bilo protiv. LGBT  organizacije pozdravile su usvajanje zakona i ocijenile ga kao istorijski korak u borbi za ljudska prava LGBT osoba u Crnoj Gori. Istakli su da je time poslata jasna poruka da građanska većina u Crnoj Gori stoji uz one koji su do donošenja zakona bili obespravljeni i nevidljivi u očima zakona.

 

Odbrana Sinjajevine

Zbog najave Vojske CG o artiljerijskom gađanju minobacačima na Sinjajevini, od 19. do 23. oktobra preko 100 stočara, ekoloških aktivista i ljubitelja prirode protestovali su na ovoj planini. Oni su od 16. oktobra na planini organizovali narodne straže tražeći da Vojska Crne Gore odustane od vojne vježbe i da Sinjajevina postane vojni poligon.

Sinjajevina je 51 dan čuvana po kiši, vjetru, snijegu, uz prijetnje i ucjene.

Straže su prekinute nakon što je dan pošto je Vlada formirana novimenovana ministarka odbrane Olivera Injac obećala da nikakvih vojnih aktivnosti na tom prostoru neće biti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?

Objavljeno prije

6 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.  Penzionisanjem Dragane Đuranović došlo je do promjene odnosa snaga : DPS-2,  URA-1, DF-1,  Demokrate – 1. Matematika kaže:  opozicija – 3, vlast –  2.  No,  izgleda da sudija  Faruk Resulbegović,  koji slovi za kandidata URA, iako je ta partija sada u opoziciji, za DPS  predstavlja veliki rizik

 

 

Demokratska partija socijalista uz dio opozicije blokirala je opet početkom sedmice sjednicu parlamenta, na kojoj je trebalo glasati o budžetu.  Insistiraju da „parlamentarna većina ruši državu“, te da je razlog njihove blokade Skupštine – odbrana Ustava.

„Dok god se ne poništi odluka Ustavnog odbora, neće biti sjednica. To je jedinstven zahtjev opozicije“, poručio je lider DPS Danijel Živković.

Dodatno je proširio spisak zahtjeva: „Za povratak redovnog rada Skupštine Crne Gore neophodno je poništenje neustavne odluke o penzionisanju sutkinje Dragane Ðuranović, kao i potpisivanje sporazuma između opozicije i vlasti u kojem će se jasno precizirati da nema izmjena Ustava u dijelu identitetskih pitanja, kao ni izmjena Zakona o crnogorskom državljanstvu. Finalno, premijera Spajića sam upozorio da ukoliko parlamentarna većina sa državnog nivoa spriječi formiranje vlasti u Budvi i time još jednom sruši ustavni poredak, da će odgovor opozicije biti blokada svih lokalnih skupština i potpuna paraliza društveno-političkog života”.

DPS-a i stranke opozicije tvrde da  je penzionisanjem sutkinje Đuranović  izvršen “ustavni puč”, te da je  parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom kako bi “srušila državu” i  između ostalog progurala zakon o dvojnom državljanstvu. Problem sa tim DPS- ovim narativom ima više nivoa. Za početak, neobično je da se protiv političke kontrole Ustavnog suda bori partija koja ga je pretvorila u partijski i uništila njegov integritet. Prema podacima dobro upućenih izvora Monitora, nije tačno da je vlast na čelu sa Mandićem,  kako tvrdi DPS,  preuzela kontrolu nad Ustavnim sudom, iako je on i dalje nesumnjivo partijski.

Zašto DPS onda želi da vrati sud „u pređašnje stanje“, kako je to  nakon razgovora opozicije sa Martom Kos definisao  Živković? Dio odgovora je u hronologiji  promjena snaga unutar partijskog Ustavnog suda.

Nakon višegodišnje blokade Ustavnog suda, početkom 2023. godine, postavgustovska vlast je, kako bi odblokirala evropski proces, konačno uspjela da dobije poene od Brisela i popuni dio praznih mjesta u Ustavnom sudu. Uz neophodnu saradnju opozicije, pošto se sudije Ustavnog suda biraju dvotrećinskom većinom.  U to vrijeme premijer je bio Dritan Abazović koji danas stoji uz DPS, a predsjednik države Milo Đukanović.  Parlament i predsjednik po zakonu imaju značajnu ulogu u procesu izbora sudija Ustavnog suda. Na žalost, sud je popunjen  po odavno uspostavljenom đukanovićevskom principu,  po kom su sudije Ustavnog suda bile ishod  politčke trgovine, a ne radnih biografija i referenci.  U tom smjeru nova vlast nije napravila nikakav pomak.  Sud je bio i ostao partijski, ali sa malo drugačijim odnosom snaga.

U februaru 2023. godine, nakon više poništenih konkursa i neprincipijelnog glasanja svih partija, koje su mijenjale odnos prema kandidatima u zavisnosti od trenutnog partijskog interesa,  izabrano je troje sudija –   Snežana Armenko, koja je bila predlog Demokratskog fronta i koja je u rođačkim odnosima sa Predragom Bulatovićem, savjetnikom Andrije Mandića, Miomirka Tešić, koju su predložile Demokrate  i Dragana Đuranović koju je predložio DPS, a čije je penzionisanje krajem godine DPS natjeralo na bacanje dimne bombe na sjednici Ustavnog odbora, a danas na blokadu parlamenta.  Đuranović se tokom intervjua pohvalila  partijskom knjižicom DPS.  Kazala je da je ima od 2017. i da „za sudiju Ustavnog suda nije neophodno da ne bude član partije“.

Tada za sudiju Ustavnog suda nije izabran Faruk Ruselbegović, zbog toga što za njega nijesu glasali DPS i Bošnjačka stranka. DPS je u to vrijeme još manjinski podržavao Abazovićevu vladu, ali nije glasao za  Resulbegovića, koji slovi za kandidata URA, uz objašnjenje da želi to mjesto da ostavi dogovoru unutar manjinskih partija. U prevodu, DPS je bio radiji kandidatu  kog bi predložile  manjinske partije  iz korpusa tada DPS – u vjernih partnera. Prije svega Bošnjačka stranka.  Ruselbegović je ipak izabran u novembru 2023. godine. Ni tada DPS nije glasao za njega, ali su  njegov  izbor omogućili glasovi URA, koja je u to vrijeme već postala opozicija, i Socijaldemokrata (SD).

Izborom Resulbegovića kompletiran je Ustavni sud. Pored novoizabranih sudija, u Ustavnom sudu tada su bili još Budimir Šćepanović, predsjednik suda, Desanka Lopičić i Milorad Gogić, danas savjetnik Andrije Mandića.   Šćepanović i Lopičić izabrani su u vrijeme DPS-a, i važe za njihove odane vojnike pravosuđa. Šćepanović, Lopičić, kao  i penzionisana sutkinja Đuranović, nalaze se na spisku sudija koji su od DPS vlada dobili stanove po povoljnim uslovima, što je danas predmet pravosuđa .

Lopičić je od Vlade dobila stan 2009. godine od 75 hiljada eura, koji je otplaćivala u mjesečnim ratama od 79,8 eura. Od 2014. do 2017. bila je predsjednica Ustavnog suda, a svojevremeno je nezakonito izabrana za predsjedavajuću sudiju, što je potvdio i sam Ustavni sud. Sutkinja Dragana Đuranović je dobila stan u Siti kvartu  od Vlade 2016. godine, dok je bila zaštitnica imovinsko-pravnih interesa države za svega 15.445 eura. Sudija  Šćepanović  je uz pomoć Vlade dobio stan od 90 kvadrata za nešto više od 13 hiljada eura u Univerzitetskom centru u Podgorici.

Dakle, da pritvrdimo- kada je u novembru 2023. kompletiran, Ustavni sud bio je izvan sumnje partijski. Prema podacima Monitorovih dobro upućenih izvora, u njemu je važio ovaj odnos snaga:  DPS 3, DF -2, Demokrate – 1, URA – 1. Pošto je URA tada bila u opoziciji, moglo bi se reći da je opozicija i dalje imala kontrolu nad sudom, 4:3.  Mđutim, DPS očito nikad Resulbegovića nije računao kao dio opozicione snage, pa je takav sud smatrala sudom u pat poziciji.  Tri naspram tri.

Nakon što je penzionisan Gogić, koji je završio u Mandićevom kabinetu, neprincipijelno mijenjajući stavove o penzionisanju sudija Ustavnog suda spram sopstvenog interesa, ustanovljen je ovaj odnos:  DF- 1, Demokrate – 1, URA -1, DPS -3. Opozicija je imala tri sugurna i jedan za DPS očio  nesiguran glas.   To je pređašnje stanje u koje danas  DPS sa sve evropskom retorikom,  želi da vrati Ustavni sud.

Penzionisanjem Đuranović došlo je do promjene – DPS-2, URA- 1, DF-1, Demokrate – 1. Matematika kaže:  vlast –  2, opozicija – 3. DPS međutim, dok blokira parlament s URA,  i dalje istrajno  ne računa  njihove “nesigurne” glasove u sudu.  Pritom, nakon penzionisanja Đuranović, u Ustavnom sudu je  neparan broj sudija, pa odluke više ne mogu biti zaustavljane pat pozicijom, tri na spram tri.   Sada Resulbegović za njih predstavlja još opasniju  razliku.  Zato DPS želi stvari da vrati u sigurno. Pređašnje stanje, za njih znači pat pozicija. DPS se u stvari   bori za – blokadu.

Priča o Ustavnom sudu, o čemu je Monitor već pisao, je priča o borbi vlasti i opozicije oko nadmoći u  pravosuđu. Priča o penzionisanju sudija tog suda, je priča i  o tome kako su i vlast i opozciija, ali i većina sudija Ustavnog suda, Ustav tumačile  spram sopstvenih, partijskih i ličnih interesa.  DPS danas traži da se nastavi sa kršenjem Ustava, i sudije penzionišu po starom receptu, za koji eksperti odavno ukazuju da je sporan. Vlast je taj recept koristila kad joj je odgovaralo, a odlučila s njim da raskrsti, opet kad joj odgovara. Sudije, isto.  Doprinoseći tako opštoj haotizaciji, u kojoj je očigledno da je Ustav tek pogodan zaklon. Ili ruža na  reveru. Što bi rekao Andrija Mandić potpredsjedniku skupštine Borisu Pejoviću, dok se nadgornjavao sa poslanicima opozicije: „Pridrži mi ovaj Ustav“.

Zanimljivo, trenutno je penzionisana samo sutkinja Đuranović, iako je još dvoje sudija ispunilo uslove za penziju, kako je to u obraćanju Parlamentu navela i predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko.  Predsjednik Jakov Milatović izbor to dvoje sudija ostavio je otvorenim, i rezervisanim za amin sudija Ustavnog suda. Milatović je tako odigrao i za DPS. Ubrzo je prešao na podešavanja iz avgusta 2020. A o tome kako dvoje sudija ne idu u penziju, a jedan da, iako su svi ispunili uslov, više ne priča niko. Toliko o Ustavu.

Nevinih u priči o Ustavnom sudu nema, ali je očigledano nastojanje DPS-a, da blokira taj sud. Da ga vrati u pređašnje stanje, ali i  onemogući dalji razvoj događaja. Šta ako bi se nakon sutkinje Đuranović penzionisalo i dvoje njihovih sudija? Ko bi ih zamijenio?

Dimne bombe na Ustavnom odboru, pojavljivanje Đukanovića nakon tragedije na Cetinju sa zahtjevom da se smijeni policijski vrh, blokada parlamenta kojom se navodno brani Ustav, a koja je, po pravnim stručnjacima neustavna i nelegitimna, za razliku od bojkota, prijetnje da će blokirati i lokalne parlamente… Sve su to detalji koji nameću pitanje: čega se to plaši Đukanović?

Vlast tvrdi da je penzionisanje Đuranović spriječilo izlazak iz pritvora bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog bezbjednosnog funkcionera Zorana Lazovića.  Šta bi mogao još Ustavni sud koji nije u „pređašnjem stanju“, a koje specijalnim dodacima podmićuje nova vlast?

Zanimljivo je da DPS ne umiruje ni miješanje Venecijanske komisije, u kojoj između ostalih sjede nekadašnji ministri DPS vlada,  profesor Srđan Darmanović i Zoran Pažin.  Ili se sjećaju kako je lako ne uvažiti VK s pozicije vlasti.  Kako god, nervoza DPS-a  je očigledna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje

Objavljeno prije

6 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora

 

Propao je još jedan pokušaj skupštinske većine da usvoji predloženi Zakon o budžetu za 2025. godinu. Opozicione  snage predvođenje DPS-om onemogućile su održavanje zasijedanja. Utisak je da se vladajuće partije  nijesu zbog toga baš potresle. Politika, izgleda, ima primat nad ekonomijom, posebno pred lokalne izbore u Nikšiću i Herceg Novom koji će se održati 13. aprila. Neki skeptici sumnjaju da neusvajanje budžeta može vlastima  poslužiti kao pokriće za dolazeće probleme u crnogorskoj ekonomiji.

Uglavnom,  u Vladi je usvojena Odluka o privremenom finansiranju. I njena primjena je započela, uz već poslovično kašnjenje od nekoliko dana. Zbog toga  su kasnile isplate takozvanih socijalnih davanja (penzije to nijesu).

Ministar finansija Novica Vuković poručuje kako njih u Ministarstvu “vrlo uznemirava” iščekivanje da predloženi budžet bude usvojen. I naglašava kako su oni dali sve od sebe da budžet bude usvojen u redovnoj proceduri, krajem prošle godine.

To i nije sasvim tačno.  Zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti  (član 33) propisuje da “predlog zakona o budžetu države utvrđuje Vlada i do 15. novembra ga dostavlja Skupštini”, Vlada Milojka Spajića nije obavezu obavila u propisanom roku. Zakasnili su tri dana i nijesu se, ni riječju, potrudili da to kašnjanje obrazlože. Da je Vlada svoj posao završila na vrijeme  postojala je mogućnost da ovogodišnji budžet bude usvojen prije decembarskog sukoba vlasti i opozicije. I blokade parlamenta.

Susjedne Srbija i Hrvatska ovogodišnje budžete usvojili su u novembru. Istog mjeseca je i EU dobila zajednički budžet za 2025. godinu. U Crnoj Gori to se tradicionalno obavi zadnjih dana decembra. Na brzinu. Naknadno, građani i njihovi narodni predstavnici čude se stavkama koje su našle svoje mjesto u budžetu. Ili nijesu.

Sad smo se uvjerili kako uvijek može gore. Odnosno, da je možda bolje imati bilo kakav budžet nego nemati nikakav. Možda.

Privremeno finasiranje ima ograničene domete. Prema pomenutom Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti ovako je:  “Ako se zakon o budžetu države ne donese do 31. decembra tekuće, za narednu fiskalnu godinu, Ministarstvo finansija, do njegovog donošenja, potrošačkim jedinicama mjesečno odobrava sredstva do iznosa 1/12 (jedne dvanaestine) stvarnih izdataka u prethodnoj fiskalnoj godini”. To znači da Vlada može imati tehnički/administrativni problem sa budućom isplatom plata i penzija. Novac, trenutno, nije problem. Ali jeste to što su potrebni iznosi, nakon primjene programa Evropa sad 2 i očekivanog redovnog januarskog usklađivanja penzija, veći od prošlogodišnjeg prosjeka.

“Vlada sve finansijske obaveze može servisirati bez problema do kraja prvog kvartala ove godine”, smatra ekonomski analitičar Mirza Mulešković, uz ocjenu da bi se problemi mogli pojaviti krajem prvog kvartala (april) kada državu očekuje otplata dijela duga u iznosu od 500 miliona. “Mi nemamo taj novac. To znači da bismo morali da se zadužimo novim kreditom, kako bi pokrili, to jest refinansirali stari”.

Problem je dvostruk. Prije nego Skupština odobri njen plan zaduženja u 2025., Vlada ne može tražiti nove kredite. Pride, i sama činjenica da budžet i paket pratećih zakona nijesu usvojeni u redovnom roku, državu dovodi u cajtnot i utiče na cijenu neophodnih zaduženja (veća kamata).

Na taj dio priče fokusira se Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga. Po njegovom mišljenju, država će teško održati obećanje da novim kreditima neće finansirati tekuće rashode i rashode fondova zdravstva i penziono-invalidskog osiguranja. Oni su značajno uvećani nakon odluke Vlade da značajno smanji, odnosno ukine, doprinose za PiO i zdravstveno osiguranje. I to već stvara ozbiljan deficit u državnoj kasi.

„Predloženo zaduženje Crne Gore, gdje je plan da se u naredne tri godine zadužimo tri milijarde, od čega dvije milijarde za vraćanje starih dugova, zapravo znači da su se stare prakse nastavile”, kazao je Miloš Vuković.

Ministar finansija reaguje na takve analize. “Da bi se davali komentari, mora se poznavati dinamika isplata po mjesecima. Da su došle na naplatu obveznice u januaru pitam analitičare kako bi se to servisiralo. Proces servisiranje duga je sada zaustavljen i neizvjesno je servisiranje tih obaveza u narednom periodu. Mogu se servisirati iz depozita, a prioritet su mandatorni troškovi (plate, penzije, socijalna davanja)”, objašnjavao je Novica Vuković u parlamentu, ne baveći se onim što se podrazumijeva – da država, bez novih zaduženja, nema novca za redovne troškove i otplatu/refinansiranje dugova koji dospijevaju za vraćanje. Samo je upozorio: “Ako se ne plati jedna rata, sve dospijeva na otplatu. Recimo, ako ne platimo ratu za autoput dospjelo bi 650 miliona eura”.

Treba primijetiti da su se analitičari bavili realnim podacima o očekivanim prihodima i rashodima državne kase, a ne hipotetičkim šta bi bilo da je bilo. Otuda i njihova ocjena da, ukoliko su vladini podaci o postojećim depozitima i očekivanim budžetskim prihodima tačni, Vlada do proljeća – i u modu prvremenog finansiranja – neće imati problema sa izmirenjem svojih obaveza. Ukoliko bi, međutim, u privremenom stanju  dočekali kraj marta i april, državi bi zaprijetio bankrot.

Političari su se radije fokusirali na ono što bi im kod glasača moglo donijeti  poene, prije svega na (ne)mogućnost uredne isplate penzija i plata. I najavljene povišice koje, dijelom, zavise i od usvajanja paketa zakona koji čekaju normalizaciju stanja u državnom parlamentu.

Prije svega to se odnosi na izmjene Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO). Bez njega, potvrdio je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografiji Damir Gutić nema obećanih penzija od 450 eura za blizu četiri hiljade srazmjernih penzionera. Mada smo , između redova, shvatili i da novac potreban za tu namjenu nije precizno opredijeljen u predloženom budžetu za ovu godinu. “Da bi se isplatile minimalne penzije za srazmjerne penzionere, potrebno je da se zakon usvoji u Skupštini. Budžet je takođe ograničavajući faktor, ali bi se novac za isplatu našao kada bi Zakon o PIO bio usvojen u Skupštini, uprkos privremenom finansiranju”, konstatovao je ministar Gutić.

Redovna povišica penzionerima koji imaju penzije veće od 450 eura ne bi trebala doći u pitanje. Očekuje se da će ona biti realizovana već uz februarske isplate, nakon što Monstat zvanično saopšti  podatke o rastu zarada i inflaciji, na osnovu kojih će se izvršiti redovno januarsko usklađivanje penzija. Tu bi problem mogao biti političke, a ne finansijske prirode, ukoliko se obistine pesimističke prognoze da će očekivano povećanje biti manje od najavljenih 50-60 eura za svakog penzionera koje je obećavao premijer Spajić. Te računice biće poznate najkasnije do kraja naredne nedjelje.

Dodatno pitanje glasi: treba li predloženi budžet da, prije usvajanja, pretrpi izmjene koje nijesu samo kozmetičke prirode? Recimo, u prijedlogu ovogodišnjeg budžeta za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za 2024. godinu. To, kazao je  tadašnji direktor UP Zoran Brđanin, znači da neće biti novca za angažovanje novih policajaca, pa čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije (nezvanično, riječ je o približno 200 osoba). „To nam je nekih milion i po“, rekao  je Brđanin. Vlada  je, u međuvremenu, pokrenula proceduru zapošljavanja više od 800 policajaca. Njima, kada budu primljeni u policiju, treba dati platu, uniformu, opremu i naoružanje… Obučiti neobučene. Tih para, a riječ je o makar 500 hiljada eura mjesečno samo za plate, u ovom budžetu nema.

Budžetskih stavki koje će, vjerovatno, zahtijevati više novca od planiranog ima još. Kao i onih, na strani prihoda, gdje bi priliv novca mogao biti manji od očekivanog. Najvažnije je ipak  pitanje:  šta ako ovogodišnji budžet ne bude usvojen u, sve kraćem, periodu koji će državi omogućiti relativno normalno funkcionisanje?

Za razliku od nekih drugih zemalja, Crna Gora nema propis koji predviđa pad vlade ukoliko budžet ne bude usvojen u nekom propisanom roku. Isto važi i za parlament. Bez zakona o vladi i Skupštini, političarima je sve dato na volju. Građanima preostaje da se uzdaju u njihov zdrav razum i strah od budućih izbora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata

Objavljeno prije

6 dana

na

24 Januara, 2025

Objavio:

Planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu

 

 

Spornim izmjenama i dopunama prostornog urbanističkog plana (PUP) Podgorice na teritoriji glavnog grada planirano je 18 novih vjerskih objekata.

Iako se u samom Planu navodi da se preko pola, od 104 kulturna dobra, na teritoriji glavnog grada odnosi na crkve, planirano je pet novih crkava, četiri parohijska doma, manastir, katolička i evangelistička crkva. Ukupno 12 objekata za pripadnike hrišćanske konfesije i dva za pripadnike islamske religije. Četiri vjerska objekta nijesu definisana PUP-om. Jedan od njih će biti i u planiranom novom gradu koji je ucrtan na Veljem brdu.

Uoči lokalnih izbora 2022. godine Jelena Borovinić-Bojović, kao nosilac liste Demokratskog fronta je u jednom od predizbornih spotova najavila izgradnju manastira u centru Podgorice, na ušću Morače i Ribnice.

Mitropolija crnogorsko primorska (MCP) Sprske pravoslavne crkve je u aprilu prošle godine dostavila svoje primjedbe na Nacrt PUP-a Podgorice i u njima navela 10 lokacija koje su im interesantne.

U primjedbama MCP navodi da na Koniku planira i izgradnju vjerskog objekta – crkve Svetog Vasilija Ostroškog.

Planirana je i gradnja u Donjoj Gorici parohijskog doma, spratnog objekta od 200 kvadrata u osnovi.

,,Potrebno je u Donjim Kokotima ucrtati spratni objekat od 150 kvadrata u osnovi, za parohijski dom. Ovim putem želimo da vas obavijestimo da postoji potreba i velika je želja naroda da se na poklonjenoj parceli u Katastarskoj opštini Cerovice, Opštine Podgorica na Listu nepokretnosti 755, i uz volju darodavca, planira izgradnja Sabornog hrama i Parohijskog doma. Stoga vas molimo da nam izađete u susret pri dobavljanju neophodne dokumentacije kako bi ova blagoslovena namjera našla svoju zakonsku potporu i konačno ostvarenje”, navodi se u primjedbama koje je dostavila MCP.

Tražili su i da im se ucrta vjerski objekat u Tološima na lokaciji na kojoj se ,,nalaze vidljivi ostaci srednjevjekovne Crkve na lokalitetu Crkvina”.

Pored toga, iz MPC mole i da ,,u Četvrtoj podgoričkoj Parohiji koja obuhvata čitav City kvart, Big fashion (Deltu) i sve oko nje Urbanističkim planom ucrtate jedan Hram, ukoliko je to moguće”. U ovom kvartu i pored obećanja do sada nije bilo moguće da se izgradi vrtić, škola, dom zdravlja, neki objekat za kulturu, samo kafi’i, butici, apoteke i kladionice.

Dalje su iz MCP istakli da na području 13. podgoričke parohije, koja obuhvata tri mjesne zajednice: Doljani, Zlatica i Proleter, odavno postoji potreba za izgradnjom Sabornog Hrama, sa pripadajućim objektima: parohijskim domom od makar 150m2 i vrtićem u sklopu cijelog kompleksa. Iz MCP su sami analizirali parcele i za tu svrhu su kandidovali parcele koje su u njihovom vlasništvu. Predložili su izgradnju crkve južno od stadiona FK Kom prema HDL-u Laković.

I u Zagoriču na lokaciji koja je namijenjena za centralne djelatnosti- poslovanje, iz MCP su uputili inicijativu za izgradnju vjerskog objekta sa pratećim sadržajima – crkva, parohijski dom, objekat za potrebe crkvene prosvjete, parking.

Krajem juna prošle godine mitropolit Joanikije posjetio je Skupštinu Glavnog grada gdje je razgovarao sa predsjednicom gradskog parlamenta Jelenom Borovinić- Bojović.

Iz Glavnog grada tada je saopšteno da je glavna tema razgovora bila stvaranje pretpostavki za uređenje prostora oko Sabornog hrama Hrtistovog vaskrsenja koji bi, kako su naveli, trebalo da dobije savremen izgled sa mnogo zelenila, fontana i urbanog mobilijara, uz konzervaciju postojećeg starog groblja.

Sagovornici su razgovarali i o stvaranju potrebnih uslova da se pristupi projektu sanacije i uređenja starog groblja pored Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, a razmatrane su i mogućnosti za gradnju hramova u još nekim djelovima šire teritorije grada gdje postoji interesovanje vjernika.

,,Mitropolija crnogorsko-primorska i Glavni grad Podgorica preduzeće potrebne korake kako bi se u narednom periodu riješila preostala međusobna imovinsko-pravna pitanja i stvorile urbanističke pretpostavke da se prostor oko hramova u užem gradskom jezgru privede namjeni da bi svojom funkcijom i estetikom zadovoljio potrebe ne samo vjernika, nego i svih grđana, dogovoreno je na sastanku koji je danas održan u Skupštini Glavnog grada”, saopšteno je tada iz Glavnog grada.

Ne treba sumnjati ni da će novi gradonačelnik Saša Mujović rado izaći u susret predlozima crkve. Budući da je na startu mandata lansirao političko-vjerski marketing bogojavljenskog kupanja.

U brojnim kritikama na Nacrt PUP Podgorica koje su uputili iz strukovne organizacije KANA (Ko ako ne arhitekta) upozorili su na disproporcija u planiranju vjerskih objekata u odnosu na osnovne javne usluge.

,,Predviđa se 18 novih vjerskih objekata, dok se ne planira nijedna nova škola niti povećanje kapaciteta za obrazovne ili zdravstvene ustanove”, Istakli su iz KANA.

Objašnjavaju da su postojeće lokacije opredijeljene za školstvo i socijalnu zaštitu umanjene ili prenamijenjene u komercijalne svrhe. Ima i slučajeva gdje je površina planirane lokacije za školu smanjena za trećinu radi ,,mješovite namjene”…

Naveliki su i konkretan primjer forsiranja vjerskog na uštrb obrazovnog: ,,Na Zabjelu je na skučenoj površini u okviru bloka u kojem su škola i vrtić planirana crkva”.

I dok je u prostornom planu tako, u drugom strateškom dokumentu Reformskoj agendi od 2004. do 2027. obećano je da će se, uglavnom novcem koji stiže iz Evropske unije, u Podgorici graditi mnogi obrazovni objekti. Spisak predviđa rekonstrukciju i nadogradnju brojnih škola i vrtića u Podgorici, kao i izgradnju novih vrtića na Tuškom putu, City kvartu, Starom aerodromu, Zlatici, novih škola na Zabjelu, City kvartu, Starom aerodromu, izgradnju druge gimnazije… Samo da se obrazovni objekti još uvrste u planove. Svakako se, što se tiče planiranja, prioriteti znaju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo