Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DOBROTVORNI  NERAD PRVIH DAMA CRNE GORE: One, mimo svijeta

Objavljeno prije

na

Naše prve dame,  ali i druge uticajne žene na visokim položajima,  utrkuju se koja će se skuplje i neukusnije obući, bogatije okititi, promovišući beskrajnu bezosjećajnost. Skupe odjevne kombinacije Lidije Đukanović, koja preferira francuske modne kreatore, Chanel i Dior, upotpunjene torbicama koje staju koštaju više hiljada eura, šalju upečatljivu poruku javnosti koja ne pita za porijeklo novca

 

Od uvođenja višestranačja, za nepune tri decenije, Crna Gora je promijenila tri predsjednika države, Momira Bulatovića, Filipa Vujanovića i Mila Đukanovića. Njihove supruge postale su takozvane prve dame, iako taj njihov status nije i zvanično definisan.  U novom Zakon o predsjedniku Crne Gore kojim su prvi put, pored Ustava, bliže regulisana  prava i obaveze predsjednika države, nema odrednica koje prepoznaju ulogu prve dame i njene dužnosti tokom predsjedničkog mandata njenog supruga.

Bez obzira na tu činjenicu, iako nisu ni na koji način izabrane niti su im dužnosti jasne, supruge predsjednika uživaju poseban status, privilegovane su na svakom koraku, koriste sve državne resurse koje su na raspolaganju predsjedniku i sva su im vrata širom otvorena, što drugim ženama nisu. Društvena uloga prve dame, zahvaljujući moći njenog supruga, može, ako se pravilno usmjeri, biti od velike koristi za pojedine socijalne grupe stanovništva ili za neke oblasti gdje  ženska preduzimljivost, razumijevanje i trud mogu više učiniti od glomaznog i rigidnog državnog aparata. Ali,  crnogorsko društvo, makar onaj dio koji je u velikoj potrebi za nekom vrstom pomoći, nije bilo te sreće da za prve dame ima moderne, obrazovane, i društveno angažovane žene sa osjećajem solidarnosti i spremnosti da pruže pomoć onima koji su u nevolji.

Prva crnogorska prva dama Nada Bulatović nije u tom smislu ostavila neki trag za sobom. Tokom petogodišnjeg mandata njenog supruga znala je šta je preče – uglavnom se bavila privatnim biznisom i rijetko se pojavljivala u javnosti.

Najduži staž na ovom ženskom tronu odradila je Svetlana Vujanović, koja je ulogu prve dame obnašala od 2003.,  pa sve do 2018. godine. Nije poznato da je gospođa Vujanović pokrenula bilo kakvu inicijativu humanitarnog karaktera ili nekom pritekla u pomoć. Prilika je bilo za angažovanje u prirodnim nepogodama, poplavama i požarima koje su pogodile dijelove Crne Gore, kada su mnogi ostajali bez vlastitih domova i bez imovine. O siromašnim porodicama, starima i djeci bez roditeljskog staranja da i ne govorimo. Bračni par Vujanović potrošio je tri puna mandata na vodećoj funkciji u kojima će rubrika dobročinstva, humanitarni rad i pomoć ugroženima – ostati prazna.

Dobrotvorni rad i solidarnost sa ugroženima u opisu je aktivnosti koje se očekuju od žena predsjednika države. Zašto je Crna Gora izuzeta iz ovog pozitivnog klišea teško je objasniti. Humanitarni rad i filantropija nisu na cijeni u Crnoj Gori, zemlji pretežno siromašnih ljudi. Možda i zato što se sa „vrha“ dugi niz godina šalju pogrešne poruke. Oni koji imaju, kojima se bogatstvo preliva, ne pokazuju plemenitost i saosjećanje na djelu. Ne daju primjer drugima. Naše prve dame ali i druge uticajne žene na visokim položajima u utrkuju se koja će se skuplje i neukusnije obući, bogatije okititi. One se u javnosti pojavljuju sa skupocjenim nakitom, firmiranim torbama i haljinama, šetaju bogatstvo koje prihodima ne mogu opravdati. Promovišu beskrajnu površnost, bezosjećajnost i tupost,  šaljući poruke generacijama kako je bitno pratiti modu, šepuriti se pred kamerama u markiranoj odjeći,uživati u luksuzu bez pokrića, zabavi, šopingu po evropskim metropolama, dok  je briga za druge nepoželjna.

Aktuelna prva dama Crne Gore, Lidija Đukanović, doajen je u tom smislu od početka devedesetih. Bila je prva dama u periodu od 1998. do 2002., za vrijeme prvog predsjedničkog mandata Mila Đukanovića ali je ostala na tronu kao supruga premijera dodatnih 16 godina. Decenije provedene pod brojnim privilegijama u okruženju moćnih i bogatih, nije obilježila nijedna značajnija dobrotvorna aktivnost ili neki koristan društveni angažman ove gospođe. Toliko je sirotinje u Crnoj Gori kojoj treba pomoć, samohranih majki i bolesne djece koja se liječe sms porukama. Mogla se oprobati u školstvu ili zdravstvu,  renovirati koju zapuštenu seosku školu, kupiti đacima pješacima neki autobus ili oronulim bolnicama namještaj i opremu.  Ali ništa od toga, prve dame Crne Gore su mimo svijeta,  same sebi dovoljne.

U ulozi prve dame konačno se obrela u javnosti na novogodišnjem diplomatskom bazaru u Delta sitiju, posvećenom prikupljanju pomoći za nezbrinutu djecu, sasvim u njenom stilu, neprilagođena situaciji, pretenziozno i neprikladno odjevena. Bila je to apsurdna scena, prva dama siromašne zemlje pojavila se na  humanitarnom događaju u odjeći sa potpisom Diora, jednog od najskupljih svjetskih dizajnera, sa papirićem u ruci sa kojeg čita tih nekoliko riječi apela prisutnima da doniraju koliko mogu – jer je svaki euro bitan.

Skupe odjevne kombinacije Lidije Đukanović, koja preferira većinom francuske modne kreatore, Chanel i Dior, upotpunjene torbicama koje staju više hiljada eura, šalju upečatljivu poruku crnogorskoj javnosti koja ne pita za porijeklo novca. Svojom pojavom, garderobom i nakitom basnoslovnih cijena koji nosi na javnim skupovima, Lidija vjerno potvrđuje i promoviše  nedavno iznijetu ocjenu američkog ambasadora u Makedoniji, Kristijana Timonija, da se u Crnoj Gorikonstantno bogati 12 porodica.

Njen „outfit“, rečeno modnim žargonom, na ručku priređenom na 74. zasijedanju Generalne skupštine UN za 55 prvih dama, bio je „težak“ više desetina hiljada eura. Nakit sa brojnim brilijantskim narukvicama i prstenjem kojim se okitila, dodatno je otežao ukupan stajling prve dame koja kao da je stigla iz neke od najbogatijih zemalja svijeta, a ne iz malog siromašnog Montenegra. Kao da se utrkuje sa Melanijom Tramp, koja na sebi nikada nije imala toliko komada nakita odjednom. To je neki crnogorski trend koji prezentuje prva dama pravosuđa, Vesna Medenica čiji poslovni stajling podrazumijeva spektar boja i raznovrsnog nakita, zlata i bisera zajedno,  prstenja, satova i narukvica koliko može da stane, uz garderobu rijetko viđenog stila.

Prve dame na svjetskoj političkoj sceni nerijetko su i prave modne ikone. One su, poput Melanije Tramp privatno bogate i mogu sebi da priušte skupe komade poznatih dizajnera.  Međutim, one su u javnosti prepoznate i po humanitarnom radu u čemu ih naše uticajne dame ne oponašaju  Društveno su aktivne i predstavnice kraljevskih porodica širom svijeta. Mnoge prve dame bave se filantropskim radom, pomažu u obrazovanju,  posvećene su pravima žena u zemljama u kojima su ona upitna, organizuju fondacije za borbu protiv raznih teških bolesti, za pomoć bolesnoj djeci širom svijeta….Bivša prva dama SAD Mišel Obama inicirala je pokret „Let“s Move“, otvaranjem bašte u Bijeloj kući, kao primjer zdrave ishrane i zdravog načina života Amerikanaca. Napisala je i izdala knjigu na tu temu, pored drugih mnogobrojnih aktivnosti.

Melanija Tramp je pokrenula inicijativu „Be best“ za podršku i pomoć djeci rođenoj u posebnim okolnostima. Posjećuje bolnice, bavi se donatorstvom, zadužena je za uređenje Bijele kuće… Trampovi su nedavno donirali milion dolara na račune 12 dobrotvornih organizacija, među kojima je i Crveni krst.

Crnogorski predsjednički par u bogatstvu ne zaostaje mnogo iza svjetskih lidera, ali ga ne dijele sa siromašnima. Rezidencija predsjednika države nalazi se na Cetinju i javnosti nije poznato da li je prva dama učestvovala u njenom opremanju i uređenju, kao i da li je koristi i u kakve svrhe. Da li uopšte ima neku komunikaciju sa građanima Crne Gore, kancelariju za obavljanje svojih dužnosti. Ili se sve svodi na odabir garderobe i isprazno poziranje pred kamerama od jednog do drugog političkog događaja na koji prati predsjednika.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo